Kristina Deskar – Međunarodna ljetna škola Spomen-područja Bergen-Belsen „Memory in the Digital Age“

Od 28. srpnja do 5. kolovoza 2018. godine sudjelovala sam na ljetnoj školi Bergen-Belsen International Summer School – Memory in the Digital Age u Njemačkoj. Školu već pet godina za redom organizira Spomen-područje Bergen-Belsen za studente na različitim razinama studija koje zanima kultura sjećanja u globalnom i digitalnom kontekstu. Cilj joj je pokazati kako je suočavanje s prošlošću uređeno u Njemačkoj i konkretno u Bergen-Belsenu, kako se edukacije o Holokaustu provode u njihovom muzeju te kako se na njima može pristupiti i problemima suvremenog društva. Ljetna škola je ove godine prvi puta organizirana u suradnji s Edukacijskim centrom Anne Frank u Frankfurtu, koji je predstavio svoje radionice i edukativne materijale.

Spomen-područje Bergen-Belsen zaista je odlično mjesto za organizaciju ovakve ljetne škole. Izuzetno je dobro organizirano – u njemu stalno ili povremeno radi otprilike 100 ljudi – te ima dugu i uspješnu tradiciju održavanja sjećanja na strahote Drugog svjetskog rata. Jedna od najvećih prednosti ovog spomen-područja je što se osim koncentracijskim logorom i golemim brojem umrlih Židova bavi svim stradalima u njemu, uključujući ratne zarobljenike za koje je logor prvotno i formiran, kao i kampom za Poljake i Židove koji se nakon rata nisu imali kamo vratiti te su na području logora boravili sve do 1950. godine (Displaced Persons Camp). Štoviše, osim žrtava, izložba u muzeju predstavlja i počinitelje te suđenja nakon rata, pa ovom sveobuhvatnom izložbom posjetitelji dobivaju zaokruženu priču o događajima u logoru. Mnoge odlične ideje koje su u Bergen-Belsenu provedene u djelo mogu se primijeniti i na spomen-područja u Hrvatskoj, osobito na Jasenovac koji s ovim logorom ima brojne sličnosti. Naime, ni u Bergen-Belsenu više ne postoji ni jedna građevina iz Drugog svjetskog rata, a i većina dokumenata iz vremena logora je uništena prije njegovog oslobođenja.

Sudionici ovogodišnje ljetne škole bili su mladi istraživači iz Europe, Afrike, Sjeverne i Južne Amerike od kojih se mnogi bave genocidom te kulturom, odnosno politikom sjećanja u svojim društvima. Neki od njih bave se i hrvatskom poviješću – kolegica sa Sveučilišta u Uppsali koja se bavi seksualnim zločinima počinjenima tijekom Domovinskog rata kroz oči ICTY-ja te kolega sa Sveučilišta u Hagu koji je pisao o načinu na koji su vodeći hrvatski tiskani mediji izvještavali o samoubojstvu Slobodana Praljka. Bilo je zanimljivo čuti kako kolege gledaju na probleme vezane za prošlost s kojima se u Hrvatskoj suočavamo gotovo svakodnevno, osobito s obzirom na to da je jedan od predavača u školi bio znanstvenik sa Sveučilišta u Rijeci, Vjeran Pavlaković, koji je predstavio suočavanje s prošlošću u Hrvatskoj te skrenuo pozornost na važnost načina na koje se sjećamo, prije svega kroz spomenike. Osim njega, predavanja su održali Rob van der Laarse sa Sveučilišta u Amsterdamu, koji nas je upoznao s problematičnim naslijeđem nacionalsocijalističkog režima u Njemačkoj, ali i ostatku Europe, te Jens-Christian Wagner koji je održao predavanje „Transitional Justice in South America“ s posebnim osvrtom na zajednicu njemačkih iseljenika u Čileu, Coloniu Dignidad, čime je htio pokazati kako je pomirenje provedeno u Njemačkoj nakon Drugog svjetskog rata primjenjivo i na druge situacije.

Za vrijeme ljetne škole imala sam priliku upoznati pitoreskni gradić Hermannsburg u kojem smo bili smješteni tijekom dijela škole vezane uz Bergen-Belsen, a u koji me put inače gotovo sigurno nikad ne bi odveo, te predivni Frankfurt u kojem smo proveli ostala četiri dana i imali čak dvije ture po gradu. Jedna od njih bila je u sklopu Edukacijskog centra Anne Frank po mjestima u gradu koja su bila značajna za život te djevojčice koja je nakon bijega iz rodnog Frankfurta i uhićenja u Amsterdamu skončala u Bergen-Belsenu. Nakon obilaska grada djelatnice Centra, koji se bavi promoviranjem tolerancije, otvorile su nam vrata nedavno postavljene izložbe namijenjene djeci i mladima. S obzirom na ciljanu populaciju izložba je šarena, interaktivna, digitalna i organizirana kao igraonica. Zamišljena je tako da svako dijete dobije svoj tablet s kojim obilazi igraonicu, na njemu pronalazi informacije vezane za slike ili videa, gleda prikaz skrovišta obitelji Frank u Amsterdamu i igra igre. Treba napomenuti da je samo dio izložbe vezan za priču Anne Frank dok se ostatak bavi različitim vrstama diskriminacije – seksizmom, rasizmom, predrasudama, ali i zlostavljanjem. Osobito mi se svidjelo što kroz nju djeca uče implicitno, u opuštenoj atmosferi i na konkretnim primjerima. Nakon izložbe učenici s voditeljima razgovaraju o onome što su vidjeli te dolaze do konkretnih zaključaka. Zamisao autora ove nove izložbe jest da, osim djece, na radionice u Edukacijski centar dolaze i mladi te učitelji.

Drugu turu po Frankfurtu organizirali su članovi udruge Faites votre jeu, aktivisti koji pomažu izbjeglicama i azilantima te pokušavaju javnosti ukazati na njihove probleme. Kroz razgovor i problemski pristup pokušali su upozoriti na nerazumijevanje sustava, a time i društva prema azilantima. Obilazak je završio u njihovim prostorijama koje se nalaze u bivšem zatvoru za osobe koje čekaju deportaciju, gdje je postavljena izložba o povijesti zatvora. Na kraju druženja aktivisti su nam skrenuli pozornost na to kako ljudi koji su smatrani nepoželjnima i kriminalcima nekoliko godina kasnije, pristupanjem novih članica i otvaranjem granica među državama Europske unije, mogu unutar nje slobodno putovati i raditi. To mjesto inače nije na karti mjesta turističkih atrakcija, a govori toliko o prošlosti i sadašnjosti te skreće pozornost na goruće probleme Europske unije i svijeta. Osim toga, pokazalo nam je kako su problemi diskriminacije univerzalni, ali mogu li takva biti i rješenja? U svakom slučaju, potrebno je ulagati mnogo truda kako bismo se s njima suočili i stvorili zdravije društvo za budućnost.

 

Kristina Deskar