Ivan Žagar – Međunarodni znanstveni skup 150 godina od uspostave Istarskog pokrajinskog sabora u Poreču, Istarska sabornica Poreč, 13.-15. listopada 2011.

Trodnevni međunarodni znanstveni skup 150 godina od uspostave Istarskog pokrajinskog sabora u Poreču organiziran je u sklopu obilježavanja jubilarne obljetnice osnutka zastupničkog i zakonodavnog tijela, u čemu je participirao veći broj obrazovnih, kulturnih i znanstvenih institucija u Istarskoj županiji. Skup su organizirali Istarsko povijesno društvo i Zavičajni muzej Poreštine, a prigodnim su ga govorima otvorili predstavnici dvaju institucija Maurizio Levak i Elena Uljančić Vekić. Okupljenima na svečanom otvorenju obratili su se i mons. Ivan Milovan u ime Porečke i Pulske biskupije, Vladimir Torbica ispred Istarske županije, dogradonačelnica Poreča Nadia Štifanić Dobrilović te Robert Matijašić, rektor Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli. Rad skupa su pozdravnim pismima podržali predsjednici Republike Italije i Republike Hrvatske Giorgio Napolitano i Ivo Josipović. organiziran je u sklopu obilježavanja jubilarne obljetnice osnutka zastupničkog i zakonodavnog tijela, u čemu je participirao veći broj obrazovnih, kulturnih i znanstvenih institucija u Istarskoj županiji.

Prvi dio skupa radio je pod radnim predsjedništvom u kojem su bili Giuseppe de Vergottini, Robert Matijašić i Maurizio Levak. Otvorio ga je Petar Strčić uvodnim referatom na temu Osnovna povijesna pitanja o Istri u razdoblju uspostave Pokrajinskog sabora u 19. stoljeću. U njemu je omeđio važnije procese od propasti francuske uprave u Istri do konca stoljeća s akcentom na nacionalno-integracijske probleme, uz poseban osvrt na rad vodećih istarskih preporoditelja prve i druge generacije.

Diego Redivo je izložio rad s naslovom Quale irredentismo? La questione nazionale nella Venezia Giulia (Koji iredentizam? Nacionalno pitanje u Julijskoj krajini), u kojem uvodno prati „rođenje“ termina Julijska krajina iz završne faze ujedinjenja Italije te nadalje „koketira“ sa stalno prisutnim kontroverznim pojmom „terra irredenta“. Taj se fenomen uklapa u već postojeće slične procese u drugim europskim (pograničnim) regijama s miješanim etničkim sastavom, pa autor u završnim razmatranjima zaključuje kako pojava iredentizma predstavlja element u višedesetljetnoj povijesno-političkoj evoluciji koji na površinu izbacuje sve kontradikcije koje taj proces sa sobom nosi.

Nevio Šetić iznio je referat Odnos hrvatskih zastupnika u Istarskom saboru prema narodnom pokretu u Banskoj Hrvatskoj 1903. godine, u kojem prenosi refleksije istarskih političara hrvatske nacionalnosti na zbivanja u Hrvatskoj s početka 20. stoljeća. Prema autoru pomoć iz Istre nije završavala na moralnoj podršci, već se sastojala od prikupljanja materijalnih sredstava za progonjene i obitelji stradalih, protestiranja protiv mađarske politike, održavanja misa zadušnica za poginule u sukobima s vojskom te na druge načine.

William Klinger završio je prvi dio skupa referatom Fiume dalla „Dieta del Nessuno“ al compromesso provvisorioRijeka od „Ničijeg sabora“ do privremenog kompromisa), u kojem je dao osvrt na riječku političku povijest u kontekstu prijelomnih događaja 1848. sve do šezdesetih godina 19. stoljeća. U tom razdoblju Rijeka izmjenjuje više „gospodara“, a zaključno autor napominje da su se u pomenutom razdoblju s ideoloških pozicija vršile pripreme za postizanje buduće autonomije grada. (

Nakon kraće pauze nastavljena su izlaganja pod radnim predsjedništvom Carla Ghisalbertija, Nevia Šetića i Elvisa Orbanića. Prvi je rad, Katolička crkva u Istri i istarski nacionalno-politički sporovi i sukobi (1861.- 1907.), izložio Stipan Trogrlić. Autor skreće pažnju na podjele u klerikalnim strukturama u Istri u drugoj polovici 19. stoljeća, gdje su s jedne strane stajali talijanski, a druge „slavenski“ (hrvatski i slovenski) svećenici. U radu se obrađuje i pitanje doticaja „svetog“ i „svjetovnog“ u svakodnevici poluotoka, kao i mnoga druga.

