\u201eLuji Lasi\u0107u se, eto, dogodilo da zavr\u0161i na kri\u017enom putu, i on je, \u010detrdeset i pet godina kasnije, u Dubrovniku svibnja 1991, o tome napisao svoje svjedo\u010danstvo. Kada bi se rukopis oslobodio jedne uvodne stranice, te jo\u0161 nekoliko nepotrebnih, gnjevnih parola\u0161kih re\u010denica u tijelu teksta, moglo bi se govoriti o daleko najozbiljnijem, ali i estetski najbolje izvedenom knji\u017eevnom i dokumentarnom tekstu s blajbur\u0161kom temom u hrvatskoj knji\u017eevnosti. No, i ovako, rije\u010d je o ne\u010demu izuzetnom.\u201c<\/p>\n
<\/p>\n
—<\/p>\n
<\/p>\n
Od Bleiburga do Vr\u0161ca, jedan malo druk\u010diji hrvatski putopis<\/strong><\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Vitomir Miro Lasi\u0107 bio je sarajevski kazali\u0161ni i kulturni faktotum iz posljednja dva desetlje\u0107a komunisti\u010dke ere. Nakon toga je bio visokopozicionirani hadezeovac, sudionik pregovora o miru u Bosni i Hercegovini, pa \u010dlan njezina dr\u017eavnog predsjedni\u0161tva. Nakon zavr\u0161etka politi\u010dke karijere u toj zemlji postao je veleposlanik Republike Hrvatske u Skoplju. Umro je u Zagrebu sije\u010dnja 2014, sahranjen u Sarajevu, na lijepom mjestu na Groblju svetog Josipa, zamalo preko puta Silvija Strahimira Kranj\u010devi\u0107a i njegove Elle.<\/p>\n Mirin brat, Vjekoslav Lujo Lasi\u0107, \u017eivio je u Dubrovniku i radio u JAT-u. Imali su i tre\u0107ega brata, Ivana Ninu Lasi\u0107a. On je nestao 1945. Sva trojica bra\u0107e, skupa s majkom, posljednji put vidjeli su se na Blajbur\u0161kom polju, 14. svibnja 1945. Nino, poru\u010dnik Poglavnikova tjelesnog sdruga, dojavni \u010dasnik u sto\u017eernoj satniji generala Nardellija, zapovjednika Prve hrvatske udarne divizije, oti\u0161ao je na jednu stranu. Lak\u0161e ranjeni Lujo zavr\u0161io je na drugoj strani. A majka i gimnazijalac Miro pu\u0161teni su neka idu ku\u0107i. Na rastanku Nino je rekao: \u201cAko pre\u017eivimo, neka orijentir bude Sarajevo.\u201d<\/p>\n Otac obitelji, sudac u Sisku, u tom je trenutku negdje, u nekoj bolnici, le\u017eao ranjen. Po njemu Lasi\u0107i su podrijetlom bili Hercegovci, dok su po majci bili Spli\u0107ani. U \u010dasu zavr\u0161etka rata pripadali su nekoj vi\u0161oj srednjoj zagreba\u010dkoj klasi. Njihova \u017eivotna pri\u010da, kao i sudbina svakoga pojedina\u010dno, po mnogo je \u010demu tipi\u010dna za jedan hrvatski nara\u0161taj. Ali naravno da ta pri\u010da, \u010dak ni u fragmentima, nikada nije mogla biti ispri\u010dana. Za socijalizma iz jednih, a nakon toga iz drugih razloga. Naknadno \u0107emo, recimo, shvatiti da je me\u0111u sarajevskom dru\u0161tvenom, pa i dru\u0161tveno-politi\u010dkom elitom iz osamdesetih bilo za\u010du\u0111uju\u0107e mnogo onih koji su pro\u0161li Blajbur\u0161kim poljem.<\/p>\n Miro Lasi\u0107 nije javno govorio, niti je pisao o svojim formativnim iskustvima. Mo\u017eda se nije usu\u0111ivao, a mo\u017eda ni njegov jezik, oblikovan na iskustvima jugoslavenskog teatra te Festivala malih i eksperimentalnih scena u Sarajevu, ali i na liturgijskom jeziku idejnih komisija Centralnog komiteta Saveza komunista Bosne i Hercegovine, naprosto nije imao tu leksi\u010dko-sintakti\u010dku mo\u0107 govora o Bleiburgu. Lako je bilo iz jedne partijske liturgike pre\u0111i u drugu i ceremonijale komunizma zamijeniti ceremonijalima HDZ-a, ali ovo je bilo mnogo, mnogo ozbiljnije. Malo ih je koji su se znali nositi s diskontinuitetima vlastitih biografija.