{"id":9680,"date":"2018-05-07T22:44:19","date_gmt":"2018-05-07T22:44:19","guid":{"rendered":"http:\/\/historiografija.hr\/?p=9680"},"modified":"2018-05-07T22:46:02","modified_gmt":"2018-05-07T22:46:02","slug":"andriana-bencic-prikaz-knjige-zygmunt-bauman-modernost-i-holokaust-zagreb-2017","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=9680","title":{"rendered":"Andriana Ben\u010di\u0107 \u2013 prikaz knjige \u2013 Zygmunt Bauman, \u201eModernost i holokaust\u201c, Zagreb 2017."},"content":{"rendered":"

\u00a0<\/strong><\/p>\n

Zygmunt Bauman, Modernost i holokaust<\/em>, preveo s engleskog Sr\u0111an Dvornik, TIM press, Zagreb 2017, 345 str.<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

\u201eNajstra\u0161nija vijest koju smo dobili u vezi s holokaustom (\u2026) nije vjerojatnost da \u02ddto\u02dd nama netko u\u010dini, nego upravo misao da smo mi sami to mogli u\u010diniti.\u201c <\/em>(str. 206)<\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

Dana 9. sije\u010dnja 2017. preminuo je jedan od najve\u0107ih svjetskih sociologa dana\u0161njice, profesor emeritus Zygmunt Bauman. Iste je godine na hrvatski jezik prevedena njegova kultna knjiga Modernity and the Holocaust <\/em>(1989), naslovljena u hrvatskom prijevodu Modernost i holokaust<\/em> (2017).[1]<\/a> Ta knjiga, kao i mnoge druge knjige u Baumanovom bogatom stvarala\u0161tvu u kojem je za \u017eivota izdao preko 70 knjiga, i danas, 29 godina nakon \u0161to je napisana, jo\u0161 uvijek ima neprikosnoveni suvremeni zna\u010daj, va\u017enost i te\u017einu. Knjiga Modernost i holokaust<\/em> prvenstveno progovara o poukama holokausta, upozoravaju\u0107i pritom na holokaust kao istovremeno ekstreman, ali i posve uobi\u010dajen, normalan i integralan dio na\u0161e moderne civilizacije i modernog dru\u0161tva u kojem \u017eivimo. Bauman navodi: \u201eBila mi je namjera nastaviti od to\u010dke do koje su Adorno ili Arendt bili doveli ono \u0161to je ostalo razvidno nedovr\u0161en zadatak. Htio sam nagovoriti kolege socijalne mislioce da razmotre odnos izme\u0111u doga\u0111aja holokausta i strukture i logike modernog \u017eivota, da holokaust prestanu gledati kao bizarnu ili aberantnu epizodu u modernoj povijesti i promisle ga umjesto toga kao visoko relevantan, integralan dio te povijesti.\u201c (str. 294) Holokaust, kako navodi Bauman, nije otklon ili aberacija od civiliziranog i modernog dru\u0161tva, \u0161tovi\u0161e holokaust je prozor u modernost<\/em>. Kao takav on je nezaobilazan dio razumijevanja dru\u0161tva proiza\u0161log iz povijesti holokausta, dru\u0161tva u kojem sami \u017eivimo (te onda i nas samih) te razumijevanja onoga \u0161to povijest uistinu radi i za \u0161to je sposobna. Za knjigu Modernost i holokaust<\/em> Bauman je ve\u0107 1990. godine bio nagra\u0111en presti\u017enom europskom nagradom Amalfi, a u govoru koji je odr\u017eao prilikom primanja nagrade istakao je da je to nagrada knjizi, a ne njenom autoru, te osobito nagrada poukama i porukama koje ta knjiga sadr\u017ei. Nema sumnje da je Baumanov intelektualni poticaj za pisanje knjige bio sna\u017eno isprepleten njegovom vlastitom sudbinom. Nakon napada Njema\u010dke na Poljsku 1939., kao ro\u0111eni Poljak bje\u017ei u Sovjetski Savez te se pridru\u017euje Crvenoj armiji. U svibnju 1945. biva nagra\u0111en ordenom \u010dasti, te nakon Drugog svjetskog rata postaje jedan od najmla\u0111ih poljskih \u010dasnika. No, isto tako, 1968. godine uslijed politi\u010dke \u010distke koju je provodila komunisti\u010dka vlast Narodne Republike Poljske, nasilno odlazi iz Poljske, gdje je bio zaposlen na Sveu\u010dili\u0161tu u Var\u0161avi. Prvo seli u Izrael, te tri godine nakon toga u Englesku, gdje se 1971. godine zapo\u0161ljava kao profesor sociologije na Sveu\u010dili\u0161tu u Leedsu.[2]<\/a> Jo\u0161 va\u017eniji povod pisanju Modernosti i holokausta<\/em>, \u0161to autor i sam posebno isti\u010de, bila je sudbina njegove \u017eene Janine koja je za vrijeme rata bila odvedena u Var\u0161avski geto. Janina Bauman napisala je knjigu sje\u0107anja Zima ujutro<\/em> (Winter in the Morning<\/em>), zbog koje je Bauman, kako navodi, osje\u0107ao moralnu du\u017enost razumjeti i objasniti holokaust. Upravo je Janininu gorku mudrost poku\u0161ao obuhvatiti u svojoj knjizi: \u201eNajsurovije kod surovosti jest to \u0161to ona svoje \u017ertve dehumanizira prije nego \u0161to ih uni\u0161ti. A najte\u017ea od svih borbi jest ona da se ostane \u010dovje\u010dan u ne\u010dovje\u010dnim uvjetima.\u201c (str. 276)<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Bit ove knjige zapravo je sagledati samu modernost, odnosno prou\u010diti holokaust kao prozor u modernost, odnosno kao prozor u na\u010dine na koji sami \u017eivimo. Osnovna pouka knjige govori o onom latentnijem, \u201eskrivenom i nedoli\u010dnom licu na\u0161eg samopouzdanog, bogatog, vrlog svijeta, i o opasnoj igri koju ovaj svijet igra s ljudskim moralnim nagonom.\u201c (str. 276) Pouka je knjige u uvidima da je sama sociologija kao znanost o dru\u0161tvu opasno odvojena od morala, \u0161to Bauman napose obja\u0161njava u podnaslovima o socijalnoj proizvodnji moralne indiferentnosti (str. 39) i nevidljivosti (str. 46), te u socijalnom potiskivanju moralne odgovornosti (str. 251) i proizvodnji socijalne distance (str. 256). Na\u0161e akcije nemaju intrinzi\u010dnu moralnu vrijednost, niti su imanentno nemoralne, odnosno moralna je evaluacija ne\u0161to \u0161to je izvan samog djelovanja. Taj razvod morala od znanosti (i koristi) duboko je u sr\u017ei modernosti, i duboko je u sr\u017ei holokausta. Istodobno je taj razvod doveo i do najspektakularnijih uspjeha, i do najstra\u0161nijih zlo\u010dina na\u0161e civilizacije (str. 276). Navode\u0107i Feingolda, Bauman upozorava:<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

