{"id":9939,"date":"2018-05-21T21:07:39","date_gmt":"2018-05-21T21:07:39","guid":{"rendered":"http:\/\/historiografija.hr\/?p=9939"},"modified":"2018-05-21T21:07:39","modified_gmt":"2018-05-21T21:07:39","slug":"husnija-kamberovic-svjedocenja-politickih-aktera-i-njihov-znacaj-u-izucavanju-socijalizma-u-bosni-i-hercegovini","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=9939","title":{"rendered":"Husnija Kamberovi\u0107, Svjedo\u010denja politi\u010dkih aktera i njihov zna\u010daj u izu\u010davanju socijalizma u Bosni i Hercegovini"},"content":{"rendered":"

Husnija Kamberovi\u0107<\/strong><\/p>\n

Univerzitet u Sarajevu<\/p>\n

husnija.kamberovic@ff.unsa.ba<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Svjedo\u010denja politi\u010dkih aktera i njihov zna\u010daj u izu\u010davanju socijalizma u Bosni i Hercegovini <\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Sa\u017eetak: U radu se ukazuje na va\u017enost svjedo\u010denja pojedinih politi\u010dkih aktera za razumijevanje pojedinih procesa u vrijeme socijalisti\u010dke Bosne i Hercegovine. Na temelju svjedo\u010denja Branka Mikuli\u0107a, Milana Uzelca i Raifa Dizdarevi\u0107a autor pokazuje da, uprkos \u010dinjenici da mnogi va\u017eni dokumenti nedostaju, bilo da su uni\u0161teni bilo da nikada nisu niti postojali, ova svjedo\u010denja, ukoliko im se pa\u017eljivo i kriti\u010dki pristupi, mogu doprinijeti boljem razumijevanju socijalizma u Bosni i Hercegovini.<\/p>\n

Klju\u010dne rije\u010di: Bosna i Hercegovina, socijalizam, sje\u0107anja, Branko Mikuli\u0107, Milan Uzelac, Raif Dizdarevi\u0107<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Prvi susret sa arhivskim fondovima koji sadr\u017ee hiljade svezaka arhivskoga materijala ostavlja utisak da su ti arhivi o vremenu socijalizma toliko bogati da mogu poslu\u017eiti kao odli\u010dna podloga za detaljnu rekonstrukciju svih povijesnih doga\u0111anja, ali malo dublja analiza pokazuje da to ni izbliza nije tako. Pri tome nije problem samo u \u201e\u010di\u0161\u0107enju\u201c policijskih ahiva, koji \u010dak ne moraju biti uvijek pouzdano historijsko svjedo\u010danstvo, nego se pokazuje da o mnogim doga\u0111ajima nisu ostala gotovo nikakva primarna pisana svjedo\u010danstva (Flere \u2013 Klanj\u0161ek 2017: 12-13). Na primjer, osim svjedo\u010denja Du\u0161ana Dragosavca nije ostao nikakav primarni pisani trag o razgovoru Tita sa rukovodstvom Bosne i Hercegovine i samim Dragosavcem u Bugojnu 14 – 15. novembra 1971, kada je, prema mnogim pretpostavkama, Tito definitivno odlu\u010dio sru\u0161iti hrvatsko rukovodstvo. O mnogi drugim Titovim razgovorima, vo\u0111enim i u njegovoj vili u Bugojnu, ostali su stenogrami, zapisnici ili bilje\u0161ke, a o ovom razgovoru nema traga ni\u010demu od toga. Mogu\u0107e je da neka bilje\u0161ka o tome nije prona\u0111ena ili je, pak, namjerno iz nekog razloga uni\u0161tena (Dragosavac 1985). Na mnogim klju\u010dnim sastancima nisu vo\u0111eni nikakvi zapisnici, a na nekima su \u010dak i stenogrami naknadno dotjerivani. Zbog toga su svjedo\u010denja aktera pojedinih doga\u0111aja iz vremena socijalizma veoma va\u017ena. Pri tome imamo dvije vrste izvora: bilje\u0161ke koje su pojedini akteri sami pravili u vrijeme doga\u0111aja (na primjer nekih sjednica) i naknadne izjave. U prvom slu\u010daju imamo puno razloga ukazati povjerenje bilje\u0161kama, a u drugom se suo\u010davamo sa puno nepouzdanih \u201epodataka\u201c.<\/p>\n

