{"id":9899,"date":"2018-05-20T13:00:13","date_gmt":"2018-05-20T13:00:13","guid":{"rendered":"http:\/\/historiografija.hr\/?p=9899"},"modified":"2018-05-20T13:00:13","modified_gmt":"2018-05-20T13:00:13","slug":"nemanja-radonjic-postjugoslovenska-istoriografija-i-treci-svet","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=9899","title":{"rendered":"Nemanja Radonji\u0107, (Post)jugoslovenska istoriografija i “Tre\u0107i svet”"},"content":{"rendered":"

Nemanja Radonji\u0107<\/strong><\/p>\n

Doktorand<\/p>\n

Odeljenje za istoriju<\/p>\n

Filozofski fakultet u Beogradu<\/p>\n

nemanjarrradonjic@gmail.com<\/p>\n

\u00a0<\/em><\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

(Post)jugoslovenska istoriografija i “Tre\u0107i svet”<\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/em><\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Abstrakt<\/strong>: U radu se ispituje istoriografija nastala na jugoslovenskom prostoru, a koja se bavi \u201cTre\u0107im svetom\u201c odnosno odnosima Jugoslavije i \u201eTre\u0107eg sveta\u201c. Kroz kriti\u010dko ispitivanje glavnih tokova, oblasti i polja istoriografije, zatim obrazovanje i delovanje autora, odnos politike i istorije, drugih nauka i istorije obra\u0111uje se kompleksna tematika prou\u010davanja \u201eTre\u0107eg sveta\u201c koja se u Jugoslaviji pojavljuje: samostalno, kroz monografije i nau\u010dne \u010dlanke; u vidu poglavlja ili podpoglavlja u sintezama istorije Jugoslavije; u vidu odeljaka u biografijama Josipa Broza Tita; u vidu studija, istoriografskih ili politikolo\u0161kih nesvrstanosti. Prihvataju\u0107i tanku i poroznu granicu izme\u0111u nauke i publicistike u socijalisti\u010dkoj Jugoslaviji, ispituju se i dela iz oblasti politikologije.<\/p>\n

Klju\u010dne re\u010di:<\/strong> istoriografija, \u201cTre\u0107i svet\u201c, Globalni Jug, Jugoslavija, socijalizam, nesvrstanost, antikolonijalizam<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

\u0160ta je Jugoslaviji \u201cTre\u0107i svet\u201d?<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Govoriti o \u201cTre\u0107em svetu\u201d i Jugoslaviji zna\u010di upustiti se u jednu komplikovanu istoriju ideja. I u samoj Jugoslaviji, a i danas u postjugoslovenskoj humansitici, ovaj termin razli\u010dito se tuma\u010di u odnosu na ono \u0161to je u listu \u201cL\u2019Observateur\u201d istori\u010dar i antropolog Alfred Sauvy 1952. definisao kao \u201ctripartitnu podelu sveta\u201d (Prashad 2007: 6). U jugoslovenskoj nauci i javnom diskursu uop\u0161te, u periodu 1945-1991, termin \u201cTre\u0107i svet\u201d kori\u0161\u0107en je uz stalne ograde navodnika, ili kao \u201ctakozvani tre\u0107i svet\u201d, uz preferiranje kori\u0161\u0107enja termina: nerazvijene zemlje, nedovoljno razvijene zemlje, nesvrstane zemlje i zemlje u razvoju, ZUR (AJ,507\/IX,CKSKJ, 1972; Stanovnik 1965; Blagojevi\u0107 1968). Termin \u201cTre\u0107i svet\u201d vi\u0111en je kao negativan, i jo\u0161 jedan koji je preuzet iz \u201cbur\u017eoaske geografije\u201d i \u201ckolonijalne istoriografije\u201d i \u010desto kritikovan u jugoslovenskoj nauci (Pe\u010dar 1977; Ivekovi\u0107 1990). Pored ostalih javnih radnika koji su \u201czadirali\u201d u posao istoriografije, profesionalni istori\u010dari socijalisti\u010dke Jugoslavije tako\u0111e su izbegavali odnosno ograni\u010davali ovaj termin. Du\u0161an Biland\u017ei\u0107 i Branko Petranovi\u0107, na primer, 1980-ih insitiraju na: \u201ctzv. Tre\u0107i svet\u201d. Interesantno je da u dana\u0161njoj \u201cpostjugoslovenskoj\u201d istoriografiji prominentni istori\u010dari Jakovina, Vu\u010deti\u0107, Dimi\u0107, \u010cavo\u0161ki koriste termin Tre\u0107i svet (Jakovina 2011; Vu\u010deti\u0107 2017; Dimi\u0107 2014; \u010cavo\u0161ki 2017). Za ovaj rad odlu\u010dio sam se da koristim termin Tre\u0107i svet, preferiraju\u0107i ga u odnosu na alternative poput Globalnog Juga; bez \u201ctakozvani\u201d ali stavljaju\u0107i navodnike zbog njegovog simboli\u010dkog zna\u010daja i (krajnje) promenljive prirode; kao i liminalne jugoslovenske uloge, ne samo izme\u0111u dva sveta, ve\u0107 na trome\u0111i svetova. Ovaj terminolo\u0161ki dodatak \u010dini se posebno va\u017ean u ovom trenutku kada se u svetskoj istoriografiji razvija potpuno nova rasprava o kolonijalizmu (Malik 2018); dok sa druge strane doma\u0107a istoriografija(e) treba tek da pru\u017ei temeljne radove o jugoslovenskom odnosu prema dekolonizovanom svetu i jugoslovenskoj antikolonijalnoj pro\u0161losti.<\/p>\n

U poslednjih nekoliko godina u svetu, pa i u postjugoslovenskoj istoriografiji izneseno je nekoliko kra\u0107ih kriti\u010dkih osvrta na istoriografiju Jugoslavije u odnosu na \u201cTre\u0107i svet\u201d. Ispitivanje ne\u010dega \u0161to je nazvala “mit o nesvrstanosti”, sa analizom mnogih relevatnih radova od 1970-ih na ovamo nalazimo kod Rine Kulaa koja je napisala studiju o jugoslovenskom i finskom neutralizmu i jugoslovenskoj nesvrstanosti (Kulaa 2009). Zatim dobru analizu nalazimo u uvodu Nata\u0161e Mi\u0161kovi\u0107 u najnovijoj inostranoj studiji o nesvrstanosti, sa naro\u010dito zna\u010dajnim uvidom u rane indijsko-jugoslovenske kontakte (Mi\u0161kovi\u0107 et.al 2014). Zna\u010dajno je i temeljno ispitivanje Ljubodraga Dimi\u0107a o hladnoratovskim temama u jugoslovenskim institutima i na fakultetima (Dimi\u0107 2014). Zanimljivo je da su pogled unazad dali i istori\u010dari koji se jo\u0161 od 1980-ih bave nesvrstano\u0161\u0107u, poput Dragana Bogeti\u0107a (Bogeti\u0107 2014). Ovaj trend “mythbusting-a” jeste globalan trend istoriografije o Jugoslaviji i \u201cTre\u0107em svetu\u201d, kao \u0161to mo\u017eemo videti u radovima ameri\u010dkih i nekih evropskih nau\u010dnika. Dobar primer predstavlja rad Aide Hozi\u0107, koji za svoje polazi\u0161te koristi \u201cmitsko\u201d prisustvo Jovanke Broz na Afroazijskoj konferenciji u Bandungu 1955. (Hozi\u0107 2016).<\/p>\n

Mo\u017ee se re\u0107i da se ovoj istoriji pristupalo iz \u010detiri glavne linije. Prva (biografije Josipa Broza Tita) vu\u010de sa sobom i vezivanje za njegov kult li\u010dnosti, iako je nesporno da je dugove\u010dnom jugoslovenskom predsedniku spoljna politika bila omiljeno polje politike. Druga linija (politikolo\u0161ke i istoriografske studije o nesvrstanosti) vu\u010de jednu ideolo\u0161ku problematiku, kao i metodolo\u0161ku pozadinu koja stoji na razme\u0111i vi\u0161e disciplina, budu\u0107i da je ve\u0107ina ovih studija napisana u socijalizmu. Odnosima sa vanevropskim svetom posve\u0107eno je relativno malo mesta u sintezama istorije Jugoslavije, i one predstvljaju tre\u0107u liniju. Najzad, \u010detvrto, javljaju se sporadi\u010dno monografije o posebnim fenomenima iz odnosa Jugoslavije i \u201cTre\u0107eg sveta\u201d variraju\u0107eg kvaliteta. Za prou\u010davanje ove istoriografije podsti\u010du\u0107e je, pored (sada) adekvatne istorijske distance, i \u010dinjenica da su interni dokumenti instituta (iz vremena socijalizma) na kojima su ova dela uglavnom nastajala sada dostupni istra\u017eiva\u010dima.<\/p>\n

Generalni trend u jugoslovenskoj humanistici jeste da od publicistike i politi\u010dkih nauka, u \u010dijem je uglavnom domenu bilo prou\u010davanje veza sa \u201cTre\u0107im svetom\u201d u socijalizmu, ova tematika prelazi u domen istorijske nauke kasnih 1980-ih, sa prvim bumom u prou\u010davanju u periodu od 2006. do dana\u0161njeg dana.<\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

Nastanak mita o nesvrstanosti: c.1955-c.1970 <\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Prvi period prou\u010davanja \u201cTre\u0107eg sveta\u201d, uslovno od 1955. do 1970., zapo\u010deo je sa prvim putovanjima Josipa Broza Tita u zemlje Azije i Afrike. Visoki partijski funkcioneri pisali su bro\u0161ure poput \u201ePretsednik Tito u zemljama Azije i Afrike\u201c <\/em>(Smole 1961). Ovakve bro\u0161ure predstavljale su osnovu mita o nesvrstanosti koji \u0107e svoje puno obli\u010dje dobiti 1970-ih. Savremena istorija dugo je ostala u \u201cingerenciji\u201d politi\u010dara i politikologa. Istori\u010dari su, u nedostatku izvora i sa ideolo\u0161kim predznakom, ponavljali nekriti\u010dki podatke i zaklju\u010dke iz ovakvih tekstova koji su glorifikovali jugoslovensku politiku. Iako se partija zvani\u010dno odricala birokratskog odnosa prema nauci i umetnosti (npr. u jednom Titovom referatu iz 1948. i u Programu SKJ iz 1958) ipak su istori\u010dari pre svega bili ljudi koji razumeju partijsku liniju (Dimi\u0107 2014: 9, 15, 16, 20).<\/p>\n

Radi ilustracije pogledajmo publikaciju “Egipat. Zemlja, narod, revolucija<\/em>” izdatu 1958. od Beogradske Kulture<\/em>. Ovu publikaciju potpisali su Zdravko Pe\u010dar i Veda Zagorac, a fotografije je obezbedio Marko Nikezi\u0107. Pe\u010dar je bio dopisnik \u201cBorbe\u201d<\/em> iz Kaira i Al\u017eira, te tajni partijski glasnik izme\u0111u FLN (Front nacionalnog oslobo\u0111enja, Al\u017eir) i SKJ, dok je Zagorac bila ata\u0161e za kulturu u Tunisu i dopisnik iz Kaira. Nikezi\u0107 je u periodu od 1953. do 1956. bio ambasador Jugoslavije u Egiptu. Ova knjiga odlikuje se \u0161irokim istorijskim uvodom, obiljem statisti\u010dkih podataka, pokriva osim diplomatske i politi\u010dke istorije, i ekonomiju (tzv. \u201csocijalno bu\u0111enje\u201d), odnosno jedan marksisti\u010dki pristup dru\u0161tvenoj istoriji. Upore\u0111ivanjem tekstova koje su Pe\u010dar-Zagorac prethodno objavljivali u \u201cOslobo\u0111enju\u201d<\/em> odnosno \u201cBorbi\u201d<\/em> dolazimo do zaklju\u010dka da su njihovi novinski tekstovi preto\u010deni u ovu, prvu monografiju o Egiptu u Jugoslaviji. U skladu sa partijskim instrukcijama, zamagljena je razlika izme\u0111u nauke i publicistike, te dobijamo sliku Egipta potpuno identi\u010dnu jugoslovenskoj zvani\u010dnoj politici; uz veli\u010danje Nasera i prikrivanje npr. progona komunista i ostalih njegovih protivnika.<\/p>\n

U periodu od 1956. do 1969. branjeno je 16 doktorata na Beogradskom univerzitetu vezanih za Hladni rat, a od toga je jedan branjen na Katedri za istoriju Filozofskog fakulteta (Dimi\u0107 2014: 23). Disertaciju pod nazivom “Istorija oslobodila\u010dkog pokreta naroda u Al\u017eiru”<\/em> branio je upravo pomenuti Zdravko Pe\u010dar. Poznati britanski afrikanista, Bazil Dejvidson, ocenio je ovu knjigu kao “najbolju na tu temu” i “iznutra gledanu istoriju” (Dejvidson 1979). Branko Petranovi\u0107 bio je ne\u0161to o\u0161triji u svojoj recenziji pohvaliv\u0161i Pe\u010darev pionirski rad i \u010dinjenicu da nije “kabinetski istori\u010dar”, kao u\u010desnik al\u017eirskog rata, a zamerke su bile da je pristup bio “op\u0161teistorijski” (Petranovi\u0107 1967). Ove kao i potonje Pe\u010dareve knjige karakteri\u0161e marksisti\u010dki pristup istoriji, te podra\u017eavanje kultova li\u010dnosti ne samo Tita, ve\u0107 i Gamala Nasera, Ahmeda Ben Bele, veli\u010danje uloge Jugoslavije u Africi. Iako je to istina, ove knjige predstavljaju bukvalno prve radove o \u201cTre\u0107em svetu\u201d prve generacije jugoslovenskih afrikanista i ostalih \u201cpodru\u010dnih stru\u010dnjaka\u201d.<\/p>\n

U skladu sa tim, treba ukratko ispitati politiku podru\u010dnih studija (eng. area studies<\/em>) u Jugoslaviji. U Zagrebu 1963. donose osnivanje Instituta za prou\u010davanje Afrika, zna\u010dajnog za prou\u010davanje \u201cTre\u0107eg sveta\u201d. Godine 1971. preimenovan je u Institut za zemlje u razvoju, 1989. Institut za razvoj i me\u0111unarodne odnose, 1996. Institut za me\u0111unarodne odnose da bi 2013. vratio naziv Institut za razvoj i me\u0111unarodne odnose. U zasnivanju ovakvih instituta Jugoslavija je i\u0161la u korak sa svetom, pa se tako recimo u isto vreme osnivaju instituti i odseci na univerzitetima koji \u0107e se baviti “afri\u010dkim studijama” 1960. u Velikoj Britaniji te 1968. u SAD. (Derricourt 2011: 120-132). Ovi instituti, dodu\u0161e, za razliku od jugoslovenskog nisu menjali naziv niti namenu, sugeri\u0161u\u0107i nam da je vezanost jugoslovenskih instituta za politiku ipak bila na prvom mestu. Uprkos pravovremenom osnivanju, institut nije posve\u0107ivao veliku pa\u017enju istoriografiji, ve\u0107 prvenstveno ekonomiji i razvoju.<\/p>\n

U Beogradu, glavni instituti za prou\u010davanje \u201cTre\u0107eg sveta\u201d bili su Institut za prou\u010davanje radni\u010dkog pokreta i Institut za me\u0111unarodnu politiku i privredu. Gledaju\u0107i publikacije oviih instituta sti\u010de se op\u0161ti utisak kako je planirano prou\u010davanje \u201cTre\u0107eg sveta\u201d. Tako na primer, 1968. izlazi enciklopedijski priru\u010dnik pod nazivom “Radni\u010dki i nacionalno oslobodila\u010dki pokreti”<\/em> gde je u prvom tomu pokriven “Tre\u0107i svet” i udareni su empirijski temelji za izu\u010davanje \u201cTre\u0107eg sveta\u201d. Fokus je na sindikatima, oslobodila\u010dkim organizacijama ove ili one provenijencije, sa ve\u0107 u\u010ditanim stavovima prema tim pokretima, u odnosu na jugoslovensku spoljnu politiku. Ovakva, konstatna vezanost istori\u010dara i ostalih dru\u0161tvenih nau\u010dnika za politiku ne treba da \u010dudi, s obzirom da je ve\u0107ina stru\u010dnjaka sa instituta aktivno u\u010destvovala u politi\u010dkim forumima, odnosno bila deo diplomatskog kora ili drugih dr\u017eavnih slu\u017ebi. Slu\u010daj afrikanista Jugoslavije je dobar pokazatelj: Zdravko Pe\u010dar, kao ekspert za Al\u017eir u\u010destvovao je u partijskim forumima, a potom bio ambasador u Gani i Maliju; Ivan Ivekovi\u0107, ekspert za biv\u0161e portugalske kolonije, bio je predstavnik Saveza omladine Jugoslavije na Panafri\u010dkim kongresima, te ambasador Jugoslavije u Tanzaniji. Kada je 1966. jugoslovenska delegacija afrikanista putovala na sastanak afrikanista socijalisti\u010dkih zemalja u Moskvu, dodeljena im je \u201ejaka politi\u010dka li\u010dnost\u201c u formi Nijaza Dizdarevi\u0107a (AJ 507\/IX, CKSKJ, 144, LIV-1-2,1966.)<\/p>\n

Ne treba smatrati da je ovaj period li\u0161en i originalnosti i radova koji odska\u010du. Dobar primer za to je rad Antona Beblera “Military rule in Africa”<\/em>, zapo\u010det na Institutu za me\u0111unarodnu politiku i privredu, a zavr\u0161en na Centru za me\u0111unarodna istra\u017eivanja Univerziteta u Prinstonu 1970. Autor je naro\u010dito obratio pa\u017enju na odnos mo\u0107i u vojnim strukturama koje su vladale nekim afri\u010dkim zemljama, posve\u0107uju\u0107i posebnu pa\u017enju mehanizmu vojne vlasti.<\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

Zaokru\u017eivanje mita: c.1970-c.1980<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Sedamdesete su donele zaokru\u017eivanje mita o nesvrstanosti, \u0161to je postalo glavno jugoslovensko so\u010divo za pogled na svet. Nakon politi\u010dkog buma III konferencije u Lusaki, nastaju dela glavnih partijskih ideologa i decision maker<\/em>-a koja “obja\u0161njavaju” nastanak i razvoj nesvrstanosti, te se prevode na razne jezike. Najpre 1970. Leo Mates, biv\u0161i ambasador u UN-u i \u0161ef kabineta predsednika republike, u delu \u201cNesvrstanost: teorija i savremena praksa\u201d <\/em>poku\u0161ava da pru\u017ei “veliki narativ” o stvaranju pokreta i ulozi Jugoslavije u njemu (Kilibarda 2010). Mates ulogu Jugosavije vidi striktno kao altruisti\u010dku, a sve njene akcije kao akcije nezainteresovanog posrednika kome je jedini cilj sveop\u0161ti uspeh nesvrstanosti (Mates 1970: 208-214). On ustanovljava da je inicijalni podstrek do\u0161ao u Jugoisto\u010dnoj Aziji, pridaje veliki zna\u010daj Nehruu, ali tako\u0111e smatra da su put, govori i delovanja Josipa Broza doveli do uobli\u010davanja pokreta. U “Istorijskim korenima nesvrstavanja”<\/em> glavni partijski ideolog, Edvard Kardelj, vidi nesvrstavanje kao “izraz, produ\u017eetak i rezultat svetske antiimperijalisti\u010dke revolucije”. Mates i Kardelj, iako daju istaknutu ulogu Nehruu i Jugoisto\u010dnoj Aziji u stvaranju pokreta, zatim sekundarno i Naseru, vide prvenstveno Tita kao glavnog za\u010detnika uobli\u010dene ideje i glavni motor stvorenog pokreta (Mates 1970: 210; Kardelj 1975: 3-6, 17, 22, 23).<\/p>\n

Ovo mo\u017ee biti dobar povod da pogledamo kako je izgledalo biti nau\u010dni radnik u vreme poznog socijalizma. Istori\u010dar i biv\u0161i direktor Instituta za izu\u010davanje radni\u010dkog pokreta u Beogradu, \u010cedomir \u0160trbac, vidi svoj dolazak na \u010delo insituta 1976. kao znak promene \u201cpolit\u010dkog htenja\u201d, budu\u0107i da su svi direktori pre njega bili deo nomenklature (Puni\u0161a Perovi\u0107, Lazar Mojsov, Milka Mini\u0107). Mnogo pre njegovog dolaska na \u010delo ovog instituta, po\u010dela je promena od izu\u010davanja radni\u010dkog pokreta u Jugoslaviji ka izu\u010davanju pokreta u svetu. \u0160trbac taj proces vidi kao \u201cizu\u010davanje iz vizure socijalizma kao svetskog procesa\u201d, a tada\u0161nji pogled na svet vidi kao \u201cmo\u017eda malo ideologizovan, ali u\u010denja\u010dki korektan\u201d (Intervju sa \u010cedomirom \u0160trbcem, 1.12.2016. Nemanja Radonji\u0107-Muzej afri\u010dke umetnosti ).<\/p>\n

U periodu izme\u0111u 1970. i 1979. na Beogradskom univerzitetu branjeno je 40 disertacija vezanih za Hladni rat od kojih je deo imao za teme rasizam, kolonijalizam, aparthejd, nerazvijenost, Kinu, Kongo, Bliski istok, spoljnopoliti\u010dku delatnost Josipa Broza Tita (Dimi\u0107 2014: 23-27). Istovremeno, u svetu se javila istoriografija koja je delimi\u010dno koristila jugoslovenske izvore. Naro\u010dito se isti\u010de, i dan danas korisna studija Alvina Rubinsteina, ameri\u010dkog politikologa, pod naslovom \u201cYugoslavia and the Non aligned world\u201d<\/em>. Ova studija ne samo da je imala relativnu slobodu da objektivno i istorijskim a ne marksisti\u010dkim metodom proceni odnose, ve\u0107 je koristila i obilje (preko 100) intervjua sa jugoslovenskim i drugim nesvrstanim delatnicima. Ne\u0161to kasnije, 1977. godine, Peter Wiletts obradio je nesvrstanu politiku pored tradicionalnih metoda me\u0111unarodnih odnosa i diplomatske istorije, i kvantitativnom metodom. Kao \u0161to isti\u010de Branimir Jankovi\u0107 za hrvatsku istoriografiju 1970-ih i 1980-ih upotreba kvantitatvnog metoda bila je retka u jugoslovenskoj istoriografiji (Jankovi\u0107 2016: 50).<\/p>\n

 <\/p>\n

Ka objektivnosti i istorijskom metodu: c.1980-c.1991<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Osamdesetih godina, javljaju se kompletnije i objektivnije sinteze istorije Jugoslavije, u \u010dijem se sklopu nalaze delovi koji govore o \u201cTre\u0107em svetu\u201d. Tek u ovo vreme iz jugoslovenske istoriografije nestaju frazeologija i apologetika (Dimi\u0107 2014). Svakako studija Darka Beki\u0107a o Jugoslaviji u ranom Hladnom ratu zauzima centralno mesto. Beki\u0107 se dosta odmakao od Matesovih zaklju\u010daka, a i sam Mates to priznaje u predgovoru ovoj knjizi (Beki\u0107 1988). Prvi put mo\u017eemo pro\u010ditati jednu pri\u010du koja je mnogo pericentri\u010dnija od prethodne. To je i prva diplomatska istorija koja koristi veliki broj jugoslovenskih dokumenata, te inostranih, uglavnom zapadnih neobjavljenih izvora. Beki\u0107, kao i Branko Petranovi\u0107, govori o napu\u0161tanju evrocentri\u010dnosti od strane jugoslovenskih politi\u010dara odnosno evropske istoriografije (Petranovi\u0107 1988: 18).<\/p>\n

Petranovi\u0107 tako, na primer, preuzima tezu Pitera Kavolkarezija o “tre\u0107em elementu” nastalom procesom dekolonizacije. On, kao i Mates, Biland\u017ei\u0107 i Beki\u0107, vu\u010de ravnu liniju od Bandunga do Beograda, ozna\u010davaju\u0107i samite kao doga\u0111aje jednog linearnog toka stvaranja pokreta nesvrstanih (Petranovi\u0107 1988: 23; Biland\u017ei\u0107 1986: 220). Me\u0111utim, Petranovi\u0107 vidi kao tvorce nesvrstane politike Nkrumaha, Nasera, Sukarna, Tita i Nehrua (petoricu lidera koji su na XV zasedanju UN uobli\u010dili neformalnu platformu saradnje) (Petranovi\u0107 1988: 23). Beki\u0107 i Biland\u017ei\u0107 ostaju pri “trojici musketara” Naseru, Nehruu i Titu. Uprkos tome, \u201cTre\u0107em svetu\u201d nije posve\u0107eno ni izbliza dovoljno pa\u017enje. Biland\u017ei\u0107 tako rutinerski prolazi kroz pri\u010du o nesvrstanosti da bi se vratio na unutra\u0161nje prilike, dok Petranovi\u0107 prvi koristi priliku da ispita odnose Jugoslavije i \u201cTre\u0107eg svetu\u201d u 1970-im pa i u 1980-im i to kroz prizmu islamske revolucije, teorija razvoja, te balkansku i mediteransku saradnju (Petranovi\u0107 1988: 26-27; Biland\u017ei\u0107 1986: 270-272). Za Biland\u017ei\u0107a radi se o pasivnim objektima dakle “izvanevropskim prekomorskim, a pri tome vrlo siroma\u0161nim zemljama” (Biland\u017ei\u0107 1986: 272).<\/p>\n

Me\u0111unarodna saradnja 1970-ih i 1980-ih uklju\u010divala je veliki broj kontakata, direktnih kontakata sa \u201cTre\u0107im svetom\u201d kakve sada\u0161nja postjugoslovenska istoriografija ne mo\u017ee realisti\u010dno da ostvari. Tako je, na primer, Institut za me\u0111unarodnu politiku i privredu 1985. potpisao protokol o saradnji sa Centrom za prou\u010davanje savremene istorije iz Gvineje Bisao (AJ, 748, F-348). Ovakvo zaobila\u017eenje posrednika, u vidu francuske, britanske ili ameri\u010dke istoriografije, danas je te\u0161ko zamislivo na ovoj relaciji. Najplodnija je bila saradnja sa Egiptom. Egipatski nau\u010dnici dolazili su da na jugoslovenskim univerzitetima rade i disertacije, kao i na studijske boravke. Salusi el Adel napisao je studiju \u201cEgipat-Jugoslavija: prisustvo u Africi komparativna polit\u010dka i ekonomska studija\u201d <\/em>1987.<\/p>\n

 <\/p>\n

\u201cEufori\u010dna satanizacija\u201d: c.1991-c.2006 <\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

\u201cEufori\u010dna satanizacija\u201d nesvrstanosti i uop\u0161te Titove spoljne politike, po re\u010dima istori\u010dara Dragana Bogeti\u0107a, kre\u0107e ve\u0107 sa po\u010detkom raspada dr\u017eave. Sa raspadom dr\u017eave, interesovanje za \u201cTre\u0107i svet\u201d se, sli\u010dno situaciji u SSSR, drasti\u010dno smanjilo (Matushevich 2009). Interesantno je jedno zapa\u017eanje sociologa Todora Kulji\u0107a:<\/p>\n

“\u017destina u kritici socijalizma mo\u017ee se tuma\u010diti i poku\u0161ajem iskupljenja zbog njegove ranije bezrezervne apologije. Ocena Tita je u poslesocijalisti\u010dkoj istoriografiji temeljito izmenjena” (Kulji\u0107 1998: 193).<\/p>\n

Dragan Bogeti\u0107 se osvr\u0107e na literaturu kojoj je on bio savremenik, a nekada i tvorac i govori da je tu mnogo prednosti davano \u201cTre\u0107em svetu\u201d. U oceni literature posle raspada Jugoslavije on govori da je poku\u0161ano da se ekonomska propast objasni vezivanjem za “ekonomski i civilizacijski zaostale narode” (Bogeti\u0107 2014).<\/p>\n

Paraistoriografija je dala veliki doprinos “satanizovanju” ovih veza. Iako nije prva meta, spoljna politika i nesvrstanost tako\u0111e su ugra\u0111ene u teorije zavere. “Dosije Omega”, jedno opskurno izdanje iz Srbije, vi\u0161e od \u010detiri puta do\u0161tampavano, ovako opisuje \u201cTitovu politiku\u201d:<\/p>\n

“Koncept “nesvrstanih” u jeku hladnog rata bio je njegovo dostignu\u0107e i njegov zadatak. Lider tre\u0107eg sveta koji ide tobo\u017ee svojim putem, a zapravo je radio za vladare iz senke […]”.<\/p>\n

Ako se udaljimo od mra\u010dnih uglova paraistoriografije dolazimo do \u010dinjenice da su profesionalni istori\u010dari ovu temu zaobilazili u \u0161irokom luku. Dragan Bogeti\u0107, koji se pre 1991. i posle 2005. bavio temama nesvrstanosti i Jugoslavije u \u201cTre\u0107em svetu\u201d, u ovom periodu pa\u017enju posve\u0107uje odnosima Jugoslavije i Zapada, Balkanskom paktu i Tr\u0161\u0107anskom pitanju. Recimo, Bogeti\u0107 iste godine (1991) pi\u0161e rad \u201cTitov doprinos ra\u0111anju i uobli\u010davanju pokreta nesvrstanosti\u201d i \u201cBalkanski pakt i \u010dlanstvo Jugoslavije u NATO paktu\u201d. Sli\u010dno i sa ostalim humanisti\u010dkim stru\u010dnjacima, poput afrikaniste Biserke Cvjeti\u010danin u Hrvatskoj, stru\u010dnjaci se listom okre\u0107u pitanjima evroatlanskih i regionalnih integracija.<\/p>\n

Iako je u ovom periodu dominantan napad na sve \u0161to je percipirano kao socijalisti\u010dko, postoje zna\u010dajni izuzeci. \u201cTito: sociolo\u0161ko-istorijska studija\u201d<\/em> sociologa Todora Kulji\u0107a koja se prvi put pojavila 1998. sa dopunjenim izdanjem 2004. donosi jako dobar pregled Titove spoljne politike. Ovaj pregled podeljen je na tri dela: \u201cTri krize u jugoslovensko-sovjetskim odnosima\u201d, \u201cJugoslavija i Zapad\u201d i \u201cNesvrstanost\u201d. Kulji\u0107 ne samo da je prou\u010dio svu dostupnu literaturu i izvore, ve\u0107 je i vodio razgovore sa akterima te politike, te uklju\u010dio u svoju analizu neverovatnu teorijsku i metodolo\u0161ku potkovanost, daju\u0107i solidnu sliku spoljne politike Jugoslavije u vreme Tita.<\/p>\n