\u201eAuschwitz je bio i svjetsko pro\u0161irenje modernog tvorni\u010dkog sustava. Umjesto proizvodnje dobara, sirovina su bila ljudska bi\u0107a, a krajnji proizvod bila je smrt (\u2026) Izvrsno organizirana \u017eeljezni\u010dka mre\u017ea moderne Europe prevozila je u tvornice novu vrstu sirovina. \u010cinila je to jednako kao i sa svakim drugim teretom. (\u2026) U plinskim komorama \u017ertve su udisale otrovni plin kuglica cijanovodi\u010dne kiseline koje je proizvodila napredna kemijska industrija Njema\u010dke. Nacrte krematorija izra\u0111ivali su in\u017eenjeri; rukovoditelji su razradili sustav birokracije koja je radila sa zamahom i djelotvorno\u0161\u0107u na kojoj su zaostale nacije mogle biti zavidne. (\u2026) Svjedo\u010dili smo upravo golemom planu socijalnog in\u017eenjeringa\u2026\u201c (str. 26)<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Da je napredak civilizacije bio napredak u dvostrukom smislu, te da su upravo u Kona\u010dnom rje\u0161enju<\/em> industrijski potencijal i tehnolo\u0161ko prakti\u010dno znanje dosegli dotad neslu\u0107eni kapacitet, Bauman nadalje opisuje citiraju\u0107i Rubensteina:<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

\u201eSvijet logora smrti i dru\u0161tvo \u0161to ga on stvara otkriva sve mra\u010dniju stranu judeokr\u0161\u0107anske civilizacije. Civilizacija zna\u010di ropstvo, ratove, eksploataciju i logore smrti. Ona zna\u010di i medicinski standard, uzvi\u0161ene vjerske ideje, lijepu umjetnost i izvrsnu glazbu. (\u2026)\u201c (str. 27)<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Rije\u010dima povjesni\u010dara i teoreti\u010dara holokausta Raula Hilberga, \u201ema\u0161inerija uni\u0161tenja strukturno se nije razlikovala od organiziranog njema\u010dkog dru\u0161tva u cjelini\u201c (str. 26). Odnosno, treba se sjetiti da je visoko cijenjeni Medicinski fakultet u Njema\u010dkoj \u0161kolovao Mengelea i njegove suradnike (str. 53).<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Stoga Bauman s pravom isti\u010de da iako je holokaust \u017eidovska tragedija (tako\u0111er isti\u010de da je on dotada bio pre\u010desto zatvaran u \u017eidovske okvire te sagledavan kao ekskluzivno \u017eidovsko naslije\u0111e), on nikako nije samo \u201e\u017eidovski problem\u201c, i nije doga\u0111aj koji pripada samo \u017eidovskoj povijesti. Osnovna je pouka holokausta uvidjeti da je on osmi\u0161ljen i proveden u modernom racionalnom dru\u0161tvu, na visokom stupnju na\u0161e civilizacije i na vrhuncu ljudskih kulturnih dostignu\u0107a, te je stoga on problem cijelog tog dru\u0161tva, te civilizacije i te kulture<\/em>. (str. 11) Holokaust nije otklon od zdravog tkiva modernog dru\u0161tva, ve\u0107 je svaki \u201esastojak\u201c holokausta zastra\u0161uju\u0107e normalan; \u201enormalan\u201c ne u smislu poznatoga, nego u tom smislu da je potpuno u skladu sa svime \u0161to znamo o na\u0161oj civilizaciji, njenom vode\u0107em duhu, njenim prioritetima, njenoj imanentnoj viziji svijeta (str. 26). U svojoj planiranosti, znanstvenoj informiranosti, stru\u010dnosti, djelotvornom vo\u0111enju, tehnolo\u0161koj usavr\u0161enosti, disciplini i pedantnoj funkcionalnoj podjeli rada, holokaust ni u jednom trenutku u svojoj dugoj i tegobnoj izvedbi nije do\u0161ao u konflikt sa principima racionalnosti. Kona\u010dno rje\u0161enje<\/em> ni u jednom se stadiju nije sukobilo sa racionalnim zahtjevom efikasne, optimalne realizacije ciljeva. Upravo suprotno, holokaust je nastao iz istinski racionalne brige i bio je stvoren od strane birokracije vjerne svojoj formi i svrsi (str. 33).<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