Dobar primjer pa\u017eljivo vo\u0111enih bilje\u017eaka o vremenu socijalizma u Bosni i Hercegovini jesu li\u010dne bilje\u0161ke Branka Mikuli\u0107a, pohranjene u njegovom li\u010dnom fondu koji se \u010duva u Arhivu Federacije Bosne i Hercegovine. Detaljne i pouzdane, ove bilje\u0161ke govore puno ne samo o raznim politi\u010dkim pojavama i procesima u soba socijalizma nego i o samom Branku Mikuli\u0107u. Usporedbom sa sa\u010duvanim stenogramima mo\u017ee se zaklju\u010diti da je Mikuli\u0107 veoma vjerno bilje\u017eio stavove drugih sudionika u diskusijama, ponekad ispu\u0161taju\u0107i samo ne\u0161to \u0161to njemu osobno nije i\u0161lo u prilog. Mikuli\u0107eve bilje\u0161ke, na primjer, omogu\u0107avaju prili\u010dno detaljnu analizu svih pote\u0161ko\u0107a oko imenovanja D\u017eemala Bijedi\u0107a na du\u017enost jugoslavenskog premijera, ali je on neke izjave Josipa Broza Tita, koje nisu odgovarale samom Mikuli\u0107u, propustio zabilje\u017eiti (Kamberovi\u0107 2017: 204). Mikuli\u0107 je ove bilje\u0161ke vodio ne kao dnevnik, nego samo kao pribilje\u0161ka sa sastanaka za vlastitu upotrebu, i zbog toga je njihova pouzdanost dosta velika.<\/p>\n

S druge strane, oni koji su vodili bilje\u0161ke u obliku dnevnika, a bez namjere da se dnevnici odmah publikuju, prenosili su svoje razumijevanje povijesnih procesa, ali su to isklju\u010divo osobna vi\u0111enja. Neki od tih dnevnika su djelimi\u010dno kasnije objavljivani, i primjetno je da je pouzdanost informacija ve\u0107a u slu\u010dajevima objavljivanja dnevnika bez naknadne intervencije, jer su dnevnici objavljivani nakon autorove smrti. Tako je, na primjer, objavljen dio dnevni\u010dkih bilje\u0161ki Rodoljuba \u010colakovi\u0107a, ali je, o\u010dito zbog \u010dinjenice da u nekim dijelovima sadr\u017ei i o\u0161tru kritiku srpskog nacionalizma, objavljeni dio dnevnika vrlo brzo \u201ebunkerisan\u201c i jedva je dostupan \u010ditateljima (\u010colakovi\u0107 2008). Pouzdanost svjedo\u010denja u dnevni\u010dkim bilje\u0161kama je manja ukoliko su sami autori imali priliku te dnevnike dodatno \u201edora\u0111ivati\u201c pretvaraju\u0107i ih u mje\u0161avinu dnevnika i memoara (Biland\u017ei\u0107 2006). Neke, pak, dnevni\u010dke bilje\u0161ke, bez obzira na \u010dinjenicu da su ih pripremali sami autori, jo\u0161 uvijek odaju veliku pouzdanost (Markovi\u0107 1987). Neke dnevni\u010dke bilje\u0161ke i sje\u0107anja ve\u0107 su bile predmet izvjesnih analiza. Tako je, na primjer, Hrvoje Klasi\u0107 ukazao da sje\u0107anja Savke Dab\u010devi\u0107 Ku\u010dar i Mike Tripala imaju puno poroznih dijelova (Klasi\u0107 2018).<\/p>\n

Mnogi su pisali svoja svjedo\u010denja o nekim doga\u0111ajima i u vrijeme socijalizma iz kojih se mo\u017ee puno saznati o nekim doga\u0111ajima iz tog vremena (npr. Latinka Perovi\u0107, Du\u0161an Dragosavac, Milovan \u0110ilas), a neki su pisali odli\u010dne dnevnike (Dra\u017ea Markovi\u0107), neki dnevnici imaju knji\u017eevne pretenzije (Dobrica \u0106osi\u0107). Mnogi su pisali poslije sloma socijalizma svoja svjedo\u010denja o nekim va\u017enim doga\u0111ajima (Mihajlo Markovi\u0107, Savka Dab\u010devi\u0107 Ku\u010dar ili Mika Tripalo), a neki su objavljivali knjige svojih svjedo\u010denja ne o pojedinim doga\u0111ajima, nego vi\u0161e memoarske zapise o svom politi\u010dkom i dru\u0161tvenom djelovanju u \u0161irem vremenskom razdoblju (npr. Du\u0161an \u010ckrebi\u0107), neki su pisali iz senzacionalisti\u010dkih razloga (Josip Manoli\u0107), a nekima se ne mo\u017ee posve vjerovati (Du\u0161an Biland\u017ei\u0107). Ve\u0107ina ovih svjedo\u010denja govori o politi\u010dkim procesima, dok se samo u nekim svjedo\u010denjima pa\u017enja fokusira i na privredna kretanja. Tako, na primjer, Du\u0161an \u010ckrebi\u0107 u svojim sje\u0107anjima ostavlja dosta vrijednih informacija o odnosu politike i privrede na prostoru Tuzle tokom 1950-ih i 1960-ih godina (\u010ckrebi\u0107 2008: 140-150).<\/p>\n

Ja ovdje uzimam samo neka svjedo\u010denja politi\u010dkih lidera iz BiH, koji su svoja sje\u0107anja pisali nakon sloma socijalizma. Rije\u010d je o sje\u0107anjima Branka Mikuli\u0107a, Milana Uzelca i Raifa Dizdarevi\u0107a.<\/p>\n

\u0160ta ih ve\u017ee?<\/p>\n

Sva trojica su obavljali najvi\u0161e politi\u010dke funkcije u BiH, ali i Jugoslaviji (Milan Uzelac je pred dolazak na du\u017enost predsjednika Predsjedni\u0161tva CKSKBiH 1986. bio u predsjedni\u0161tvu SSRNBiH u Beogradu, a ostala dvojica su bili predsjednici jugoslavenske Vlade i predsjednici jugoslavenskog predsjedni\u0161tva.<\/p>\n

Njihova svjedo\u010denja karakterizira ozbiljnost u pristupu, nisu politi\u010dki pamfleti i nijedan nije usmjeren na negiranje pozitivnih vrijednosti socijalizma, ali svaki traga za uzrocima sloma socijalizma i raspada jugoslavenske dr\u017eave.<\/p>\n

Sva trojica su i u \u017eivotu i kroz svoje knjige ostali dosljedni antinacionalisti. Jasno se mo\u017ee vidjeti da su prilikom pisanja sje\u0107anja koristili i dokumente i vlastite bilje\u0161ke. Posebno je to primjetno kod Raifa Dizdarevi\u0107a, koji je imao ambiciju da izlo\u017ei ne samo vlastita sje\u0107anja i vlastito razumijevanje socijalizma i pojedinih pojava i procesa, nego svojim knjigama nastoji ponuditi historiju tih pojava i procesa. On nastoji svoja sje\u0107anja predstaviti kao historiju. Manje ambiciozan je bio Milan Uzelac, koji se vi\u0161e fokusira samo na Aferu \u201eAgrokomerc\u201c, dok su sje\u0107anja Branka Mikuli\u0107a ostala nedore\u010dena i vi\u0161e su usmjerena na bilje\u0161ke o posljednjem ratu, kojega Mikuli\u0107 nije pre\u017eivio (umro je 1994. godine duboko razo\u010daran zbog rata za koji je glavnu krivicu svaljivao na Slobodana Mili\u0161evi\u0107a i velikosrpsku nacionalisti\u010dku politiku). Sva trojica ipak vi\u0161e pa\u017enje posve\u0107uju politi\u010dkim procesima, a manje socijalnim i drugim aspektima socijalisti\u010dkog razdoblja<\/p>\n

Knjiga Branka Mikuli\u0107a nije klasi\u010dno sje\u0107anje, \u010dak je i objavljena posthumno (Mikuli\u0107 2016). U njoj Mikuli\u0107 poku\u0161ava objasniti za\u0161to je do\u0161lo do raspada jugoslavenske dr\u017eave. Svoju pri\u010du po\u010dinje prepri\u010davanjem razgovora sa Krle\u017eom 1977, koji je tada izjavio da \u0107e narednih 20 godina biti kobne godine za Bosnu i Hercegovinu. Mikuli\u0107 knjigu pi\u0161e u ratu, \u201eu vremenu agresije Srbije, Crne Gore i biv\u0161e JNA na Bosnu i Hercegovinu\u201c i ima refleksije na ratna zbivanja i ratne ciljeve. On na po\u010detku odmah odbacuje stav na kojem, kako ka\u017ee Mikuli\u0107, \u201euporno insistira vrh HDZ u BiH uz podr\u0161ku vrhovni\u0161tva HDZ u Zagrebu\u201c, a koji podrazumijeva stvaranje zasebne hrvatske dr\u017eave na prostoru suverene BiH (Mikuli\u0107 2016: 23). Time Mikuli\u0107 definira svoj stav i stav, misli on, ve\u0107ine Hrvata u BiH: Bosna i Hercegovina mora sa\u010duvati svoju cjelovitost. On se vra\u0107a u povijest kako bi objasnio \u0161ta se to de\u0161ava sa Jugoslavijom i BiH krajem 20. stolje\u0107a. Pi\u0161e o tzv. kompleksu kolektivnih pam\u0107enja (Mikuli\u0107 2016: 31) i navodi da ta kolektivna pam\u0107enja imaju va\u017enu ulogu u pona\u0161anjima kolektiviteta kraja 20 stolje\u0107a (nametnuti kompleks \u201eturske krivnje\u201c kod Muslimana \u2013 zbog prihvatanja islama u 15. stolje\u0107u; kompleks krivnje za zlo\u010dine u Drugom svjetskom ratu kod Hrvata, te kompleks veli\u010dine \u2013 kod Srba (Mikuli\u0107 2016: 32). No, Mikuli\u0107 je svjestan da kreatori nacionalizma i zla koje je sna\u0161lo BiH i Jugoslaviju nisu obi\u010dni ljudi. On navodi razgovor hrvatskog kipara Ivana Me\u0161trovi\u0107a i srpskog istori\u010dara Slobodana Jovanovi\u0107a 1939, kada je Me\u0161trovi\u0107 jasno kazao da su kreatori \u0161ovinizma \u201esrpski akademici\u201c, pa je tako klju\u010dni krivac za ratove 1990-ih bio ne obi\u010dan, mali \u010dovjek, nego nacional\u0161ovinizam Slobodana Milo\u0161evi\u0107a.<\/p>\n