Drugi izuzetak tako\u0111e govori o kontinuitetima\/diskontinuitetima. Istaknuti jugoslovenski politikolog i novinar Ranko Petkovi\u0107 objavio je 1995. \u201cSubjektivnu istoriju jugoslovenske diplomatije\u201d<\/em>. Ta knjiga, iako nevelika i sa ograni\u010denim zami\u0161ljenim dometima, iscrtala je institucionalne okvire u kojima se kretala jugoslovenska diplomatija. Sa kratkim biografijama ministara spoljnih poslova pokrivene su i mnogi klju\u010dni doga\u0111aji iz istorije odnosa Jugoslavije sa \u201cTre\u0107im svetom\u201d.<\/p>\n

Ovaj period ipak najvi\u0161e u ozbiljnoj istoriografiji karakteri\u0161e \u2013 ti\u0161ina. Kao tu\u017ena ilustracija ovog opadanja jeste doga\u0111aj od 2\/3 aprila 1999. kada je u NATO bombardovanju izme\u0111u ostalog uni\u0161ten i veoma zna\u010dajan fond Arhiva Jugoslavije u Beogradu br. 454 \u2013 Fond solidarnosti sa nesvrstanim zemljama i zemljama u razvoju.<\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

Ponovno otkrivanje \u201cTre\u0107eg sveta\u201d: c.2006-c.2017<\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

Inauguracija novog talasa istra\u017eivanja \u201cTre\u0107eg sveta\u201d po\u010dinje na odeljenju za istoriju beogradskog Filozofskog fakulteta. Vladimir Petrovi\u0107 odbranio je svoju magistarsku tezu \u201cStvaranje jugoslovenske bliskoisto\u010dne politike 1946-1956\u201d<\/em>. Ovaj vrsni istori\u010dar daje pregled prethodnog nau\u010dnog znanja o \u201cTre\u0107em svetu\u201d i Jugoslaviji. Petrovi\u0107 opisuje poplavu publikacija o nesvrtanosti sumnjivog kvaliteta, te na\u010din dolaska \u2013 direktno iz politike, a tako\u0111e ozna\u010dava nedostatak empirijske literature. U samoj monografiji Petrovi\u0107 ve\u0161to odgovara na glavno ista\u017eiva\u010dko pitanje koje je sebi zacrtao a to je: “Kako se i za\u0161to uop\u0161te jugoslovenska politika zainteresovala za Bliski Istok?”. Petrovi\u0107 je usput dao delove odgovora na pitanja kako je funkcionisala jugoslovenska spoljna politika, budu\u0107i da se uz istorijski metod koristio i pristupima iz teorije me\u0111unarodnih odnosa.<\/p>\n

Nesvrstanosti se 2006. vratio i Dragan Bogeti\u0107 koji je maltene nastavio pri\u010du o koju je zapo\u010deo 1980. U svojoj analizi Bogeti\u0107 pokazuje kontiunitet metodologije jer se bazira skoro isklju\u010divo na jugoslovenskim izvorima i literaturi, daju\u0107i bogat pregled doga\u0111ajne istorije ali bez uklju\u010divanja u razmatranje dostignu\u0107a inostrane istoriografije. Ipak, on po prvi put ispituje tako bitne doga\u0111aje za jugoslovensku spoljnu politiku kao \u0161to su Al\u017eirski rat za nezavisnost, Titovo putovanje u Afriku 1961 itd. Ljubodrag Dimi\u0107 i Dragan Bogeti\u0107 objavljuju 2013. studiju o Beogradskoj konferenciji, koja se mo\u017ee nazvati monumentalnom. Sa neverovatno bogatom izvornom gra\u0111om i uklju\u010divanjem inostranih ocena, relevantne literature i kriti\u010dkim osvrtom dobijamo pogled ne samo iz Beograda nego iz Bandunga, Akre, Moskve.<\/p>\n

Studija koja se pojavila 2011. bila je obe\u0107avaju\u0107a u smislu postjugoslovenske istoriografije. Transnacionalna, globalna i multiarhivska optika najavljena je kao pristup. Tvrtko Jakovina uspeo je da najpre napi\u0161e jako dobru sintezu doga\u0111aja do 1970, razbije odre\u0111ene mitove, osvetli nepoznate doga\u0111aje iz istorije nesvrstanosti i antikolonijalizma. Po\u010dev\u0161i od III konferencije nesvrstanih Jakovina analizira brojne aktivnosti jugoslovenske spoljne politike, nastavljaju\u0107i putem kojim je po\u0161ao Darko Beki\u0107. On tako\u0111e poku\u0161ava da iz vi\u0161e izvora osvetli odre\u0111ene doga\u0111aje, omogu\u0107i globalnu perspektivu ali i da pru\u017ei pregled najva\u017enijih uspeha i padova jugoslovenske nesvrstane politike sve do raspada dr\u017eave. Posebno je zna\u010dajno \u201codvajanje\u201d politike nesvrstanosti od lika i dela Tita i dobrano pomeranje hronolo\u0161kih granica istra\u017eivanja. Ova knjiga \u010dini mo\u017eda najve\u0107i pomak u istoriografiji o \u201cTre\u0107em svetu\u201d u postjugoslovenskoj istoriografiji, ali svakako nije bez bitnih manjkavosti. Najve\u0107u svakako predstavlja \u010dinjenica da osnova gra\u0111e poti\u010de iz zaostav\u0161tine Saveznog sekretara inostranih poslova Josipa Vrhovca, dopunjena inostranim, uglavnim ameri\u010dkim i britanskim dokumentima, uz dobar izbor periodike i memoaristike. Ipak, primetni nedostatak gra\u0111e drugih institucija SFRJ pohranjenih pre svega u Diplomatskom arhivu u Beogradu te svakako u Arhivu Jugoslavije, uz preambiciozno zami\u0161ljen opseg \u010dini ovu knjigu dobrom, ali nikako definitivnom istorijom (Jakovina 2011).<\/p>\n

Srpska i hrvatska istoriografija povezale su se u likovima Pera Simi\u0107a i Zvonimira Despota. Po\u0161to su obojica objavili biografije Tita, objavili su niz dokumenata, krajnje senzacionalisti\u010dki. Prenose se, na primer, telegrami iz Indije, tri depe\u0161e o leopardu kojeg je Tito kupio u Burmi, o nesporazumu izme\u0111u Tita i Nasera, koristi se Afrika kako bi se podvukao “besmisao” jugoslovenske nesvrstane politike. Simi\u0107 se publicisti\u010dki fokusira na pratnju, lov i novac, a o samom odnosu prema \u201cTre\u0107em svetu\u201d govori malo. Izvla\u010di pravu liniju od putovanja do Briona (koje, \u0161to je interesantno, predstavlja kao Nehruovu ideju) do Njujorka 1960. i Beograda 1961. Neve\u0161to koristi termin “tre\u0107eg bloka, tre\u0107e sile”, povezuje to sa Titovom ambicijom. Postavlja pitanje “realne predstave Jugoslavije o samoj sebi”. Simi\u0107 u stvari gradi mit o Nehruu, kao politi\u010daru koji je jo\u0161 od 1946. koncipirao nesvrstavanje, kao kontrapunkt \u201ctitovskoj propagandi\u201d (Simi\u0107, Despot 2011: 275-280).<\/p>\n

