Petra Kolesarić – prikaz knjige – “Popisi Pakračkog sandžaka 1565. i 1584.”, 2021.
Popisi Pakračkog sandžaka 1565. i 1584., iz osmanskoturskog izvornika prevela i priredila Fazileta Hafizović, Hrvatski institut za povijest – Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, Slavonski Brod 2021, 448 str.
Objavljena je 2021. godine knjiga Popisi Pakračkog sandžaka 1565. i 1584., koju je prevela i priredila povjesničarka i osmanistica Fazileta Hafizović, čije je područje istraživanja osmanska povijest na području današnje Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske. O opsegu autoričina djelovanja svjedoče i njezine brojne autorske knjige kao što su Popis sandžaka Požega 1579. godine, Kliški sandžak od osnivanja do početka Kandijskog rata (1537-1645. godine), Popis sela sandžaka Krka, Klis i Hercegovina, oslobođenih od Mletačke Republike 1701. godine te brojne druge knjige i radovi. Knjiga Popisi Pakračkog sandžaka 1565. i 1584. izdana je u nakladi Hrvatskog instituta za povijest – Podružnice za povijest Slavonije, Srijema i Baranje.
Sadržaj knjige sastoji se od sljedećeg: Predgovora (7-10), Uvoda za prijevode pakračkih deftera (11-18), Tumača korištenih simbola i kratica (19), zatim slijedi poglavlje POPIS 1565. (21-194), pri čemu je svaka nahija izdvojena u posebno poglavlje, nakon toga poglavlje POPIS 1584. (195-375), također s izdvojenom svakom nahijom, potom Preslici rukopisa (izbor) (377-399), Rječnik manje poznatih termina (401-414), Izvori i literatura korišteni pri obradi pakračkih popisa (415-417), sažetak na engleskom (Summary: Registers of the Sanjak of Pakrac from 1565 and 1584) (418-422), Kazalo zemljopisnih imena (423-447) te O autorici knjige (448).
U Predgovoru (7-10), urednik Stanko Andrić naglasio je kako je nakon izdavanja poreznog popisa Srijemskog sandžaka, koji je priredio na latiničnom pismu Bruce W. McGowan te nakon izdavanja poreznog popisa Požeškog sandžaka, koji je također priredila Fazileta Hafizović, ovim priređivanjem popisa iz 1565. i 1584. godine Pakračkog sandžaka upotpunjena slika naselja na područjima od rijeka Ilove do Dunava u vrijeme osmanske vlasti. Također, urednik je istaknuo kako će ovo izdanje zasigurno doprinijeti podrobnijim istraživanjima demografske, gospodarske i religijske povijesti Slavonije u ranom novom vijeku.
U Uvodu za prijevode pakračkih deftera, autorica je opisala dolazak osmanske vlasti na područje današnje Slavonije, zatim ukratko povijest i razvoj Pakračkog sandžaka, za koji je značajno da je još nosio i imena Čazmanski i Cernički. Isto tako, obrazloženo je kako ova dva porezna popisa nisu ujedno i popisi cjelokupnog stanovništva, već oni donose, između ostalog, katastarske popise zemlje i poreznog stanovništva koje je obrađivalo tu zemlju. Autorica knjige je naglasila kako je većina popisanih pripadala stanovništvu koje je imalo vlaški status. Izneseni su problemi s kojima se priređivačica susrela pri prijevodu i pripremi, ponajviše u pogledu izvora, te je istaknuta činjenica da se tek nekoliko znanstvenika uže bavilo ovom temom. Tumač korištenih simbola i kratica kao zasebno poglavlje prije samih popisa svakako doprinosi jasnijem razumijevanju pri čitanju.