Ovo nije knjiga Mikuli\u0107evih memoara, mada bi bilo odli\u010dno da je imao snage da temeljito napi\u0161e svoje memoare. Ipak, i u ovoj knjizi on ima podsje\u0107anja na razdoblje socijalizma. On pi\u0161e i o proma\u0161ajima i gre\u0161kama jugoslavenskih komunista (Mikuli\u0107 2016: 36), te spominje razila\u017eenja me\u0111u komunisti\u010dkom elitom tokom 1960-ih godina, \u0161to je dovelo do niza kompromisnih rje\u0161enja koja su u\u010dinila sistem vrlo neefikasnim (Mikuli\u0107 2016: 39). U tom smislu, Mikuli\u0107 pi\u0161e o neslaganjima izme\u0111u unitarista (centralista) i demokratskih snaga u republikama, me\u0111u kojima se vodio o\u0161tar sukob 1960-ih godina, sve do usvajanja Ustava 1974. godine.<\/p>\n

Mikuli\u0107 \u010dak iznosi i jednu novu interpretaciju Programa SKJ iz 1958, u kojem on vidi otvorena vrata vi\u0161epartijskog sistema. Program \u201ene postavlja problem: vi\u0161epartijski ili jednopartijski sistem; i jedno i drugo mogu biti realnost odre\u0111enog perioda\u201c (Mikuli\u0107 2016: 37).<\/p>\n

Mikuli\u0107 je ne samo va\u017ean svjedok zbivanja u vrijeme socijalizma, nego je jedan od najva\u017enijih svjedoka i klju\u010dni kreator politi\u010dkih procesa od sredine 1960-ih godina u Bosni i Hercegovini. On donosi niz zanimljivih i intrigantnih svjedo\u010denja. Na primjer, saznajemo da je Tito 1963. iz inata odlu\u010dio ostati na \u010delu SKJ, jer je \u010duo razne uvredljive komentare na ra\u010dun njegovih godina. A Mikuli\u0107 se pita: \u0161ta bi bilo da se Tito 1963, kada su Ustavom razdvojene funkcije predsjednika Republike i predsjednika SIV, odrekao pozicije predsjednika SKJ? Mikuli\u0107 pretpostavlja da bi to zna\u010dilo odre\u0111eno odvajanje SK od dr\u017eave, a SSRN, omladina i sindikati bi postali klice vi\u0161e politi\u010dkih stranaka (liberalnih, socijaldemokratskih i sl.). Na \u017ealost, veli Mikuli\u0107, Tito je tada \u010duo kuloarske pri\u010de o njegovom odlasku s funkcije generalnog sekretara CKSKJ, i to je ra\u0111eno na uvredljiv na\u010din (kako je Tito star, kako ima zastarjele koncepcije, da po svojim kvalifikacijama ne odgovara za vo\u0111u Partije u mirno doba i sli\u010dno). Zato je na sjednici IK CKSKJ 14-16.3.1962, na kojoj je \u010dak Bakari\u0107 predlagao da se raspusti rukovodstvo SKJ i Titu da mandat da sastavi novo rukovodstvo, uzvikuo: \u201eNe\u0107u sada, na osnovi raznih razgovora, da bacim koplje u trnje\u201c (Mikuli\u0107 2016: 48).<\/p>\n

Mikuli\u0107 svjedo\u010di i o konfrontacijama koncem 1970-ih godina, a kao primjer navodi izbor \u010dlanova Predsjedni\u0161tva SFRJ 1979. godine. Naime, bilo je dogovoreno da se dio dotada\u0161njih \u010dlanova Predsjedni\u0161tva SFRJ, kojima isti\u010de mandat, imenuju za \u010dlanove Predsjedni\u0161tva CK SKJ, odnosno da se razdvoje te funkcije. Tito je po\u010detkom januara 1979. predlo\u017eio da samo dr Vladimir Bakari\u0107, Fadilj Hod\u017ea i Stevan Doronjski ostanu i \u010dlanovi Predsjedni\u0161tva SFRJ i Predsjedn\u0161tva CK SKJ, a da svi ostali budu imenovani samo na jednu funkciju. Bio je to poku\u0161aj dekumuliranja funkcija. Mikuli\u0107 svjedo\u010di da je zbog toga on (Mikuli\u0107) imao problema sa Cvijetinom Mijatovi\u0107em, koji je uporno zahtijevao da ostane i \u010dlan Predsjedni\u0161tva SFRJ i Predsjedn\u0161tva CKSKJ, navode\u0107i da bi u suprotnom bila ugro\u017eena ravnopravnost \u010dlanova Predsjedni\u0161tva, a to je zna\u010dilo i ugro\u017eavanje ravnopravnosti republika. Me\u0111utim, Mikuli\u0107 veli da je upravo to dovelo do toga da je, na primjer, Hamdija Pozderac, koji je bio predvi\u0111en za funkciju \u010dlana Predsjedni\u0161tva CKSKJ, skoro godinu dana ostao \u201eneanga\u017eiran (…) \u0161to bez sumnje nije bilo ni nu\u017eno ni opravdano\u201c (Mikuli\u0107 2016: 50). Mikuli\u0107, zapravo, svjedo\u010di o li\u010dnim frustracijama pojedinaca koje su se prili\u010dno negativno odra\u017eavale na politi\u010dki \u017eivot u cjelini.<\/p>\n

Po \u010demu je ovo Mikuli\u0107evo svjedo\u010danstvo jo\u0161 vrijedno? On svjedo\u010di o odnosima me\u0111u politi\u010dkom elitom u vrijeme socijalizma. On, tako, spominje svoj razgovor sa Edvardom Kardeljem 24. maja 1977, o kadrovskom spletkarenju, sumnji\u010denju kadrova i sli\u010dno. Mikuli\u0107 navodi da mu je Kardelj pri\u010dao kako se ogovara bosanskohercegova\u010dko rukovodstvo zato \u0161to, navodno, \u201estvara bosansku naciju\u201c, da se \u201eu Bosni i Hercegovini hapsi za verbalne politi\u010dke delikte\u201c, da je bosansko rukovodstvo \u201ezatvorilo tr\u017ei\u0161te BiH\u201c i sli\u010dno. No, dodao je Kardelj na kraju, \u201eVi u Bosni i Hercegovini ste jedinstveni, nedate se pocijepati, pa je ogovaranje manje opasno\u201c (str. 52). Mikuli\u0107 spominje i svoje razgovore sa Titom 11. jula 1977, te 15.10. 1975. (dakle dvije godine ranije), kao i razgovor od 21.8. 1979. godine. Mikuli\u0107 se \u017ealio Titu na te intrige protiv bosanskohercegova\u010dkog rukovodstva. Tito je branio Bosance, znaju\u0107i da im se imputiraju razne \u201egluposti\u201c. \u201ePita se da li su u pitanju borba za vlast, malogra\u0111an\u0161tina kojoj su podlegli i neki ljudi iz rukovodstva, politi\u010dke frakcije ili ne\u0161ta drugo\u201c (Mikuli\u0107 2016: 54).<\/p>\n

Zanimljivo je i Mikuli\u0107evo svjedo\u010danstvo o tome kako je Tito po\u010detkom 1979. jasno stavio do znanja da ne treba podupirati ja\u010danje struje Dra\u017ee Markovi\u0107a u CK Srbije (Mikuli\u0107 2016: 55). Rije\u010d je o istoj onoj struji koju je Tito podr\u017eao u konfrontaciji sa srbijanskim liberalima po\u010detkom 1970-ih i istoj struji koja \u0107e omogu\u0107iti uspon Sloboda Milo\u0161evi\u0107a u drugoj polovici 1980-ih godina. Tito je, o\u010dito, postao svjestan kuda vodi ta struja. Zato mi se \u010dini umjesnim na ovom mjestu spomenuti mi\u0161ljenje Latinke Perovi\u0107 da je ru\u0161enje srpskih liberala po\u010detkom 1970-ih bila kardinalna Titova gre\u0161ka, jer je poslije toga jedina alternativa postala srpski nacionalizam, koji je o\u010dito bio presudan za izbijanje ratova 1990-ih godina.<\/p>\n

Na ovoj ta\u010dki Mikuli\u0107 se pribli\u017eio svom razumijevanju raspada Jugoslavije. Govore\u0107i o Jugoslaviji poslije Tita, Mikuli\u0107 svjedo\u010di o raznim konfrontacijama (o \u010demu je op\u0161irno i vrlo argumentirano svjedo\u010dio Raif Dizdarevi\u0107) i sasvim otvoreno ka\u017ee da su za raspad zemlje i ratove odgovorni Slobodan Milo\u0161evi\u0107 i srpski nacionalizam.<\/p>\n

