O rodnim i spolnim ulogama u povijesti i suvremenosti
Prethodno smo istaknuli važnost rodne povijesti u povijesnoj znanosti, a sada naglašavamo da se ne radi samo o upotrebi pojma rod/spol već – pored niza ostalog – i o društvenim ulogama dodjeljivanim ženama i muškarcima u povijesti i suvremenosti.
Bilo bi poželjno kad bi ta i mnoga druga pitanja vezana uz tu sada goruću javnu problematiku bile teme predavanja, tribine ili okruglog stola povjesničarki i povjesničara u Hrvatskoj koji se bave poviješću žena i rodnom poviješću, odnosno Udruge za istraživanje povijesti žena KLIO i dr.
—
Prethodno smo zbog prijepora oko ratifikacije Istanbulske konvencije, odnosno termina „rod“ i rodnih teorija (nazivanih „rodnom ideologijom“, usp. http://www.istinaoistanbulskoj.info/), istaknuli važnost rodne povijesti u povijesnoj znanosti (http://historiografija.hr/?p=6275), a sada naglašavamo da se ne radi samo o pojmovima roda ili spola već – pored niza ostalog – i o društvenim ulogama dodjeljivanim ženama i muškarcima u povijesti i suvremenosti.
Tako se primjerice povjesničar Dinko Župan, autor knjige Mentalni korzet: spolna politika obrazovanja žena u Banskoj Hrvatskoj (1868-1918), odlučuje za termin „spol“, a ne „rod“, no dakako nezaobilazno obrađuje problem spolnih uloga, „uloga koje su određivale kako bi ljudi trebali živjeti u skladu sa svojim spolnim identitetom što je osobito bilo izraženo u odgojno-obrazovnoj konstrukciji poželjnog identiteta žene kao kućanice“.
Više o knjizi:
Mentalni korzet – Spolna politika obrazovanja žena u Banskoj Hrvatskoj (1868-1918)
—
S obzirom na tu problematiku, kao i pojmove „spol“ i „rod“ u povijesnoj znanosti, sve zainteresirane posebno upućujemo na Županov članak:
Foucaultova teorija moći i kritika pojma rod
(Časopis za suvremenu povijest, Vol. 41, No. 1, 2009)
u kojem teorijske kritike upotrebe pojma „rod“ ne znače naravno izostanak isticanja društvene i kulturne konstruiranosti sadržane u pojmu „spol“, dapače!
„I na kraju ovog rada navest ću jedan primjer iz vlastitog istraživanja koji može potkrijepiti tezu Judith Butler o kulturalnoj konstrukciji spola. Istražujući problematiku obrazovanja žena djelomično sam analizirao i znanstvene diskurse 19. stoljeća (diskurs pedagogije, psihologije i medicine) koji su, između ostalog, utvrđivali i spolne razlike i određivali što je to muški, a što ženski spol. Tadašnji opisi razlika između ženskog i muškog tijela i karaktera, kao i razne definicije ženskosti i muškosti poslužili su kao argument za različito obrazovanje žena i muškaraca. Ženama je tako zbog njihove navodne mentalne inferiornosti bilo onemogućeno studiranje, u nekim zemljama sve do početka 20. stoljeća. Znanstveno utvrđeni spolni identiteti poslužili su za različito društveno pozicioniranje muškaraca i žena. Oni koji su imali moć proizveli su znanje o spolnim razlikama (npr. znanje o ‘muškom’ i ‘ženskom’ mozgu) na osnovi kojeg su žene bile isključene iz visokog školstva. Znanje o muškom i ženskom spolu određivalo je što su i tko su muškarci i žene. Interpretacijom tjelesnih razlika kulturalno je konstruiran spol, koji se prikazivao kao biološka (prirodna) danost. Spol se tako pokazao kao varijabilna i povijesna kategorija, koja je ovisna o diskursima koji je definiraju i određuju.“