Boris Blažina – Znanstveni skup Hrvatsko proljeće, 40 godina poslije, Filozofski fakultet u Zagrebu, 13. i 14. listopada 2011.

Znanstveni skup „Hrvatsko proljeće, 40 godina poslije“, Filozofski fakultet u Zagrebu, 13. i 14. listopada 2011.

 

Sredinom listopada 1971. u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj došlo je do kulminacije širokog reformnog pokreta kojem su istaknutu ulogu imali političari Savka Dabčević-Kučar i Miko Tripalo. Terminom „Hrvatsko proljeće“, nazivano i MASPOK, označava se okupljanje širokog spektra građana SR Hrvatske oko triju centara: liberalnog krila Saveza komunista Hrvatske, Matice hrvatske te zagrebačkih studenata. Glavni su mu zahtjevi bili „čisti računi” u gospodarstvu, federalizacija države, veća prava za republike i općenita liberalizacija društva. No, odnos suvremene hrvatske javnosti prema tim događajima ostao je problematičan: ocjene Hrvatskog proljeća često su površne i tendenciozne te podložne političkim manipulacijama. Nadalje, očit je nedostatak kvalitetne monografije o događajima 1971. godine, kao i nepostojanje biografije njegovih najznačajnijih protagonista.

Povodom 40-godišnje obljetnice tih događanja, Centar za demokraciju i pravo Mirko Tripalo organizirao je u suradnji sa Filozofskim i Pravnim te Fakultetom političkih znanosti, znanstveni skup Hrvatsko proljeće, 40 godina poslije, kako bi se upozorilo na novodostupnu arhivsku građu, pokušale ponuditi nove interpretacije već poznatih, ali i dosad nepoznatih povijesnih činjenica, te smjestilo Hrvatsko proljeće u šire okvire suvremene hrvatske, jugoslavenske i (istočno)europske povijesti. Skup je održan 13. i 14. listopada 2011. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu pod pokroviteljstvom Sveučilišta u Zagrebu i Gradske skupštine Grada Zagreba. Skup je otvoren u Dvorani 7, upravo ondje su se prije 40 godina okupljali sudionici Proljeća. Prisustvovali su znanstvenici i stručnjaci iz pet zemalja, od kojih su neki bili dionici događaja 1971. godine.

Skup je službeno otvorio dekan Filozofskog fakulteta, prof. dr. sc. Damir Boras. Uvodnu riječ okupljenima zatim su uputili članovi organizacijskog odbora skupa: Stjepan Mesić, predsjednik Centra Miko Tripalo, prof. dr. sc. Josip Kregar, predsjednik UO Centra Tripalo, prof. dr. sc. Nenad Zakošek, dekan Fakulteta političkih znanosti, te prof. dr. sc. Dalibor Čepulo, prodekan za nastavu Pravnog fakulteta. U ime pokrovitelja pozdravne su govore uputili prof. dr. sc. Aleksa Bjeliš, rektor Sveučilišta u Zagrebu, te Boris Šprem, predsjednik Gradske skupštine Grada Zagreba.

Nakon otvorenja skupa prof. dr. sc. Tvrtko Jakovina s Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu kratkim je osvrtom na stanje znanstvene istraženosti Hrvatskog proljeća otvorio raspravu. Skup se sastojao od četiri tematske cjeline. Prva tematska cjelina bila je naslovljena „Čisti računi“: Financijsko-ekonomska pozadina Hrvatskog proljeća.  Započeta je  predavanjem leksikografa i novinara Josipa Šentije, Hommage Hrvatskom proljeću, u kojemu se izlagač osvrnuo na nepostojanje općeprihvaćenih stajališta i zaključaka o važnosti spomenutog pokreta, identitetu i deklariranim ciljevima njegovih protagonista, odnosu pokreta prema tadašnjem političkom  sustavu, te o njegovoj točnoj dataciji. Josip Šentija je pritom istaknuo važnost uloge Vladimira Bakarića, ulogu riječke deklaracije iz 1967. kao svojevrsne prethodnice Proljeću, ulogu Matice hrvatske, važnost vojnog pitanja odnosno pitanja organizacija teritorijalne obrane, te utjecaj Proljeća na jugoslavenski ustav iz 1974. Sljedeće  izlaganje  održao je dr. sc. Antun Vujić, koji je obrazložio razloge nastanka i opstanka tzv. „interpretacijskog stratišta“ oko problema Hrvatskog proljeća kao fenomena reformističke heterodoksije u odnosu na antinomije jugoslavenskog samoupravnog socijalizma. Nekoliko svojih teza o Hrvatskom proljeću predstavio je mr. sc. Petar Kriste, ističući reformni – a ne prevratnički – karakter pokreta, u kojem su glavnu ulogu imale tri grupacije: reformni dio službenih struktura, studentski pokret i Matica hrvatska,  te ustvrdivši da doprinos Proljeća u osamostaljenoj Hrvatskoj nažalost do danas nije objektivno vrednovan. Dr. sc. Hrvoje Klasić, asistent na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, predložio je Svibanjsko savjetovanje 1968. kao mogući datum početka Hrvatskog proljeća, ističući kako se tadašnje hrvatsko rukovodstvo, znajući da podršku za svoja reformna nastojanja ne može tražiti u saveznom centru, okrenulo političkoj mobilizaciji građana SR Hrvatske.

Druga tematska cjelina naslovljena je Jugoslavenski i međunarodni kontekst Hrvatskog proljeća. Otvorio ju je doc. dr. sc. Ante Batović sa Odjela za povijest na Filozofskom fakultetu u Zadru, izlaganjem o stavovima i politici Ujedinjenog Kraljevstva prema nacionalno-liberalnom pokretu u Hrvatskoj od početka 60-ih godina do sloma Hrvatskog proljeća 1971, u širem kontekstu političkog i geostrateškog položaja Jugoslavije između hladnoratovskih blokova. U svom predavanju doc. dr. sc. Rinna Kullaa sa Sveučilišta u Jyväskyli u Finskoj razmotrila je procjenu utjecaja Hrvatskog proljeća od strane Američke središnje obavještajne agencije (CIA),  s posebnim osvrtom na utjecaj Hrvatskog proljeća na izgradnju detanta u odnosima hladnoratovskih blokova širom Europe. Dr. sc. Aleš Gabrič s Inštituta za novejšo zgodovino u Ljubljani analizirao je stav slovenskog rukovodstva prema reformnom pokretu u Hrvatskoj na prijelazu iz 60-ih u 70-e godine 20. stoljeća. Ono je u početku podržavalo promjene u ekonomskoj sferi, ali od 1971. promijenilo stajalište i nastojalo se držati postrani. U svom izlaganju prof. dr. sc. Husnija Kamberović iz Instituta za historiju u Sarajevu razmotrio je recepciju ideja Hrvatskog proljeća u Bosni i Hercegovini od strane republičkog rukovodstva s jedne, te „običnih ljudi“ s druge strane. Mr. sc. Milivoj Bešlin analizirao je odnose rukovodstava SR Hrvatske i SR Srbije u periodu od Šestog kongresa SKS i SKH krajem 1968. do smjene hrvatskog rukovodstva krajem 1971, ističući da se tu nije radilo o koaliciji u formalnom smislu, već o svjesti o zajedničkim interesima liberalizacije samoupravnog socijalizma, potrebe za proširenjem reformne baze unutar društva, te antibirokratizacije i anticentralizma.

Treću tematsku cjelinu, Političke koncepcije, akteri, frakcije. Hrvatsko društvo u vrijeme Hrvatskog proljeća, otvorilo je predavanje mr. sc. Gorana Sunajka iz Leksikografskog zavoda Miroslava Krleže u Zagrebu o načelima ustavnih reformi odnosa federacije i federalnih jedinica koje su predlagane na raspravama krajem 60-ih nadalje, a koje su u konačnici rezultirale presudnim izmjenama u ustavu SFRJ iz 1974. godine. Kontroverze unutar rukovodstva CK SKJ nastale prilikom popisa stanovništva 1971. analizirala je mr. sc. Iva Lučić s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Uppsali, posvećujući najviše pozornosti odnosu rukovodstva prema kategorijama „Musliman“ (u nacionalnom smislu) i „Jugoslaven“. Prof. dr. sc. Ivan Markešić iz Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar analizirao je odnos Katoličke crkve u Hrvatskoj prema događajima Hrvatskog proljeća na temelju tadašnjih tiskovina Glas Koncila, Vjesnik i Komunist, nastojeći objasniti razloge tadašnje „crkvene šutnje“. U svome izlaganju Mirko Kratofil iz Odjela izdavačka djelatnost HAZU bavio se pitanjem sudskog procesa Vladi Gotovcu, te problemima vezanim uz dostupnost i analizu izvora o 1971. Glavni ravnatelj Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža mr. sc. Vlaho Bogišić analizirao je načela koja su zastupali glavni akteri Hrvatskoga proljeća. Prikazao je i kako su taj pokret i načela bili predstavljeni javnosti u enciklopedijskim i leksikonskim izdanjima, sa posebnim osvrtom na pristup biografskog prikazivanja „komiteta pedesetorice“. Jezičnu politiku i jezično pitanje u okviru nacionalnih i međurepubličkih napetosti u Jugoslaviji u razdoblju od 1967. do 1971, s osvrtom na problematiku Rječnika hrvatskogsrpskoga književnoga jezika (1967.) i Hrvatskog pravopisa (1971.), razmotrio je doc. dr. sc. Krešimir Mićanović sa Filozofskog fakulteta u Zagrebu. U svom izlaganju dr. sc. Suzana Coha sa Odsjeka za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu sagledala je fenomen Hrvatskog proljeća kroz prizmu teorije kulturalne traume, kao i njezinih psihoanalitičih i sociohistorijskih pretpostavki. Dr. sc. Snježana Koren sa Odsjeka za povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu analizirala je prikaz fenomena Hrvatskog proljeća u školskim udžbenicima povijesti od 1971. nadalje kao odraza tada dominantnih ili od državne uprave pozitivno viđenih ideologija. Novinar i publicist Tihomir Ponoš u okviru je svoga izlaganja objasnio glavne značajke studentskog pokreta 1970, uključujući pluralnost, autohtonost u nastanku, autonomnost u djelovanju, nenasilnost i političku naivnost. Potom je ukratko opisao politički put vodećih ljudi studentskog pokreta nakon njegovog sloma 1971. Mr. sc. Marko Zubak sa Hrvatskog instituta za povijest u svome je predavanju pratio razvoj omladinskog i studentskog tiska u 60-im i ranim 70-im godinama 20. stoljeća, razvoj različitih studentskih struja i pokušaj stvaranja posebne studentske političke (kontra)kulture, te posljedični intrageneracijski sukob. Na temelju privatne arhive mr. sc. Srđan Grbić analizirao je politička gledišta i djelovanje člana CK SKH Čede Grbića kao Srbina iz Hrvatske i zastupnika  „srednjeg puta“ između decentralizacije i unitarizma.

Posljednja tematska cjelina skupa, Hrvatsko proljeće i suvremena Hrvatska (1971-1991-2011), započeta je predavanjem prof. dr. sc. Drage Roksandića s Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu o političkim stavovima, djelovanju i iskustvima Mike Tripala tijekom izborne kampanje 1990. Dr. sc. Albert Bing s Hrvatskog instituta za povijest problematizirao je karakter sociopolitičkih promjena u razdoblju oko 1990. iz perspektive Mike Tripala, te na njegovom primjeru prikazao povijesni slijed demokratskog razvoja hrvatske politike na prijelazu osamdesetih u devedesete godine 20. stoljeća. Zaključno predavanje održao je prof. dr. sc. Tvrtko Jakovina, koji je upozorio na još neistražene aspekte Hrvatskog proljeća (pri čemu vrijedi spomenuti nedostupnost nekih važnih arhivskih izvora), problem prikazivanja Proljeća u programima povijesti na fakultetima i školama, te potrebu povjeravanja izrade Leksikona hrvatskog proljeća Leksikografskom zavodu „Miroslav Krleža“ za 45. obljetnicu Proljeća. Rad skupa službeno je zaključio prof. dr. sc. Josip Kregar.

Važnost skupa ogleda se u činjenici da su otvorene neke još uvijek slabo poznate i/ili istražene teme kao npr. odnos Katoličke crkve i hrvatske emigracije prema događajima Hrvatskog proljeća, da su prezentirani uvidi s „druge strane“ (npr. stajališta Čede Grbića), u činjenici da je naglašena važnost kontekstualiziranja Hrvatskog proljeća u jugoslavenskim i europskim okvirima, te u isticanju nedostatka istraživanja o odrazu „proljećarskih“ zbivanja na lokalne zajednice. Valja se nadati da će skup Hrvatsko proljeće, 40 godina poslije pridonijeti daljnjim istraživanja fenomena masovnog pokreta 60-ih i ranih 70-ih godina 20. stoljeća, te time omogućiti nepristranije analize događanja 1971. i valorizaciju uloge Hrvatskog proljeća u procesu hrvatskog državnog osamostaljenja. Naposljetku, preostaje izraziti nadu da će skup potaknuti izradu kvalitetne historiografske sinteze „proljećarskog“ razdoblja.

Boris Blažina