Kvint Tulije Ciceron, “Izborni priručnik: sa govorima Marka Tulija Cicerona o izbornoj korupciji”
IKD „University press – Magistrat izdanja“ je u okviru Edicije Politikon objavilo novi naslov: Izborni priručnik sa govorima Marka Tulija Cicerona o izbornoj korupciji. Autor knjige je Kvint Tulije Ciceron, a priredili i i uvodne studije su sastavili prof. dr. sc. Ivana Jaramaz Reskušić i prof. dr. sc. Samir Aličić.
O AUTORIMA: Prof. dr. sc. Ivana Jaramaz Reskušić (rođena 1962. u Šibeniku) redovni je profesor na Katedri za rimsko pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Osnovnu i srednju školu (upravno-pravnog smjera) završila je u Šibeniku, a studij prava na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu upisala je ak. god. 1981/1982 te diplomirala (iz područja građanskog prava) 1986.g. s prosječnom ocjenom vrlo dobar. U razdoblju od 1986.g. do 1988.g. radila je kao volonter-pripravnik na Općinskom sudu u Zagrebu te na Okružnom sudu u Zagrebu. Pravosudni ispit položila je 1988.g. Na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu radi od 1988.g. kao pripravnik-postdiplomant na Katedri za opću povijest države i prava. U okviru svog znanstveno-istraživačkog rada objavila je dvije znanstvene knjige monografskog karaktera te 21 znanstveni rad iz područja rimskog (poglavito kaznenog) prava. Sudjelovala je na devet međunarodnih znanstvenih skupova, prezentirajući odgovarajuće radove, u pravilu, kao samostalni autor. Član je Akademije pravnih znanosti Hrvatske, zatim Društva sveučilišnih nastavnika te Hrvatsko-kanadskog akademskog društva. Osim toga član je uredništva Zagrebačke pravne revije – elektroničkog časopisa poslijediplomskih studija Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu kao i međunarodnog uredništva makedonskog znanstvenog časopisa Balkan Social Science Review.
Prof. dr. sc Samir Aličić diplomirao je na Pravnom fakultetu u Novom Sadu 2003. godine. Na istom fakultetu odbranio je sa odlikom magistarsku tezu „Nevažnost testamenta i testamentarnih raspolaganja zbog nedostatka forme u Gajevim Institucijama“ 2007. godine. Doktorsku disertaciju pod nazivom „Klasično značenje reči damnum (šteta) u poglavlju Digesta Ad legem Aquiliam (9.2)“ odbranio je sa odlikom na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu 2011. godine. Februara 2004. godine zasnovao je radni odnos kao asistent na nastavnom predmetu Rimsko pravo na Pravnom Fakultetu u Novom Sadu. 2012. godine izabran je u zvanje docenta na Državnom univerzitetu u Novom Pazaru, gde izvodi nastavu iz Pravne istorije i Obligacionog prava, kao i na Pravnom fakultetu Univerziteta u Istočnom Sarajevu, gde izvodi nastavu iz Rimskog prava. Do sada je objavio preko 30 naučnih radova u Srbiji i inostranstvu i jednu monografsku publikaciju, prevod Devete knjige Justinijanovih Digesta sa latinskog na srpski jezik. Učestvovao je na više međunarodnih naučnih skupova u Rusiji, Rumuniji, Srbiji, Tadžikistanu, Grčkoj, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Palestini. Oblasti njegovog naučnog interesovanja su prevashodno rimsko pravo i pravna istorija, kao i neke teme iz uporednog prava, građanskog prava i pravne teorije. U do sada objavljenim radovima bavio se pretežno temama koje se odnose na rimsko pravo naknade štete, testamentarno pravo, formu pravnog posla, pravna pravila (regule) rimskog prava, i recepciju rimskih pravnih ideja i koncepata u srpskoj pravnoj teoriji i praksi.
O djelu:
IZBORNI PRIRUČNIK sa govorima Marka Tulija Cicerona o izbornoj korupciji, sastoji se iz prevoda Commentariolum Petitionis (Mali priručnik za izbornu kampanju), poznatog i kao Commentariolum Consulatus Petitionis (Mali priručnik za izbornu kampanju za konzula) ili Epistula Q. Ciceronis De Petitione Consulatus Ad M. Fratrem (Pismo Kvinta Cicerona bratu Marku o izbornoj kampanji za konzula). Riječ je o kraćem antičkom tekstu napisanom u formi pisma u kojem Kvint Ciceron daje savjete za vođenje izborne kampanje 64. godine p.n.e. bratu Marku Tuliju Ciceronu, velikom rimskom intelektualcu i političaru, prilikom izbora za konzula za godinu 63. p.n.e. Pored ovog teksta na latinskom jeziku koji se pripisuje Kvintu Ciceronu, ali i osporava, i prevoda tog teksta, knjiga sadrži i opsežnu raspravu pod nazivom Izborna korupcija u Rimskoj Republici: slučajevi Murene i Plancija, uz koji idu i odabrani dijelovi dva govora Marka Tulija Cicerona, i to: Govor za Gneja Plancija (glave: 1, 3, 6, 8, 10, 14, 16-17, 30, 36-72, 79-81, 83-90, 96-100, 104) i Govor za Lucija Murenu ( glave 1 […], 2, 11-77, 89), oba teksta na latinskom jeziku i prevodu.