\u201ePogledajte brojke. Njema\u010dka dr\u017eava istrijebila je pribli\u017eno \u0161est milijuna \u017didova. Tempom od 100 na dan to bi iziskivalo gotovo 200 godina. Nasilje rulje po\u010diva na krivoj psiholo\u0161koj osnovi, na nasilnim emocijama. Ljude se mo\u017ee izmanipulirati da postanu bijesni, ali bijes se ne mo\u017ee odr\u017eavati 200 godina. (\u2026) Temeljito, sveobuhvatno, iscrpno ubojstvo iziskivalo je da se rulju zamijeni birokracijom, da se zajedni\u010dki bijes zamijeni poslu\u0161no\u0161\u0107u spram autoriteta. Potrebna birokracija bila bi djelotvorna bilo da u njoj rade ekstremni ili mlaki antisemiti, \u0161to znatno pove\u0107ava broj potencijalnih regruta; djelovanjem svojih \u010dlanova ne bi upravljala raspaljivanjem strasti nego organiziranim rutinskim radnjama\u2026\u201c (str. 129)<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Znamo za puno pogroma i masovnih ubojstava, zapravo genocida koji su po\u010dinjeni bez moderne birokracije, bez vje\u0161tina i tehnologija kojima ta birokracija upravlja, bez znanstvenih na\u010dela njenog unutra\u0161njeg rukovo\u0111enja. Holokaust je bio nezamisliv bez takve birokracije. On stoga nije bio iracionalno istjecanje jo\u0161 ne do kraja iskorijenjenih ostataka predmodernog barbarstva. Holokaust je bio legitimni stanovnik ku\u0107e modernosti; dapa\u010de, onaj koji ne bi mogao boraviti niti u jednoj drugoj ku\u0107i.<\/em> (str. 38) Iako moderna civilizacija ne mora nu\u017eno rezultirati zlo\u010dinima poput holokausta, pravila moderne birokracije i instrumentalne racionalnosti na\u017ealost nisu u mogu\u0107nosti sprije\u010diti takve pojave. Do danas ne postoje mehanizmi koji bi diskvalificirali metode socijalnog in\u017eenjeringa holokausta kao nepravilne (str. 33). Upravo birokratska kultura koja nas poti\u010de da dru\u0161tvo vidimo kao objekt kojim treba upravljati, kao zbir problema koje treba rije\u0161iti, kao prirodu koju treba kontrolirati, nadzirati, pobolj\u0161ati ili promijeniti, kao legitimnu metu za socijalni in\u017eenjering \u2013 vrt koji treba osmisliti, dizajnirati, i silom o\u010duvati u planiranom obliku izbacuju\u0107i iz njega korov da bi bio savr\u0161en \u2013 to je atmosfera u kojoj je ideja holokausta bila osmi\u0161ljena, i polako, no konzistentno, razvijena i provedena do kraja (str. 131 i 159). Ta se dru\u0161tvena atmosfera, ili era, pojavljuje isklju\u010divo sa prosvjetiteljstvom, idejom napretka i modernim dru\u0161tvom.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Ono \u0161to iznad svega zabrinjava, jest spoznaja da su holokaust po\u010dinili obi\u010dni ljudi, a ne monstrumi i sadisti. Veliki povjesni\u010dar holokausta Raul Hilberg pita: \u201eNe biste li bili sretniji da sam vam mogao pokazati da su svi po\u010dinitelji holokausta bili ludi?\u201c To je ba\u0161 ono \u0161to se ne mo\u017ee <\/em>pokazati (str. 121). Ljudi koji su to po\u010dinili bili su obrazovani, pa i me\u0111u najobrazovanijim ljudima tog vremena. I to je bit pitanja kada je rije\u010d o zna\u010denju zapadne civilizacije nakon Auschwitza. Navode\u0107i Hanu Arendt, Bauman govori da je spoznaja da su ve\u0107inu genocida izveli normalni ljudi koji bi lako pro\u0161li kroz bilo koje, ma koliko gusto psihijatrijsko sito, stra\u0161nija od svih zlo\u010dina po\u010dinjenih u holokaustu.[3]<\/a> (str. 40) Bauman navodi i Krena i Rappoporta, koji isti\u010du da se<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

\u201epo konvencionalnim klini\u010dkim kriterijima, manje od 10% esesovaca mo\u017ee smatrati \u02ddabnormalnima\u02dd. (\u2026) I svjedo\u010denja pre\u017eivjelih ukazuju na to da su u ve\u0107ini logora bili uglavnom jedan, ili najvi\u0161e par esesovaca poznatih po svojim intenzivnim izljevima sadisti\u010dke okrutnosti.\u02dd (str. 40)<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Bauman se pita \u0161to je potrebno da se obi\u010dni Nijemci preobrate u Nijemce po\u010dinitelje masovnih zlo\u010dina? Po Herbertu C. Kelmanu, do toga dolazi kada se susretnu tri uvjeta: kada nasilje postane ozakonjeno slu\u017ebenim naredbama koje dolaze iz zakonski ovla\u0161tenih ustanova, kada akcije postanu rutinizirane postupanjem po pravilima i to\u010dnim odre\u0111ivanjem uloga, te kada su \u017ertve nasilja dehumanizirane ideolo\u0161kim definicijama i indoktrinacijom (str. 42. i 43). U sam je proces civiliziranja, koji obuhva\u0107a viziju racionalnosti, kultiviranja i birokratske kulture, bila ugra\u0111ena ideja Endlos\u00fcnga<\/em>. Nadalje, kako je spomenuto, sama sociologija proizvodi moralnu indiferentnost i moralnu nevidljivost, \u0161to nu\u017eno dovodi do \u010dinjenice da je proces civiliziranja, uz ostalo, proces kojim se upotrebu i primjenu nasilja osloba\u0111a moralnog prora\u010duna, i kojim se pri\u017eeljkivane ciljeve racionalnosti emancipira od upletanja eti\u010dkih normi i moralnih inhibicija<\/em> (str. 51). Vode\u0107i se time, Eichmannov je odvjetnik u Jeruzalemu obranu temeljio na tome da je Eichmann po\u010dinio djela za koja \u010dovjeka odlikuju ako pobijedi, a ide na vje\u0161ala ako izgubi. O\u010dita je poruka te izjave da Eichamnn nije \u010dinio ni\u0161ta bitno druga\u010dije od onoga \u0161to su \u010dinili ljudi s druge, pobjedni\u010dke strane (str. 39). Odvajanje morala od akcije nu\u017ean je preduvjet zlo\u010dina takvih razmjera. Holokaust je iznad svega pokazao da je znanost (te me\u0111u njima sociologija), posve odvojena od morala. Moral se mjerio na\u010delom organizacijske discipline, zahtjevom da se slu\u0161a zapovijedi nadre\u0111enih, \u010demu u 6. poglavlju najzornije svjedo\u010de Milgramov i Zimbardov eksperiment (str. 205-227). Moral se nadalje mjerio odano\u0161\u0107u dobrobiti organizacije, totalnom identifikacijom s organizacijom, te potpunim potiskivanjem osobnih uvjerenja. U Weberovoj definiciji, \u010dast dr\u017eavnog slu\u017ebenika, odnosno njegova sposobnost da savjesno izvr\u0161ava naredbe \u010dak i kad one nisu u skladu s njihovim vlastitim uvjerenjem, najve\u0107a je moralna vrijednost.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Socijalnu proizvodnju moralne nevidljivosti, Bauman dobro sa\u017eima citiraju\u0107i Hilberga:<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

