Izdava\u010d Antibarbarus objavio je 2017. godine knjigu Waltera Benjamina \u201eBerlinsko djetinjstvo devetstote: posljednja verzija; Jednosmjerna ulica\u201c koju je prevela i priredila Snje\u0161ka Kne\u017eevi\u0107.<\/p>\n
<\/p>\n
—<\/p>\n
<\/p>\n
Walter Benjamin<\/p>\n
Berlinsko djetinjstvo devetstote : posljednja verzija ; Jednosmjerna ulica<\/strong><\/p>\n Nakladnik: Izdanja Antibarbarus<\/p>\n Prijevod: Snje\u0161ka Kne\u017eevi\u0107<\/p>\n 11\/2017.<\/p>\n 262 str.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n “Berlinsko djetinjstvo devetstotih” i “Jednosmjerna ulica” najpoznatija su prozna djela Waltera Benjamina: prvo pripada najljep\u0161im autobiografskim tekstovima dvadesetoga stolje\u0107a i smatra se klju\u010dnim tekstom moderne, drugo je jedinstveno svjedo\u010danstvo literarno-politi\u010dkog avangardizma i jedini primjer knji\u017eevnog nadrealizma na njema\u010dkom jeziku.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n “Jednosmjerna ulica” prvo je (i jedino) Benjaminovo literarno djelo objavljeno za \u017eivota, nastalo u doba njegova okreta prema marksizmu i dijalekti\u010dkom materijalizmu. Pojedine fragmente Benjamin je od 1925. do 1927. objavljivao u novinama, da bi 1928. integralnu verziju objavio Ernst Rowohlt u Berlinu, koji je iste godine izdao i traktat Porijeklo njema\u010dke gra\u0111anske tragedije (Ursprung des deutschen Trauerspiels), koji je Benjamin 1925. podnio Sveu\u010dili\u0161tu u Frankfurtu kao habilitacijski rad \u2013 bez uspjeha.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n “Berlinsko djetinjstvo” nastajalo je po\u010detkom 1930-ih u druk\u010dijim prilikama i izmijenjenu autorovu raspolo\u017eenju: naime, od sredine 1933. Benjamin vi\u0161e nije mogao objavljivati pod svojim imenom u Njema\u010dkoj, osim u \u0160vicarskoj, a i tamo tek neko vrijeme. Theodor W. Adorno izabrao je Berlinsko djetinjstvo devetstotih kao prvo Benjaminovo djelo koje \u0107e objaviti nakon drugog svjetskog rata i svog povratka iz egzila: 1950. kod Suhrkampa, dok je Jednosmjerna ulica objavljena 1955. godine. Otada je i jedno i drugo do\u017eivjelo niz izdanja: Berlinsko djetinjstvo najvi\u0161e od svih Benjaminovih djela. Razlog\u00a0 potonjem nije samo vrijednost i va\u017enost te proze nego i njezina zamr\u0161ena, jo\u0161 i danas upitno obja\u0161njena geneza. Utvr\u0111eno je nekoliko verzija, pisanih rukom i strojem.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Svojim djetinjstvom Benjamin se literarno po\u010deo baviti 1931., kad je s \u010dasopisom Literarische Welt dogovorio da \u0107e kvartalno slati 200-300 redaka planiranog rukopisa Berliner Chronik (Berlinska kronika). Pisati je po\u010deo za svog prvog boravka na Ibizi u travnju 1932. i ustrajao do srpnja, kad u depresivnom raspolo\u017eenju odlazi u Nicu i u o\u010dekivanju preuzimanja vlasti nacionalisocijalista u Njema\u010dkoj razmi\u0161lja o samoubojstvu.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Kad je po\u010deo prizivati slike svog djetinjstva, Benjamin je ve\u0107 bio apatrid, bez doma i domovine \u2013 ne svojom voljom ili odlukom, nego prisilom i ugro\u017een. U uvodu verzije “Djetinjstva” iz 1938. precizno i kratko, nimalo sentimentalno iznosi osje\u0107aje izazvane zazivanjem tih slika: nostalgiju, strepnju da\u00a0 one \u201epredoblikuju kasnije povijesno iskustvo\u201c i \u010de\u017enju za \u201eskrovitosti \u0161to ju je u\u017eivao u svom djetinjstvu\u201c, a tada je nema. Bol za izgubljenim i svijest o njegovoj nepovrativosti kao da anticipiraju ono \u0161to nije do\u017eivio: kaoti\u010dnu hrpu ru\u0161evina u koju se pretvorio grad njegova djetinjstva slomom nacizma, koja se gotovo doima kao alegorija uni\u0161tenja jedne \u017eivotne forme.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Izmje\u0161tenost kao sudbina navijestila mu se jo\u0161 1925. kad ga je frankfurtsko sveu\u010dili\u0161te odbilo, a premje\u0161tanje s mjesta na mjesto postat \u0107e trajnost. Jo\u0161 potkraj 1920-ih Benjamin zalazi u roditeljsku rezidenciju u Delbr\u00fcckstra\u00dfe 23 i tumara labirintima prostranog parka kao stranac u gradu i vremenu sada\u0161njem, u potrazi za popri\u0161tima svog djetinjstva i kao prispodobu za tegobno prisje\u0107anje uvodi lik \u201eovda\u0161njeg starosjedioca\u201c, zapravo, alter ega (Tiergarten). No po\u010detkom 1930-ih preostaju tek uto\u010di\u0161ta, a sje\u0107anje postaje jedinim pribje\u017ei\u0161tem.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Zazivanje sje\u0107anja Benjamin uspore\u0111uje s arheologijom. Sje\u0107anje je, ka\u017ee u Berlinskoj kronici, \u201emedij do\u017eivljenoga, kao \u0161to je zemlja medij, u kojem su pokopani stari gradovi. Tko se \u017eeli pribli\u017eiti vlastitoj zakopanoj pro\u0161losti, mora se pona\u0161ati kao \u010dovjek koji kopa.\u201c Kopati pak treba na istome mjestu, jer ono daje vi\u0161e. Na mjestu je zakopano vi\u0161e nego \u0161to se sje\u0107amo, ono sadr\u017ei slojeve. No \u0161to \u0107e se prona\u0107i, uvijek su dijelovi i torza. Cjelina je nedohvatljiva i nedoku\u010diva, slika nepotpuna, naj\u010de\u0161\u0107e nepovezane krhotine.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n \u201ePrebivao sam kao meku\u0161ac u \u0161koljci devetnaestog stolje\u0107a, koja sada \u0161uplja, kao da je prazna le\u017ei preda mnom. Prislanjam uho na nju. \u0160to \u010dujem? Ne \u010dujem buku poljskih topova ili Offenbachovu plesnu muziku, ni konjski topot na oplo\u010denu tlu ili fanfare vojne parade. Ne, \u010dujem \u0161tropot antracita kad iz limenih cijevi pada u visoku pe\u0107, tupi prasak kojim se upali plinski \u017ei\u017eak i cilik zvona svjetiljke na mjedenom obru\u010du kad ulicom prolazi vozilo. I druge \u0161umove \u010dujem, kao zveckanje ko\u0161arice s klju\u010devima, oba zvona na prednjem i stra\u017enjem stubi\u0161tu.\u201e (Prijelen\/Mummerehlen).<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Osim fragmentacije dominantni pojam poetike sje\u0107anja predstavlja izobli\u010denje ili izmaknutost\/izmje\u0161tenost, kako bi se moglo prevesti rije\u010d Entstellung. Sam Benjamin u upravo navedenom tekstu naziva djetinjstvo \u201eposve izobli\u010denim svijetom\u201c. Tako fragmentima pro\u0161loga \u0161to tvore svijet djetinjstva pripadaju i imena ulica, izreke, strofe pjesmica, likovi iz dje\u010djih pri\u010da, djeli\u0107i razgovora \u2013 deformirani u sje\u0107anju, zato \u0161to dijete nije dobro \u010dulo ili je pogre\u0161no upamtilo. Time oni dobivaju druk\u010diji smisao, a odnosi me\u0111u stvarima neo\u010dekivano se mijenjaju.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Ova knjiga \u010dini cjelinu s prethodnom \u2013 “Walter Benjamin, Novi an\u0111eo”, koju je Antibarbarus izdao 2008. godine. Tako smo to zamisliti pokojni Albert Goldstein i ja, kad sam mu svojedobno predlo\u017eila da bi nakon vi\u0161e prijevoda najva\u017enijih teorijskih i filozofskih Benjaminovih tekstova, napose onih koje je uredio i komentirao Viktor \u017dmega\u010d, bilo dobro predstaviti ljudski lik Waltera Benjamina. Tako je u prvoj knjizi te\u017ei\u0161te na pri\u010di o Benjaminovu an\u0111elu, alegoriji njegova fatuma, u drugoj na zapisima o njegovu djetinjstvu.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Obje zapravo obuhva\u0107aju sve: od Delbr\u00fcckstra\u00dfe 23 na starom berlinskom Westendu do Port Boua, na Costa Bravi. U svemu smo se Albert Goldstein i ja slo\u017eili, a na tom tragu odvijala se i suradnja sa Simonom Goldstein. Ovaj rad stoga posve\u0107ujemo njemu.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Snje\u0161ka Kne\u017eevi\u0107 (fragmenti iz teksta “Popri\u0161ta iskona i slike sje\u0107anja Waltera Benjamina”)<\/p>\n <\/p>\n