Ovu zanimljivu knjigu pripremili su dvoje koautora romanista, koji su profesori rimskog prava i pravne istorije države i prava i to prof. dr. sc. Ivana Jaramaz Reskušić sa Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, sa Katedre za rimsko privatno pravo i prof. dr Samir Aličić sa Pravnog fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu. Treba napomenuti radi stvaranja pravilnog uvjerenja u kompetencije prevodilaca i priređivača ove knjige da su oni u dosadašnjem svom radu i objavljenim naučnim radovima prevodili veliki broj rimskih pravnih tekstova i dali njihovu suptilnu naučnu analizu, a oni su već kao takvi prošli odgovarajuću stručnu recenziju i kvalifikovali naše koautore kao dobre poznavaoce antičke rimske kulture, istorije, prava i upotrebe latinskog jezika u sferi prava, države i rimske politike.
Knjiga ima karakteristike originalnosti, naučnog i stručnog doprinosa, a širi aspekt i cilj koji ova knjiga ima možda na najbolji način su objašnjeni u dijelu knjige koji je obradila koautor profesorica Ivana Jaramaz Reskušić, koja podsjeća da negativni aspekti žive zakonodavne aktivnosti i izbornih malverzacija koji su se događali u rimskoj republici tokom pet vijekova njenog trajanja, mogu zaintrigirati i danas društvene faktore za dobro uređeno izborno zakonodavstvo i nezavisno sudstvo kao nužne pretpostavke ostvarenja temelja i suštine demokratskog društva 21. stoljeća.
I najmanjim uslugama ljudi bivaju potaknuti da pomisle kako je to dovoljan razlog za podršku na izborima. K. T. Ciceron
Piše: Mirza Hebib, mag. iur.
KAKO DO POBJEDE NA IZBORIMA – O AKTUALNOSTI ANTIČKIH SAVJETA U MODERNO DOBA
Bosna i Hercegovina, u skladu sa svojim demokratskim usmjerenjima predstavlja državu participativne građanske političke kulture. Unatoč tome, svjedoci smo kako se i država i društvo u cjelini kontinuirano u izbornim procesima i razdobljima koja ih prate, susreću s mnoštvom problema koji se u konačnici reflektiraju na cjelokupno funkcioniranje sustava. Ti problemi su determinirani prvenstveno procesom tranzicije i posljedicama ratnog sukoba. Na tragu toga, nezadovoljni cjelokupnom situacijom, građani nerijetko a priori negativno vrednuju svako političko djelovanje, a često i sumnjaju u transparentnost provedbe izbornog procesa. No, dublje promatrajući, niti krize političke kulture, niti morali rascijepi pojedinaca u kontekstu političke etike ne predstavljaju novum na europskoj povijesnoj pozornici.
Korijeni demokratske političke kulture, u pravom smislu te riječi, razvili su se u fazi republikanskog uređenja rimske države. Tijekom pet stoljeća, provodeći magistratske skupštinske izbore skoro pa svake godine, postavljeni su temelji političke organizacije kakvu danas poznajemo. Promatrajući aktualnost rasprave o izbornom procesu i razmišljajući o političkoj etici danas, odlučili smo široj čitateljskoj javnosti ukazati na nedavno objavljenu monografiju u izdanju renomirane sarajevske izdavačke kuće University Press, naziva „Izborni priručnik Kvinta Tulija Cicerona, sa govorima Marka Tulija Cicerona o izbornoj korupciji“. Priređivači ove interesantne monografije su profesori rimskog prava dr. sc. Ivana Jaramaz Reskušić i dr. sc. Samir Aličić.
