Shakespeare i glazba: povodom 400. obljetnice smrti Williama Shakespearea
Muzička akademija Sveučilišta u Zagrebu
14. 11. – 26. 11. 2016.
PROGRAM
http://www.muza.unizg.hr/?page_id=1969
—
Shakespeare i glazba: projekt Muzičke akademije
Zagrebački studenti svojim će performansom pomoći će da se u Lisinskom probudi pravi šekspirijanski San ljetne noći.
Povodom 400. obljetnice smrti Williama Shakespearea Muzička akademija Sveučilišta u Zagrebu organizira umjetničko-znanstveni projekt pod nazivom Shakespeare i glazba.
Solisti, zbor i simfonijski orkestar Muzičke akademije u Zagrebu pod ravnanjem maestra Mladena Tarbuka izvest će 26. studenoga u 19:30 sati u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog djelo Felixa Mendelssohna San ljetne noći op. 61.
Koncertu u Lisinskom prethodit će ciklus od ukupno osam predavanja u organizaciji Odsjeka za muzikologiju koja će se održati u Dvorani Stančić od 14. do 25. studenoga. Predavači će biti dr. sc. Tomislav Brlek, prof. Mate Maras, dr. sc. Lada Čale Feldman, dr. sc. Tatjana Jukić, mr. sc. Ivan Ćurković, dr. sc. Monica Priante i akademik Zoran Juranić.
Izvor: http://x-ica.com/shakespeare-i-glazba-projekt-muzicke-akademije/
—
Predavanje Monice Priante
Verdi susreće Shakespearea: “Macbeth”, “Othello” i “Falstaff”
Utorak, 22. studenog 2016. u 18 sati
Predavanje Monice Priante o Verdijevim operama temeljenim na Shakespeareovim dramskim predlošcima u sklopu ciklusa “Shakespeare i glazba” povodom obilježavanja 400. obljetnice pjesnikove smrti.
Mjesto održavanja: Muzička akademija, Dvorana Stančić, 4. kat.
Giuseppe Verdi susreće Shakespearea na pozornici kroz tri djela inspirirana Shakespearovim kazalištem: Macbeth (1847.), Otello (1887.), Falstaff (1893.), i djelomično kralj Lear, “opera koje nema”, koju Verdi nikad nije uspio skladati.
Verdi je bio strastveni ljubitelj Shakespearea, smatrao ga je jednim od svojih omiljenih autora kojeg je čitao i ponovno iščitavao već od mladosti.
Među razlozima koji objašnjavaju duboku vezu Verdija sa Shakespearom leži činjenica da je Shakespeare za Verdija značio otkriće jedne nove dramaturške koncepcije, usmjerene na prikaz ljudskog stanja i njegove problematike, ali i također da je Verdi znao prepoznati veliki melodramatski potencijal slavnog britanskog autora.
No, kombinirajući elemente Shakespeareovih djela u strukturi melodrame i oživljavajući operne likove, kao što su Otelo, Dezdemona, lady Macbeth, u duhu vlastitoga vremena, stvorio je nešto iznenađujuće i revolucionarno.
Zapravo, nakon pravog pravcatog rada na ponovnom pisanju, reinterpretaciji i modifikaciji Shakespearovih drama, suradnja Verdija i njegovih libretista, posebno ona s Arrigom Boitom, autorom Otella i Falstaffa, donijela je na scenu cijeli svijet univerzalnih srasti u kojima se oživljava kolektivna ljudska baština osjećaja i emocija. Tako da smo svjedoci kontrasta između Jagova zla i Dezdemonine nevinosti, proloma bijesnih strasti, kao što je Otelova luda ljubomora , okrutnost Lady Macbeth, Falstaffovo nepoštovanje …
Izvor: