Suzana Marjanić, „Mitovi i re/konstrukcije: tragom Nodilove “stare vjere” Srba i Hrvata“
Nakladnik: Institut za etnologiju i folkloristiku
Godina izdanja: 2022.
IZ RECENZIJA:
Folklorističko-etimološka paleontologija, rekonstrukcija na osnovu petrificiranih, iz konteksta u većoj ili manjoj meri izmeštenih čestica negdašnje celine nije samo odlika mitološke škole kojoj se priklonio Natko Nodilo. Ista pregnuća obeležila su u rasponu od jednog veka i strukturalističko-semiotička istraživanja V. Ivanova i N. Toporova, te, na srpskim i hrvatskim prostorima – Vitomira Belaja, Radoslava Katičića i Aleksandra Lome, da pomenemo samo one koji su fragmente istraživanja povezali u sistem. Ova činjenica ukazuje na vitalnost i produktivnost “detektivskih” pregnuća “nodilovskog” tipa, na značaj vraćanja njegovim istraživanjima, na inspirativnost tog “naučno-fantastičnog” opusa za potonja promišljanja o putevima tradicije i ukrštajima različitih tradicijskih linija, o autohtonosti, generičkoj povezanosti i tipološkoj srodnosti motiva, što sve studiju Suzane Marjanić čini dragocenom i uzbudljivom za čitanje.
dr. sc. Lidija Delić, Institut za književnost i umetnost, Beograd
Izvorni znanstveni doprinos autorice utemeljen je na dokazu da postoje dvije mogućnosti re/konstrukcije južnoslavenskoga panteona koje ovise od primarnog izvora koji se koristi. Dok Nodilo, polazeći od Helmoldove Kronike rekonstruira panteon s vrhovnim božanstvom Svantevidom kojeg prati boginjom Živom/Vidom kao protezu polapske Siwe, Katičić i Belaj će kasnije, polazeći od Kijevskoga/Nestorova ljetopisa, rekonstruirati panteon s vrhovnim božanstvom Perunom i (ruskom) boginjom Mokoš.
izv. prof. dr. sc. Miranda Levanat-Peričić, Sveučilište u Zadru
Izvor: