{"id":9153,"date":"2018-04-06T13:46:17","date_gmt":"2018-04-06T13:46:17","guid":{"rendered":"http:\/\/historiografija.hr\/?p=9153"},"modified":"2018-04-06T13:47:24","modified_gmt":"2018-04-06T13:47:24","slug":"ivan-smiljanic-prikaz-knjige-philipp-blom-rastrgane-godine-1918-1938-2017","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=9153","title":{"rendered":"Ivan Smiljani\u0107 – prikaz knjige – Philipp Blom, “Rastrgane godine: 1918.-1938.”, 2017."},"content":{"rendered":"

\u00a0<\/strong><\/p>\n

Philipp Blom, Rastrgane godine: 1918.-1938.<\/em>, preveo s njema\u010dkoga Goran Schmidt, Fraktura, Zapre\u0161i\u0107 2017., 608 str.<\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

Knjiga Philippa Bloma u izdanju Frakture pod naslovom Rastrgane godine<\/em> donosi povijest kulture i svakodnevnice Europe i Sjedinjenih Ameri\u010dkih Dr\u017eava tijekom razdoblja izme\u0111u dvaju svjetskih ratova. Tako \u0107e Blom poprili\u010dno uspje\u0161no, historiografski spretno i publicisti\u010dki zanimljivo \u010ditatelja provesti anegdotalnim pri\u010dama, ujedno stvaraju\u0107i cjelokupni mozaik kulture, umjetnosti, znanosti, filozofije, ideologije i svakodnevnice u koje su ljudi toga doba \u010ditavim svojim bi\u0107em bili uronjeni. Tu je uspje\u0161nu metodu pisanja knjiga ovakve tematike autor ve\u0107 primijenio u svojoj knjizi Vrtoglave godine: Europa 1900.-1914.<\/em>, tako\u0111er u Frakturinom izdanju. Razlika je u tome \u0161to je autor sada svoje kriti\u010dko i analiti\u010dko oko prebacio s razdoblja Belle<\/em> \u00c9<\/em>poque<\/em> na me\u0111ura\u0107e, koje slobodno mo\u017eemo podijeliti na lakomislene roaring<\/em> twenties<\/em> (zlatne dvadesete<\/em>) i na tridesete godine pro\u0161log stolje\u0107a obilje\u017eene usponom totalitarnih ideologija i pribli\u017eavanjem razornih oblaka novoga svjetskog obra\u010duna velesila. To je razdoblje nemirno koliko je i rastrgano dru\u0161tvenim previranjima uslijed ideolo\u0161kih borbi i straha od uspostave svemo\u0107ne vladavine tehnike i tehnologije u ljudskom \u017eivotu. No ova je knjiga nastojala i izbje\u0107i politi\u010dku problematiku, odnosno doticala ju je onoliko koliko je bilo nu\u017eno kako bi ocrtala \u0161iri kontekst kulturnih doga\u0111anja i time stvorila podlogu za bavljenje dru\u0161tvenom i kulturnom historijom, u \u010demu je autor bio veoma uspje\u0161an. Iako je Blom u \u0161irokim lukovima opisivao zbivanja europske i svjetske povijesti, ni u kom se slu\u010daju ne bi moglo re\u0107i kako je sudbina pojedinca zapostavljena ili marginalizirana. Dapa\u010de, tek se ulaskom u cipele \u010dovjeka toga razdoblja mo\u017ee shvatiti \u0161iroka i dubokozadiru\u0107a trvenja na globalnom planu. Blom je to sre\u0107om shvatio i u svojoj knjizi uzorno primijenio.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Philipp Blom njema\u010dki je povjesni\u010dar, novinar i romanopisac ro\u0111en 1970. u Hamburgu, a studirao je u Be\u010du i Oxfordu, na kojem je i obranio doktorat iz moderne povijesti. Iako je autor nekoliko romana poput Simmsonovi radovi<\/em>, Luxor<\/em> i U oluju na moru<\/em> te publicisti\u010dko-povijesnih knjiga poput one o povijesti kolekcionarstva To<\/em> Have<\/em> and<\/em> To<\/em> Hold<\/em>, o francuskim prosvjetiteljima Enlightening<\/em> the<\/em> World<\/em> te o klimi u 17. stolje\u0107u Svijet u doba ribolova<\/em>, ipak je pozornost svjetske i historiografske javnosti stekao ve\u0107 spomenutom knjigom Vrtoglave godine<\/em>, a sada je probranu metodu nastavio i u Rastrganim godinama<\/em>. Najnovija mu je knjiga esej \u0160to je u pitanju<\/em> u kojem progovara o aktualnoj kompleksnoj geopoliti\u010dkoj slici svijeta. To ne bi trebalo biti iznena\u0111uju\u0107e, jer Blom je autor koji veoma precizno otkriva i iznosi paralele pro\u0161lih vremena i dana\u0161njice, \u0161to se ima prilike lijepo vidjeti pri zavr\u0161etku samih Rastrganih godina<\/em> kada ocrtava dana\u0161njicu gledaju\u0107i kroz prizmu me\u0111ura\u0107a i povla\u010de\u0107i zanimljive, ali prije svega i to\u010dne paralele.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Philipp Blom svoju naraciju ne zapo\u010dinje opisom politi\u010dke situacije svijeta koncem Prvoga svjetskog rata, nego neupadljivo, ameri\u010dkom blues<\/em> pjeva\u010dicom Mamie Smith. Upravo je to Blomov historiografski postupak koji se prote\u017ee kroz cijelu knjigu. Streloviti je uspon blues<\/em> i jazz<\/em> glazbenika Blomu pokazatelj o svojevrsnom radikalnom raskidu s onim prethode\u0107im i prevladanim uslijed kaosa i tragedija Velikoga rata. Nije novi svijet moderne ro\u0111en u blatnjavim rovovima monumentalnoga rata, nego upravo suprotno, taj svijet postojao je ve\u0107 davno prije 1914. godine. Rat je bio potrebno inicijalno paljenje da sav potencijal moderne eksplodira i tako ra\u0161iri svoj utjecaj diljem kugle zemaljske. Prividni je paradoks da svijet, koji je poznavao u\u010dinke masovnoga dru\u0161tva i potro\u0161nje, apstraktne umjetnosti, atonalne glazbe, radikalizma ideja i prevlasti financijskoga krupnog kapitala, odjednom nakon traumati\u010dnog iskustva rata izgleda tako novo, a za neke i tako dekadentno da \u0107e se biti prisiljeni s nostalgijom okretati prema pro\u0161lome u potrazi za drevnim anti\u010dkim idealima. Shvatio je \u010dovjek svu mo\u0107 i mogu\u0107nost moderne upravo kroz razdoblje vladavine tehnike na frontama diljem Europe. Strojnice, zrakoplovi, tenkovi i podmornice gospodarili su zrakom, nebom i kopnom. Takvo oblikovano iskustvo predodredilo je svekoliko daljnje zbivanje europske i svjetske povijesti na ama ba\u0161 svim poljima.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Medicina i psihijatrija susrele su se prve s rijekama dr\u0161\u0107u\u0107ih ljudi, koji su naizgled izgubili razum. Fenomen je to koji \u0107e se kasnije prozvati shell shock<\/em> ili Kriegsneurose<\/em>. Nisu se samo lije\u010dnici ili psihijatri hvatali s time u ko\u0161tac, nego su to \u010dinili i umjetnici. Tako je slavni ekspresionist Otto Dix svojim mra\u010dnim slikama u kojima prikazuje u\u017eas i stravu ratne svakodnevnice izvr\u0161io sna\u017ean utjecaj na kolektivnu memoriju \u010dovje\u010danstva. Uslijed nemogu\u0107nosti juna\u010dkog umiranja \u010dinilo se da je slavni Horacijev izrijek (Dulce et decorum est pro patria mori!<\/em>) obi\u010dna fraza, koja u zbiljskome \u017eivotu vladavine tehnike jednostavno nema vi\u0161e sadr\u017eaja. Ipak bilo je i mno\u0161tvo intelektualca koji su zorno dokazivali da taj izrijek jo\u0161 uvijek ima itekako smisla. Jedan od njih bio je slavni Ernst J\u00fcnger koji je svojom estetikom rata i veli\u010danjem juna\u0161tva oblikovao budu\u0107e njema\u010dke generacije. U Italiji je tu ulogu odigrao ekscentri\u010dni pjesnik i okultist Gabriele D’Annunzio, koji baca letke iznad Be\u010da u svom zrakoplovu i zauzima Rijeku 1919. godine, samo kako bi ga iz njega istjerala vlastita talijanska vojska. Njegova je pojava najavljivala uspon mnogo zna\u010dajnijeg i realnijeg politi\u010dara u liku budu\u0107ega Duce<\/em>-a, a tada tek jednog od vo\u0111a paravojnih squadrista<\/em>, Benita Mussolinija.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Jedan od najva\u017enijih i najutjecajnijih filozofa pro\u0161loga stolje\u0107a svakako je Oswald Spengler sa svojom knjigom nemjerljiva zna\u010daja Propast Zapada<\/em>. Spengler je, kao i mnogi drugi intelektualci, zastupao herojskoga \u010dovjeka, gotovo nad\u010dovjeka, koji se jedini mo\u017ee suprotstaviti vladavini bezli\u010dne tehnike koja u sprezi s kapitalizmom opsjeda i korumpira svaki aspekt \u010dovje\u010djeg \u017eivota. Spengler je detektiranjem dekadencije kao ploda nemu\u017eevnog i protuprirodnog \u017eivota u gradu jasno dao izraza strahovima najobrazovanijih slojeva dru\u0161tva. Spengler je sufilozofiraju\u0107i s misliteljima poput Nietzschea, Goethea, ali i znanstvenicima poput Ernsta Haeckela, otkrivao povijesne zakonitosti op\u0107e\u010dovje\u010danskoga razvoja od biblijskih vremena i gr\u010dkoga duha sve do vlastitoga vremena. Njegovu knjigu pohvalili su umovi poput Nikolaja Berdjajeva, a u Italiji je Spengler kori\u0161ten kao klju\u010d za otkrivanje tajni Goetheova Fausta<\/em>. Misti\u010dni duboki zov krvi i tla nai\u0107i \u0107e kasnije na pretuma\u010denje unutar ideologije nacionalsocijalizma, \u010diji je F\u00fchrer<\/em> Adolf Hitler bio utjelovljenje cezarskog ideala nad\u010dovjeka kakvoga je Spengler u svojem djelu zahtijevao. Utjecaj rasnih tuma\u010denja razvoja \u010dovje\u010danstva od Arthura de Gobineaua sve do Alfreda Rosenberga, imao je \u0161irok i pozitivan odaziv u intelektualnim slojevima dru\u0161tva. U sprezi s medicinom to je podru\u010dje pripadalo eugenici, disciplini razvoja genetski i duhovno savr\u0161enijih ljudi, a pokret je upori\u0161te imao u Sjedinjenim Ameri\u010dkim Dr\u017eavama, Velikoj Britaniji i Njema\u010dkoj s pristalicama poput ekonomista Johna Maynarda Keynesa, Arthura Balfoura, Bertranda Russella, Virginije Woolf ili H. G. Wellsa, autora Rata svjetova<\/em>. Najva\u017enije filozofe toga razdoblja obilje\u017eavat \u0107e duboki prijezir spram tzv. pozitivisti\u010dke filozofije be\u010dkoga kruga Rudolfa Carnapa, a u tome \u0107e svakako prednja\u010diti Edmund Husserl i njegov slavni u\u010denik, najpoznatiji filozof pro\u0161loga stolje\u0107a, Martin Heidegger, \u010dije mi\u0161ljenje, kao i Nietzscheovo, Blom ipak nije sasvim adekvatno vrednovao.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Kao jedno od prvorazrednih pitanja toga doba pojavit \u0107e se ono o evoluciji, teoriji koju je engleski biolog Charles Darwin uobli\u010dio u knjizi Postanak vrsta<\/em>. Ipak kovanicu o opstanku najsposobnijih <\/em>(survival<\/em> of<\/em> the<\/em> fittest<\/em>) nikako ne treba pripisivati njemu, nego njegovom u\u010deniku Herbertu Spenceru. Ponajmanje Darwinu treba pripisivati zasluge za\u010detnika dru\u0161tvene teorije socijalnog darvinizma i nu\u017enog sukobljavanja rasa. Nebrojeno je ljudi postalo svjesno potrebe potpune vlasti nad svijetom male rase odabranih ljudi, bolje re\u010deno nadljudi. Prijemljivost je ljudi za tu teoriju dodatno potvr\u0111ivala prevlast i nadmo\u0107 zapadne civilizacije nad svima ostalima, kao i naizgled srozavanje kulture i morala uslijed bespu\u0107a ostavljenoga nakon rata. Najbolji primjer za to protivnicima moderne bio je Berlin, uz Pariz svakako vode\u0107i grad svjetske avangarde sve do dolaska Hitlera na mjesto kancelara 30. sije\u010dnja 1933. godine.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Svjetsku su javnost potresala i znanstvena otkri\u0107a, prije svega otkri\u0107e Edwina Hubblea o postojanju mnogih galaksija, \u010dime je na\u0161a Mlije\u010dna staza u znanstvenom mi\u0161ljenju stekla sekundarnu ulogu, a \u010dovjeka naizgled dodatno poljuljalo u antropocentri\u010dnosti. Zadat \u0107e udarac i kvantna fizika sa svojim osniva\u010dem Maxom Planckom, a njegovi nastavlja\u010di Werner Heisenberg i Niels Bohr nastavit \u0107e istra\u017eivanje svijeta na subatomskoj razini. Budu\u0107i da kvant svjetlosti nije ni \u010destica ni val, nego se pona\u0161a ovisno o okolnostima promatranja i promatra\u010da, to zna\u010di da sama znanost vi\u0161e nema pravo pretendirati na objektivnost, jer nema posla s objektom, nego tek s promatranim objektom na kojega promatra\u010d nu\u017eno mora utjecati, svi\u0111alo se to njemu ili ne.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Spregu konzervativnih mi\u0161ljenja lijevo anga\u017eirani intelektualci imenovali su za\u010detkom konzervativne revolucije, a u SAD-u takva su mi\u0161ljenja dovela do uvo\u0111enja prohibicije osamnaestim amandmanom na Ustav. Prohibiciju su prije svega podr\u017eavale bijele protestantske rasisti\u010dke organizacije i udru\u017eenja, a bila su izrazito antikatoli\u010dka i segregacijski orijentirana. Ipak unato\u010d \u010destim policijskim premeta\u010dinama ilegalne to\u010dionice alkohola, speakeasyji<\/em>, nisu se uop\u0107e mogle kontrolirati i djelovale su neometano cijelim trajanjem prohibicije. Jedan je od najslavnijih antagonista te pri\u010de svakako bio legendarni gangster iz Chicaga Al Capone, koji \u0107e djeli\u0107 svoga dobrog srca pokazati time \u0161to \u0107e za siroma\u0161ne gra\u0111ane otvoriti vlastitu pu\u010dku kuhinju u vrijeme Velike depresije nakon Crnog \u010detvrtka, 24. listopada 1929. godine. Ekonomska kriza pro\u0161irila se tako diljem svijeta, a osobito je odjeka imala u Weimarskoj Njema\u010dkoj, koja je uskoro brojila \u0161est milijuna nezaposlenih. Budu\u0107i da je o\u010dajno vrijeme iziskivalo o\u010dajna sredstva, politi\u010dku razjedinjenost komunista i socijalista, nastalu prema naputku Moskve, iskoristio je dotada tek blago rastu\u0107i pokret na \u010delu s austrijskim odlikovanim veteranom iz Prvoga svjetskoga rata. Partija koja je taj pokret predvodila zvala se Nacionalsocijalisti\u010dka njema\u010dka radni\u010dka partija<\/em>, a vo\u0111a im je bio Adolf Hitler.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Ideologija koja je gotovo savr\u0161eno kopirala religijski sadr\u017eaj i dala mu vlastitu ideolo\u0161ku formu bio je, uz nacionalsocijalizam, fa\u0161izam i cionizam, dakako i komunizam, s prijestolnicom u Moskvi. Nakon brutalnog gra\u0111anskog rata \u010dinilo se naizgled kako je kona\u010dno pred gra\u0111anima budu\u0107eg Sovjetskog Saveza jedno mirno razdoblje. S bombardiranjem utvrde Kronstadt i surovim pokoravanjem pobunjenih mornara, Lenjin je vrlo zorno pokazao na koji se na\u010din planira ubudu\u0107e obra\u010dunavati s neprijateljima revolucije, pa makar oni bili i najzaslu\u017eniji za kona\u010dnu pobjedu bolj\u0161evika i uspostavu njihove vladavine. Lenjinov \u0107e nasljednik Staljin samo naslijediti isti obrazac i dodatno ga intenzivirati totalitarnom ambicijom kontrole ma i najmanjeg aspekta ljudskoga \u017eivota. Blom za socijalisti\u010dki na\u010din mi\u0161ljenja kao paradigmati\u010dnog isti\u010de in\u017eenjera i pjesnika Alekseja Gasteva, kojemu je ideal bila potpuna transformacija dru\u0161tva u kojemu \u0107e \u010dovjek slijepo i pokorno slijediti strojeve te ih opona\u0161ati radi optimiziranja i u\u010dinkovitosti. I \u0161kolu Bauhaus<\/em> u Njema\u010dkoj nadahnjivat \u0107e u\u010dinkovitost, kao i arhitektonske pothvate Le Corbusiera, a u Be\u010du je to jo\u0161 danas vidljivo u kolektivnom monumentalnom zdanju Karl-Marx-Hofa. Ipak ni\u0161ta nije moglo zasjeniti nicanje ogromnoga grada u Sovjetskom Savezu kao simbola trijumfiraju\u0107ega komunizma nad kapitalizmom u podru\u010dju Magnetne gore, najbogatijeg nalazi\u0161ta \u017eeljeza na svijetu. Grad \u0107e se potom prozvati Magnitogorsk, a gra\u0111en je u slu\u017ebi Staljinove petoljetke, koja je u nekoliko godina trebala nadoknaditi tehnolo\u0161ko zaostajanje SSSR-a za svijetom od nekoliko stolje\u0107a. Cijena koja je pla\u0107ena za to iznosila je dvadesetak milijuna ljudi, a najvi\u0161e je to na svojoj ko\u017ei osjetila Ukrajina, koja je u namjerno izazvanom holodomoru<\/em> izgubila prema procjenama \u010dak do pet milijuna ljudi.