U neuporedivo boljoj biografiji Tita, Jo\u017ee Pirjevec notira ulogu jugoslovenskih diplomata Ale\u0161a Beblera, Josipa \u0110er\u0111e i naro\u010dito Jo\u017ee Vilfana u formiranju prvih ideja o nesvrstanosti. Naro\u010dito se pominje momenat kada se \u0110er\u0111a vratio iz Indije 1951. i sa Kardeljem oti\u0161ao kod Tita. Koristi zaklju\u010dke Svetozara Rajaka ali i samostalno zaklju\u010duje da je “bandun\u0161ki duh” podstakao Tita da tako, globalno, razmi\u0161lja. Karakteristi\u010dno je i kori\u0161\u0107enje razli\u010ditih izvora, od zapadnonema\u010dkih i ambasadora SAD i VB u Beogradu, do sovjetskih i indijskih. Nema predstave o linearnoj istoriji Bandung-Brioni-Beograd ve\u0107 se sve sagledava u kontekstu svetske politike i tako komplikovanih odnosa poput odnosa izme\u0111u Sovjeta i Indijaca; sve do zastupanja antikolonijalne politke i podr\u0161ke narodnooslobodila\u010dkim pokretima (Pirjevec 2013: 37-46).<\/p>\n

U vrlo zna\u010dajnom \u010dlanku iz 2014. godine, Dragan Bogeti\u0107, svakako istori\u010dar nesvrstavanja sa najvi\u0161e iskustva, sumira mnoge svoje zaklju\u010dke te razbija veliki broj mitova. Na primer, on pi\u0161e o Brionskom sastanku trojice 1956, napominju\u0107i da se njegov zna\u010daj mo\u017ee tek naslutiti jer celokupni zapisnik razgovora nije dostupan (Bogeti\u0107 2014: 617). On dovodi u pitanje neke pretpostavke poput one o glatkoj saradnji Tita i Nasera (Bogeti\u0107 2014: 618), vr\u0161i novu periodizaciju pokreta nesvrstanosti (Bogeti\u0107 2014: 620).<\/p>\n

Dobar primer prou\u010davanja fenomena iz \u201cTre\u0107eg sveta\u201d kroz pericentri\u010dne nao\u010dare jesu radovi Jovana \u010cavo\u0161kog, beogradskog istori\u010dara. Tako on, na primer, u \u010dlanku \u201cJugoslavija, Al\u017eir, nesvrstane zemlje i velike sile u Hladnom ratu 1954-1962\u201d <\/em>daje vrlo kompleksnu pri\u010du, koriste\u0107i \u0161irok izbor literature, veliku bazu izvora u formi dokumenta iz Arhiva Jugoslavije, Diplomatskog arhiva ministarstva spoljnih poslova Srbije, Ruskog dr\u017eavnog arhiva, Arhiva kineskog ministarstva spoljnih poslova da bi sklopio kompletniju pri\u010du o jugoslovensko-al\u017eirskoj saradnji i njenim posledicama u svetu Hladnog rata. Ovakav pristup je zahvalan jer time doma\u0107a istoriografija komunicira sa inostranom, pa tako nailazimo na pozivanje na ovog istori\u010dara kada su u pitanju najnovija dela o \u201cTre\u0107em svetu\u201d (Byrne 2016).<\/p>\n

Sve\u017e prisup ovoj temi donosi i monografija koja je iza\u0161la uz izlo\u017ebu odr\u017eanu u Muzeju istorije Jugoslavije \u201cTito u Africi. Slike solidarnosti\u201d<\/em>. Upotrebljavaju\u0107i novi pogled na do sad neiskori\u0161\u0107enoj foto-gra\u0111i iz fonda predsednika, Radina Vu\u010deti\u0107 sa univerziteta u Beogradu i Pol Bets sa univerziteta Oksford uspeli su da pokrenu niz va\u017enih pitanja o reprezentaciji mo\u0107i Tita i Jugoslavije u Africi, odnosno recepciji dekolonizovanih afri\u010dkih dr\u017eava u Jugoslaviji (Vu\u010deti\u0107, Bets 2017).<\/p>\n

\u010cini se da je krajnje vreme da se jugoslovenska istorijska nauka kona\u010dno obrati upravo pitanjima saradnje Jugoslavije i \u201cTre\u0107eg sveta\u201d. Zapadna istoriografija i srodne nauke ve\u0107 temeljno preispituju jugoslovenski odnos sa \u201cTre\u0107im svetom\u201d (Suboti\u0107, Vu\u010deti\u0107 2017; Baker 2018). Ovo je naro\u010dito va\u017eno zato \u0161to dosada\u0161nja ispitivanja, npr. \u010dlanak severnoameri\u010dkih profesora Jelene Suboti\u0107 i Sr\u0111ana Vu\u010deti\u0107a \u201cPerforming solidarity: whitness and status seeking in the non-aligned world\u201d<\/em>, pokazuju jednu zabrinjavaju\u0107u karakteristiku. Ovaj \u010dlanak, iako postavlja dobra pitanja, odgovor na njih daje pretenciozno koriste\u0107i ograni\u010deni broj izvora; gde se ide \u010dak do banalizacije takvih tema kao \u0161to je kolonijalizam, rasizam i socijalizam. Na osnovu malog broja izvora koji se listom ti\u010du perioda ranog Hladnog rata, odnosno vrlo pa\u017eljivo, ta\u010dnije selektivno, izabranih pasusa iz doma\u0107e istoriografije, pretenduje se na odbacivanje celokupnih zaklju\u010daka doma\u0107e i svetske istoriografije o tematici Jugoslavije i \u201cTre\u0107eg sveta\u201d. Iz te ograni\u010dene baze izvora i ve\u0107 unapred postavljene teze o statusu Jugoslavije kao iznad <\/em>a ne sa <\/em>\u201cTre\u0107im svetom\u201d, nestaje svaka pri\u010da o solidarnosti i antikolonijalizmu, nesvrstanost se vidi kao \u201ctigar od papira\u201d, antirasizam postaje rasizam. Sve to zamenjuje pri\u010da o Jugoslaviji kao kripto rasisti\u010dkoj, u kojoj strani strudenti ne mogu da opstanu, te koja svoj uticaj iskazuje i unutra\u0161njom kolonizacijom, manipulacijom saveznika u \u201cTre\u0107em svetu\u201d te odre\u0111enim prolongiranjem dekolonizacije radi nekakvog metafizi\u010dkog ose\u0107aja koji su navodno delili i jugoslovenski gra\u0111ani i elita \u2013 ose\u0107aja da su iznad \u201cTre\u0107eg sveta\u201d (Suboti\u0107, Vu\u010deti\u0107 2017).<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Zaklju\u010dak<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

U zaklju\u010dku treba iscrtati glavne probleme i pitanja istoriografije o \u201cTre\u0107em svetu\u201d i Jugoslaviji. Najpre isti\u010de se jako veliki nedostatak empirijskih studija o politi\u010dkim odnosima; zatim nepostojanje istorije ekonomskih odnosa; hronolo\u0161ka ograni\u010denost na period 1954-1970. Treba ista\u0107i i nedostatak komunikacije istoriografija biv\u0161ih jugoslovenskih republika, kao i nedostatak komunikacije sa inostranom istoriografijom. Sa druge strane, strana istoriografija \u010desto zanemaruje doma\u0107u produkciju, ili je koristi selektivno. \u0160to se ti\u010de pokrivenosti tema, solidno su pokrivene teme: Suecke krize, Beogradske konferencije, odnosa Jugoslavije i Egipta, Jugoslavije i Al\u017eira, Jugoslavije i Kine u ideolo\u0161kom sukobu, Jugoslavije i Kube, Jugoslavije i Indonezije. Skoro potpuna nepokrivenost je prisutna u poljima Jugoslavije i Latinske Amerike, ekonomskih odnosa Jugoslavije i nesvrstanih, Jugoslavije i Indije, narodnooslobodila\u010dkih pokreta i Jugoslavije, rasizma i antirasizma u Jugoslaviji, kulturnih odnosa sa \u201cTre\u0107im svetom\u201d.<\/p>\n

