{"id":9123,"date":"2018-04-05T11:10:39","date_gmt":"2018-04-05T11:10:39","guid":{"rendered":"http:\/\/historiografija.hr\/?p=9123"},"modified":"2018-04-06T13:49:35","modified_gmt":"2018-04-06T13:49:35","slug":"mihaela-maric-prikaz-knjige-kolektivno-secanje-i-politike-pamcenja-2015","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=9123","title":{"rendered":"Mihaela Mari\u0107 \u2013 prikaz knjige &#8211; &#8220;Kolektivno se\u0107anje i politike pam\u0107enja&#8221;, 2015."},"content":{"rendered":"<p><em>\u00a0<\/em><\/p>\n<p><strong><em>Kolektivno se\u0107anje i politike pam\u0107enja.<\/em> Priredili Michal Slade\u010dek, Jelena Vasiljevi\u0107, Tamara Petrovi\u0107. Beograd: Zavod za ud\u017ebenike, 2015.<\/strong><\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>Komemoracije i drugi oblici obilje\u017eavanja nacionalnih doga\u0111aja postaju va\u017eniji u drugoj polovici 20. stolje\u0107a i op\u0107enito dolazi do pomame za sje\u0107anjem (poput obilje\u017eavanja 200 godina od Francuske revolucije, a pogotovo padom Berlinskog zida 1989.). Nedavno smo u hrvatskoj javnosti, pa tako i akademskim krugovima, mogli svjedo\u010diti raznim sukobima ba\u0161 oko pitanja komemoracija te op\u0107enito kolektivnog sje\u0107anja i pam\u0107enja. Takvi sukobi \u0161ire se i na prostoru biv\u0161e Jugoslavije, a u fokusu nije samo rat u 1990-ima nego razlozi neslaganja se\u017eu i dublje u pro\u0161lost. Uzroka ovakve situacije ima puno, a ako bismo se zadr\u017eali na nesporazumima unutar akademske zajednice, jedan od razloga bi sigurno bio manjak prevedene teorijske i metodolo\u0161ke literature o fenomenima kolektivnog sje\u0107anja i pam\u0107enja. Neka poznata djela poput <em>Izmi\u0161ljanje tradicije <\/em>(Eric Hobsbawn i Terence Ranger, Beograd: Bibilioteka XX vek, 2011.) prevedena su nedavno, dok je posljednji zbornik bitnih stranih tekstova preveden i objavljen 2006. godine pod nazivom <em>Kultura pam\u0107enja i historija<\/em> (prir. Maja Brklja\u010di\u0107, Sandra Prlenda, Zagreb: Golden marketing \u2013 Tehni\u010dka knjiga, 2006.). Stoga je cilj zbornika <em>Kolektivno se\u0107anje i politike pam\u0107enja <\/em>bio da se na jednom mjestu okupe i sistematski izlo\u017ee neki od najrelevantnijih tekstova o kolektivnom sje\u0107anju i pam\u0107enju. Prire\u0111iva\u010di su \u017eeljeli obuhvatiti cijelo istra\u017eiva\u010dko podru\u010dje i tako ukazati na problemati\u010dnost ove teme. Zbornik je zato podijeljen u \u010detiri ve\u0107a poglavlja od kojih svako pristupa temi iz drugog kuta. Poglavlja sadr\u017ee tekstove nekih od najpoznatijih istra\u017eiva\u010da koji su se bavili ovom problematikom: Maurice Halbwachs, Jan Assmann, Tzvetan Todorov, Pierre Nora, Eric Hobsbawm i drugi.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>U prvom poglavlju \u201eKolektivno se\u0107anje: dru\u0161tveni, kulturni i politi\u010dki fenomen\u201c uvode se i obja\u0161njavaju klju\u010dni pojmovi i konceptualni obrasci unutar kojih se smje\u0161ta sje\u0107anje, dru\u0161tvene grupe, politike i kulture. Maurice Halbwachs u tekstu \u201eKolektivno i istorijsko pam\u0107enje\u201c ponajprije razmatra autobiografsko-individualno sje\u0107anje kao dio grupnog, kolektivnog sje\u0107anja i za\u0161to je u suprotnosti s historijskim sje\u0107anjem. Pojedinac je od djetinjstva izlo\u017een utjecaju dru\u0161tvene sredine i dolazi u doticaj s pro\u0161losti koja oblikuje i njegove uspomene te se mo\u017ee poslu\u017eiti historijskim sje\u0107anjem kako bi upotpunio uspomenu ili ispitao njezinu istinitost dok proces ne mo\u017ee i\u0107i u suprotnom smjeru. Ako ne postoji uspomena koju bi se moglo rekonstruirati, kori\u0161tenjem historijskog sje\u0107anja nastaje samo prazan okvir koji se sam od sebe ne mo\u017ee ispuniti. Dalje se autor bavi razlikama izme\u0111u kolektivnog sje\u0107anja i historije te zaklju\u010duje kako historijsko sje\u0107anje trebamo zvati historijom jer ona zapo\u010dinje tamo gdje prestaje kolektivno sje\u0107anje. Kolektivno sje\u0107anje \u017eivi unutar odre\u0111ene grupe \u010dime je ograni\u010deno u vremenu i prostoru, dok bi historija trebala biti nedjeljiva pa kao takva predstavlja univerzalno pam\u0107enje. Tako\u0111er, kolektivno sje\u0107anje se gradi na sli\u010dnostima i kao takvo inzistira na nepromjenjivosti dok historija inzistira na konstantnim dru\u0161tvenim promjenama.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>Jan Assmann svojim tekstom \u201eKolektivno se\u0107anje i kulturni identiteti\u201c, postoje\u0107oj Halbwachsovoj teoriji pridru\u017euje pojam kulturnog sje\u0107anja koje se razlikuje od \u201ekomunikativnog\u201c ili \u201esvakodnevnog\u201c sje\u0107anja i historijske znanosti. Autor tvrdi kako kulturno sje\u0107anje posjeduje odre\u0111ene fiksne to\u010dke koje on naziva \u201efigurama sje\u0107anja\u201c. Nadalje, prou\u010dava obilje\u017eja kulturnog sje\u0107anja: a) u\u010dvr\u0161\u0107ivanje identiteta ili veza s grupom b) rekonstruktivnost \u2013 nijedno sje\u0107anje ne mo\u017ee sa\u010duvati pro\u0161lost kao takvu ve\u0107 samo \u0161to od nje ostaje c) oformljenost \u2013 kolektivno dijeljenje znanja i kristalizacija komuniciranog zna\u010denja d) organiziranost e) obavezivost \u2013 odnos grupe o slici sebe obuhva\u0107a jasne sistemske vrijednosti i diferencijaciju zna\u010denja f) refleksivnost. Assmann zaklju\u010duje da pojam kulturno sje\u0107anje obuhva\u0107a skup tekstova, slika i rituala koji se mogu vi\u0161e puta koristiti te su specifi\u010dni za svaku grupu, svaku epohu, a kulturno naslje\u0111e neke grupe ujedno govori i o njezinu identitetu i kako ona \u017eeli da je drugi percipiraju.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>Aleida Assmann u tekstu \u201eSe\u0107anje, individualno i kolektivno\u201c na tom tragu pi\u0161e o \u010detiri vrste sje\u0107anja: individualnom, dru\u0161tvenom, politi\u010dkom i kulturnom. Sla\u017ee se s Janom Assmannom da individualno sje\u0107anje ne funkcionira bez me\u0111uodnosa s dru\u0161tvenim sje\u0107anjem dok za druga dva oblika sje\u0107anja smatra da su posrednici. Ipak, postoje odre\u0111ene razlike izme\u0111u pojedinih sje\u0107anja: dru\u0161tveno sje\u0107anje se u odnosu na politi\u010dko temelji na zajedni\u010dkom pro\u017eivljenom iskustvu dok je politi\u010dko proizvod institucija i ve\u0107ih grupa te je kao takvo zasnivano na selekciji i isklju\u010divanju. Nadalje, politi\u010dko sje\u0107anje se obra\u0107a pojedincu kao \u010dlanu grupe dok se kulturno sje\u0107anje prema svakom \u010dlanu grupe odnosi kao prema pojedincu. Autorica napominje da proces isklju\u010divanja mo\u017ee biti \u0161tetan jer se sramota i krivica zanemaruju kako bi se odr\u017ealo pozitivnu sliku o samom sebi, a \u010dime pojam \u017ertve ostaje nejasan.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>Jeffrey K. Olick i Joyce Robbins u svome tekstu \u201eStudije o dru\u0161tvenom se\u0107anju: Od \u201ekolektivnog se\u0107anja\u201c do istorijske sociologije mnemoni\u010dkih praksi\u201c donose pregled kori\u0161tenja pojma kolektivnog sje\u0107anja, bave se zada\u0107ama i ograni\u010denjima njegova izu\u010davanja od po\u010detaka pa do danas te od istra\u017eiva\u010da, izme\u0111u ostalog, spominju Halbwachsa, Le Goffa i Noru.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>Jacques Le Goff iznosi u svom \u010dlanku \u201ePam\u0107enje\u201c one svoje teorije kojih se doti\u010du Olick i Robbins. Zapo\u010dinje kategorizacijom pam\u0107enja Andr\u00e9a Leroi-Gourhana koji ga dijeli u tri skupine: specifi\u010dno, etni\u010dko i umjetno i smatra kako treba razlikovati pam\u0107enje izri\u010dito usmenih pam\u0107enja i izri\u010dito pisanih te faze kada usmeno prelazi u pismeno. U onim dru\u0161tvima kod kojih dominira usmeno pam\u0107enje ili se doga\u0111a prijelaz iz usmenoga na pismeno pam\u0107enje ilustrativno se vidi borba za dominacijom nad sje\u0107anjem te manipulacijom pam\u0107enjem. Le Goff zato nagla\u0161ava kako je zada\u0107a stru\u010dnjaka, prou\u010davatelja pam\u0107enja, poput antropologa i povjesni\u010dara, da se bore za demokratizaciju dru\u0161tvenog pam\u0107enja.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>Drugo poglavlje \u201eSe\u0107anje kao filozofsko-eti\u010dki problem\u201c iznosi nekoliko razmi\u0161ljanja o eti\u010dkim aspektima sje\u0107anja, govori o odnosu sje\u0107anja i pam\u0107enja, o zaboravu i pra\u0161tanju. Jeffrey Blustein u svome se tekstu \u201eSe\u0107anje kao predmet vrednosnog ispitivanja\u201c osvrnuo na Nietzscheovo protivljenje pristranosti u korist sje\u0107anja te iznosi njegovu raspravu o monumentalnoj, antikvarnoj i kriti\u010dkoj historiji za koje Nietzsche smatra kako imaju va\u017enu ulogu u formiranju karaktera pojednica i naroda te da je opasno ako jedna od njih postane mo\u0107nija od drugih. Zatim se bavi vezom sje\u0107anja i identiteta tvrde\u0107i kako je sje\u0107anje preduvjet identiteta navode\u0107i razne vrste identiteta: numeri\u010dki, biografski, osobni, prakti\u010dki, kolektivni itd. Nadalje, razmatra vezu izme\u0111u kolektivnog identiteta i obaveze te zaklju\u010duje kako obaveze koje su povezane s identitetom dobivaju na te\u017eini pa s moralnog stajali\u0161ta moramo i\u0107i za njihovim ispunjenjem.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>Avishai Margalit u svome tekstu \u201eOpra\u0161tanje i zaboravljanje\u201c ponajprije navodi kako je opra\u0161tanje i zaboravljanje vezano za religiju \u0161to razmatra na primjerima iz Biblije. Opra\u0161tanje definira kao svjesnu odluku \u010dovjeka da promijeni svoj stav i prije\u0111e preko osvete jer je ono moralna vjerska du\u017enost. Potpunim opra\u0161tanjem \u010dina dolazi do zaboravljanja. Autor nagla\u0161ava da postoji ne\u0161to zvano opra\u0161tanje drugog reda, kada se opra\u0161ta, ali ne zaboravlja. On ovakvo razmi\u0161ljanje podr\u017eava navode\u0107i kako je dovoljno prije\u0107i preko neprijateljstva i ogor\u010denosti, \u0161to ne zahtijeva potpuni zaborav.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>Paul Ricoeur u tekstu \u201eO pam\u0107enju i podse\u0107anju\u201c govori o dvjema vrstama pam\u0107enja: manipuliranim i obaveznim sje\u0107anjem. Manipulirano sje\u0107anje zloupotreba je sje\u0107anja i zaborava \u0161to povezuje sa slabostima identiteta: a) te\u017eak odnos prema vremenu, b) sukobljavanje s drugima c) naslje\u0111e utemeljuju\u0107eg nasilja. Manipulacija sje\u0107anjem povezana je s ideologijom jer ona iskrivljuje stvarnost, opravdava sistem mo\u0107i i integrira zajedni\u010dki svijet pomo\u0107u simbola. Za ideologiju tako postaje bitan zajedni\u010dki identitet sa\u010dinjen od podu\u010davane historije (rememoriranje), nau\u010dene historije (memorizacije) i proslavljanja povijesti (komemoracije). Kod obaveznog pam\u0107enja razmatra odnos i zadatke pam\u0107enja i pravde: a) pam\u0107enje treba nekome drugome u odnosu na sebe kroz sje\u0107anje donositi pravdu b) pam\u0107enje mora isplatiti dug koji se onda ne svodi na koncept krivice c) pam\u0107enje ima moralnu du\u017enost prema \u017ertvama \u010diji smo du\u017enici. Autor zaklju\u010duje kako je pitanje zadataka pam\u0107enja prekompleksno, ali pam\u0107enje kao takvo pokazuje moralnu problematiku povezanu s njim.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>Tzvetan Todorov u tekstu \u201eUpotrebe pam\u0107enja\u201c nagla\u0161ava kako pam\u0107enje bez ikakvih ograni\u010denja nije ni dobro ni lo\u0161e te se konstantno kre\u0107e izme\u0111u procesa sakralizacije (izoliranja sje\u0107anja) i banalizacije (zloupotrebe). Nadalje, bavi se vezom identiteta sa sje\u0107anjem raznih grupa s naglaskom na \u017ertve pro\u0161losti. Autor tvrdi da \u017ertve jednog doga\u0111aja mogu ubrzo postati agresorima u nekom drugom doga\u0111aju, a da te nove \u017ertve nemaju veze s po\u010detnim agresorom. Stoga treba razmotriti razlike izme\u0111u opra\u0161tanja, osvete i zaboravljanja. Autor zaklju\u010duje da komemoracije nemaju smisla ako se samo baziraju na negativnoj slici o drugima te da bi se trebalo uputiti nekim srednjim putem izme\u0111u sakralizacije i banalizacije.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>Ian Hacking u tekstu \u201eMemoropolitika\u201c istra\u017euje memoropolitiku odnosno politiku sje\u0107anja i pita se koje discipline istra\u017euju znanja o du\u0161i navode\u0107i primjere iz psihologije, filozofije itd. Zaklju\u010duje kako se u 19. st. razvojem nauke moralna rasprava o duhovnim pitanjima polako okre\u0107e od subjektivnih prema objektivnim mi\u0161ljenjima, prema znanosti, iz \u010dega proizlazi da je mogu\u0107e postojanje objektivnog znanstvenog znanja o sje\u0107anju.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>U tre\u0107em poglavlju \u201eIstorija, nacija i se\u0107anje\u201c dodatno se zao\u0161trava odnos izme\u0111u sje\u0107anja i historije i razmatra se uloga sje\u0107anja u konstruiranju nacionalnih povijesti i tradicija. Eric Hobsbawm u tekstu \u201eKako se tradicije izmi\u0161ljaju\u201c nastoji definirati termin \u201eizmi\u0161ljanje tradicije\u201c jer je upotreba ovog pojma kod povjesni\u010dara nejasna. Hobsbawm pod tim pojmom smatra tradicije koje su izmi\u0161ljene, konstruirane i formalno ustanovljene kao i one koje se javljaju u kratkom vremenskom periodu zbog \u010dega ih je te\u017ee pratiti. Hobsbawm nagla\u0161ava razliku izme\u0111u tradicije i obi\u010daja \u2013 dok tradicija te\u017ei biti nepromijenjena, obi\u010daj ovisi o svojoj sposobnosti da se prilagodi novim okolnostima. Autor tako\u0111er razlikuje tradiciju od rutinskih radnji koje nemaju uo\u010dljiv ritual ili simboli\u010dku funkciju. Navodi tri tipa izmi\u0161ljenih tradicija koje nastaju nakon industrijske revolucije: a) one koje simboliziraju socijalnu koheziju ili pripadnost nekoj grupi b) one koje uspostavljaju ili legitimiraju institucije c) one \u010diji je glavni cilj bila socijalizacija u smislu usa\u0111ivanja vjerovanja i sistema vrijednosti. Nagla\u0161ava kako je izmi\u0161ljanje tradicije usko vezano s nacionalizmom i povijesti zbog \u010dega se ba\u0161 kod istra\u017eivanja nacionalnog fenomena treba obratiti pa\u017enju na izmi\u0161ljanje tradicije jer ona upu\u0107uje na ono \u0161to druga\u010dije ne bismo mogli primijetiti.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>Allan Megill u \u010dlanku \u201eIstorija, se\u0107anje, identitet\u201c ispituje odre\u0111ene odlike odnosa historija \u2013 sje\u0107anje \u2013 identitet u kontekstu pomame za sje\u0107anjem krajem 20. stolje\u0107a. Smatra kako je zajedni\u010dka odlika svih manifestacija pomame za sje\u0107anjem nesigurnost identiteta. Svaka nesigurna zajednica traga za samoodre\u0111enjem, a \u0161to je ona zami\u0161ljenija potrebno joj je vi\u0161e pozivanja na sje\u0107anje i zaborav. Ovdje autor radi razliku izme\u0111u sje\u0107anja (slika pro\u0161losti koju konstruira subjekt u sada\u0161njosti), nostalgije (privla\u010dnost prema zami\u0161ljenoj pro\u0161losti koja nema nikakve veze s identitetom) i tradicije (objektivni skup kulturnih artefakata i artikulacija). Smatra kako se historija i sje\u0107anje zna\u010dajno razlikuju, a same je granice te\u0161ko odrediti napominju\u0107i kako je u nedostatku neupitnog autoriteta tenzija izme\u0111u historije i sje\u0107anja nerazrje\u0161iva. Vra\u0107aju\u0107i se na pitanje pomame za sje\u0107anjem, Megill tvrdi kako se sje\u0107anje javlja kao odgovor na nemir izazvan zbog neuspjeha modernosti i propitivanja ideje o postojanju jedne autoritativne perspektive zbog \u010dega dolazi do problematiziranja identiteta.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>Anthony D. Smith u tekstu \u201eLegende i pejza\u017ei\u201c istra\u017euje paradoks suvremenog dru\u0161tva koje ujedno te\u017ei za inovacijom, ali posjeduje duboku nostalgiju za pro\u0161lo\u0161\u0107u kako bi legitimiralo te inovacije. Autor se bavi nacionalizmom i stvaranjem nacionalne povijesti. Dijeli nacije na one koje posjeduju \u201epunu\u201c historiju, u smislu da su sa\u010duvale dovoljan broj svojih sje\u0107anja, i one kojima ta sje\u0107anja nedostaju zbog \u010dega su primorane na rekonstrukciju ili izmi\u0161ljanje koriste\u0107i se mitovima i simbolima koji uvelike utje\u010du na naciju i obja\u0161njavaju njezin identitet. Nacija se razvija u odre\u0111enom okviru tradicije koja sa svakom novom generacijom ne po\u010dinje od po\u010detka ve\u0107 naslje\u0111uje mitologiju i simbolizam od prethodnih generacija. Stoga kod istra\u017eivanja nacije nije dovoljno samo poznavati njezinu povijest i razumjeti njihove rekonstrukcije pro\u0161losti nego vidjeti \u0161to je koja nacija u\u010dinila s naslje\u0111em.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>Pierre Nora u tekstu \u201ePam\u0107enje istorije, pam\u0107enje istori\u010dara\u201c usredoto\u010duje se na dinamiku sje\u0107anja i historije, sakralizacije i sekularizacije pro\u0161losti, svojevrsnu dominaciju historije nad pro\u0161lo\u0161\u0107u u modernoj situaciji u kojoj \u017eivog sje\u0107anja vi\u0161e nema. Pita se u \u010dije ime govori povjesni\u010dar, govori li u ime znanosti? S obzirom na to da i povjesni\u010dari pripadaju jednoj od grupa koje posjeduje svoju vrstu sje\u0107anja, Nora sumnja u to da mogu tuma\u010diti kolektivno pam\u0107enje. Autor smatra kako je posao povjesni\u010dara ipak konstantno preispitivati dominantno pam\u0107enje dru\u0161tva koje ono stvara kako bi se odr\u017ealo i stvorilo vanjsku sliku o sebi.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>\u010cetvrto poglavlje \u201eIdeolo\u0161ki i politi\u010dki kontekst pomame za se\u0107anjem\u201c donosi tekstove koji obja\u0161njavaju historijske i ideolo\u0161ke kontekste revalorizacije zna\u010daja sje\u0107anja te nove modele koji oblikuju na\u010dine na koje izgra\u0111ujemo narative o svojoj pro\u0161losti, bilo kao pojedinci, bilo kao pripadnici \u0161irih grupa. Zatim se razmatra kako kasni kapitalizam usmjerava konstrukciju narativa o pro\u0161losti i fragmentaciju sje\u0107anja. Barbara A. Misztal u tekstu \u201eSakralizacija se\u0107anja\u201c bavi se dvama trendovima sakralizacije sje\u0107anja. Prvi se proces javlja u dru\u0161tvima sklonim zaboravu, dok drugi upu\u0107uje na novi val duhovnosti u dru\u0161tvima. Prvi karakterizira pove\u0107anje popularnosti komemoracijskih sve\u010danosti pa ta mjesta postaju bitna za turizam. Drugi se javlja zbog slabljenja nacionalnih i religijskih sje\u0107anja \u0161to rezultira pluralizacijom sje\u0107anja koja se ostvaruje ulijevanjem lokalnih sje\u0107anja u autoritativno sje\u0107anje zbog \u010dega ono propada. Dolazi do nastajanja nove duhovnosti koju karakterizira potraga za osobnim identitetom kroz ispitivanje dosada\u0161njega. Autorica u tekstu prvo donosi kratak prikaz dominantnih znanstvenih postavki o vezama izme\u0111u sje\u0107anja i du\u0161e, zatim ispituje nove procese koji su odgovorni za pripisivanje klju\u010dne uloge traumati\u010dnim sje\u0107anjima nakon \u010dega istra\u017euje posljedice njegovanja i politizacije bolnih sje\u0107anja marginaliziranih grupa koje u njima tra\u017ee i oblikuju svoj identitet. Bavi se pojmovima opra\u0161tanja i zaboravljanja te zaklju\u010duje kako se traumati\u010dne doga\u0111aje ne bi smjelo zaboraviti, ali bi trebalo do\u0107i do procesa opra\u0161tanja.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>David W. Blight u tekstu \u201ePomama za se\u0107anjem: Za\u0161to i za\u0161to danas?\u201c tvrdi: \u201ekrvava istorija 20. veka prouzrokovala je da se vi\u0161e zanimamo za na\u010din na koji nacije organizuju svoju pro\u0161lost, kako kreiraju pri\u010de o nastanku, izumevaju tradicije i kako se za\u0161to u ime se\u0107anje mo\u017ee po\u010diniti nasilje ogromnih razmera\u201c (str. 322). Zatim slijede primjeri Holokausta, godi\u0161njica ameri\u010dkog gra\u0111anskog rata, kraja Hladnog rata i kako se ova pomama za sje\u0107anjem manifestira u muzejima, popularnoj kulturi i sl. On se pridru\u017euje mi\u0161ljenjima da su povjesni\u010dari odgovorni za ispitivanje problema sje\u0107anja i da tako trebaju pomo\u0107i stvaranju budu\u0107nosti.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>Richard Sennett u tekstu \u201eUznemiruju\u0107a se\u0107anja\u201c bavi se ljudima na koje je utjecala moderna ekonomija i na\u010dinima kako oni poku\u0161avaju rastuma\u010diti \u0161to im se dogodilo. Njihovo kolektivno sje\u0107anje prolazi kroz tri faze: prvo pri\u010daju o pro\u0161lim doga\u0111ajima i zaklju\u010duju kako su nadre\u0111eni krivi za njihovu sudbinu jer su znali \u0161to se doga\u0111a, drugu fazu obilje\u017eava pasivna uloga naratora jer za situaciju krive izvanjske \u010dimbenike, a u tre\u0107oj fazi zaklju\u010duju kako su sami krivi za situaciju jer su propustili svoju \u0161ansu, pa tako proces dolazi do kraja. Autor na kraju zaklju\u010duje da dolazi do promjene u modernoj ekonomiji u upravljanju firmama jer se do 1980-ih cijenila lojalnost firmi, kolektivno sje\u0107anje, dok se danas takav oblik lojalnosti vidi kao znak osobnog sje\u0107anja te je kao takvo teret instituciji. \u017drtve modernog kapitalizma tek decentralizacijom sje\u0107anja i izno\u0161enjem razli\u010ditih glasova mogu oblikovati svoj identitet.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>Edward S. Casey u tekstu \u201eJavno se\u0107anje u vremenu i prostoru\u201c razmatra spomenike kao trajni relikt javnog sje\u0107anja i pogrebni govor u ulozi trenutnog relikta javnog sje\u0107anja kao podjednako bitne dijelove javnog sje\u0107anja. Govori i o \u010detiri vrste sje\u0107anja: individualnom, dru\u0161tvenom, kolektivnom i javnom. Prva tri daju doprinos javnom sje\u0107anju. Javno je sje\u0107anje vezano za odre\u0111eno mjesto, a autor kroz pet zapa\u017eanja navodi \u0161to je sve potrebno kako bi se doga\u0111aj instituirao u javnom sje\u0107anju: 1) javni prostor 2) javno prisutstvo 3) javna rasprava 4) zajedni\u010dka tema i 5) komemoracija na odre\u0111enom mjestu. Na ovaj na\u010din mjesto podupire javno sje\u0107anje. U posljednjem poglavlju autor u pet zapa\u017eanja razmatra za\u0161to je javno sje\u0107anje i dalje \u017eivo: a) ima ulogu u stvaranju i izgradnji identiteta b) utje\u010de na oblikovanje javnog \u017eivota i misli c) podlo\u017eno je preispitivanju, ali uz klju\u010dne prilagodbe \u017eivi vje\u010dno d) pitanje javne traume e) ima temporalnu trostrukost kroz povezivanje pro\u0161losti, sada\u0161njosti i budu\u0107nosti.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>Barbara Cassin svojim tekstom \u201ePolitika se\u0107anja. Kako se odnositi prema mr\u017enji\u201c govorio o va\u017enosti tretmana mr\u017enje kako bi se izbjegle njezine posljedice. Autorica se slu\u017ei trima primjerima za dokazivanje ove tvrdnje: 1) proglas iz 403. u Ateni 2) Komisija za istinu i pomirenje nakon kolapsa apartheida u Ju\u017enoj Africi 3) francusko upravljanje arhivima nakon Drugog svjetskog rata. Na kraju zaklju\u010duje kako treba promatrati odnos izme\u0111u pomirenja i pomilovanja jer pomirenje nije stvar etike ve\u0107 politike i da mora biti povu\u010dena jasna granica izme\u0111u priznavanja \u010dinjenice i kajanja. Priznavanje je tako znak pripadnosti politi\u010dkoj zajednici dok je kajanje karakteristi\u010dno za etiku i religiju.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>Zbornik obiluje raznovrsnim tekstovima i sadr\u017eajima koji ovdje, zbog svoje opse\u017enosti, nisu mogli biti dublje razmatrani. U njemu su prevedeni samo neki od brojnih tekstova koji se bave kolektivnim sje\u0107anjem i pam\u0107enjem, ali i oni omogu\u0107avaju relevantan pregled nekih od klju\u010dnih to\u010daka u razvoju znanstvenog bavljenja sje\u0107anjem te prikazuju slo\u017eenost pojmova sje\u0107anje i pam\u0107enje, identitet, tradicija, opra\u0161tanje, zaboravljanje itd. \u010citanjem ovih tekstova mogli bismo bolje razumjeti prijepore koji poga\u0111aju hrvatsku javnost, ali i regionalne sukobe oko pro\u0161losti i sje\u0107anja. Kao \u0161to je spomenuto u nekoliko \u010dlanaka, kriza u dru\u0161tvu na vidjelo izvla\u010di pitanje kolektivnog sje\u0107anja i pam\u0107enja, njegove decentralizacije koja za sobom povla\u010di razne probleme razli\u010ditih identiteta.Tu se javljaju i pitanja kako se odnositi prema \u017ertvama i treba li \u201eoprostiti ali nikada zaboraviti\u201c. Sve je ovo jasno vidljivo u dana\u0161njoj zajednici u javnim raspravama o promjenama naziva ulica, trgova, pitanja spomenika, komemoracija itd. Kako Nora i mnogi drugi smatraju, du\u017enost povjesni\u010dara i historijske znanosti jest poku\u0161ati posredovati izme\u0111u sje\u0107anja i javnosti zalaganjem za ona manje zastupljena sje\u0107anja kako bi do\u0161lo do decentralizacije sje\u0107anja te samim time i stvaranjem odre\u0111ene vrste univerzalnog sje\u0107anja. Iako u hrvatskoj historiografiji i dalje tradicionalno prevladava odvajanje historiografije od javnosti, sve se \u010de\u0161\u0107e javljaju glasovi povjesni\u010dara koji se tome protive. Kontakt povjesni\u010dara i javnosti bitan je \u0161to zbog razvoja same struke kako bi se u dru\u0161tvu \u0161to jasnije i lak\u0161e razrije\u0161ili razni tereti iz pro\u0161losti. Takvi problemi jo\u0161 uvijek sprje\u010davaju kako hrvatsko dru\u0161tvo tako i dr\u017eave s prostora biv\u0161e Jugoslavije da uspostave dijalog oko pitanja kolektivnog sje\u0107anja i pam\u0107enja.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>Mihaela Mari\u0107<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<hr \/>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p><strong>Napomena:<\/strong> prikaz \u0107e biti objavljen u \u010dasopisu studenata povijesti <em>Pro tempore<\/em> (br. 13, Zagreb 2018).<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-9123","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[{"id":52657,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52657","url_meta":{"origin":9123,"position":0},"title":"[Predavanje] Jezik i drugost u (post)socijalisti\u010dkoj Srbiji: diskurzivne politike identiteta (YugoLab)","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"24. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U sklopu projekta Prizma \/ IMAGINATION (\u201eZami\u0161ljanje nacije: srpski nacionalni narativi u sporu (XX\u2013XXI vek)\u201c), koji se realizuje na Institutu za filozofiju i dru\u0161tvenu teoriju Univerziteta u Beogradu (2024\u20132027) uz finansijsku podr\u0161ku Fonda za nauku Republike Srbije, organizuje se serija predavanja na kojoj istra\u017eiva\u010di i istra\u017eiva\u010dice projekta predstavljaju rezultate svojih\u2026","rel":"","context":"U &quot;Novosti&quot;","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/IFDT_28_IV.png?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/IFDT_28_IV.png?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/IFDT_28_IV.png?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/IFDT_28_IV.png?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/IFDT_28_IV.png?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52569,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52569","url_meta":{"origin":9123,"position":1},"title":"[Predavanje] Ne \u010dekaju\u0107i inspiraciju \u2013 anga\u017eovane intelektualne, kulturalne i umetni\u010dke prakse u me\u0111uratnom periodu: teorija i praksa kriti\u010dke levice u jugoslovenskoj kulturi (YugoLab)","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"21. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U vreme agresivnog ja\u010danja globalne desnice, (pro)fa\u0161isti\u010dkih, rasisti\u010dkih i imperijalisti\u010dkih politika, dok je istovremeno globalna levica izrazito slaba, a progresivni pokreti atomizirani i fragmentisani, va\u017eno je iz savremene perspektive vratiti se revolucionarnim i emancipatorskim zbivanjima u jugoslovenskom (ali i s njima u vezi internacionalnim de\u0161avanjima), kao i dru\u0161tvenoj ulozi kulturalnih\u2026","rel":"","context":"U &quot;Novosti&quot;","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"","width":0,"height":0},"classes":[]},{"id":52528,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52528","url_meta":{"origin":9123,"position":2},"title":"[Promocija knjige] Banja Luka u ratu: Etnopolitika i svakodnevica (1990\u20131995) (ActiveLab, YugoLab)","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Institut za filozofiju i dru\u0161tvenu teoriju i O\u0161tra Nula organizuju promociju knjige Banja Luka u ratu: Etnopolitika i svakodnevica (1990\u20131995) autorke Armine Galija\u0161, koja \u0107e se odr\u017eati 20. aprila 2026. u 12.00 sati u prostorijama Instituta (Kraljice Natalije 45, Beograd). Re\u010d je o prvom nau\u010dno utemeljenom i sistematskom radu koji\u2026","rel":"","context":"U &quot;Novosti&quot;","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/20-april-RS.jpg?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/20-april-RS.jpg?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/20-april-RS.jpg?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/20-april-RS.jpg?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/20-april-RS.jpg?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52628,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52628","url_meta":{"origin":9123,"position":3},"title":"Predavanje dopisnog \u010dlana HAZU Alaina Finkielkrauta Izrael, Europa, antisemitizam","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"23. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Francuski filozof Alain Finkielkraut, redoviti \u010dlan Francuske akademije i dopisni \u010dlan HAZU, odr\u017eat \u0107e predavanje\u00a0Izrael, Europa, antisemitizam u utorak 28. travnja 2026. u 13 sati u Knji\u017enici HAZU,\u00a0Strossmayerov trg 14 u Zagrebu. Uvodne rije\u010di odr\u017eat \u0107e\u00a0akademkinja \u017deljka \u010corak i\u00a0akademik Dra\u017een Katunari\u0107. Predavanje \u0107e se odr\u017eati na francuskom jeziku uz konsekutivno\u2026","rel":"","context":"U &quot;Novosti&quot;","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Alain_Finkielkraut.jpg?fit=350%2C407&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200},"classes":[]},{"id":52505,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52505","url_meta":{"origin":9123,"position":4},"title":"Izlo\u017eba &#8220;Eschenstock \/ Jasenov prut&#8221;","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Srpsko narodno vije\u0107e (SNV) i Vizura aperta postavljaju izlo\u017ebu \u0161vicarskog slikara Velimira Ili\u0161evi\u0107a: Eschenstock \/ Jasenov prut. Izlo\u017eba se uz prisustvo autora otvara povodom 81. godi\u0161njice proboja logora\u0161a iz usta\u0161kog logora smrti Jasenovac 22. aprila 2026. u 19 sati u Srpskom kulturnom centru (SKC) u Preradovi\u0107evoj ulici 21 u Zagrebu.\u2026","rel":"","context":"U &quot;Izlo\u017ebe&quot;","block_context":{"text":"Izlo\u017ebe","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=10"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Jasenov_prut.jpg?fit=1024%2C640&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Jasenov_prut.jpg?fit=1024%2C640&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Jasenov_prut.jpg?fit=1024%2C640&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Jasenov_prut.jpg?fit=1024%2C640&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":52502,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52502","url_meta":{"origin":9123,"position":5},"title":"Novi znanstveni projekt Hrvatskog instituta za povijest: \u201c\u017drtve ratova i dr\u017eavnog\/politi\u010dkog nasilja u hrvatskoj povijesti 20. stolje\u0107a\u201d","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Na redovitoj sjednici Vlade RH, 16. travnja 2026., donijet je Zaklju\u010dak kojim se pokre\u0107e znanstveni projekt \u201c\u017drtve ratova i dr\u017eavnog\/politi\u010dkog nasilja u hrvatskoj povijesti 20. stolje\u0107a\u201d. Projekt \u0107e provoditi i koordinirati Hrvatski institut za povijest u razdoblju trajanja projekta od pet godina. Zakljucak Vlade RH Iz teksta projektnog prijedloga: Problematika\u2026","rel":"","context":"U &quot;Novosti&quot;","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]}],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/9123","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=9123"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/9123\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":9156,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/9123\/revisions\/9156"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=9123"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=9123"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=9123"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}