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Najpoznatiji je film me\u0111uratnog perioda svakako njema\u010dki film Metropolis<\/em> Fritza Langa koji je svojim impresivnim specijalnim efektima i svojom futuristi\u010dkom tematikom me\u0111utim kriti\u010darima bio te\u0161ko probavljiv pa je zbog toga dobio negativne kritike, a posebice o\u0161tar bio je H. G. Wells, ina\u010de pisac specijaliziran upravo za znanstvenu fantastiku. Iako je neuspjehom tog filma rat izme\u0111u njema\u010dkih UFA studija i Hollywooda bio kona\u010dno okon\u010dan u korist potonjeg, film je sam po sebi vrednovan revolucionarnim od kasnijih kriti\u010dara i onim filmom koji je uistinu ozna\u010dio kraj jedne ere. Film je kao medij stupio na pozornicu s koje nije si\u0161ao sve do dana\u0161njih dana. Brojni su se drugi filmovi hvatali u ko\u0161tac s porastom mo\u0107i tehnike, a prvi koji padaju na um su dakako Moderna vremena<\/em> Charlieja Chaplina ili Frankenstein<\/em> po romanu Mary Shelley. Vrijednost filma kao propagandnog sredstva prije svih prepoznali su nacionalsocijalisti, kojima je u tome pomogao filmski i re\u017eiserski genij Leni Riefenstahl vidljiv u filmovima Triumph des Willens<\/em> i Olympia<\/em>, snimljen povodom odr\u017eavanja Olimpijskih igara u Berlinu 1936. godine, na kojima je nacionalsocijalizam pokazao novo idealno i uniformno njema\u010dko dru\u0161tvo. Njema\u010dki je utjecaj bio toliko velik da je \u010dak i Louis B. Mayer, direktor filmskog studija Metro-Goldwin-Mayer, pa\u017eljivo cenzurirao filmove kako ne bi izazvao srd\u017ebu Njema\u010dke u slu\u010daju filmova s prevelikim antinjema\u010dkim osje\u0107ajima, a antisemitski prikazi bili su pri\u017eeljkivani, kao \u0161to je to u\u010dinjeno u filmu o \u017eidovskoj bogatoj obitelji Rotschild.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Mno\u0161tvo je umjetnika nakon zavr\u0161etka rata na\u0161lo svoje mjesto u Parizu, koji je postao sredi\u0161te umjetni\u010dke avangarde. Samo neki od umjetnika koji su u me\u0111ura\u0107u ostavili svoj trag djeluju\u0107i u Parizu bili su Pablo Picasso, Igor Stravinski i Djagiljev, potom Braque, Matisse, ali i James Joyce, Ernest Hemingway te bra\u010dni par Scott i Zelda Fitzgerald. Svi su se oni okupljali u salonu Gertrude Stein, koja ih je jednom prilikom nazvala \u201eizgubljenom generacijom\u201c i tako skovala termin koji ih je mo\u017eda i ponajbolje opisivao, \u010dak i ako je mit o \u201eizgubljenoj generaciji\u201c uistinu ipak samo to, naime mit. Kulturni rat koji se poveo izme\u0111u konzervativne Europe i liberalne Amerike ogledao se i u glazbi, posebice u sve popularnijem jazzu<\/em>. Ponajbolji jazz<\/em> glazbenici bili su Afroamerikanci koji su bje\u017eali iz svojih rasisti\u010dkih sredina tamo gdje su njihovi talenti cijenjeni. Nastanili su se tako u blizini pari\u0161kog Montmartrea i Rue de Lancea. Pratili su \u010desto i francuske popularne izvo\u0111a\u010de poput Mauricea Chevaliera. Mnogi crni intelektualci bje\u017eali su iz SAD-a u potragu za boljim i slobodnijim \u017eivotom inspirirani mislima W. E. B. Du Boisa i Langstona Hughesa, daleko od Ku Klux Klana i svakodnevnih poni\u017eavanja koja su do\u017eivljavali u rodnoj zemlji.