Aharon Appelfeld (“Životna priča”): „Običavao je reći da, tko god govori jezikom žrtava, održava živim ne samo sjećanje na njih nego također suzbija zlo.“
„Aharon Appelfel rodio se 1932. u Černovcima (Bukovina), u Rumunjskoj, kao sin jedinac u dobrostojećoj židovskoj obitelji. Nakon dolaska njemačkih postrojba u Bukovinu, kad je Appelfeld imao osam godina, započinje progon židovskog stanovništva. Majka mu je ubijena, a on je zajedno s ocem deportiran u koncentracijski logor. U postojećem metežu uspijeva pobjeći i tri se godine skriva po ukrajinskim šumama, preživjevši zahvaljujući lokalnoj prostitutki i seljacima, obavljajući sitne poslove za hranu. Kada to područje osvoji Crvena armija, priključuje se njezinim redovima kao pomoćnik u kuhinji gdje je dočekao i svršetak rata. Godine 1946. preko tranzitnoga logora u Italiji emigrira u Izrael, gdje i danas živi.“
„Pjesnik Y. S., nizak, neugledan čovjek, ćelav i mršav, bio je naš učitelj. Izbliza je izgledao kao švercer, ali čim bi otvorio usta, ostali biste opčinjeni njegovim glasom. Držao nam je satove poezije i pjevanja, sve na jidišu. Suprotstavljao se mentorima poslanima iz Palestine: oni su se zalagali za hebrejski, on za jidiš. Bili su viši i izgledali su bolje od njega i, što je najvažnije, bili su glas budućnosti i promjena koje su vodile nabolje, pričali su o životu koji nas očekuje u Palestini. On je, naravno, pričao o prošlosti i o kontinuitetu koji će se izgubiti ne budemo li poznavali jezik progonjenih. Običavao je reći da, tko god govori jezikom žrtava, održava živim ne samo sjećanje na njih nego također suzbija zlo.“
Aharon Appelfeld, Životna priča, prevela Snježana Husić, Zagreb 2007, str. 82.