Općepoznato je koliko civilizacijski vrijednih stvari baštinimo od Rimljana. Kolege pravnici su toga u velikoj mjeri svjesni, budući je skoro cjelokupan studij privatnog prava zasnovan na rimskim izvorima kao neiscrpnom tezaurusu pravnih iskustava. No, često, neopravdano, zaboravljamo neizbrisive tragove u sferi javnog prava i funkcioniranja demokratske države. Na tragu tih promišljanja o rimskoj baštini iz javnopravne sfere, Izborni priručnik Kvinta Cicerona svjedoči nam kako smo uz različite pozitivne iskorake, od Rimljana preuzeli i praksu nekih manje etički prihvatljivih postupaka. Čitajući Ciceronov priručnik, postajemo svjesni kako je moguće povući mnoge paralele o izbornom procesu krizom razorene rimske republike i društevenog stanja u kojem se mi danas nalazimo.
U okviru Malog izbornog priručnika (Commentariolum Petitionis), odnosno pisma Kvinta Cicerona o izboru za konzula, upućenom bratu Marku, na prvom mjestu je naglašena važnost samosvjesnosti, funkcije za koju se kandidira i okoline u kojoj se to čini. Kvint ističe kako kandidat mora shvatiti kojim adutima u kampanji raspolaže, a kojim ne, te na isti način ispitati slabe i jake strane svojih protivnika. Naglašava ugledno porijeklo kao najjači adut u kampanji. O aktualnosti i činjenici da je riječ o provjerenoj formuli svjedočimo i danas, budući da u okviru političke pozornice često susrećemo potomke poznatih političara, koji su imali zagarantiranu ulaznicu za političko napredovanje. Kvint je mišljenja kako govorničke vještine i dosadašnja karijera predstavljaju važne adute. Tako je Marko, u doba kandidature za konzula bio već dobro izgrađen govornik i slavan odvjetnik što mu je u okviru kampanje koristilo. Primjetno je kako i na našim izbornim listama, nerijetko, susrećemo vrlo poznata imena iz društvenog života, koja katkad dobijaju prostor za kandidaturu, upravo zbog činjenice što su njihova lica građanima poznata. Kao jedan od posebnih segmenata prepoznata su prijateljstva i osobne veze. Također, jednako kao i danas osobne usluge zauzimale su posebno mjesto u cijelom izbornom procesu. Tako Kvint savjetuje da obrati pažnju na one koje je osobnim vezama spasio od kaznene odgovornosti te da ih treba podsjetiti kako mu se u kampanji trebaju odužiti. Uz to smatra kako treba osobno napasti protivnike i članove njihovih obitelji te ih javno optužiti za najrazličitije prijestupe i nemoralne postupke za koje nije nužno da su točni, već je važno da budu dovoljno uvjerljivi. Napominje mu kako kao klevetnik mora biti spreman i ponekad platiti kaznu zbog neistinitih navoda, međutim to je nevažno, jedino važno je doći do cilja i oblatiti protivnika.
U pogledu vođenja kampanje potrebno je doći do stjecanja naklonosti prijatelja i naroda. Prijatelje je moguće pridobiti činjenjem usluga, davanjem obećanja te ugodnim i ljubaznim nastupom. U procesu dolaska do glasača treba obratiti pažnju i na političare od kojih bi mogao „pozajmiti“ svoje glasačko tijelo, ali i apolitične osobe. U izbornom procesu suradnike je potrebno imati u svim izbornim jedinicama, računajući da se održavaju kontakti s onima koji su obećali dati glas, te imati one koji će posjećivati javne skupove i one koji će stalno biti uz kandidata. Njima svima je neophodno stalno pokazivati zahvalnost, no ne treba im se slijepo vjerovati, već treba uvijek biti na oprezu, paralelno pokušavajući pridobiti suradnike svojih protivnika kad god je to moguće. Naklonost ljudi najlakše će dobiti laskanjem i dvoličnošću. Kao najsigurniji način za osiguranje glasova je darežljivost, vjerojatno misleći, na tada široko rasprostranjeno izborno potkupljivanje. Sama propaganda bi trebala biti što agresivnija i bučnija s ciljem privlačenja pažnje, dok je politički program manje važan. Štoviše, program ne bi trebao ograničavati kandidata, za kojeg je idealno da govor prilagođava okolnostima i publici. Kandidat mora i znati u kakvom vremenu živi te kakva zla vrebaju sa svih strana. Najjača brana u svemu tome jesu informacije koje će kompromitirati političke protivnike, ali osigurati dovoljno informacija za vlastitu obranu u okviru potencijalnih sudskih sporova.
Čitajući Kvintove savjete i bez nekih posebnih poredbenih komentara, čitatelju se jasno ukazuju veze s modernom političkom svakodnevnicom našeg društva. Jedina razlika u cjelokupnom procesu, koju i priređivači knjige prepoznaju jest u tome što rimski glasači nisu bili naivni, pa iako su bili vođeni osobnom i materijalnom koristi, što je svakako moralno diskutabilno, bili su spremni i osvetiti se političaru koji im ne bi ispunio obećano.