Kako prepoznati poricatelje holokausta koji se “trude prikazati svoj rad sličnim radu profesionalnih povjesničara”?

Robert Eaglestone u knjizi “Postmodernizam i poricanje holokausta” (Zagreb 2001) na primjeru Davida Irvinga opisuje što je poricanje i tko su poricatelji holokausta, što – uz neke neizbježne razlike i specifičnosti – može vrijediti i za domaće poricatelje holokausta, koje je, prema opisu, moguće svrstati u kategoriju “mekih poricatelja”.

 

Robert Eaglestone

 

Postmodernizam i poricanje holokausta

 

Zagreb 2001.

 

Što je poricanje?

 

Poricanje holokausta je, direktno rečeno, tvrdnja da ubojstva otprilike 6 milijuna Židova u nacističkom genocidu za vrijeme II. svjetskog rata nije bilo. Oni koji proučavaju pokušaje toga osporavanja dijele takve osobe na “tvrde” i “meke”. “Tvrdi” poricatelji, primjerice, smatraju da je genocid kao cjelina jedna obična izmišlotina, nastala poslije rata. “Meki” poricatelji pak tvrde da Židovi jesu bili zatvarani u koncentracijske logore, no da su umrli u manjem broju, i to zbog bolesti i ratne situacije općenito, ili pak da ukupan genocid nije bio rezultat sistematične nacističke politike, nego samo djelo ekstremističkih nacističkih elemenata (ideja postojanja ekstremističkih nacista – što implicira postojanje i onih umjerenih – dakako, stara je ideja). Pa ipak, navedene distinkcije rijetko su čvrsto utemeljene, budući zahtijevaju previše konzistentnosti od svijeta prijevare i lažnih argumenata kojima se takve osobe služe. Poricateljima je vrlo teško održati uvjerljivim svoje priče, a onda kad ih se dovede u pitanje, tada mijenjaju svoje pristupe teorije i naglaske. David Irving, primjerice, i sam se izmijenio od “mekog”, ka “tvrdom” poricatelju otkada je pročitao u potpunosti lažan i poricateljski motivirani izvještaj o plinskim komorama (…)” (str. 12)

 

***

 

“Ona tvrdi da se, posebice tijekom posljednjih godina, poricatelji trude prikazati svoj rad sličnim radu profesionalnih povjesničara koji aktivno sudjeluju u intelektualnim raspravama. Da bi se suprotstavilo ovakvim ljudima koje sama drži najopasnijima, Lipstadtova piše da je“…iznad svega nužno razotkriti iluziju o razumnom istraživanju koje prikriva njihov ekstremistički stav”. Lipstadtova koristi dva načina da ih “prikliješti”. Prvo je naglasiti da je rasprava o tome je li holokaust postojao ili ne jednostavno sramotna; drugo: dokazati razliku koja postoji između onoga što rade povjesničari i poricatelji holokausta: između historije i poricanja.” (str. 15)

 

***

 

“Poricatelji će naravno upotrijebiti svaki mogući trik da publiciraju svoja stajališta, i možda će čak uživati u nezadovoljstvu koje će primijetiti među ljudima dobre volje koji im se suprotstavljaju.” (str. 20-21)

 

***

 

“David Irving promašio je generičke konvencije historije na mnogo načina. Sud je utemeljeno opravdanima utvrdio sljedeću listu optužbi: Irving “izokreće točnu povijesnu dokumentaciju i informacije; krivo prezentira; izokreće; krivo navodi; falsificira statističke podatke; lažno pridružuje zaključke provjerljivim izvorima; manipulira dokumentima; krivo citira iz knjiga koje se direkntno suprotstavljaju njegovim argumentima na takav način da u potpunosti iskrivljuje ciljeve njihovih autora računajući na neznanje ili indolentnost većine čitatelja koji navedeno neće primijetiti … pravi se da “ne vidi” i iskrivljuje dokumente krivo prezentirajući podatke da bi došao do povijesno neodrživih zaključaka, posebno onih koji bi oslobodili Hitlera optužbi” (Presuda, 2.10). No, najvažnije je sljedeće – njegov je svjetonazor bio potpuno nerazuman. Prosudili su da je antisemit i rasist. Upravo ga je to spriječilo da se bavi “razumnom historijom”.” (str. 54-55)

 

***

 

“I upravo je to poštovanje – biti priznat kao historičar – Irvingu bilo uskraćeno. Umjesto toga, kako sam istaknuo da na početku ove knjige, za njega se utvrdilo da je netko tko:

 

…stalno i namjerno krivo prikazuje i manipulira historijskom građom … prikazuje Hitlera kao nedužnog i u pozitivnom svjetlu obzirom na njegov odnos i odgovornost za postupanje s Židovima … (Irving) predstavlja aktivnog negatora holokausta … antisemitu i rasistu i osobu koja je povezana s desničarskim ekstremistima koji promoviraju neonacizam.

 

(Presuda, 13.167)” (str. 59)

 

***

 

“I poricatelji Holokausta se trude dokazati da su “objektivni”. (…) I, što smo više upoznati s time, lakše i jasnije vidimo što ne predstavlja historiju te koji argumenti ne predstavljaju prave historijske razloge. (…) (Da poricatelji drže do razbora, tada, naravno, ne bi bili fašisti ili poricatelji).“ (str. 60-61)

 

 

Odgovori