<\/p>\n Na rukopis Luje Lasi\u0107a, naslova \u201cPakao je po\u010deo u Bleiburgu\u201d, upozorio me je Ivan. On ga je pronalazio i sklapao po zakucima interneta, a knjigu, objavljenu jo\u0161 1994. kod nekoga fantomskog rije\u010dkog izdava\u010da, ni jedan ni drugi nismo nikad vidjeli. Tema je velika i va\u017ena, me\u0111u najve\u0107im i najva\u017enijim literarnim temama na\u0161ih jezika, ali nije, niti \u0107e, vjerojatno, ikad, prona\u0107i svoga pisca. O Bleiburgu i o kri\u017enim putevima ustrajno se pisalo, najprije \u010detrdeset i pet godina po emigrantskom tisku, nakon \u010dega je, ve\u0107 skoro trideset godina, to jedna od onih povla\u0161tenih tema u Hrvatskoj. Rezultat: ogromne koli\u010dine brzopotro\u0161ne i te\u0161ko probavljive propagande i legenda o nekoliko stotina tisu\u0107a umorenih Hrvata, \u010diji je cilj \u2013 uglavnom ve\u0107 i ostvaren \u2013 da se njome prekriju, nadma\u0161e, nadpri\u010daju i time poni\u0161te sve \u017ertve fa\u0161isti\u010dkog terora u Hrvatskoj i Bosni, s naglaskom na one koji su stradali od hrvatske, usta\u0161ke ruke. (Legendom se, ina\u010de, nikad ne suprotstavlja drugoj legendi, nego se legendom vazda poni\u0161tava istina. Kao \u0161to se i protiv legende efikasno mo\u017ee biti samo istinom, a nikako drugom legendom.)<\/p>\n I me\u0111u svim tim propagandnim spisima, desetera\u010dkim spjevovima na temu kri\u017enih putova i inom epsko-lirskom i kvazi-znanstvenom makulaturom, ne mo\u017ee se na\u0107i gotovo nijedno autenti\u010dno \u017eivo i cjelovito svjedo\u010danstvo, niti je mogu\u0107e rekonstruirati koliko toliko preciznu, vremensku i prostornu mapu doga\u0111aja. Moglo bi se, a vjerojatno bi se i trebalo razmi\u0161ljati o razlozima koji su do toga doveli \u2013 jedan, ne posve neva\u017ean, je i spomenut: brojni su svjedoci kasnije \u017eivjeli \u017eivotima koji su funkcionirali kao demantiji vlastitog stradanja \u2013 ali nad svim tim mogu\u0107im razlozima pitanje je kome je istina o cjelini blajbur\u0161kog kompleksa, a onda i o pojedina\u010dnim sudbinama onih koji su se vratili i onih koji se nisu vratili, zapravo bila potrebna?<\/p>\n Spis Luje Lasi\u0107a obasi\u017ee jedva osamdeset stranica teksta. Zapo\u010dinje u Zagrebu, gdje Lujo kao \u0111ak-vodnik, koji \u0107e u travnju 1945. napredovati do \u010dina zastavnika, ali o tome nikada ne\u0107e dobiti pismenu obavijest, slu\u017ebuje kao \u010duvar nekakvog vojnog skladi\u0161a u Vrap\u010du. Popodne 7. svibnja sti\u017ee nare\u0111enje da se sutra, u \u010detiri ujutro, pojave u najboljoj odori, sa \u0161to vi\u0161e municije i suhe hrane, jer da \u0107e se priklju\u010diti glavnini pukovnije, koja se kre\u0107e prema zapadu. Pri\u010da zavr\u0161ava 11. rujna 1946, kada Luju Lasi\u0107a izvode pred Vojni sud u Sarajevu, koji ga nakon polusatnog su\u0111enja osloba\u0111a svih optu\u017ebi.<\/p>\n Izme\u0111u ta dva datuma odvila se osobna katabaza jednog devetnaestogodi\u0161njaka, koja na \u010ditatelja ostavlja vrlo sna\u017ean dojam, istinski mu se utisne u \u010ditateljsko iskustvo, zato \u0161to Lujo Lasi\u0107 naprosto govori istinu. Pi\u0161e samo o onome \u0161to je vidio i do\u017eivio, bilje\u017ei zlo koje mu je svjedo\u010dio, ali s jednakom pomnjom bilje\u017ei i svako dobro. Svaki njegov do\u017eivljaj precizno je iznijansiran i oslobo\u0111en svih sporednih motiva, kao i potrebe da se u ime jedne legende pobija druga legenda. A iznad svega toga, rije\u010d je o izvanredno darovitom piscu, kakvi se u iznimno sretnim trenucima na\u0111u me\u0111u ljudima koji nikad nisu imali ozbiljnijih knji\u017eevnih ambicija, ali ih je \u017eivot onda priveo temama velike knji\u017eevnosti.