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Svakako najpoznatija senzacija bila je crna pjeva\u010dica i plesa\u010dica Josephine Baker, \u010dije je nastupe gotovo uvijek pratio i pokoji skandal. Neki od najfascinantnijih umjetni\u010dkih pravaca koje \u0107e mu\u010dno razdoblje me\u0111ura\u0107a iznjedriti bio je svakako dadaizam, nastao u no\u0107nom klubu imena Cabaret Voltaire u okvirima neutralne i ratom nepomu\u0107ene \u0160vicarske. Ime pokreta koje ni\u0161ta ne zna\u010di i predstavlja govor beba dostatan je pokazatelj kuda je smjerao osniva\u010d dadaizma Tristan Tzara, pravim imenom Samy Rosenstock. Zasjenit \u0107e ga njegov poznanik Andr\u00e9 Breton, osniva\u010d umjetni\u010dkog pravca nadrealizma u kojemu se borba protiv apsurda upravo borila apsurdom. Mo\u0107 umjetnosti ogledala se i u slu\u010daju pjesnika Osipa Mandelj\u0161tama, kojega je NKVD dao pogubiti zbog kriti\u010dke pjesme u kojoj je Staljina opisao kao gor\u0161taka iz Kremlja, s brkovima poput ticala \u017eohara i s debelim prstima masnima poput crva. Knji\u017eevnici poput Ane Ahmatove i Borisa Pasternaka bili su tako\u0111er progonjeni, ali nisu svoje politi\u010dko neslaganje platili \u017eivotom poput Mandelj\u0161tama.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Upravo takva bezbri\u017ena kultura tjerala je pojedine mlade da spas i smisao prona\u0111u, ne vi\u0161e u raznim ideologijama, nego u jednoj jedinoj, naime hedonizmu. Tzv. flapper<\/em> generacija \u017eena i mu\u0161karaca pona\u0161ala se bezbri\u017eno, a skromnost i nenametljivost njihovih roditelja bila im je anatema. Kako i sam Blom ka\u017ee, pojedinim mladim ljudima politika i ideologija nije zna\u010dila ni\u0161ta, upravo zato \u0161to je njihova ideologija prije svega bio charleston<\/em>. Taj op\u0107i bijeg od realnosti nije mogao dugo potrajati, pogotovo ne u takvom razdoblju kakvo je bilo ono izme\u0111u dvaju svjetskih ratova. Izraz toga bila je i slavna Coco Chanel koja je uzdigla takav oblik kulture sve do najvi\u0161ih slojeva dru\u0161tva. Svjetska zvijezda takvoga stila postat \u0107e i Marlene Dietrich, koja se proslavila ulogom u filmu Plavi an\u0111eo<\/em> i kasnije pjesmom Lili Marlene<\/em>.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Philipp Blom poku\u0161ao je, prikazuju\u0107i poratno doba u svim njegovim zamr\u0161enim i kompleksnim nijansama, ujedno razvidjeti u kojoj su se mjeri takve velike dru\u0161tvene i kulturne promjene mogle ogledati i u svakodnevnom \u017eivotu obi\u010dnih ljudi. Iako je na nekoliko mjesta Blom izgubio nit svoga izlaganja kulturne povijesti te se po\u010dinje vrtjeti oko ve\u0107inom poznatih \u010dinjenica politi\u010dke povijesti, ipak ni tu ne odudara suvi\u0161e od postavljenoga modela, jer u\u010dinci po \u017eivot ljudi nisu dolazili iz umjetni\u010dkih manifesta ili pojedinih knjiga intelektualaca, nego prije svega iz odluka europskih i svjetskih dr\u017eavnika toga me\u0111uratnog doba. Doba je to obilje\u017eeno zapravo stanjem primirja, a ne mira, stoga je opravdano o njemu govoriti kao o razdoblju drugoga europskoga Tridesetogodi\u0161njeg rata od 1914. do 1945. godine. Svojom je knjigom Blom pokazao kako rat ustvari nije bio razdjelnica dviju epoha, nego prije svega odre\u0111eni izraz moderne i duha vremena, ba\u0161 kao \u0161to je svaki aspekt \u010dovjekova svakodnevnoga \u017eivota u me\u0111ura\u0107u bio izraz moderne, kolikogod on freneti\u010dno nastojao iz nje i od nje pobje\u0107i.<\/p>\n

 <\/p>\n