Milan Uzelac u svom svjedo\u010denju pi\u0161e o sebi, svom djetinjstvu, odrastanju i razvoju politi\u010dke karijere (Uzelac 2005). Dje\u010dak iz Biha\u0107a, koji se na po\u010detku Drugog svjetskog rata suo\u010dio sa prvim ratnim zlo\u010dinima; uspio je pobje\u0107i od usta\u0161a i ve\u0107inu rata proveo je kao pastir \u010duvaju\u0107i ovce po planinama. Poslije rata po\u010deo se \u0161kolovati, studirao knjii\u017eevnost u Beogradu i Sarajevu, radio u omladinskoj organizaciji, tokom 1960-ih bio republi\u010dki sekretar za obrazovanje, potom po\u010detkom 1970-ih direktor radija i televizije, te obavljao razne du\u017enosti u Socjialisti\u010dkom savezu u Sarajevu i Beogradu, a u drugoj polovici 1980-ih (1986) postao je Predsjednik Predsjedni\u0161tva CKSKBiH.<\/p>\n

Po \u010demu su zanimljiva njegova svjedo\u010denja? Iako se najve\u0107i dio sje\u0107anja odnosi na aferu Agrokomerc 1987, Uzel\u010deva svjedo\u010denja sadr\u017ee i djelimi\u010dno vrlo pronicljive ocjene stanja dru\u0161tva u vrijeme socijalizma: on pokazuje vlastitu ulogu u pokretanju jednog projekta koji \u0107e biti aktuelan i tokom 1970 \u2013 kada on ve\u0107 nije bio ministar obrazovanja nego direktor RTV: rije\u010d je o projektu izgradnje 1000 \u0161kola u BiH, \u0161to je va\u017eno za razumijevanje procesa transformacije dru\u0161tva, odnosno obrazovanja i iskorjenjivanja nepismenosti.<\/p>\n

Tu su i njegove ocjene o pojavama nacionalizma u rukovodstvima republika krajem 1960-ih i 1970-ih godina. On zastupa tezu da su pojedina republi\u010dka rukovodstva, posebno hrvatsko, bila antireformski (a ne reformski) usmjerena. Prema njegovom mi\u0161ljenju, iluzija je vjerovati da je nacionalizam demokratska opcija, a iskustvo sa hrvatskim maspokom po\u010detkom 1970-ih je pokazalo kako se nacionalnom homogenizacijom suprotstavlja reformama. On ka\u017ee da je to iskustvo vidljivo od maspoka pa sve do Markovi\u0107evih reformi krajem 1980-ih, kada se tako\u0111er nacionalnom homogenizacijom suprotstavilo reformama. O tom bi svakako valjalo da histori\u010dari naprave i neka dodatna istra\u017eivanja.<\/p>\n

Ima i nekih va\u017enih napomena koje mogu biti korisna uputa za dalja istra\u017eivanja: na primjer, kod njega se mo\u017ee vidjeti i kako je po\u010detkom 1980-ih bilo ideja da se pravi reforma stambene politike, da se uvedu ekonomske kirije i da se tako stvara fond za novu stambenu izgradnju. No, radi o\u010duvanja standarda radni\u010dke klase od toga se odustalo (Uzelac 2005: 105). Ovo bi svakako trebalo malo detaljnije pretresti, pogotovo oni koji se bave pitanjima urbanizacije.<\/p>\n

Iz Uzel\u010devih svjedo\u010denja tako\u0111er vidimo koliko su me\u0111usobni odnosi politi\u010dara va\u017eni: Uzelac spominje kako je on po\u010detkom 1980-ih, iako je bio predsjednik SSRNBiH, fakti\u010dki bez ikakvog pitanja, i \u010dak suprotno tada\u0161njem obi\u010daju, odmah nakog jednogodi\u0161njeg mandata pomjeren u Beograd. Tamo nije ba\u0161 ne\u0161to posebno dobro tretiran od strane bh. politi\u010dke elite, stalno pi\u0161e kako nije bio \u201eista krvna grupa\u201c sa Mikuli\u0107em i Hamdijom Pozdercem. Iz te perspektive mogu\u0107e je lak\u0161e razumjeti za\u0161to je Uzelac odigrao takvu ulogu u aferi Agrokomerc i za\u0161to se suprotstavio Pozdercu.<\/p>\n

Raif Dizdarevi\u0107 je objavio nekoliko knjiga, neka su sje\u0107anja na diplomatsku karijeru (Dizdarevi\u0107 2006), a neka su ozbiljne analize (Dizdarevi\u0107 2000), a tu je i zbirka dokumenata njegovih govora (Dizdarevi\u0107 2011) koje je objavio Institut za istoriju u Sarajevu.<\/p>\n