Poglavlje POPIS 1565. sadrži prijepis cijelog popisa iz navedene godine, a sve je popisano u onom redu kako je to u izvoru, pri čemu treba reći da su nahije popisane sljedećim redoslijedom: Cernik, Drenovci, Pakrac, Bijela Stijena (Bela Istina), Kutinovci, Šagovina, Podbučje, Sirče (Sirač), Dobra Kuća (Dobrokuća), Čaklovci, Stupčanica (Istubčanica), Pakarska Sredel, Kontovac i Podvrški. Istim su redoslijedom nahije popisane i u poglavlju POPIS 1584. Oba su popisa popraćena s gotovo 400 bilježaka u kojima su objašnjene eventualne pogrješke popisivača kako pri nazivu mjesta, tako i u pojedinim izračunima iznosa poreza, zatim (ne)mogućnost ubikacije pojedinog sela, određene titule, ligature u imenima mjesta, usporedba mjesta u oba popisa i druge pojedinosti ili karakteristike popisanog stanovništva i određenog mjesta. Korisno je i vrlo zanimljivo što su objašnjena i sva eventualna zanimanja koja su se u izvoru ponekad navodila uz ime popisanog. Neki od primjera za navedeno jesu stanovnik Drugog sela Lutina (Ljupina) Nikša papudžu, koji je bio obrtnik koji je proizvodio jednu vrstu odjeće (str. 240), kao i stanovnik Nove Mahale „Sitar Kurd, na parceli…“ (str. 254), gdje je objašnjeno kako je sitar, odnosno elekçi, onaj obrtnik koji je proizvodio sita za prosijavanje žita. Navedene bilješke značajno pridonose razumijevanju popisa i popisanog, posebice onima koji ne poznaju osmansko pismo ili određene termine specifične za ustroj osmanske vlasti.
U poglavlju Preslici rukopisa (izbor) izdvojene su pojedine fotografije popisa iz 1565. i 1584. godine. Rječnik manje poznatih termina donosi opsežan popis termina upotrijebljenih u popisima, ali i onih koji su usko vezani uz osmansku povijest. Time se ovaj popis ujedno smješta u kontekst osmanske povijesti, što čitatelju ili onome tko se tek upoznaje s osmanskom poviješću može značajno koristiti pri učenju specifičnih pojmova (poput poreza, titula, novca i drugog) karakterističnih za osmansku državu. Zatim slijede poglavlja Izvori i literatura korišteni pri obradi pakračkih popisa i sažetak na engleskom. U Kazalu zemljopisnih imena upisana su sva mjesta koja se nalaze u izvorniku, s oznakom, odnosno kraticom, kojoj je nahiji određeno mjesto pripadalo, što uvelike olakšava čitanje. Na samom kraju knjige nalazi se O autorici knjige.
Popisi Pakračkog sandžaka 1565. i 1584. predstavljaju knjigu koja je upotpunila dio koji je nedostajao pri proučavanju povijesti osmanske Slavonije te sada povjesničari i drugi znanstvenici, zajedno s popisima Srijemskog i Požeškog sandžaka, mogu stvoriti cjelovitiju sliku o osmanskoj povijesti navedenih krajeva. Izuzev toga, knjiga predstavlja značajan doprinos u vidu demografske, gospodarske, političke i kulturne povijesti u osmanskom razdoblju, ali i pridonosi proučavanju srednjovjekovne povijesti kao i povijesti nakon odlaska Osmanlija s ovih područja. Naime, u knjizi se pružaju vrijedni podatci o toposima na području Pakračkog sandžaka, što uz srednjovjekovne izvore svjedoči o (dis)kontinuitetu mjesta, kao i življenja na pojedinim mjestima, njihovom premještanju ili uništenju. Popise Pakračkog sandžaka 1565. i 1584. treba preporučiti svim povjesničarima i znanstvenicima koji se specijalizirano bave osmanskom poviješću Slavonije, kao i povjesničarima čiji je rad vezan uz lokalnu povijest i mikropovijest ovih područja, ali i svima onima kojima knjiga može neposredno pomoći u njihovom radu. Osim toga, knjiga može koristiti i studentima povijesti, posebice jer sadrži pojmove vezane uz osmansku političku i gospodarsku povijest. I na kraju, za preporučiti je svima onima koje zanima povijest ovih krajeva.
Petra Kolesarić