<\/p>\n Luji Lasi\u0107u se, eto, dogodilo da zavr\u0161i na kri\u017enom putu, i on je, \u010detrdeset i pet godina kasnije, u Dubrovniku svibnja 1991, o tome napisao svoje svjedo\u010danstvo. Kada bi se rukopis oslobodio jedne uvodne stranice, te jo\u0161 nekoliko nepotrebnih, gnjevnih parola\u0161kih re\u010denica u tijelu teksta, moglo bi se govoriti o daleko najozbiljnijem, ali i estetski najbolje izvedenom knji\u017eevnom i dokumentarnom tekstu s blajbur\u0161kom temom u hrvatskoj knji\u017eevnosti. No, i ovako, rije\u010d je o ne\u010demu izuzetnom.<\/p>\n Lujo Lasi\u0107 neobi\u010dan je \u010dovjek. Njegov nastup u pri\u010di gotovo da je posve nesentimentalan. Nimalo samosa\u017ealjenja, nikakvog patosa, ni velikih rije\u010di i zaklju\u010daka. Pi\u0161e u vrlo kratkim re\u010denicama, bez epiteta i pridjeva, genitivnih metafora, ukrasa i dodataka, o stradanjima pi\u0161e kao \u0161to bi in\u017eenjer pisao o metalnim legurama. Pritom, taj njegov kri\u017eni put skoro da u sebi ima ne\u0161to od on the road knji\u017eevnosti. Velikim dijelom puta bos, u stroju u kojem se ne smije zaostati, jer se o zaostalima pobrine kapetan Jaruga (o \u010demu svjedo\u010de povremeni pucnjevi), mladi\u0107 prolazi putem od Blajbur\u0161kog polja, preko Zagreba, Moslavine, Slavonije, Ba\u010dke i Novog Sada, sve do Vr\u0161ca. Taj put je stra\u0161an \u2013 mnogo stra\u0161niji nego u svim legendarnim prikazbama naknadnih svjedoka \u2013 upravo zato \u0161to je i emocionalno i \u010dinjeni\u010dno iznijansiran. Za po\u010detak, Lujo dobro pamti gdje su ga seljaci ga\u0111ali kamenjem, a gdje su mu dali vode i pomogli mu da nastavi put, a onda pamti i svoja raspolo\u017eenja. Njemu se, kao stvarnome sudioniku, ne prispodobljuju ni biblijski motivi, ni Kristove muke, ni bilo \u0161to od onog od \u010dega \u0107e biti na\u010dinjena blajbur\u0161ka legenda. On govori o stvarnosti i ni\u010dim je ne nadopisuje, niti se ulaguje pretpostavljenom budu\u0107em \u010ditateljstvu.<\/p>\n I sada najdelikatnija usporedba i kompliment njegovoj prozi: Lasi\u0107, poput Prima Levija, ima bogomdan, sasvim knji\u017eevni dar za detalje. Recimo, pamti da im je pred povla\u010denje bilo nare\u0111eno da ono skladi\u0161te ostave otklju\u010danim. To nekom manje darovitom i ne bi bilo va\u017eno. Isto tako, u nekoliko rije\u010di briljantno opi\u0161e gradove kroz koje kolona prolazi, Zagreb, Apatin, Sombor, Novi Sad. U nekom selu \u017eene su iznijele kantu s mlijekom, nude ljude iz kolone, oni piju, uska\u010du stra\u017eari, tjeraju seljanke, one odlaze, usput prolijevaju ostatke mlijeka. Oni koji su pili uskoro po\u010dinju povra\u0107ati, zaostaju za kolonom, ponovo se \u010duju pucnji\u2026<\/p>\n Nakon \u0161to je neko vrijeme proboravio u zarobljeni\u010dkom logoru u Vr\u0161cu, Lujo Lasi\u0107 pu\u0161ten je na slobodu. Oti\u0161ao je u Mostar, bio kod strica, sve dok se neki ozna\u0161i nisu po\u010deli raspitivati za njega. Poslije je bio u Splitu, kod kuma, pa je iz Splita bje\u017eao u Sarajevo. U Sarajevu se skrivao sve dok nije uhap\u0161en. Sudilo mu je, ali ga, eto, nije osudilo. Sarajevo je za obitelj bilo i ostalo orijentir. Ne znam \u0161to se na kraju svih krajeva zbilo s Vjekoslavom Lujom Lasi\u0107em, ali brat mu Miro le\u017ei na za mene jednom od naj\u017eivljih mjesta, uop\u0107e. Dok im je majka, saznajem i to, po vlastitoj \u017eelji sahranjena na zagreba\u010dkom Mirogoju. Samo je brat Ivan Nino Lasi\u0107, dok god je bilo \u017eivih, bio nestali. Nakon \u0161to svi umru, i nakon \u0161to od svega ostane samo knji\u017eevnost, nestali \u0107e se kona\u010dno izjedna\u010diti s mrtvima.<\/p>\n Knjigu \u201cPakao je po\u010deo u Bleiburgu\u201d trebalo bi objaviti u nekoj lijepoj, visokoestetiziranoj i elitnoj ediciji, me\u0111u dobrim knjigama.<\/p>\n <\/p>\n Miljenko Jergovi\u0107 10. 03. 2018.<\/p>\n <\/p>\n