\u0160ta pokazuje Dizdarevi\u0107: on je dosljedan branitelj svega \u0161to je jugoslavensko! On \u010duva dokumente, on je pa\u017eljiv i reklo bi se da on jedini od ove trojice pi\u0161e knjige kako bi svjesno, za svoga \u017eivota, ve\u0107 pozicionirao svoje mjesto u historiji socijalisti\u010dke Jugoslavije. Njemu nije svejedno kako \u0107e biti ocijenjena njegova uloga i zato on ve\u0107 sada kreira tu sliku i u tom smislu bira dokumente kojima raspola\u017ee. Zbog toga su njegova svjedo\u010denja mo\u017eda najtemeljitija i najagrumentiranija, pa \u0107e i njihovoj interpretaciji trebati najpa\u017eljivije pristupati: on ve\u0107 pi\u0161e kako bi stvorio jednu cjelovitu sliku, dok druga dvojica vi\u0161e pi\u0161u kako bi iznijeli vlastito vi\u0111enje raspada zemlje.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Literatura: <\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Biland\u017ei\u0107, Du\u0161an (2006). Povijest izbliza. Memoarski zapisi 1945 \u2013 2005<\/em>, Zagreb: Prometej.<\/p>\n

\u010ckrebi\u0107, Du\u0161an (2008), \u017divot, politika, komentari<\/em>. Beograd: Slu\u017ebeni glasnik.<\/p>\n

\u010colakovi\u0107, Rodoljub. Dnevnik 1971 \u2013 1972.<\/em> Priredio: dr. Zdravko Antoni\u0107 (2008). Banja Luka \u2013 Bijeljina: ANURS \u2013 Muzej Semberije.<\/p>\n

Dizdarevi\u0107, Raif (2000). Od smrti Tita do smrti Jugoslavije<\/em>, Sarajevo: Svjetlost.<\/p>\n

Dizdarevi\u0107, Raif (2006). Vrijeme koje se pamti. Doga\u0111aji i li\u010dnosti<\/em>. Sarajevo: Rabic.<\/p>\n

Dizdarevi\u0107, Raif (2011). Put u raspad<\/em>, Sarajevo: Institut za istoriju.<\/p>\n

Dragosavac, Du\u0161an (1985). Zbivanja i svjedo\u010denja<\/em>. Razgovore vodio Stevo Ostoji\u0107. Zagreb: Globus.<\/p>\n

Flere, Sergej i Klanj\u0161ek, Rudi (2017). Da li je Jugoslavija morala da umre… Ili kako su etni\u010dkew komunisti\u010dke elite kontinuitetiom svojih sva\u0111a dovele do neizbe\u017enog kraha SFRJ<\/em>. Beograd: Danas.<\/p>\n

Kamberovi\u0107, Husnija (2017). D\u017eemal Bijedi\u0107. Politi\u010dka biografija (drugo, dopunjeno izdanje)<\/em>. Sarajevo: Udru\u017eenje za modernu historiju.<\/p>\n

Klasi\u0107, Hrvoje (2018). \u201eD\u017eemal Bijedi\u0107 \u2013 jugoslavenski premijer. Pogled iz Zagreba\u201c. U: Zbornik radova D\u017eemal Bijedi\u0107 \u2013 100 godina od ro\u0111enja i 40 godina od smrti<\/em>, Mostar: Univerzitet D\u017eemal Bijedi\u0107.<\/p>\n

Markovi\u0107, Dra\u017ea (1987). \u017divot i politika 1967-1978, 1-2<\/em>, Beograd: Izdava\u010dka radna organizacija Rad.<\/p>\n

Mikuli\u0107, Branko (2016). Kobne godine<\/em>, Sarajevo: Hrvatsko nacionalno vije\u0107e.<\/p>\n

Uzelac, Milan (2005). Ono malo istine<\/em>. London \u2013 Sarajevo: Bosanska Po\u0161ta AS.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[18],"tags":[],"class_list":["post-9939","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-temati"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[{"id":52528,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52528","url_meta":{"origin":9939,"position":0},"title":"[Promocija knjige] Banja Luka u ratu: Etnopolitika i svakodnevica (1990\u20131995) (ActiveLab, YugoLab)","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Institut za filozofiju i dru\u0161tvenu teoriju i O\u0161tra Nula organizuju promociju knjige Banja Luka u ratu: Etnopolitika i svakodnevica (1990\u20131995) autorke Armine Galija\u0161, koja \u0107e se odr\u017eati 20. aprila 2026. u 12.00 sati u prostorijama Instituta (Kraljice Natalije 45, Beograd). Re\u010d je o prvom nau\u010dno utemeljenom i sistematskom radu koji\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/20-april-RS.jpg?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/20-april-RS.jpg?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/20-april-RS.jpg?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/20-april-RS.jpg?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/20-april-RS.jpg?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52660,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52660","url_meta":{"origin":9939,"position":1},"title":"Medijski odjeci \u010dlanka Steve \u0110ura\u0161kovi\u0107a \u201e\u017dupanovljeva ne\u017eeljena djeca: ideolo\u0161ko pribli\u017eavanje neoliberala i kr\u0161\u0107anske radikalne desnice u Hrvatskoj\u201c","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"24. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U sklopu projekta \u201eIzazovi intelektualne povijesti: recepcije, preobrazbe i upotrebe politi\u010dkih ideja\u201c objavljen je polemi\u010dki \u010dlanak Steve \u0110ura\u0161kovi\u0107a \u201e\u017dupanovljeva ne\u017eeljena djeca: ideolo\u0161ko pribli\u017eavanje neoliberala i kr\u0161\u0107anske radikalne desnice u Hrvatskoj\u201c, koji je izazvao odre\u0111ene medijske reakcije. Stevo \u0110ura\u0161kovi\u0107 \u017dupanovljeva ne\u017eeljena djeca: ideolo\u0161ko pribli\u017eavanje neoliberala i kr\u0161\u0107anske radikalne desnice u Hrvatskoj\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/SD.png?fit=809%2C821&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/SD.png?fit=809%2C821&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/SD.png?fit=809%2C821&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/SD.png?fit=809%2C821&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":52651,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52651","url_meta":{"origin":9939,"position":2},"title":"Promocija knjige Emira O. Filipovi\u0107a \u201cVite\u0161tvo u srednjovjekovnoj Bosni\u201d u Sarajevu","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"24. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Knji\u017eevni korner poziva na promociju knjige Emira O. Filipovi\u0107a \u201cVite\u0161tvo u srednjovjekovnoj Bosni\u201d koja \u0107e se odr\u017eati u srijedu, 29. aprila 2026. u 18 sati u Evropskoj ku\u0107i kulture i nacionalnih manjina (Austrijska ku\u0107a) u Sarajevu. Na promociji \u0107e govoriti Mirsad Sijari\u0107, Ema Mazrak i autor, a moderirat \u0107e Nikola\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vitestvo.jpg?fit=1080%2C565&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vitestvo.jpg?fit=1080%2C565&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vitestvo.jpg?fit=1080%2C565&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vitestvo.jpg?fit=1080%2C565&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vitestvo.jpg?fit=1080%2C565&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52520,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52520","url_meta":{"origin":9939,"position":3},"title":"Predstavljanje knjige “Socialist Economics in Yugoslavia: A Critical History” u Zagrebu","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Pozivamo vas na predstavljanje knjige \"Socialist Economics in Yugoslavia: A Critical History\", autora Mislava \u00a0\u017ditka i Marka Grde\u0161i\u0107a (Routledge, 2026). Na predstavljanju \u0107e govoriti Branko Milanovi\u0107 (CUNY), Milica Uvali\u0107 (EUI), Zdravko Petak (FPZG) te autori.\u00a0 Predstavljanje \u0107e se odr\u017eati u srijedu 22. travnja u 16:00 sati na Fakultetu politi\u010dkih znanosti\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Poziv-na-predstavljanje.png?fit=800%2C652&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Poziv-na-predstavljanje.png?fit=800%2C652&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Poziv-na-predstavljanje.png?fit=800%2C652&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Poziv-na-predstavljanje.png?fit=800%2C652&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":52654,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52654","url_meta":{"origin":9939,"position":4},"title":"Gostuju\u0107e predavanje – Danijel D\u017eino \u201eKasnoanti\u010dke i ranosrednjovjekovne gra\u0111evine u Brezi: Spomenici nepotpune biografije\u201c","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"24. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Doktorski studij predmoderne povijesti poziva na predavanje \"Kasnoanti\u010dke i ranosrednjovjekovne gra\u0111evine u Brezi: Spomenici nepotpune biografije\u201d koje \u0107e odr\u017eati profesor Danijel D\u017eino sa Sveu\u010dili\u0161ta Macquarie u Sydneyu u\u00a0utorak 28. travnja 2026. u 17h u Konferencijskoj dvorani Knji\u017enice Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Predavanje \u0107e predo\u010diti nova saznanja dobivena kroz arhivsko-dokumentarna istra\u017eivanja\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Dzino.jpg?fit=980%2C819&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Dzino.jpg?fit=980%2C819&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Dzino.jpg?fit=980%2C819&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Dzino.jpg?fit=980%2C819&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":52592,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52592","url_meta":{"origin":9939,"position":5},"title":"Predstavljanje knjige “Turska ku\u0107a u Rijeci” u Zagrebu","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"22. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U prostorijama Turskog kulturnog centra Yunus Emre u Zagrebu, u utorak 21. travnja 2026. godine, odr\u017eano je sve\u010dano predstavljanje dopunjenog izdanja knjige Turska ku\u0107a u Rijeci, u organizaciji Hrvatsko-turskog dru\u0161tva Rijeka i partnerstvu sa Skupinom prijateljstva Hrvatska-Turska Hrvatskog sabora, Veleposlanstvom Republike Turske u Republici Hrvatskoj te Turskim kulturnim centrom Yunus\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]}],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/9939","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=9939"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/9939\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":9940,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/9939\/revisions\/9940"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=9939"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=9939"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=9939"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}