\u201eValja imati na umu da ve\u0107ina sudionika (genocida) nije pucala iz pu\u0161aka na \u017eidovsku djecu ili pu\u0161tala plin u plinske komore\u2026 Ve\u0107ina birokrata sastavljala je dopise, izra\u0111ivala nacrte, vodila telefonske razgovore i sudjelovala na sastancima. Mogli su uni\u0161titi cijeli narod sjede\u0107i za pisa\u0107im stolom.\u201c (str. 46)<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Uz samonametnutu moralnu \u0161utnju znanosti, mnoge su druge moderne dimenzije i sastavnice pospje\u0161ile i olak\u0161ale, odnosno omogu\u0107ile holokaust. Iako su \u017didovi bili stolje\u0107ima izolirani, te su svoju segregaciju uvijek vidno isticali, tek su u modernoj eri postali prijetnja dru\u0161tvenom poretku. Bogati, a ipak vrijedni prijezira, odabrani su za prvu metu protumodernisti\u010dkog otpora (str. 75). Dimenzija \u017eidovske neuklopljenosti koja je najvi\u0161e utjecala na moderni antisemitizam, kako isti\u010de Arendt, jest da su \u017didovi bili \u201enenacionalni element u svijetu rastu\u0107ih ili postoje\u0107ih nacija\u201c. Kao internacionalna i nenacionalna nacija, bili su \u201eunutarnji neprijatelj\u201c svakoj naciji (str. 82). Konceptualni \u017didov doista je bio shva\u0107en kao arhetipska \u201eviskoznost\u201c modernog sna o redu i jasno\u0107i, kao neprijatelj svakog reda: staroga, novoga, a posebno \u017eeljenoga (str. 87). No tek je modernost omogu\u0107ila rasizam<\/em>. U modernom svijetu koji se odlikuje te\u017enjom ka samokontroli i samoupravi, rasizam odre\u0111enu kategoriju ljudi progla\u0161ava endemski i beznadno otpornom na kontrolu i imunom na sve napore postizanja pobolj\u0161anja (str. 93-98). Kao oblik socijalnog in\u017eenjeringa, rasizam dolazi na svoje samo u kontekstu projekta savr\u0161enog dru\u0161tva i namjere da ga se provede planskim i dosljednim naporom. U slu\u010daju holokausta projekt je bio tisu\u0107godi\u0161nji Reich <\/em>\u2013 kraljevstvo oslobo\u0111enog njema\u010dkog duha. Tu nije bilo mjesta za \u017didove, jer se \u017didove ne mo\u017ee duhovno obratiti i oni ne mogu prigrliti Geist<\/em> njema\u010dkog Volka<\/em> (str. 99). Pradavna odbojnost prema \u017didovima samo je u svojem modernom, \u201eznanstvenom\u201c, rasisti\u010dkom obliku artikulirana kao primjena sanitarnih mjera; tek su s modernom reinkarnacijom mr\u017enje prema \u017didovima oni bili optu\u017eeni za neiskorjenjiv porok (str. 107). Do istrjebljenja cijelog jednog naroda, te\u0161ko je i nemogu\u0107e dospjeti bez rasnog imaginarija. S gledi\u0161ta onih koji su planirali masovno ubojstvo \u017didova i njime zapovijedali, \u017didovi su imali umrijeti ne zbog toga \u0161to su bili omra\u017eeni (ili ne prvenstveno zbog toga); smatralo se da zaslu\u017euju smrt jer su se isprije\u010dili izme\u0111u ove nesavr\u0161ene, napetostima mu\u010dene zbilje i \u017eeljenog svijeta smirene sre\u0107e (str. 111). Veza izme\u0111u judeofobije i europske moderne bila je povijesno jedinstvena (str. 108-114).<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Stoga, antisemitizam i rasizam sami nisu dovoljni uvjeti koji dovode do holokausta, ve\u0107 su za to potrebni aspekti modernog mentaliteta i moderne socijalne organizacije (str. 119). Holokaust je omogu\u0107en mehanizmima birokracije koji su dehumanizirali \u017didove, odnosno tretirali ih na \u010disto tehni\u010dki, moralno neutralan na\u010din, uz potpuni bankrot modernih mehanizama za\u0161tite, me\u0111u kojima je najistaknutiji smrtonosni potencijal moderne znanosti. \u201eNjema\u010dki znanstvenici s u\u017eitkom su se ukrcali na vlak kojeg je vukla nacisti\u010dka lokomotiva, prema vrlom, novom, rasno pro\u010di\u0161\u0107enom svijetu kojim dominiraju Nijemci.\u201c (str. 154) Dokazalo se da je civilizacija nesposobna jam\u010diti moralno kori\u0161tenje u\u017easnih mo\u0107i koje je stvorila (str. 156). I naposljetku, dok se svo ugledno dru\u0161tvo na jedan ili drugi na\u010din podredilo Hitleru, moralne maksime koje odre\u0111uju dru\u0161tveno pona\u0161anje kao i bo\u017eanske zapovijedi, Ne ubij!, gotovo su nestale. U vremenu nakon holokausta pravna praksa, pa tako i teorija morala, suo\u010dile su se s mogu\u0107no\u0161\u0107u da se moral mo\u017ee manifestirati kao nepod\u010dinjavanje socijalno usvojenim na\u010delima i kao djelovanje koje otvoreno prkosi socijalnoj solidarnosti i konsenzusu.<\/em> (str. 237) Odnosno, sam proces socijalizacije sastoji se od manipulacije moralnom sposobno\u0161\u0107u. \u201eHolokaust je proveden i samo se mogao provesti u stanju u kojem je neutraliziran utjecaj iskonskih moralnih nagona ili stanju izoliranja ma\u0161inerije ubojstva od sfere u kojoj takvi nagoni nastaju i vrijede, stanju u kojem su takvi nagoni marginalizirani ili u\u010dinjeni posve irelevantnima za zadatak.\u201c (str. 251) To neutraliziranje, izoliranje i marginaliziranje bilo je dostignu\u0107e nacisti\u010dkog re\u017eima koji je upotrijebio strahoviti aparat moderne industrije, transporta, znanosti, birokracije, tehnologije. Tek se planiranje \u201erje\u0161enja \u017eidovskog problema\u201c kao racionalnog, birokratsko-tehni\u010dkog zadatka, kao ne\u010deg \u0161to poseban skup stru\u010dnjaka i specijaliziranih organizacija treba u\u010diniti posebnoj kategoriji objekata \u2013 na kraju pokazalo doraslim Hitlerovoj viziji i nu\u017enim za izvr\u0161enje zlo\u010dina kakav je bio holokaust.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Knjiga Modernost i holokaust<\/em> podijeljena je na osam poglavlja: 1. Uvod: Sociologija nakon holokausta; 2. Modernost, rasizam, istrebljenje I.; 3. Modernost, rasizam, istrebljenje II.; 4. Jedinstvenost i uobi\u010dajenost holokausta; 5. Pridobivanje suradnje \u017ertava; 6. Etika poslu\u0161nosti (\u010ditaju\u0107i Milgrama); 7. Ka sociolo\u0161koj teoriji morala; 8. Naknadna misao: racionalnost i sram; te uklju\u010duje dva dodana poglavlja: \u201eSocijalna manipulacija moralom\u201c (Baumanov govor na dodjeli Europske nagrade Amalfi) (str. 275-293) i pogovor izdanju iz 2000. godine naslovljen \u201eDu\u017enost prisje\u0107ati se \u2013 ali \u010dega?\u201c (str. 293-331). Sva poglavlja, znakovitih naslova i podnaslova, govore o tome koliko zapravo holokaust mo\u017ee re\u0107i o samoj sociologiji i modernosti. Baumanovim rije\u010dima, na iskustvo holokausta gleda se kao na sociolo\u0161ki laboratorij<\/em>, te se holokaust tretira kao rijedak, a ipak zna\u010dajan i pouzdan test skrivenih mogu\u0107nosti modernog dru\u0161tva (str. 31). Nakon \u0161to je u prva tri poglavlja pokazano da su za izvr\u0161enje holokausta nu\u017eni moderni uvjeti, odnosno da je holokaust karakteristi\u010dno moderna pojava koju se ne mo\u017ee razumjeti izvan konteksta kulturnih tendencija i tehni\u010dkih dostignu\u0107a modernosti, u \u010detvrtom (uvjetno mo\u017eemo re\u0107i sredi\u0161njem) dijelu (\u201eJedinstvenost i uobi\u010dajenost holokausta\u201c, str. 121-163) isti\u010de se da je holokaust bio ishod jedinstvenog susreta \u010dimbenika, no koji su bili sasvim redoviti i obi\u010dni, te da se za mogu\u0107nost takvog susreta u velikoj mjeri mo\u017ee okriviti politi\u010dku dr\u017eavu i monopol dr\u017eave nad sredstvima nasilja, te njene smione ambicije in\u017eenjeringa oslobo\u0111ene od socijalne kontrole, a nakon \u0161to su demontirani svi resursi nepoliti\u010dke mo\u0107i i institucije socijalnog samoupravljanja <\/em>(str. 15). Peto poglavlje govori o interakciji po\u010dinitelja i \u017ertava (Raul Hilberg: \u201eSudbina je zapravo interakcija po\u010dinitelja i \u017ertava.\u201c, str. 163), odnosno o specifi\u010dnoj i nu\u017enoj masovnoj prinudi i suradnji \u017didova u izvedbi holokausta, a koji su holokaust u\u010dinili jo\u0161 vi\u0161e zastra\u0161uju\u0107im. \u0160esto poglavlje osvr\u0107e se na poznati Milgramov i Zimbardov eksperiment, pri \u010demu oba upu\u0107uju na etiku poslu\u0161nosti i u modernosti neprikosnoveno na\u010delo autoriteta (nadre\u0111enih) i znanosti u po\u010dinjenju masovnih zlo\u010dina. Fizi\u010dka i psihi\u010dka distanca \u017ertve (obrnuto proporcionalni odnos okrutnosti i blizine \u017ertve) dovoljna je da se po\u010dini zlo\u010din u izuzetno velikoj mjeri od sasvim prosje\u010dnih, nenasilnih ljudi. Najstra\u0161nija vijest koju smo dobili u vezi s holokaustom i koju deduciramo iz onoga \u0161to smo nau\u010dili o njegovim po\u010diniteljima nije vjerojatnost da \u201eto\u201c nama netko u\u010dini, nego upravo misao da smo mi sami to mogli u\u010diniti (str. 206). Sedmo poglavlje, \u201eKa sociolo\u0161koj teoriji morala\u201c, svojevrsna je teorijska sinteza i zaklju\u010dak u kojem se Bauman zala\u017ee za temeljitu reviziju promi\u0161ljanja morala, \u010diji je status u sociolo\u0161kom diskursu krajnje nejasan i nespretan. U neutraliziranju i marginalizaciji \u017ertve, u stvaranju socijalne distance prema \u017didovima, op\u0107enito u postavljanju \u017ertve izvan pogleda \u010dine\u0107i ju nepristupa\u010dnom moralnoj procjeni, pokazano je da se ve\u0107ina ljudi, stavljeni u situaciju gdje nemaju izbor, ili je taj izbor visoke cijene, odvajaju daleko od pitanja moralne du\u017enosti te umjesto toga usvajaju propise racionalnog interesa i samoodr\u017eanja. U sustavu gdje racionalnost i etika gledaju u drugim smjerovima, humanost je, govori Bauman, glavni gubitnik (str. 245-263). Unato\u010d raznovrsnosti tema, sva poglavlja sadr\u017ee argumente u korist prihva\u0107anja pouka holokausta u maticu na\u0161e teorije modernosti te procesa civiliziranja i njegovih u\u010dinaka koje valja ponovno promisliti. Holokaust je bio jedinstven susret starih napetosti koje je modernost ignorirala, omalova\u017eavala ili nije uspjela razrije\u0161iti, i mo\u0107nih instrumenata racionalnog i u\u010dinkovitog djelovanja koje je stvorio sam moderan razvoj. Nakon holokausta nije u\u010dinjeno dovoljno da se odmjeri u\u017easan potencijal tih \u010dimbenika, a jo\u0161 manje da se paralizira njihove potencijalno stra\u0161ne u\u010dinke (str. 14).<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Ako holokaust sagledamo kao test modernosti, ono \u0161to zabrinjava jest da \u201eako se to moglo drugdje dogoditi u tako golemim razmjerima, mo\u017ee se dogoditi bilo gdje (\u2026)\u201c (str. 30). Niti jedan od dru\u0161tvenih uvjeta koji su omogu\u0107ili Auschwitz nije uistinu nestao, niti su poduzete mjere da se sprije\u010di da takve mogu\u0107nosti i na\u010dela generiraju katastrofe sli\u010dne Auschwitzu. Dapa\u010de, \u201esuverena teritorijalna dr\u017eava pretendira, kao integralan dio svoje suverenosti, na pravo da po\u010dini genocid ili genocidne pokolje me\u0111u ljudima pod njenom vla\u0161\u0107u, a UN\u2026 u osnovi brani to pravo.\u201c (Bauman navodi Kupera, str. 30.) Genocid se kao kategorijalno ubojstvo od drugih ubojstava razlikuje po tome \u0161to za svoj objekt ima kategoriju koju \u017eeli uni\u0161titi (str. 300). Kako Bauman ponavlja u jednoj svojoj drugoj knjizi o etici,[4]<\/a> holokaust kao kategorijalno ubojstvo i totalitarno putovanje nije bilo nesre\u0107a u povijesti koja mo\u017ee biti obja\u0161njena i odba\u010dena kao kancerogena deformacija ina\u010de zdravog, modernog politi\u010dkog tijela, nego kontinuirani napor da se to tijelo protegne do svojih ultimativnih, kona\u010dnih potencijala. Holokaust je stoga ambicija modernosti dovedena do svojih krajnjih, ne\u010dovje\u010dnih granica. Oko \u0161est milijuna \u017didova, milijun Roma, te tisu\u0107e homoseksualaca ili mentalno zaostalih osoba, bili su ubijeni, otrovani ili spaljeni od strane stvaratelja nacisti\u010dki dizajniranog novog svjetskog poretka \u2013 jer se nisu uklapali u savr\u0161enu viziju dru\u0161tva, i red kakav je trebao biti izgra\u0111en. No i prije i nadalje u tijeku povijesti, milijun i pol Armenaca ubijeno je jer su bili krivi ljudi na krivim mjestima. Slijedi deset milijuna ukrajinskih kulaka koji su izgladnjivani do smrti jer su bili kriva vrsta<\/em> ljudi da bi ih se priznalo u vrli novi svijet besklasnog sklada. Nakon njih, milijuni Muslimana su uni\u0161teni jer su bili mrlja u skladnom krajoliku Hindusa, i milijuni Hindusa izgubili su svoje \u017eivote jer su bili mrlja u krajoliku Muslimana. Milijuni su uni\u0161teni jer su stajali na putu kineskom velikom koraku naprijed ili mirnom i jednostavnom skladu s kojim je Crvena Armija odlu\u010dila zamijeniti neuredan, bu\u010dan i ne\u010disti svijet sirovog \u010dovje\u010danstva. Svi kontinenti na kugli zemaljskoj imaju svoje lokalne Hute koji su masakrirali Tutse. Svi kontinenti bili su ispunjeni Darfurom, Sudanom, Sierra Leoneom, Isto\u010dnim Timorom, Bosnom (Bauman, 2008: 78-109). Svi takvi i sli\u010dni pokolji i masakri stoje izdvojeno od nebrojenih pro\u0161lih eksplozija ljudske okrutnosti, ne samo (\u010dak ne nu\u017eno) brojem svojih \u017ertava, nego zato \u0161to su kategorijalna ubojstva. U tim slu\u010dajevima, mu\u0161karci, \u017eene i djeca bili su istrijebljeni i uni\u0161teni jer su pripadali kategoriji bi\u0107a koju je trebalo istrijebiti. Holokaust, kao reprezentativan genocid, i kao izvanredan genocid (str. 127-134), ne stoji izdvojen kao zlo\u010din ve\u0107i ili manji od drugih zlo\u010dina u povijesti terora i ratova, no stoji kao egzemplaran primjer koji sadr\u017ei jasnu namjeru i sve komponente potpunog uni\u0161tenja jedne zajednice, \u017didova, i kao egzemplaran primjer savr\u0161enosti funkcioniranja modernog industrijskog pogona. \u010cak je i odjel koji je u sto\u017eeru SS-a bio odgovoran za uni\u0161tenje europskih \u017didova slu\u017ebeno bio nazvan Odsjek za upravu i privredu (str. 33).<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Slijede\u0107i Hanu Arendt i Cristophera Browninga, Bauman zaklju\u010duje da je daleko najva\u017enija pouka holokausta, te najstra\u0161niji i najaktualniji aspekt \u201eiskustva holokausta\u201c: da u na\u0161em modernom dru\u0161tvu ljudi koji nisu moralno iskvareni niti pate od predrasuda ipak mogu energi\u010dno i posve\u0107eno sudjelovati u uni\u0161tavanju ciljanih kategorija ljudskih bi\u0107a, i da njihovo sudjelovanje nipo\u0161to ne tra\u017ei mobiliziranje njihovih moralnih ili bilo kojih drugih uvjerenja, nego, nasuprot tome, zahtijeva da ih se suspendira, zata\u0161ka, i tretira kao irelevantna<\/em> (str. 329). I dok je prije ne\u0161to vi\u0161e od pola stolje\u0107a holokaust bio nezamisliv, danas je na\u017ealost te\u0161ko zamisliv svijet koji ne sadr\u017ei mogu\u0107nost da se dogodi \u201eholokaust\u201c, ili koji sadr\u017ei osiguranje od provedbe te mogu\u0107nosti.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Dr. sc. Andriana Ben\u010di\u0107<\/p>\n

