Hrvoje Petrović – prikaz knjige – Richard Mills, “Nogomet i politika u Jugoslaviji. Sport, nacionalizam i država”, 2019.

Richard Mills, Nogomet i politika u Jugoslaviji. Sport, nacionalizam i država, prevela s engleskog Ivana Karabaić, Profil, Zagreb 2019, 408 str.

 

Knjiga britanskog povjesničara Richarda Millsa, Nogomet i politika u Jugoslaviji. Sport, nacionalizam i država, doživjela je svoj prijevod na hrvatski jezik 2019. godine, godinu dana nakon izlaska originalne verzije na engleskom jeziku 2018. godine.

Mills u svojoj knjizi stavlja nogomet, odnosno zbivanja oko nogometa, u povijesni kontekst društveno-političkih događanja tvrdeći kako se preko njega najbolje može shvatiti što se u 20. stoljeću događalo na današnjem području bivše Jugoslavije. Zaključuje kako je nogomet bio ne samo ogledalo stanja u društvu, odraz ideologije ili poligon manipulacije svake vlasti, već je i sam u mnogim slučajevima i najavljivao događaje. U konačnici, za svoje su ga ciljeve iskorištavali i svi režimi koji su se izmjenjivali na vlasti, ali i njihovi protivnici.

Uz dozu povremenog putopisnog stila, služeći se postojećim radovima povjesničara i sociologa iz čitave regije, kao i novinama, sjećanjima suvremenika, fotografijama, arhivskim izvorima i intervjuima, Mills kroz niz nogometnih priča piše o povijesti Jugoslavije od njenog nastanka nakon Prvog svjetskog rata do raspada 1990-ih. Knjiga ima devet poglavlja, a s obzirom na količinu sadržaja može se reći da ju je autor podijelio na vrijeme prije i poslije Tita.

Prvo poglavlje se bavi međuratnim razdobljem 1919.-1941. te kroz priče o JNS-u, Svjetskom prvenstvu 1930., ligaškim derbijima i dr. govori o problemima i izazovima s kojima se susretala novonastala južnoslavenska kraljevina kao što su različitosti u kulturi i razvijenosti njenih dijelova, uređenju države, obračunima s radničkim pokretima ili npr. stvaranju Banovine Hrvatske. Drugo poglavlje je autor posvetio razdoblju 1941.-1945. opisujući ratne okolnosti pomoću tadašnje ligaške organizacije u novoformiranim političkim tvorevinama, spominjanjem reprezentacije NDH itd. Posebna pozornost posvećena je Hajduku u sklopu Narodnooslobodilačke borbe i njegovoj preobrazbi od buržoaskog kluba u simbol partizanskog pokreta. U trećem poglavlju se govori o razdoblju 1945.-1948. u kojem na primjeru ukidanja klubova poput Građanskog i BSK-a, poteškoća oko stvaranja federalne lige, osnivanja novih klubova Dinama, Zvezde i Partizana i dr. autor piše o događajima i postupcima nove komunističke vlasti u neposrednom poratnom razdoblju.

Četvrto poglavlje je uglavnom usredotočeno na jugoslavenski „treći put“ nastao nakon raskola Staljin-Tito 1948. godine koji je našao svoju refleksiju i u nogometu s legendarnom pobjedom na Olimpijskim igrama 1952. nad SSSR-om, korištenju klupskih i reprezentativnih gostovanja po svijetu kao oruđa diplomacije i stvaranja svijesti o Jugoslaviji i njenom alternativnom političkom putu. Također, opisuju se i opasnosti od šovinizma s kojima se vlast sučeljavala s osvrtom na relaciju Hajduk-Partija-Torcida. Sedamdesete godine, opisane u petom poglavlju, dotiču se atmosfere Hrvatskog proljeća te se u tom kontekstu spominju pokušaji decentralizacije JNS-a, promjena Dinamovog grba, proglašavanje Dinama nasljednikom Građanskog itd. Ostatak desetljeća je ipak obilježen stabilizacijom države, a sam je Kup Maršala u kojem su nastupali svi klubovi u državi predstavljao svojevrsnu kulminaciju ujedinjujuće snage jugoslavenskih naroda i narodnosti.

U poglavlju Nakon Tita – nacionalizam Mills aludira na slogan „I poslije Tita – Tito“ i njegovu neuspješnost u praksi budući da je u stvarnosti nacionalizam polako, ali sigurno, koračao na političku i društvenu scenu kako su se osamdesete bližile kraju. Opisani su odjeci koje su na nogomet imali nemiri na Kosovu, uspon Miloševića, ukidanje autonomija SAP-ima, a sve je bilo dodatno povezano s time što je val nacionalizma korespondirao s razvojem navijačkog huliganizma. Sedmo poglavlje je posvećeno maksimirskim neredima 1990. – Bobanov udarac se nalazi i na naslovnoj korici knjige – u kojem, osim pogleda na sam događaj iz perspektive i zagrebačkog i beogradskog tiska, autor ističe njegovu simboliku za Hrvate i za Srbe vezanu za tadašnju atmosferu i budući rat, ali i napominje kako se prethodno dogodilo previše „generalnih proba“ što se tiče navijačkih nereda tako da ovaj nije bio nikakvo iznenađenje.