Ako je u socijalisti\u010dkoj Jugoslaviji bilo bitno preuzeti ovu temu iz oblasti politi\u010dkih nauka, danas deluje naro\u010dito bitno ne zatvoriti je u okvire \u201cdoga\u0111ajne\u201d istorije i otvoriti kanale ka drugim dru\u0161tvenim naukama. Jo\u0161 jedna bitna karakteristika nove <\/em>istoriografije o \u201cTre\u0107em svetu\u201d bila bi i otvorena komunikacija sa inostranom istoriografijom, naro\u010dito kada se stvori dovoljno empirijskog istra\u017eivanja da nau\u010dna polemika bude smisleni nastavak i donese napredak istoriografiji.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Bibliografija:<\/strong><\/p>\n

Arhiv Jugoslavije, 507\/IX, Komisija za me\u0111unarodne odnose i veze sa inostranstvom CKSKJ, IX, S-a, 260, Sednica komisije za me\u0111unarodne odnose PSKJ, 24.11.1972<\/p>\n

AJ, 507\/IX, CKSKJ, 144, LIV-1-2, Savetovanje afrikanista socijalisti\u010dkih zemalja u Moskvi, 1966.<\/p>\n

AJ, 748, Institut za me\u0111unarodnu politiku i privredu, F 348, Re\u0161enje o potpisivanju protokola o saradnji sa Centrom za savremenu istoriju iz Gvineje Bisao, 1985.<\/p>\n

Arhiv muzeja afri\u010dke umetnosti u Beogradu, Zbirka Vede Zagorac i dr Zdravka Pe\u010dara, Dokumentacija<\/p>\n

Arhiv MAU, br 54, Pismo Bazila Dejvidsona Zdravku Pe\u010daru 1979.<\/em><\/p>\n

Arhiv MAU, br 54, Petranovi\u0107, Branko, Al\u017eir do nezavisnosti<\/em>, Vojnoistorijski glasnik, str. 283.<\/p>\n

Beki\u0107, Darko, Jugoslavija u hladnom ratu<\/em>, Zagreb, Globus, 1988.<\/p>\n

Blagojevi\u0107, Novica, Me\u0111unarodno kretanje kapitala i finansiranje razvoja nerazvijenih zemalja<\/em>, IMPP Beograd 1968.<\/p>\n

Bogeti\u0107, Dragan, \u201eJugoslavija i nesvrstanost: prilog prevazila\u017eenju predrasuda i stereotipa\u201c. U: Annales. Annals for Istrian and Mediterranean Studies\/Anali za istrske in mediteranske \u0161tudije<\/em>, 24, 2014, 4.<\/p>\n

Bogeti\u0107, Dragan, Nova strategija spoljne politike Jugoslavije 1956-1961<\/em>, Institut za savremenu istoriju, Beograd 2006.<\/p>\n

Bogeti\u0107, Dragan, Tito i nesvrstani. U: Tito. Vi\u0111enja i tuma\u010denja<\/em>, Beograd 2011.<\/p>\n

Byrne, Jeffrey James, Beyond Continents, Colours and the Cold War: Yugoslavia, Algeria and the Struggle for Nonaligment, The International History Review<\/em> 2015.<\/p>\n

\u010cavo\u0161ki, Jovan, Jugoslavija, Al\u017eir, nesvrstane zemlje i velike sile u Hladnom ratu 1954-1962, U: Al\u017eir-Beograd, Jubilej prijateljstva 1962-2017<\/em>, Beograd 2017.<\/p>\n

Derricourt, Robin, Inventing Africa. History, Archeology and Ideas<\/em>, Pluto Press 2011.<\/p>\n

Dimi\u0107, Ljubodrag, Bogeti\u0107, Dragan, Beogradska konferencija nesvrstanih zemalja 1-6 septembar 1961: prilog istoriji Tre\u0107eg sveta<\/em>, Zavod za izdavanje ud\u017ebenika, Beograd 2013.<\/p>\n

Dimi\u0107, Ljubodrag, Jugoslavija i Hladni rat<\/em>, Beograd 2014.<\/p>\n

Dimi\u0107, Ljubodrag, Jugoslavija i Hladni rat. Ogledi o spoljnoj politici Josipa Broza Tita 1944-1974<\/em>, Beograd 2014.<\/p>\n

Had\u017ei Vasileva, Jokica, Socijalisti\u010dka opredeljenja u tropskoj Africi<\/em>, doktorska disertacija, Beograd 1971.<\/p>\n

Hozi\u0107, Aida \u201eFalse memories, real political imaginaries. Jovanka Broz in Bandung.\u201c IN: Meanings of Bandung. Postcolonial orders and decolonial visions.<\/em> Littlefield publications, 2016.<\/p>\n

Ivekovi\u0107, Ivan, Afrika u borbi za drugu nezavisnost<\/em>, Zagreb 1990.<\/p>\n

Jankovi\u0107, Branimir, Mijenjanje sebe same. Preobrazbe hrvatske historiografije kasnog socijalizma<\/em>, Zagreb 2016.<\/p>\n

Jakovina, Tvrtko, Tre\u0107a strana Hladnog rata<\/em>, Zagreb 2011.<\/p>\n

Jakovina, Tvrtko, Tito\u2019s Yugoslavia as the Pivotal state of the Non-Aligned, U: Tito. Vi\u0111enja i tuma\u010denja<\/em>, Beograd 2011.<\/p>\n

Kardelj, Edvard, Istorijski koreni nesvrstavanja<\/em>, Beograd 1975.<\/p>\n

Kilibarda, Konstantin, Non Aligned Geographies in the Balkans. Space, Race and the Construction of the new European Foreign Policy. U: Security Beyond the Discipline: Emerging Dialogs on Global Politics<\/em>, York University 2010.<\/p>\n

Kulaa, Rinna Elina, From Tito-Stalin Split to Yugoslavia\u2019s Finnish Connection: Neutralism Before Non-Alignment<\/em>, 1948-1958, doktorska disertacija, University of Maryland 2009.<\/p>\n

Kulji\u0107, Todor, Tito: sociolo\u0161ko-istorijska studija<\/em>, Drugo dopunjeno izdanje, Gradska Narodna Biblioteka \u017darko Zrenjanjin, 2004.<\/p>\n

\u041c\u0430tes, Leo, Nesvrstanost: teorija i savremena praksa<\/em>, Beograd 1970.<\/p>\n

Milo\u0161evi\u0107, Milutin (ur.), Jugoslavija-Al\u017eir: zbornik radova sa me\u0111unarodne konferencije<\/em>, Arhiv Jugoslavije, Beograd 2013.<\/p>\n

Mi\u0161kovi\u0107, Nata\u0161a et. al., The Non Aligned Movement and the Cold War<\/em>, London, Routledge 2014.<\/p>\n

M\u0430tushevich, Maxim (\u0435d), Russia in Africa. Africa in Russia<\/em>, Africa World Press 2007.<\/p>\n

Pe\u010dar \u2013 Lazi\u0107 \u2013 Zagorac, Muzej afri\u010dke umetnosti. Zbirka Vede i dr Zdravka Pe\u010dara<\/em>, katalog muzeja, Beograd 1977.<\/p>\n

Pe\u010dar, Zdravko, Istorija oslobodila\u010dkog pokreta naroda u Al\u017eiru<\/em>, doktorska disertacija, Filozofsko-istorijski fakultet, Beograd 1964.<\/p>\n

Petkovi\u0107, Ranko, Subjektivna istorija jugoslovenske diplomatije<\/em>, Beograd, Slu\u017ebeni list SRJ, 1995.<\/p>\n

Petranovi\u0107, Branko, Istorija Jugoslavije: knjiga 3, Istorija socijalisti\u010dke Jugoslavije 1945-1988<\/em>, Beograd, Nolit, 1988.<\/p>\n