Ivan Smiljani\u0107<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-9153","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[{"id":52666,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52666","url_meta":{"origin":9153,"position":0},"title":"Najava programa Festivala povijesti Kliofest (5-8. V. 2026)","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"24. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Po trinaesti put odr\u017eava se Festival povijesti Kliofest! Do petka \u0107emo odr\u017eati osam okruglih stolova i dva kolokvija te niz predstavljanja knjiga i projekata razli\u010dite tematike, od antike do suvremenosti. Bit \u0107e predstavljeno i nekoliko izlo\u017ebi te odr\u017ean jedan povijesni kviz. Prikazat \u0107emo i jedan film \u2013 o generalu Boroevi\u0107u.\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-2026.jpg?fit=526%2C526&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-2026.jpg?fit=526%2C526&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-2026.jpg?fit=526%2C526&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x"},"classes":[]},{"id":52589,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52589","url_meta":{"origin":9153,"position":1},"title":"Predstavljena knjiga Miomira \u017du\u017eula “Dayton: Diplomacija – druga strana rata”","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"22. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Knjiga Miomira \u017du\u017eula \u201eDayton: Diplomacija \u2013 druga strana rata\u201d predstavljena je u srijedu, 22. travnja 2026. godine u foajeu Hrvatskoga narodnog kazali\u0161ta u Zagrebu. Op\u0161irnije: https:\/\/vijesti.hrt.hr\/hrvatska\/predstavljena-knjiga-miomira-zuzula-dayton-diplomacija-druga-strana-rata-12683259 https:\/\/www.vecernji.ba\/amp\/vijesti\/zuzulova-knjiga-o-daytonu-predstavljena-u-zagrebu-diplomacija-kao-druga-strana-rata-1953700 https:\/\/www.tportal.hr\/vijesti\/clanak\/bivsi-sanaderov-ministar-odrzao-promociju-evo-tko-je-sve-dosao-na-predstavljanje-knjige-miomira-zuzula-foto-20260422 https:\/\/direktno.hr\/zivot\/kultura\/zuzul-otkrio-sve-o-drugoj-strani-rata-za-hrvatsku-se-nije-libio-povuci-nekoga-i-za-kosu-395042 https:\/\/www.24sata.hr\/news\/miomir-zuzul-predstavio-je-knjigu-o-daytonu-diplomacija-je-bila-druga-strana-rata-1123152 https:\/\/www.vecernji.hr\/kultura\/kolinda-grabar-kitarovic-otvoreno-miomir-zuzul-nije-vukao-samo-za-rukav-nego-i-za-kosu-1953722 https:\/\/www.vecernji.hr\/kultura\/i-papa-lav-xiv-eksplicitno-je-daytonski-sporazum-istaknuo-kao-primjer-uspjesna-rjesavanja-sukoba-1952215","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Dayton.jpg?fit=1024%2C683&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Dayton.jpg?fit=1024%2C683&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Dayton.jpg?fit=1024%2C683&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Dayton.jpg?fit=1024%2C683&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":52528,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52528","url_meta":{"origin":9153,"position":2},"title":"[Promocija knjige] Banja Luka u ratu: Etnopolitika i svakodnevica (1990\u20131995) (ActiveLab, YugoLab)","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Institut za filozofiju i dru\u0161tvenu teoriju i O\u0161tra Nula organizuju promociju knjige Banja Luka u ratu: Etnopolitika i svakodnevica (1990\u20131995) autorke Armine Galija\u0161, koja \u0107e se odr\u017eati 20. aprila 2026. u 12.00 sati u prostorijama Instituta (Kraljice Natalije 45, Beograd). Re\u010d je o prvom nau\u010dno utemeljenom i sistematskom radu koji\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/20-april-RS.jpg?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/20-april-RS.jpg?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/20-april-RS.jpg?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/20-april-RS.jpg?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/20-april-RS.jpg?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52592,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52592","url_meta":{"origin":9153,"position":3},"title":"Predstavljanje knjige “Turska ku\u0107a u Rijeci” u Zagrebu","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"22. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U prostorijama Turskog kulturnog centra Yunus Emre u Zagrebu, u utorak 21. travnja 2026. godine, odr\u017eano je sve\u010dano predstavljanje dopunjenog izdanja knjige Turska ku\u0107a u Rijeci, u organizaciji Hrvatsko-turskog dru\u0161tva Rijeka i partnerstvu sa Skupinom prijateljstva Hrvatska-Turska Hrvatskog sabora, Veleposlanstvom Republike Turske u Republici Hrvatskoj te Turskim kulturnim centrom Yunus\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52569,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52569","url_meta":{"origin":9153,"position":4},"title":"[Predavanje] Ne \u010dekaju\u0107i inspiraciju \u2013 anga\u017eovane intelektualne, kulturalne i umetni\u010dke prakse u me\u0111uratnom periodu: teorija i praksa kriti\u010dke levice u jugoslovenskoj kulturi (YugoLab)","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"21. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U vreme agresivnog ja\u010danja globalne desnice, (pro)fa\u0161isti\u010dkih, rasisti\u010dkih i imperijalisti\u010dkih politika, dok je istovremeno globalna levica izrazito slaba, a progresivni pokreti atomizirani i fragmentisani, va\u017eno je iz savremene perspektive vratiti se revolucionarnim i emancipatorskim zbivanjima u jugoslovenskom (ali i s njima u vezi internacionalnim de\u0161avanjima), kao i dru\u0161tvenoj ulozi kulturalnih\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"","width":0,"height":0},"classes":[]},{"id":52439,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52439","url_meta":{"origin":9153,"position":5},"title":"Tribina “Ahmi\u0107i 33 godine kasnije: Ne u na\u0161e ime”","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"16. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U \u010detvrtak, 16. travnja 2026. u 17 sati u Knji\u017enici i \u010ditaonici Bogdana Ogrizovi\u0107a u Zagrebu odr\u017eat \u0107e se tribina pod nazivom Ahmi\u0107i 33 godine kasnije: Ne u na\u0161e ime. Na tribini \u0107e govoriti Ivica \u0110iki\u0107, novinar, Mubera Masli\u0107 \u2013 \u017ddralovi\u0107, aktivistikinja, prevoditeljica za arapski, Domagoj Fuk, student politologije, \u010dlan\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Zagreb_2026.jpeg?fit=1200%2C900&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Zagreb_2026.jpeg?fit=1200%2C900&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Zagreb_2026.jpeg?fit=1200%2C900&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Zagreb_2026.jpeg?fit=1200%2C900&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Zagreb_2026.jpeg?fit=1200%2C900&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]}],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/9153","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=9153"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/9153\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":9155,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/9153\/revisions\/9155"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=9153"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=9153"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=9153"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}