Tomislav Bali – Znanstvena tribina Kunfini i zlamenja: oznake granica i međa u Istri od srednjeg vijeka do našeg doba, Filozofski fakultet u Zagrebu, 16. prosinca 2010.

 

            Na Filozofskom fakultetu u Zagreb održana je 16. prosinca 2010. znanstvena tribina Kunfini i zlamenja: oznake granica i međa u Istri od srednjeg vijeka do našeg doba. Tribinu su organizirali Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i znanstveni projekt “Triplex Confinium: hrvatska višegraničja u euromediteranskom kontekstu”. Moderatori tribine bili su profesori Odjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Zrinka Nikolić Jakus, Drago Roksandić (ujedno voditelj projekta “Triplex Confinium”) te Bruna Kuntić-Makvić (pročelnica Odsjeka za povijest). Prezentacije su održali Slaven Bertoša (Filozofski fakultet Sveučilišta „Juraj Dobrila“ u Puli), Tatjana Bradara (viša kustosica Arheološkog muzeja Istre u Puli) i Neven Kuzmanović.

            Tribina je organizirana s ciljem prezentacije dosadašnjih rezultata projekta Arheološkog muzeja Istre u Puli o granicama na Istarskom poluotoku u srednjem i ranome novom vijeku. Uvodnu riječ imao je dr. sc. Drago Roksandić koji je ukratko izložio dosadašnje domete projekta “Triplex Confinium“. Pritom je istaknuo da su istraživanja provođena unutar projekta uglavnom bila usredotočena na kontinentalni prostor, dok je Istra u pogledu višegraničja još uvijek u velikoj mjeri neobrađeno područje. Kao zaključak ovog kraćeg izlaganja, dr. sc. Roksandić je istaknuo važnost proučavanja materijalnih artefakata kao izravnih svjedoka jednog prošlog vremena i izrazio nadu da će projekt Kunfini i zlamenja: oznake granica i međa u Istri od srednjeg vijeka do našeg doba ispuniti neke od postojećih praznina u proučavanju granica.

            Riječ je zatim preuzeo prof. dr. sc. Slaven Bertoša. Prvo je objasnio naziv samog projekta koji je preuzet iz terminologije jednog od najvažnijih dokumenata istarske srednjovjekovne povijesti, Istarskog razvoda, u kojem se spominju kunfini kao izraz za granicu i zlamenja kao granične oznake. Zatim je ukratko opisao namjenu projekta, tj. istraživanje praksi razgraničenja između Mletačke Republike i Habsburške Monarhije, odnosno Benečana i Kraljevaca. Naglasio je ulogu kamenih oznaka koje nisu samo označavale državnu granicu, već su služile i za označavanje površina od posebnog interesa, npr. šuma. Riječ je o nastavku istraživanja kojem su svojim radovima put utrli Danilo Klen, Marino Budicin, Vjekoslav Bratulić, Miroslav Bertoša, Slaven Bertoša i tako dalje. Niz radova o istarskim granicama trebao bi se nastaviti monografijom i katalogom ovog projekta. Kako je istaknuo Bertoša, dio rezultata istraživanja na arhivskoj građi bit će prezentiran u njegovoj knjizi o lupoglavskom kraju u srednjem i novom vijeku.

            Sukobi Kraljevaca i Benečana dobili su na snazi od 16. i 17. stoljeća. Osim u slučaju ratnih sukoba, uglavnom je bilo riječ o sukobima seljaka s jedne i druge strane granice zbog kojih je često dolazilo do uništavanja uroda ili krađe stoke. Iako je granica između Mletačke Republike i Habsburške Monarhije uređivana u nekoliko navrata međusobnim sporazumima, pogranični prostor je ostajao predmetom stalnog sporenja. Ustaljene prakse međusobnog nasilja su nastavljene, a dolazilo je i do krivotvorenja isprava te postavljanja lažnih međaša. Prema Bertoši, jedino moguće rješenje tog problema bila je propast ili Mletačke Republike ili Habsburške Monarhije. Okolnosti su dovele do toga da je s povijesne pozornice prva nestala Venecija.

            Nažalost, nekadašnjim oznaka razgraničenja danas je vrlo teško ući u trag jer su “transformacije ambijenta” dovele do toga da dio njih nestao ili se stopio s okolišem do mjere neprepoznatljivosti. Slaven Bertoša je zatim detaljno opisao kuda je išla granica kroz Istru nakon čega je s izlaganjem započela mr. sc. Tatjana Bradara koja se usredotočila na materijalnu ostavštinu. Pritom je prikazala fotografije najvažnijih nalaza. U prvom redu, njih čini osamnaest četvrtastih kamenih ploča dimenzija 50×50 cm koje su nekad bile dio određenih arhitektonskih oblika (npr. stupova). One su postavljane tako da je graničnjak s jedne strane imao prikaz lava in moleca  kao simbol Venecije, a s druge srcoliki grb s krunom te granama palme i lovora kao simbole habsburške vlasti. Također, pronađeni su graničnjaci s različitim uklesanim godinama i inicijalima (npr. DHM ili KK kao oznaka habsburških posjeda, odnosno CF ili CX za mletačke). Naravno, uočeni su i uklesani križevi kao najkarakterističnija oznaka razgraničenja, ali i nepovredivosti prostora. Graničnjaci nisu označavali granicu samo između država, već i seoskih općina, šuma i tako dalje. Raznovrsnost nalaza omogućila je istraživačima da razviju tipologiju materijalnih ostataka.

             Slaven Bertoša, Tatjana Bradara i Neven Kuzmanović su pri završetku izlaganja zajedno ukazali na sudbinu nekih graničnjaka. Tijekom vremena mnogi su korišteni kao građevinski materijal te su ugrađivani u zidove ili su služili kao pragovi i sl. S druge strane, iako je prikazan primjer uspješnog uklapanja graničnjaka u suvremeno uređeni okoliš, oni se još uvijek devastiraju. Stoga je istaknuto da ovaj projekt za svoj osnovni cilj ima očuvanje materijalnih ostataka, a zatim njihovu valorizaciju i prezentaciju. Što se tiče zadnje točke, izlagači su ukazali na primjer prezentacije graničnjaka u Furlaniji, gdje su oni funkcionalni dio edukativnih šetnica.

            Nakon izlagačkog dijela uslijedila je rasprava u koju su bili uključeni izlagači, moderatori i ostali nazočni. Bruna Kuntić-Makvić napomenula je da se istarski graničnjaci mogu pratiti od antike. Stoga je izrazila nadu da će projekt u skoroj budućnosti obuhvatiti antičku materijalnu ostavštinu u vidu graničnih oznaka. Zrinka Nikolić Jakus istaknula je važnost istraživanja građe te je pohvalila Slavena Bertošu zbog njegovog pristupa pisanoj ostavštini, pogotovo jer se skladno nadopunjuje s muzeološkim i terenskim istraživanjima. Drago Roksandić je u svom komentaru upozorio na problem koncepta granice i nužnost stavljanja cijele problematike u širi prostorni i vremenski kontekst.

            Ova uspješna tribina pokazala je kako se različiti pristupi istraživanju povijesne ostavštine mogu povezati u jedinstveni projekt. S obzirom na prikazane rezultate, ovakav interdisciplinarni pristup može se smatrati više nego uspješnim, a budući da je ovaj projekt aktivan tek godinu dana, u budućnosti se mogu očekivati još uspješniji rezultati. Međutim, treba naglasiti da u tom slučaju istraživačima predstoji svojevrsna utrka s vremenom jer je opasnost od devastacije nezaštićenih objekata još uvijek prisutna. Stoga preostaje nada da će se rezultati dosadašnjih istraživanja biti adekvatno percipirani od strane šire javnosti i da će se na taj način svijest o očuvanju materijalne baštine podignuti na višu razinu.

 

Tomislav Bali