Deutsche Welle – razgovor s Marijom Jarebom o Jasenovcu
Deutsche Welle
Politika
Jareb: Sedam desetljeća manipuliranja žrtvama Jasenovca
I danas traje obezvrjeđivanje žrtava Sabirnog logora Jasenovac kroz licitiranje brojevima u dnevnopolitičke svrhe. Dok neki potpuno negiraju ovaj sustavno organizirani zločin, drugi odlaze u drugu krajnost.
Datum: 08.01.2016
Autor: Siniša Bogdanić
Jasenovac je, bez sumnje, crna mrlja na hrvatskoj povijesti, ali i instrument nametanja kolektivne krivnje kroz stalnu manipulaciju brojkama. Kao da 83.145 pojedinačno utvrđenih imena koja su svoju priču završila u ovoj tvornici smrti nisu dovoljna da bi se ocrtao užas kvislinške Nezavisne države Hrvatske. Jasenovac je bio mjesto na kojem se je NDH lako i sustavno rješavala svojih protivnika, kao i onih koje je doživljavala kao prljavštinu na svojem rasno čistom licu. U kompleksu logora, prema podacima Spomen područja Jasenovac, živote je ostavilo 47.627 Srba, 16.173 Roma, 13.116 Židova i 4.255 Hrvata. Kako se je i zašto s njihovim brojem manipuliralo, doznali smo u razgovoru s povjesničarom dr. Mariom Jarebom s Hrvatskog instituta za povijest u Zagebu.
DW: Srbija i Republika Srpska najavile su kako će organizirati zajednički skup i brojne manifestacije povodom 75. obljetnice osnutka koncentracijskog logora Jasenovac. Ponovno su aktualizirane špekulacije o broju žrtava u tom ustaškom logoru koji je osnovan u kolovozu 1941. godine, a prestao je postojati potkraj travnja 1945. godine. Postoji li konsenzus oko broja stradalih?
Dr. Mario Jareb: Okvirni brojevi kojima raspolažu ozbiljnije ustanove kao što su Javna ustanova Spomen područje Jasenovac govore o nešto više od 80 tisuća stradalih. Muzej žrtava genocida u Beogradu raspolaže s nešto većim brojem. Teško je reći hoće li neka buduća ozbiljna istraživanja promijeniti taj broj. Ali već i sami brojevi koje sam spomenuo ruše priče o stotinama tisuća ili milijun žrtava koje su u nekadašnjoj Jugoslaviji i u Hrvatskoj bile prisutne do devedesetih, a nažalost, i danas su prisutne u Srbiji i Republici Srpskoj. Činjenica da najozbiljnija ustanova u Srbiji, a koja se bavi takvim istraživanjima, ima višestruko manji broj žrtva govori da su brojevi koji su vrijedili u bivšoj Jugoslaviji zapravo rezultat mitova i manipulacija.
Tko je stvarao mitove i zašto se je manipuliralo?
Razloga je više. U temelju su bile želje ili potrebe vlasti da dokažu kako je Jugoslavija bila jedan od najvećih stradalnika Drugog svjetskog rata. Već se 1945. izašlo s brojem od 1,7 milijuna ukupnih jugoslavenskih žrtava. Potom je s vremenom i broj žrtava Jasenovca podignut na nekoliko stotina tisuća. Već 1945. godine snimljen je film u kojemu se govori o 800 tisuća žrtava. Ubrzo nakon toga Zemaljska komisija Hrvatske za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača je govorila o 500 -600 tisuća. Zanimljivo je to kako je netko odjednom zaboravio nekoliko stotina tisuća žrtava da bi potom njihov broj bio opet podignut na 700 tisuća. To su sve proizvoljne procjene. Između ostalog, i za potrebe Pariške mirovne konferencije, ali i za dobivanje ratne odštete. Poražena strana se pokazivala što više zločinačkom, osobito kada je bila riječ o propaloj NDH. Bilo je prikladno zidati te nevjerojatne brojeve o kojima ni desetljećima kasnije nisu postojala relevantna istraživanja.
Uništena dokumentacija
Kada su krenula prva ozbiljnija istraživanja?
1964. godine je Savezni zavod za statistiku pokrenuo općenito istraživanje žrtava Drugog svjetskog rata na području Jugoslavije. Priča je vezana za pokušaj dobivanja reparacije od Njemačke. Taj sveobuhvatni popis je na veliko zaprepaštenje vlasti srušio mit o 1,7 milijuna žrtava na području Jugoslavije. Za područje Jasenovca, uključujući i Staru Gradišku, dobiven je broj od 59 tisuća žrtava. To je izazvalo šok, s obzirom da se najčešće spominjalo 700 tisuća žrtava. Zbog svega su vlasti onemogućile objavljivanje rezultata popisa i on je ostao nepoznat javnosti sve do kraja osamdesetih godina prošlog stoljeća.
Na kojim dokumentima se baziraju ta istraživanja? Koliko su oni vjerodostojni?
Uglavnom se radi o postojećim popisima žrtava. No treba reći da se često nekritički preuzimaju postojeći popisi za kotareve, općine, regije i manja mjesta. Ono što se na njima vidjelo već 1964. godine jest da su primjerice neke žrtve savezničkog bombardiranja i oružanih sukoba pribrojane Jasenovcu. Postojali su i duplirani podaci. Događalo se to i u kasnijim popisima. Ali, razumno je pretpostaviti da, s obzirom što se je u logorima događalo, postoje žrtve koje nisu popisane. Posebno se to odnosi na Rome čiji su prijeratni popisi nepotpuni. Oni su najčešće ubijani bez bilježenja. Koliko na popisu ima onih koji tamo ne spadaju i koliko je onih koji nedostaju treba utvrditi daljnjim istraživanjima.
Cijeli razgovor dostupan je na poveznici:
http://www.dw.com/hr/jareb-sedam-desetlje%C4%87a-manipuliranja-%C5%BErtvama-jasenovca/a-18965005