Petrovi\u0107, Vladimir, Jugoslavija stupa na Bliski Istok: Stvaranje jugoslovenske bliskoisto\u010dne politike<\/em>, Institut za savremenu istoriju, Beograd 2007.<\/p>\n

Pirjevec, Jo\u017ee, Tito i drugovi<\/em>, Beograd 2013.<\/p>\n

Prashad, Vijay, The Darker Nations. A people\u2019s history of the Third World<\/em>, New Press, New York 2007.<\/p>\n

Rubinstein, Alvin, Yugoslavia and the Non Aligned World<\/em>, Princeton University Press 1970.<\/p>\n

Salusi, El Adel, Egipat i Jugoslavija, prisustvo u Africi: komparativna politi\u010dka i ekonomska istorija<\/em>, doktorska disertacija, Fakultet politi\u010dkih nauka, Beograd 1987.<\/p>\n

Simi\u0107, Pero, Tito \u2013 fenomen 20. veka<\/em>, Beograd 2010.<\/p>\n

Simi\u0107, Pero, Despot, Zvonimir, Tito \u2013 strogo poverljivo<\/em>, drugo izdanje, Beograd 2011.<\/p>\n

Stanovnik, Janez, Zemlje u razvoju u svjetskoj privredi<\/em>, Informator, Beograd 1965.<\/p>\n

Suboti\u0107, Jelena, Vu\u010deti\u0107, Sr\u0111an, \u201ePerforming solidarity: whiteness and state-building in the non-aligned world.\u201c IN: Journal of international relations and development<\/em>, august 2017.<\/p>\n

Vu\u010deti\u0107, Radina, Bets, Pol, Tito u Africi. Slike solidarnosti<\/em>, Beograd 2017.<\/p>\n

\u017divoti\u0107, Aleksandar, Forsiranje peska: odred JNA na Sinaju (1956-1967)<\/em>, Odbrana, Beograd 2011.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[18],"tags":[],"class_list":["post-9899","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-temati"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[{"id":52657,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52657","url_meta":{"origin":9899,"position":0},"title":"[Predavanje] Jezik i drugost u (post)socijalisti\u010dkoj Srbiji: diskurzivne politike identiteta (YugoLab)","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"24. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U sklopu projekta Prizma \/ IMAGINATION (\u201eZami\u0161ljanje nacije: srpski nacionalni narativi u sporu (XX\u2013XXI vek)\u201c), koji se realizuje na Institutu za filozofiju i dru\u0161tvenu teoriju Univerziteta u Beogradu (2024\u20132027) uz finansijsku podr\u0161ku Fonda za nauku Republike Srbije, organizuje se serija predavanja na kojoj istra\u017eiva\u010di i istra\u017eiva\u010dice projekta predstavljaju rezultate svojih\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/IFDT_28_IV.png?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/IFDT_28_IV.png?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/IFDT_28_IV.png?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/IFDT_28_IV.png?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/IFDT_28_IV.png?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52502,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52502","url_meta":{"origin":9899,"position":1},"title":"Novi znanstveni projekt Hrvatskog instituta za povijest: \u201c\u017drtve ratova i dr\u017eavnog\/politi\u010dkog nasilja u hrvatskoj povijesti 20. stolje\u0107a\u201d","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Na redovitoj sjednici Vlade RH, 16. travnja 2026., donijet je Zaklju\u010dak kojim se pokre\u0107e znanstveni projekt \u201c\u017drtve ratova i dr\u017eavnog\/politi\u010dkog nasilja u hrvatskoj povijesti 20. stolje\u0107a\u201d. Projekt \u0107e provoditi i koordinirati Hrvatski institut za povijest u razdoblju trajanja projekta od pet godina. Zakljucak Vlade RH Iz teksta projektnog prijedloga: Problematika\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52569,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52569","url_meta":{"origin":9899,"position":2},"title":"[Predavanje] Ne \u010dekaju\u0107i inspiraciju \u2013 anga\u017eovane intelektualne, kulturalne i umetni\u010dke prakse u me\u0111uratnom periodu: teorija i praksa kriti\u010dke levice u jugoslovenskoj kulturi (YugoLab)","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"21. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U vreme agresivnog ja\u010danja globalne desnice, (pro)fa\u0161isti\u010dkih, rasisti\u010dkih i imperijalisti\u010dkih politika, dok je istovremeno globalna levica izrazito slaba, a progresivni pokreti atomizirani i fragmentisani, va\u017eno je iz savremene perspektive vratiti se revolucionarnim i emancipatorskim zbivanjima u jugoslovenskom (ali i s njima u vezi internacionalnim de\u0161avanjima), kao i dru\u0161tvenoj ulozi kulturalnih\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"","width":0,"height":0},"classes":[]},{"id":52539,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52539","url_meta":{"origin":9899,"position":3},"title":"Drugi po redu studentski simpozij “In fonte veritas”","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"20. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U srijedu, 22. travnja 2026. godine, u dvorani C 0.4 na Hrvatskom katoli\u010dkom sveu\u010dili\u0161tu odr\u017eat \u0107e se drugi studentski simpozij \u201eIn fonte veritas\". Ovogodi\u0161nja sredi\u0161nja tema simpozija je Papinstvo. Kroz istra\u017eiva\u010dko suo\u010davanje s povijesnim izvorima deset \u0107e studenata predstaviti rezultate svojih istra\u017eivanja o instituciji koja je stolje\u0107ima oblikovala europsku i\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Papinstvo.png?fit=1024%2C500&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Papinstvo.png?fit=1024%2C500&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Papinstvo.png?fit=1024%2C500&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Papinstvo.png?fit=1024%2C500&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":52575,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52575","url_meta":{"origin":9899,"position":4},"title":"Izlo\u017eba dje\u010djih radova \u201cU po\u010detku bija\u0161e crte\u017e\u2026\u201d","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"21. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U subotu, 25. travnja 2026. u 11 sati u Galeriji Klovi\u0107evi dvori sve\u010dano otvaramo izlo\u017ebu dje\u010djih radova pod nazivom U po\u010detku bija\u0161e crte\u017e\u2026 Radovi su nastali u sklopu likovnih radionica uz izlo\u017ebu U po\u010detku bija\u0161e kraljevstvo \u2013 izlo\u017eba povodom 1100 godina Hrvatskoga Kraljevstva. Na brojnim likovnim radionicama, uz \u0161kolsku djecu,\u2026","rel":"","context":"U "Izlo\u017ebe"","block_context":{"text":"Izlo\u017ebe","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=10"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2025\/10\/Klovicevi_sluzbeni-plakat.png?fit=840%2C1200&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2025\/10\/Klovicevi_sluzbeni-plakat.png?fit=840%2C1200&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2025\/10\/Klovicevi_sluzbeni-plakat.png?fit=840%2C1200&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2025\/10\/Klovicevi_sluzbeni-plakat.png?fit=840%2C1200&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":52528,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52528","url_meta":{"origin":9899,"position":5},"title":"[Promocija knjige] Banja Luka u ratu: Etnopolitika i svakodnevica (1990\u20131995) (ActiveLab, YugoLab)","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Institut za filozofiju i dru\u0161tvenu teoriju i O\u0161tra Nula organizuju promociju knjige Banja Luka u ratu: Etnopolitika i svakodnevica (1990\u20131995) autorke Armine Galija\u0161, koja \u0107e se odr\u017eati 20. aprila 2026. u 12.00 sati u prostorijama Instituta (Kraljice Natalije 45, Beograd). Re\u010d je o prvom nau\u010dno utemeljenom i sistematskom radu koji\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/20-april-RS.jpg?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/20-april-RS.jpg?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/20-april-RS.jpg?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/20-april-RS.jpg?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/20-april-RS.jpg?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]}],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/9899","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=9899"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/9899\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":9900,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/9899\/revisions\/9900"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=9899"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=9899"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=9899"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}