JUSP Jasenovac<\/p>\n

ASHMS<\/em>, University of Amsterdam (UvA)<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Literatura:<\/strong><\/p>\n

Bauman, Z. (1989). Modernity and the Holocaust<\/em>. Polity Press.<\/p>\n

Bauman, Z. (2008). Does Ethics Have a Chance in the World of Consumers?<\/em> Harvard University Press.<\/p>\n

Bauman, Z. (2012). \u201eLessons of the Holocaust\u201c, pozvano predavanje na Sveu\u010dili\u0161tu Radboud u Nijmegenu, 27.1.2012. godine.<\/p>\n

Bauman, Z. (2017). Modernost i holokaust<\/em>. Zagreb: TIM press.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

[1]<\/a> Hrvatsko izdanje objavljeno je 2017. u dogovoru s Polity Press Ltd. Cambridge<\/em>, kao prijevod izvornika iz 2015. godine. S engleskog je knjigu preveo sociolog Sr\u0111an Dvornik, u Zagrebu, u biblioteci Naslije\u0111e, te u izdanju Tim pressa.<\/p>\n

[2]<\/a> Uz Sveu\u010dili\u0161te u Var\u0161avi i Sveu\u010dili\u0161te u Leedsu na kojima je bio zaposlen kao profesor sociologije, Bauman je predavao i na mnogim drugim najuglednijim svjetskim sveu\u010dili\u0161tima, me\u0111u kojima je i London School of Economics<\/em>.<\/p>\n

[3]<\/a> Osim u knjizi, Bauman ovu misao iznosi i u sklopu pozvanog predavanja Lessons<\/em> of<\/em> the<\/em> Holocaust<\/em>, odr\u017eanog na dan holokausta, 27. sije\u010dnja 2012. godine na Sveu\u010dili\u0161tu Radboud u Nijmegenu.<\/p>\n

[4]<\/a> Z. Bauman (2008). Does Ethics have a Chance in a World of Consumers<\/em>? Harvard University Press.<\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-9680","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[{"id":52704,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52704","url_meta":{"origin":9680,"position":0},"title":"Predstavljanje knjige “Vladimir Vasiljevi\u0107: Moji do\u017eivljaji. Dnevni\u010dki zapisi iz Prvoga svjetskog rata i poratnoga vremena”","author":"Filip \u0160imunjak","date":"29. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Doga\u0111anja ovogodi\u0161njega Festivala povijesti Kliofest zapo\u010dinjemo ve\u0107 i prije samoga slu\u017ebenog otvaranja, predstavljanjem knjige \u201eMoji do\u017eivljaji. Dnevni\u010dki zapisi iz Prvoga svjetskog rata i poratnoga vremena\u201d Vladimira Vasiljevi\u0107a, koju su priredili Karlo Rukavina i Damir Agi\u010di\u0107. Pozivamo Vas na predstavljanje koje \u0107e se odr\u017eati u ponedjeljak 4. svibnja, s po\u010detkom u\u2026","rel":"","context":"U "Knjige"","block_context":{"text":"Knjige","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=8"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Naslovna-V.-Vasiljevic.webp?fit=1200%2C600&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Naslovna-V.-Vasiljevic.webp?fit=1200%2C600&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Naslovna-V.-Vasiljevic.webp?fit=1200%2C600&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Naslovna-V.-Vasiljevic.webp?fit=1200%2C600&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Naslovna-V.-Vasiljevic.webp?fit=1200%2C600&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52589,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52589","url_meta":{"origin":9680,"position":1},"title":"Predstavljena knjiga Miomira \u017du\u017eula “Dayton: Diplomacija – druga strana rata”","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"22. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Knjiga Miomira \u017du\u017eula \u201eDayton: Diplomacija \u2013 druga strana rata\u201d predstavljena je u srijedu, 22. travnja 2026. godine u foajeu Hrvatskoga narodnog kazali\u0161ta u Zagrebu. Op\u0161irnije: https:\/\/vijesti.hrt.hr\/hrvatska\/predstavljena-knjiga-miomira-zuzula-dayton-diplomacija-druga-strana-rata-12683259 https:\/\/www.vecernji.ba\/amp\/vijesti\/zuzulova-knjiga-o-daytonu-predstavljena-u-zagrebu-diplomacija-kao-druga-strana-rata-1953700 https:\/\/www.tportal.hr\/vijesti\/clanak\/bivsi-sanaderov-ministar-odrzao-promociju-evo-tko-je-sve-dosao-na-predstavljanje-knjige-miomira-zuzula-foto-20260422 https:\/\/direktno.hr\/zivot\/kultura\/zuzul-otkrio-sve-o-drugoj-strani-rata-za-hrvatsku-se-nije-libio-povuci-nekoga-i-za-kosu-395042 https:\/\/www.24sata.hr\/news\/miomir-zuzul-predstavio-je-knjigu-o-daytonu-diplomacija-je-bila-druga-strana-rata-1123152 https:\/\/www.vecernji.hr\/kultura\/kolinda-grabar-kitarovic-otvoreno-miomir-zuzul-nije-vukao-samo-za-rukav-nego-i-za-kosu-1953722 https:\/\/www.vecernji.hr\/kultura\/i-papa-lav-xiv-eksplicitno-je-daytonski-sporazum-istaknuo-kao-primjer-uspjesna-rjesavanja-sukoba-1952215","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Dayton.jpg?fit=1024%2C683&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Dayton.jpg?fit=1024%2C683&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Dayton.jpg?fit=1024%2C683&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Dayton.jpg?fit=1024%2C683&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":52592,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52592","url_meta":{"origin":9680,"position":2},"title":"Predstavljanje knjige “Turska ku\u0107a u Rijeci” u Zagrebu","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"22. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U prostorijama Turskog kulturnog centra Yunus Emre u Zagrebu, u utorak 21. travnja 2026. godine, odr\u017eano je sve\u010dano predstavljanje dopunjenog izdanja knjige Turska ku\u0107a u Rijeci, u organizaciji Hrvatsko-turskog dru\u0161tva Rijeka i partnerstvu sa Skupinom prijateljstva Hrvatska-Turska Hrvatskog sabora, Veleposlanstvom Republike Turske u Republici Hrvatskoj te Turskim kulturnim centrom Yunus\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52528,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52528","url_meta":{"origin":9680,"position":3},"title":"[Promocija knjige] Banja Luka u ratu: Etnopolitika i svakodnevica (1990\u20131995) (ActiveLab, YugoLab)","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Institut za filozofiju i dru\u0161tvenu teoriju i O\u0161tra Nula organizuju promociju knjige Banja Luka u ratu: Etnopolitika i svakodnevica (1990\u20131995) autorke Armine Galija\u0161, koja \u0107e se odr\u017eati 20. aprila 2026. u 12.00 sati u prostorijama Instituta (Kraljice Natalije 45, Beograd). Re\u010d je o prvom nau\u010dno utemeljenom i sistematskom radu koji\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/20-april-RS.jpg?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/20-april-RS.jpg?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/20-april-RS.jpg?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/20-april-RS.jpg?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/20-april-RS.jpg?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52552,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52552","url_meta":{"origin":9680,"position":4},"title":"Besplatni glazbeni antikvarijat","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"20. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Muzi\u010dka akademija Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu 23. travnja 2026. od 10 do 17 sati Pozivamo Vas na Besplatni glazbeni antikvarijat, koji u sklopu manifestacije No\u0107 knjige 2026. organizira Hrvatska udruga muzi\u010dkih knji\u017enica, arhiva i dokumentacijskih centara (HUMKAD). Antikvarijat \u0107e se odr\u017eati na Svjetski dan knjige \u2013 u \u010detvrtak 23. travnja 2026.\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Besplatni-glazbeni-antikvarijat-23.-4.-2026.jpg?fit=1200%2C848&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Besplatni-glazbeni-antikvarijat-23.-4.-2026.jpg?fit=1200%2C848&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Besplatni-glazbeni-antikvarijat-23.-4.-2026.jpg?fit=1200%2C848&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Besplatni-glazbeni-antikvarijat-23.-4.-2026.jpg?fit=1200%2C848&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Besplatni-glazbeni-antikvarijat-23.-4.-2026.jpg?fit=1200%2C848&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52666,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52666","url_meta":{"origin":9680,"position":5},"title":"Najava programa Festivala povijesti Kliofest (5-8. V. 2026)","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"24. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Po trinaesti put odr\u017eava se Festival povijesti Kliofest! Do petka \u0107emo odr\u017eati osam okruglih stolova i dva kolokvija te niz predstavljanja knjiga i projekata razli\u010dite tematike, od antike do suvremenosti. Bit \u0107e predstavljeno i nekoliko izlo\u017ebi te odr\u017ean jedan povijesni kviz. Prikazat \u0107emo i jedan film \u2013 o generalu Boroevi\u0107u.\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-2026.jpg?fit=526%2C526&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-2026.jpg?fit=526%2C526&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-2026.jpg?fit=526%2C526&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x"},"classes":[]}],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/9680","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=9680"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/9680\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":9683,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/9680\/revisions\/9683"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=9680"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=9680"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=9680"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}