Roberto Spazzali je izložio referat na temu Idea di nazione ed idea di società nel dibattito politico nei socialisti e nei democratici mazziniani nell’Istria tra XIX e XX secolo (Ideja o naciji i društvu u političkoj debati Mazzinijevih socijalista i demokrata u Istri u 19. i 20. stoljeću), u kojem prati rad istarskih socijalista krajem 19. i u prvoj polovici 20. stoljeća te vrši usporedbu s njihovim originalnim idejama iz „uže“ Italije. U središnjem dijelu rada su komparativno s drugim modelima te ideologije obrađene „posebnosti“ politike istarskih Talijana u naznačenom razdoblju.

Naredni izlagač Ilija Jakovljević predstavio je rad na temu Djelovanje biskupa Jurja Dobrile u Istarskom pokrajinskom saboru (1861.-1868.). U njemu je povukao glavne smjernice Dobrilinog rada u sabornici, a ukazao je i na poteškoće s kojima se biskup susretao tijekom svog mandata.

Naslov sljedećeg referata je bio Politični in nacionalni antagonizmi v Istrskem deželnem zboru na prelomu 19. in 20. stoletja in prenos njegovih zasedanj v Koper v letih 1899 – 1910 (Politički i nacionalni antagonizmi u Istarskom pokrajinskom saboru na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće i prijenos njegovih zasjedanja u Koper u razdoblju od 1899.-1910.), a izložio ga je Salvator Žitko. Težište rada ovaj znanstvenik stavlja na uzroke preseljenja Sabora na relacijama Poreč – Pula – Kopar – Pula – Kopar u razdoblju naznačenom u naslovu, što objašnjava jedinim mogućim kompromisnim potezom austrijskih vlasti kako bi ublažile stalne tenzije između talijanske većine i hrvatsko-slovenske manjine. Nakon ovoga izlaganja je uslijedila rasprava.          

Treći dio znanstvenog skupa koordiniralo je predsjedništvo u sastavu Dean Krmac, Roberto Spazzali i Mihovil Dabo, a prvi izlagač je bio Carlo Ghisalberti s radom L’Italia unita e gli italiani dell’ Adriatico dal 1861 alla stipulazione della Triplice Alleanza (Ujedinjena Italija i jadranski Talijani od 1861. do sklapanja Trojnog saveza). Autor je na suptilan način pokušao omeđiti procese s kraja 50-ih i početka 60-ih godina 19. stoljeća koji prate ujedinjenje Italije i kraj neoapsolutizma u Habsburškoj monarhiji. Nadalje postavlja pitanje nacionalnih osjećaja Talijana koji ostaju s „druge strane“ granice u i njihov stav prema „iredenti“, što se implicitno odnosi na prostor Istre.

Giovanni Radossi je izložio rad s naslovom La rappresentanze consolari del Regno d’Italia nell’Adriatico orientale con particolare cenno all’Istria (1867-1915) (Konzularno predstavništvo Kraljevine Italije na istočnom Jadranu s posebnim osvrtom na Istru 1867.-1915.), u kojem se osvrće na djelovanje Konzulata Kraljevine Italije u Trstu čija se interesna sfera protezala duž istočne jadranske obale s posebnim naglaskom na područje Istre.

Zadnji referat u trećem dijelu izložio je Antoni Cetnarowicz s naslovom Borba  za uvođenje ravnopravnosti hrvatskog i slovenskog jezika u Istarskom saboru. U njemu iznosi kronologiju događaja vezanih za pokušaje izjednačavanja triju jezika u najvišoj istarskoj političkoj instituciji te ističe glavne nositelje tog procesa od 1861. do konca prve dekade 20. stoljeća.

Četvrtim dijelom predsjedali su Giovanni Radossi, Stipan Trogrlić i Antoni Cetnarowicz, a prvi rad s naslovom Trgovinska i industrijska komora Istre (1850.-1926.) izložila je Alida Perkov. U njemu se prati osnivanje ove važne gospodarske institucije, za koju autorica naglašava da najvažniju ulogu nosi u godinama prije osnutka Sabora (1850.-1861.) te nakon prestanka njegova rada u praksi 1910. godine. Dotiče se pitanja njegove uloge u društvu, ciljeva i značaja za regiju.

Rino Cigui je predstavio rad Le iniziative igienico-sanitarie della Dieta provinciale istriana nel secondo Ottocento (Higijensko-zdravstvene inicijative Istarskog pokrajinskog sabora u drugoj polovici 19. stoljeća), u kojem se pozabavio socijalnim prilikama u razdoblju najproduktivnijeg rada Sabora. Širenje zaraznih bolesti i oboljenja općenito uzrokovalo je visoke troškove što je bio udar na ionako slabu ekonomiju čitave provincije. Zbog toga autor izriče da Istra koncem stoljeća i dalje spada u slabije razvijene dijelove Monarhije kad je u pitanju socijalna skrb i zdravstvena zaštita.

Rad Denisa Visintina Alle radici del rinnovamento agricolo istriano. Oidio, peronospora e fillossera negli Atti della Dieta provinciale (Početak poljoprivredne istarske obnove. Pepelnice i peronospora u spisima pokrajinskog Sabora) nastavlja sa socijalnom tematikom. Iznose se uzroci zaostalih metoda i organizacije poljoprivrede kao stupa istarske ekonomije sredinom 19. stoljeća, pa autor propituje utjecaj mjera za poboljšanje stanja donijetih iz klupa istarske sabornice u prvim desetljećima njegova djelovanja.

Posljednji u četvrtom dijelu je izlagao Marino Buducin, izloživši rad na temu Le tipografie rovignese e parentina dei Coana nella temperie politico-culturale dei decenni susseguenti la convocazione della Dieta provinciale istriana (Porečke i rovinjske tipografije obitelji Coana u kulturno-političkoj klimi u periodu nakon sazivanja Istarskog pokrajinskog sabora). U njemu se prati dolazak Gasparea i Antonija Coane u Rovinj te oživljavanje izdavačke aktivnosti najvažnijih primorskih mjesta u Istri, nakon čega je uslijedila rasprava.

Peti dio pod radnim predsjedništvom Salvatora Žitka i Rina Ciguija započeo je referatom Nadje Terčon Pomorska vloga severozahodne Istre v 2.polovici 19. stoletja (Pomorska uloga sjeverozapadne Istre u drugoj polovici 19. stoljeća). U njemu je autorica pokušala smjestiti manja primorska mjesta poput Pirana, Kopra i Izole u odnos prema glavnom i najvećem pristaništu Habsburške monarhije Trstu.

Sljedeći rad s naslovom Rješavanje vodoopskrbnog pitanja u Poreču (1880.-1910.) izložila je Elena Uljančić Vekić. Njime je dat prilog proučavanju socijalnih prilika u Poreču kao političkom središtu Istre na primjeru donošenja zakonskih akata koji su pridonijeli kvaliteti života na tom prostoru.

Izlaganje Raula Marsetiča L’affermazione dei moderni cimiteri ottocenteschi in Istria attraverso le vicende dell’origine e dello sviluppo del cimitero di Monte Ghiro a Pola nel periodo 1846-1915 (Afirmacija modernih groblja 19. stoljeća u Istri na primjeru razvoja pulskog groblja Monte Ghiro 1846.-1915.) periferno je vezano uz demografsku povijest Pule. Autor kroz kontinuirani razvoj centralnog gradskog groblja prati i njegov kulturno-memorijalni aspekt, u prvom redu kao jednog od simbola kolektivne građanske svijesti u procesu razvoja identiteta urbanog naselja.

Sljedeći izlagač Mihovil Dabo predstavio je rad Dopisi općinskih glavarstava o stanju školstva u prvoj polovici šezdesetih godina 19. stoljeća, u kojem iznosi kratki osvrt na organizaciju obrazovnih ustanova u naznačenom razdoblju. Dalje je u referatu ustvrdio kako su izvješća općinskih vlasti prvorazredni izvor za proučavanje ne samo stanja školstva već i općih modernizacijskih procesa koji obilježavaju drugu polovicu 19. stoljeća.

Maja Polić je zaključila peti dio skupa izlaganjem Pojava i djelovanje čitaonica kao jedinih kulturnih, ali i političkih udruga Hrvata od 60-ih godina 19. stoljeća na dalje. Svojim referatom dala je osvrt na razvoj čitaoničkog pokreta u Istri te na Kvarnerskim otocima u okviru širenja preporodnih procesa koji su se razvijali pod utjecajem malobrojne hrvatske inteligencije.

Šestim dijelom kojim je dominirala biografska tematika predsjedali su Egidio Ivetic, Kristjan Knez i Milan Radošević, a prvi izlagač bio je Giuseppe de Vergottini s radom I de Vergotini di Parenzo e l’identità italiana prima e dopo il 1861 (Obitelj de Vergotini iz Poreča i talijanski identitet prije i nakon 1861). U radu su prikazane važnije crtice iz života Giuseppea de Vergottinija, centralne ličnosti ove obitelji u drugoj polovici 19. stoljeća. Prati se njegovo djelovanje od prvih sjednica Sabora 1861. godine sve do dolaska na poziciju gradonačelnika Poreča, koju je obnašao 12 godina za redom do svoje smrti 1884. godine.

Naredni izlagač Pietro Zovatto predstavio je rad L’azione di mons. Lorenzo Schiavi a Capodistria (Djelovanje monsinjora Lorenza Schiavija u Kopru), u kojem opisuje političko djelovanje koparskog svećenika podrijetlom iz Pordenonea u drugoj polovici 19. stoljeća.

Posljednje izlaganje u šestom dijelu imao je Gaetano Benčić s naslovom Gian Paolo Polesini: il primo capitano della Dieta provinciale istriana (Gian Paulo Polesini, prvi kapetan Istarskog pokrajinskog sabora). U referatu iznosi pregled važnijih momenata iz života prvog predsjednika (kapetana) Istarskog pokrajinskog sabora i predsjedatelja sjednice na kojoj je izglasano odbijanje paketa centralističkih mjera iz Carevinskog vijeća (Dieta del Nessuno).

Posljednjim sedmim dijelom predsjedali su Pietro Zovatto, Gaetano Benčić i Elena Uljančić Vekić, a prvi izlagač bio je Ivan Matejčić s radom Građevna povijest Istarske sabornice. Referat započinje poviješću mjesta gradnje sabornice, koje svoj građevinski kontinuitet posjeduje od antičkog doba do danas. Zanimljiva je i opaska kako „od svih zgrada na svijetu koje su sjedište nekog parlamenta, vjerojatno niti jedna nema tako bogatu povijest kao zgrada naše Sabornice“.   

Nastavilo se radom Kristjana Kneza na temu La Dieta, la Giunta provinciale dell’Istria e lo studio del passato regionale (1861-1884) (Sabor, pokrajinski odbor Istre i proučavanje regionalne prošlosti 1861.-1884.). Njegova studija je obradila fenomen naglog zanimanja za prošlost u 19. stoljeću, koja je u službi političke retorike pospješila razilaženja na relaciji Talijani – Hrvati i Slovenci, u Istarskom saboru i izvan njega.

Posljednji referat na skupu izložio je Egidio Ivetic s naslovom Ricostruire il passato per costruire il futuro: la storiografia in Istria, 1861-1914 (Obnavljanje prošlosti kako bi se gradila budućnost: historiografija u Istri 1861.-1914.). Njime je dao prilog proučavanju razvitka istarskog povjesništva u drugoj polovici 19. stoljeća, s akcentom na utemeljenje Istarskog društva za arheologiju i zavičajnu povijest (Società istriana di archeologia e storia patria) 1884. godine kao presudnim trenutkom.

Sudjelovanje 26 znanstvenika iz Italije, Slovenije, Poljske i Hrvatske, od kojih je njih 14 referate izložilo na talijanskom, 2 na slovenskom i 10 na hrvatskom jeziku, ovom znanstvenom skupu daje snažno obilježje međunarodnog karaktera a specifično za istarski slučaj i regionalnog. Organizatori su kao ciljeve izložili dostojno obilježavanje 150. godina parlamentarnog života u regiji, širenje spoznaja o društvenoj, socijalnoj, političkoj i gospodarskoj prošlosti ovog prostora, te svakako postavljanje znanstvenih okvira za daljnja istraživanja.