Predzadnje poglavlje Na rubu: Sezona 1990/91 govori o državi na izdahu što se kroz zbivanja oko nogometa moglo vidjeti na slučaju Hajdukovog skidanja grba s petokrakom na australskoj turneji, zviždanja himni na Maksimiru protiv Nizozemske pred samo Svjetsko prvenstvo u Italiji, spaljivanju zastave na Poljudu, željom HNS-a za istupom iz NSJ i nizom drugih incidenata i zahtjeva. U posljednjem, devetom, poglavlju knjige Mills govori o konačnom raspadu Jugoslavije i o ratnim godinama u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini pišući o Arkanu i Delijama, zabrani nastupa reprezentacije na Europskom prvenstvu 1992., o kninskoj Dinari i Republici Srpskoj Krajini, te opisujući uvjete i atmosferu koji su okruživali kako hrvatske klubove u novoformiranoj hrvatskoj ligi, tako i oko onih koji su, barem još neko vrijeme, ostali u jugoslavenskoj.

Govoreći o nedostacima knjige, autorovim propustima ili, najblaže rečeno, onome što je moglo biti bolje, netko će možda istaknuti kako se Mills puno oslanja na izvještaje i sekundarne povijesne izvore, da je mogao napraviti više intervjua sa samim akterima huliganskih izgreda, da je trebao posvetiti veći dio sadržaja vremenu prije 1980. ili da je trebao više pisati o reprezentativnom nogometu. Nadalje, da premalo pažnje posvećuje nogometu u Sloveniji, Makedoniji, Kosovu ili „manjim klubovima“ iz Srbije i Hrvatske, ili, pak, da je u svojoj knjizi ponudio prostora nekim klubovima čija je pojava bila beznačajna u jugoslavenskom nogometu. Također, zamjerit će mu se što u pojedinim dijelovima, osobito u „vječno osjetljivim“ ’40-ima i ’90-ima, (ne) prati službeni nacionalni narativ određene zemlje ili narativ lijeve/desne strane [npr. Oslobodilački nogomet 1941-45 (str. 40); srpske snage su osvojile Vukovar (277)] – što će neki vrlo lako interpretirati kao autorovo podilaženje drugoj strani, a time i kliznuti u generalizaciju cijelog djela kao prohrvatskog, projugoslavenskog i sl. Međutim, s obzirom na širinu područja i gotovo stoljetno razdoblje kojim se autor bavi, svi ti nedostaci zvuče kao traženje dlake u jajetu.

Millsova knjiga ima svoju vrijednost iz više aspekata. Kao prvo, čitatelj ne mora nužno biti ljubitelj nogometa kako bi saznao nešto novo iz društvenih, ekonomskih ili političkih zbivanja Kraljevine Jugoslavije, NDH, socijalističke Jugoslavije i naposljetku ratova 90-ih, jer je nogomet ovdje tek svojevrsno pomoćno sredstvo da se ispriča povijest područja bivše Jugoslavije u 20. stoljeću.

Nadalje, osim što je spomenuo sve najznačajnije događaje u jugoslavenskom nogometu, u tristotinjak stranica teksta Mills je povezao društvena i politička zbivanja s epizodama i crticama iz povijesti ne samo najpopularnijih klubova u državi već i onih poput RNK Splita, Veleža, kragujevačkog Radničkog, novosadskog Ujvidekija, tršćanske Ponziane, Kvarnera, FK Prištine, Maribora, mostarskog Zrinjskog i brojnih drugih klubova, obogativši ih i s izjavama i detaljima iz života stotinjak igrača i drugih nogometnih djelatnika. Tako da sve i da su one već poznate pojedinim analitičarima, istraživačima ili jednostavno zaljubljenicima u ovu igru, vjerujem da svatko i dalje može pronaći mnogo toga što nije znao ili o njima nije promišljao u određenom povijesnom kontekstu.

Također, vjerujem kako su većini, ipak, nepoznati detalji, pogledi i događaji koji se vežu za „tuđi“ klub, i upravo u tome leži sljedeća vrijednost Millsovog djela. Možda će mu se predbacivati da kao stranac nema bolji uvid u određena događanja kao ljudi s ovih prostora, osobito svjedoci vremena, ali Mills je, za razliku od svih domaćih autora, prvi napisao rad koji iz nogometne perspektive objedinjuje povijesti svih područja Jugoslavije tijekom njenog postojanja. Pri čemu, razumljivo, najveći dio otpada na srpsku i hrvatsku povijest. A činjenica što je autor stranac, i još k tome iz mlađe generacije povjesničara, samo može otkloniti sumnju u njegovu određenu ideološku i nacionalnu obojenost, koja se više-manje veže za domaće autore što se dotiču spomenute tematike.

Millsovo djelo je u Velikoj Britaniji osvojilo nagradu Lord Aberdare za najbolju knjigu o povijesti sporta 2018. godine, a kakav će prijem i odjek imati u „zemljama seljaka na brdovitom Balkanu“ gdje svi sve znaju i gdje je svačija priča ona istinita, to će vrijeme tek pokazati.

 

Hrvoje Petrović