Iz literature s povodom: „Ukrajinska državnost u XX. stoljeću“
Neovisno javno mnijenje u prvoj polovici devetnaestog stoljeća smatralo je da je pridruživanje Ukrajine Moskovskom carstvu dovelo do raskida njezinih tradicionalnih veza sa zapadnom Europom i nasilne promjene vanjskotrgovinskih prioriteta i geopolitičke orijentacije. Svjesna centralizacija društvenog i kulturnog života, koju je provodila carska vlada, nametnula je zabranu putovanja bez posebnog dopuštenja, što se odrazilo i u sustavu državnih narudžbi koje su ukrajinsku trgovinu usmjeravale isključivo preko sjevernih luka Rusije, itd. „Ruska trgovinska i carinska politika, ne zaustavljajući se ni pred čim, nastojala je potpuno uništiti ukrajinsku trgovinu i prepustiti ju moskovskim trgovcima te ekonomski preorijentirati Ukrajinu na sjever, u velikoruska središta Sankt Peterburg i Moskvu.”
Govoreći o posebnostima geopolitičkih trendova u povijesti dvaju naroda [Ukrajinaca i Rusa], S. Rudnickij napomenuo je da je “priroda Moskovljanima dala potpuno drugačije hidrografske putove od Ukrajine…” J. Lipa naglašava da su se Ukrajinci kao nacija formirali na sjevernim obalama Crnog mora, a Rusi – u slivu Volge. U svojoj knjizi Podjela Rusije [1954] on kaže da, iako su se tijekom stoljeća svoje ekspanzije brojni Rusi naselili na velikom području, mnogi od tih teritorija nisu postali istinski ruski. I ne radi se samo o zemljama u kojima Rusi nemaju etničku prevlast: o Ukrajini, pribaltičkim zemljama, Kavkazu, srednjoj Aziji itd., već i o Sibiru i Dalekom istoku. “Posljednje godine ruske povijesti sve su teža borba središnje vlasti protiv različitih naroda i regija. Najtragičnije je u toj borbi da se centralistička ideja pokazala nepraktičnom u golemim prostranstvima Rusije, pa ta ideja nanosi sve teže udare ljudskim životima.“ Ti su udari odnijeli i odnose milijune pripadnika naroda koje je carstvo pokorilo, ali i samih Rusa – talaca ruske imperijalne ideje.
[…]
Demokratska budućnost Rusije moguća je samo ako odustane od toga da druge drži u pokornosti. Sličnu je misao u članku „Zašto želimo samostalnost Ukrajine“ izrekao S. Rudnickij: „U obnovljenoj demokratskoj Rusiji velikorusi će sigurno nastaviti vanjsku politiku carske Rusije. Stoga će Ukrajinci, kad već nisu stekli punu neovisnost, morati biti vrlo oprezni da ne padnu ponovno u moskovsko zarobljeništvo – ne više carsko, nego neko novo. Potrebna je, ako već ne nezavisnost, onda autonomiju Ukrajine tako dobro zaštititi od svih nasrtaja moskovskih centralista, da Ukrajina od svoga povoljnog geografskog položaja ima samo korist, a ne štetu.“
Ulomak iz knjige Ukrajinska državnost u XX. stoljeću, ur. Oleksandr Dergačov, Politična dumka, Kijev 1996, str. 89-90 (ulomak preveo Damir Agičić).
