Povratak polemika o Khuenu-Héderváryju i hrvatsko-mađarskim odnosima kroz povijest
Povodom izložbe ‘Ars et virtus: Hrvatska – Mađarska. 800 godina zajedničke kulturne baštine’ objavljeni su tekstovi Zvonimira Despota “Da bar danas imamo jednog Héderváryja” i Nikole Vukobratovića “Je li sad rehabilitiran Khuen-Héderváry?” koji upućuju na povratak polemika o Khuenu-Héderváryju i hrvatsko-mađarskim odnosima kroz povijest i suvremenost.
Da bar danas imamo jednog Héderváryja
Mađari nisu bez veze podignuli monumentalni spomenik Nikoli Šubiću Zrinskom i Sulejmanu I. na mjestu čuvene bitke kod Sigeta!
Zvonimir Despot
Večernji list
21. kolovoza 2020.
Kad danas spomenemo naš zajednički život s Mađarima, zajedničku državu, najčešće ćemo čuti kako su nas Mađari htjeli asimilirati, podjarmiti, kako su nas ugnjetavali, pa se sjetimo zaprešićkih žrtava, omraženog bana Károlya Khuen-Héderváryja… I uglavnom sve crno, negativno, loše, kao da je za nas sve bilo spasonosno kad smo izašli iz te državne zajednice 1918. godine. I onda odjednom vijest da se u Zagrebu krajem rujna otvara izložba “Ars et virtus Hrvatska – Mađarska. 800 godina zajedničke kulturne baštine“ koja bi trebala pružiti uvid u dodire na području kulture i likovnih umjetnosti obaju naroda te prikazati umjetnine iz baštine mađarsko-hrvatskih veza od srednjega vijeka do 1918. godine. Nevjerojatno da se netko sjetio obilježiti tu veliku nadolazeću obljetnicu! Jer povijest nikada nije crno-bijela, pa tako ni u odnosima Hrvata i Mađara.
(…)
Cijeli članak dostupan je na poveznici:
https://www.vecernji.hr/premium/da-bar-danas-imamo-jednog-hedervaryja-1424989
—
Je li sad rehabilitiran Khuen-Héderváry?
Nedavno je u Zagrebu otvorena izložba “Ars et virtus. Hrvatska – Mađarska. 800 godina zajedničke kulturne baštine”. Nikola Vukobratović ju je posjetio i priredio vodič kroz povijesne proturječnosti koje izložba sustavno zanemaruje.
Nikola Vukobratović
Bilten
8. listopada 2020.
(…)
Mogli bismo, uz rizik da previše zagnjavimo čitatelja/icu, spomenuti kako izloženi barokni grbovi sugeriraju sasvim drugačiji odnos između “dvije kraljevine” od onog koji se pokušava predstaviti izložbom, ili primijetiti kako se velik portret Károly Khuen-Héderváryja Vlaha Bukovca pojavljuje bez ikakvog dodatnog komentara, kao da nije riječ o neobičnom paru: najvećem (?) nacionalnom slikaru i omrznutom tiraninu koji je “(bilo je to godine) 1903. silom htio Hrvatsku da nam pomađari”. Mogli bismo cinično primijetiti i kako naslovni lik iz pjesme koja sadržava ove stihove – ban Jelačić – vidno nedostaje iz izložbe, unatoč važnoj ulozi u hrvatsko-mađarskoj povijesti.
(…)
Cijeli članak dostupan je na poveznici: