{"id":8951,"date":"2018-03-23T10:58:00","date_gmt":"2018-03-23T10:58:00","guid":{"rendered":"http:\/\/historiografija.hr\/?p=8951"},"modified":"2018-03-23T10:58:00","modified_gmt":"2018-03-23T10:58:00","slug":"luka-pejic-prikaz-knjige-dan-mazur-alexander-danner-svjetska-povijest-stripa-od-1968-do-danas-2017","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=8951","title":{"rendered":"Luka Peji\u0107 – prikaz knjige – Dan Mazur, Alexander Danner, “Svjetska povijest stripa: od 1968. do danas”, 2017."},"content":{"rendered":"

Dan Mazur, Alexander Danner, Svjetska povijest stripa: od 1968. do danas<\/em>, preveli s engleskog Jana Smrekar i Sa\u0161a Drach, Sandorf, Zagreb 2017, 319 str.<\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

Izvrsno izdanje Sandorfa, prijevod atraktivne Svjetske povijesti stripa: od 1968. do danas<\/em> koja \u0107e kao neizostavna referenca gotovo zasigurno vrlo brzo zauzeti antologijsku poziciju u mnogobrojnim stru\u010dnim radovima, ali i na policama ljubitelja devete umjetnosti koji \u0107e ju s u\u017eitkom pro\u010ditati i vi\u0161e joj se puta vra\u0107ati, pro\u0161lo je gotovo neopa\u017eeno u pogledu bilo kakvih reakcija doma\u0107ih historiografskih krugova. Nevjerojatno ili je to ipak bilo i za o\u010dekivati? Mo\u017eemo li pretpostaviti da \u0107e netko, ako ne i mnogi, re\u0107i da smo mi povjesni\u010dari posve\u0107eni temama koje nadilaze trivijalnost stripa? Osvrt u nastavku djelomi\u010dno \u0107e, uz uobi\u010dajeni prikaz konkretnog sadr\u017eaja spomenutog naslova, s obzirom na potonje nastojati argumentirati i relevantnost te iskoristivost ovog umjetni\u010dkog izri\u010daja pri nastojanjima rekonstrukcije pro\u0161lih zbivanja, njihove interpretacije ili, najjednostavnije govore\u0107i, ilustrativnog podu\u010davanja i u\u010denja povijesti.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Konkretno, Svjetska povijest stripa: od 1968. do danas <\/em>predstavlja eruditsku sintezu koja kroz ne\u0161to vi\u0161e od 300 stranica podijeljenih na tri velika poglavlja, te uz gotovo 290 razli\u010ditih grafi\u010dkih priloga i popratnih komentara, obra\u0111uje razvojne faze stripa i najpoznatija djela stvorena u Europi, SAD-u i Aziji. Dakako, ne smijemo zaboraviti autore Dana Mazura i Alexandera Dannera. Dok je Mazur autor stripova, u\u010ditelj, novinar i scenarist, Danner je sveu\u010dili\u0161ni profesor \u010diji su se \u010dlanci o stripovima pojavili u brojnim publikacijama. Ukratko, autorski dvojac suvereno i vrlo jasno elaborira temu s kojom se uhvatio u ko\u0161tac. Ono \u0161to \u010ditatelje mo\u017ee posebno razveseliti jest \u010dinjenica da je rije\u010d o tekstu pro\u017eetom kontekstualiziraju\u0107im referencama na povijest, filozofiju, kulturolo\u0161ke i politi\u010dke fenomene \u010dime strip u ovoj knjizi, u svim svojim oblicima i evolucijskim etapama od subkulturnih kanala do globalnog tr\u017ei\u0161ta, nadilazi povr\u0161no tuma\u010denje proizvoda namijenjenog za jednokratnu konzumaciju. Ve\u0107 nam sam predgovor otkriva o kakvoj je knjizi rije\u010d, isti\u010du\u0107i da strip odra\u017eava esencijalnu ljudsku sklonost pripovijedanju uz slike. Ovo je medij, tvrde autori, koji niti jedna kultura ne mo\u017ee prisvojiti te se njegova univerzalnost o\u010dituje u razli\u010ditim civilizacijskim ostacima, od Trajanovog stupa do azijskih svitaka i srednjovjekovnih tapiserija (str. 7).<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Iako je 1968. godina istaknuta kao bitna vremenska odrednica te po\u010detna to\u010dka knjige, apostrofiraju\u0107i kako je strip nekako ba\u0161 tada postao \u201evi\u0161e od prolazne dje\u010dje zabave\u201c (str. 8), uvodne stranice nude i kratak pregled stanja stvari u ranijim desetlje\u0107ima. Navodi se kako je nakon Drugog svjetskog rata strip percipiran kao jeftina i prolazna zabava dok \u201eumjetni\u010dka \u010dast nije bila u ponudi\u201c (str. 11). Upravo je iz tog razloga bio iznena\u0111uju\u0107 istup Coultona Waugha koji je 1947. godine u svojoj knjizi The Comics <\/em>zapisao da se \u201eistinska literatura i poezija mogu ostvariti u stripovima\u201c (str. 11).<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Stremljenje prema kreativnoj slobodi sve do kasnih 1960-ih predstavljalo je svojevrsnu konstantu u karijerama mnogih autora, uglavnom frustriranih zbog niskog statusa koji im je donosio njihov posao. \u201eAutori su mogli zaraditi za pristojan \u017eivot, ali priznanje koje su dobivali drugi popkulturni autori u filmu, \u017eanrovskoj literaturi poput krimi\u0107a i znanstvene fantastike, te \u010dak u novinskim stripovima, nije o\u010dekivalo i pisce i crta\u010de stripova. Bilo je ne\u010duveno da strip autori imaju financijski udjel u svojim vlastitim djelima\u201c, stoji u knjizi (str. 46).<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Op\u0107enito gledaju\u0107i, 1960-e su otvorile neke nove mogu\u0107nosti za strip. U Italiji su se pojavili \u201enovi mra\u010dni, nasilni, erotski stripovi u krimi \u017eanru, zvani fumetti neri <\/em>(crni stripovi) koji su odra\u017eavali kulturne slobode i opu\u0161tanje moralnog stiska Katoli\u010dke crkve\u201c (str. 17). Na drugom kraju svijetu, u SAD-u, atmosfera hippie pokreta i Ljeta ljubavi ohrabrila je afirmaciju underground autora koji su po prvi put \u201episali i crtali radi vlastitog izra\u017eavanja, bez cenzure ili uplitanja urednika\u201c, zadr\u017eavaju\u0107i vlasni\u0161tvo nad svojim kreacijama (str. 23). \u201eNakon desetlje\u0107a, ili vi\u0161e, tijekom kojeg je samocenzura strip industrije zacementirala percepciju stripa kao medija za djecu, underground autori su dje\u010dje zadovoljstvo \u010ditanja stripova preoteli za odraslu publiku. Njihovi stripovi razbijali su tabue, stavljali u prvi plan golotinju, seks, ekstremno nasilje i uvredljiv humor i radikalnu politiku, ali su tako\u0111er \u0161irili konvencionalna ograni\u010denja stripa kao umjetni\u010dke forme\u201c, pi\u0161u Mazur i Danner (str. 23).<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Sasvim je razumljivo, subverzivan pristup stripu oduvijek je bio meta razli\u010ditih kritika, a naro\u010dito 1950-ih kada naslovi u cirkulaciji jo\u0161 nisu niti imali eksplicitno izra\u017eenu politi\u010dku poruku poput nekih kasnijih radova. Na tom tragu, kao mo\u017eda najpoznatiji slu\u010daj iz sredine 20. stolje\u0107a mo\u017eemo izdvojiti tekstove te javne istupe ameri\u010dkog psihologa Fredrica Werthama, autora knjige Seduction of the Innocent <\/em>iz 1954. godine, koji je isticao \u201enemoralnost stripova\u201c (str. 29), povezuju\u0107i ih s maloljetni\u010dkom delinkvencijom. Upravo su ovakva moraliziraju\u0107a tuma\u010denja stru\u010dnjaka potpomogla dono\u0161enje zakonskih regulativa o pitanju cenzure dozvoljenog sadr\u017eaja, kao \u0161to je bio donedavno va\u017ee\u0107i Comics Code Authority.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Kako god bilo, osvrnemo li se ponovno na scenu nastalu 1960-ih i 1970-ih uvi\u0111amo sve nijanse njezine raznolikosti, nerijetko izra\u017eene kroz aktivisti\u010dki usmjerene projekte. Wimmen’s Comix<\/em>, feministi\u010dki kontrakulturni kolektiv smje\u0161ten u San Franciscu, predvo\u0111en autoricama poput Trine Robbins, 1972. godine zapo\u010deo je s izdavanjem vlastite antologije kao odgovor na \u201eprezasi\u0107enost testosteronom u stripovima\u201c (str. 33). Gotovo u isto vrijeme pokrenut je jo\u0161 jedan isklju\u010divo \u017eenski autorski strip, Tits & Clits<\/em>, usmjeren protiv, kako je uredni\u0161tvo smatralo, inherentno seksisti\u010dke mu\u0161ke underground scene. Pritom Mazur i Danner detektiraju razli\u010dite originalne vizualne i narativne stilove koji su odlikovali ove radove, \u201epoput toplog, opu\u0161tenog naturalizma Joyce Farmer, onosvjetske, art nouveau <\/em>erotike nalik na Kewpie lutku Melinde Gebbie, te samoosu\u0111uju\u0107eg, autobiografskog i grubog, dje\u010djeg stila crtanja Aline Kominsky\u201c (str. 34-35). Nekoliko godina kasnije u Francuskoj je pokrenut \u010dasopis Ah! Nana<\/em>, feministi\u010dki tromjese\u010dnik \u010diji je uredni\u010dki sadr\u017eaj (\u010dlanci, recenzije i eseji o politici, umjetnosti i dru\u0161tvenim problemima) \u201e\u010desto bio militantniji nego u njegovim stripovima\u201c. Upravo je zbog privr\u017eenosti provokativnim temama, vjeruju autori, \u010dasopis i uga\u0161en nakon par godina izla\u017eenja (str. 120).<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Interesantno je da su se i u Japanu 1970-ih godina doga\u0111ale donekle sli\u010dne stvari. Naime, mlade manga<\/em> autorice, okupljene oko neformalnog udru\u017eenja Godina 24<\/em>, tradicionalne narativne strukture obogatile su \u201eupadljivo modernim senzibilitetom, pogotovo u svojim istra\u017eivanjima pitanja rodnog identiteta i seksualnosti\u201c (str. 73). U svakom slu\u010daju, strip u Zemlji Izlaze\u0107eg Sunca tada je bilje\u017eio vlastiti razvojni put obra\u0111uju\u0107i zanimljiv spektar tema \u2013 od seksualnih frustracija japanskih mu\u0161karaca (str. 82) i sukoba izme\u0111u zahtjeva dru\u0161tva te filozofske zen-pasivnosti (str. 83), do sudbine doseljenika iz malih gradova te ruralnih podru\u010dja u Tokyo, otu\u0111enih te odsje\u010denih od vlastitih obitelji i tradicije (str. 85-86), da spomenemo samo neke motive.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Najpopularniji strip \u010dasopis u Francuskoj, Pilote<\/em>, sadr\u017eajem je korespondirao s nemirima koji su zahvatili zemlju 1968. godine. Ton Pilotea<\/em>, koji je po\u010deo izlaziti 1959., \u201epo\u010deo se dramati\u010dno mijenjati, iz dobrog, \u010dak pedago\u0161ki nastrojenog \u010dasopisa, u bespo\u0161tednu politi\u010dku i dru\u0161tvenu satiru\u201c. U godinama koje su uslijedile ovaj je list ustrajao u sarkasti\u010dnom ismijavanju \u0161ovinisti\u010dkog francuskog patriotizma, ne\u0161to \u0161to je ranije bilo gotovo nezamislivo (str. 93-94). Miljama daleko od ne tako davnog degradiranja stripa do razine gotovo infantilne razbibrige, u Francuskoj se 1972. pojavio prvi strip s upozorenjem \u201eSamo za odrasle\u201c (str. 111), dok su drugi \u010dasopisi, poput Captivanta<\/em>, nastavili s obru\u0161avanjem na rasizam i kolonijalizam, \u201enesretni sastojak francusko-belgijske kulture i stripova\u201c (str. 147).<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Politi\u010dka kriza turbulentne ’68. utjecala je i na autore u Argentini. Iste su godine H\u00e9ctor Germ\u00e1n Oesterheld i Alberto Breccia, ne skrivaju\u0107i svoja uvjerenja, sura\u0111ivali na izradi biografije Che Guevare \u201ekoju je vlada zabranila, uni\u0161tavaju\u0107i originalne crte\u017ee i ve\u0107inu kopija knjige\u201c, prenose Mazur i Danner (str. 108). Nadalje, studentski nemiri u Italiji iznjedrili su underground medije koji su kombinirali stripove s prozom i fotonovinarstvom, dok se s padom represivnog Francova re\u017eima probudila \u0161panjolska scena (str. 155).<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Do polovice 1970-ih godina, navode autori, o\u0161trica underground pokreta u SAD-u vi\u0161e nije bila \u0161okantna kao prethodnih godina. Drugim rije\u010dima, mnogi buntovni\u010dki stavovi o seksualnosti, konzumaciji droga, politici i drugim pitanjima vi\u0161e nisu bili tako \u0161kakljivi. Uz to, odlukom ameri\u010dkog Vrhovnog suda iz 1973. lokalne su zajednice dobile pravo postaviti vlastite standarde procjene opscenosti \u0161to je natjeralo brojne trgovce da prestanu prodavati nepo\u017eeljne, uglavnom nezavisne stripove s margina zbog straha od sudskog progona (str. 40).<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Na Starom kontinentu situacija je bila ipak ne\u0161to druga\u010dija. Europa se mogla pohvaliti novom generacijom autora, a strip je po\u010deo izazivati neskriveno odu\u0161evljenje i me\u0111u velikim imenima iz drugih domena kulturnog stvarala\u0161tva, od Umberta Eca do Federica Fellinija (str. 96). Upravo su u Italiji na scenu stupili autori kao \u0161to je Dino Battaglia koji je do kasnih \u0161ezdesetih adaptirao knji\u017eevne klasike, uklju\u010duju\u0107i pri\u010de Poea, Stevenstona, Maupassanta i Melvillea (str. 103). Bez obzira na to, problemi su postojali. Ovdje vrijedi istaknuti kako se autori knjige pozivaju na studiju Drawn and Dangerous: Italian Comics of the 1970s and 1980s<\/em> (2010.), koju potpisuje Simone Castaldi, prema kojoj je \u201eideolo\u0161ka ortodoksija talijanskih marksisti\u010dkih kulturnih arbitara postepeno rezultirala ograni\u010denim, neduhovitim pristupom mediju\u201c (str. 155).<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Bilo kako bilo, globalno govore\u0107i strip se definitivno po\u010deo pribli\u017eavati danas poznatoj sintagmi vizualnog ili grafi\u010dkog romana s neskrivenim literarnim ambicijama, ne\u0161to \u0161to \u0107e kulminirati kroz radove Willa Eisnera (A Contract with God and Other Tenement Stories<\/em>, 1978.) koji je mo\u017eda i najzaslu\u017eniji za popularizaciju ovog termina (str. 181). Tako\u0111er, s objavljivanjem belgijskog \u010dasopisa \u00c0 Suivre<\/em> strip se \u010dvrsto smjestio unutar svijeta knji\u017eevnosti s obzirom na evidentno razra\u0111enu narativnu strukturu te primjenjivanje prakse pripovijedanja u nastavcima (str. 131). Ipak, korporativni su interesi po\u010deli polagati pravo na odraslo \u010ditateljstvo, a \u201ekreativno preuzimanje rizika i autorski izraz postepeno su ustupili mjesto sigurnim, komercijalnim strategijama\u201c. Na tom tragu, Mazur i Danner podsje\u0107aju kako 1980-e \u201ekriti\u010dari i povjesni\u010dari \u0161irom svijeta smatraju razdobljem propadanja i nazadovanja\u201c, barem u pogledu francuske \u0161kole stripa (str. 133).<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Ovo, naravno, nije ozna\u010dilo kraj pojave novih autora \u010diji \u0107e nadolaze\u0107i uraci uskoro sa\u010dinjavati kultni korpus nove epohe. Tako je od sredine sedamdesetih godina 20. stolje\u0107a crta\u010dka genijalnost Jeana Girauda, poznatijeg pod pseudonimom Moebius, pri vizualizacijama urbane budu\u0107nosti i postapokalipti\u010dnih okru\u017eenja po\u010dela izazivati sve vi\u0161e pozornosti (str. 117). Britanac Alan Moore osamdesetih je godina strip nastojao u\u010diniti ponovno socijalno relevantnim pro\u017eimaju\u0107i svoja djela ekolo\u0161kim komentarima (Swamp Thing<\/em>), upozoravaju\u0107i na rasno ugnjetavanje i nasilje (Southern Change<\/em>), ilustriraju\u0107i neofa\u0161isti\u010dku distopijsku policijsku dr\u017eavu (V for Vendetta<\/em>) itd. (str. 166, 175). Serijal Watchmen <\/em>(1986.-1987.) mo\u017eda je i najhvaljeniji Mooreov uradak u kojem je, odrediv\u0161i nuklearnu paranoju Hladnog rata kao kontekst, superjunake po prvi put prikazao kao \u201eduboko manjkava bi\u0107a\u201c (str. 175), pristup koji su mnogi autori kasnije preuzimali no bez slojevite pri\u010de, uglavnom se zadr\u017eavaju\u0107i na mra\u010dnom i nasilnom stilu tvore\u0107i \u201eekstreme plitkog i krvavog senzacionalizma\u201c (str. 178). Izuzetak predstavljaju radovi Franka Millera (Sin City<\/em>, 300 <\/em>i ostalo) koji je i sam zaslu\u017ean za otvaranje novih mogu\u0107nosti predstavljanja grubljih prikaza nasilja i kriminaliteta u formi stripa (str. 175).<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Maus <\/em>Arta Spiegelmana bio je jo\u0161 jedna dokaz da je i na ovaj na\u010din mogu\u0107e pripovijedati o va\u017enim temama, otvoriv\u0161i stripu put u sferu ozbiljne knji\u017eevne diskusije i akademskog prou\u010davanja. Spiegelman je, koriste\u0107i jednostavan umjetni\u010dki stil pri bilje\u017eenju \u017eivotne pri\u010de svoga oca te u\u017easa Holokausta koje je pre\u017eivio, za svoj rad nagra\u0111en Pulitzerom 1992. godine, \u010dime je Maus <\/em>u\u0161ao u povijest kao prvi strip kojem je to po\u0161lo za rukom (str. 187).<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Uz osvrte na originalne doprinose Jacka Kirbyja (The Avengers<\/em>, X-Men <\/em>i dr.), Neila Gaimana (The Sandman<\/em>), Charlesa Schulza (Peanuts<\/em>), Huga Pratta (Corto Maltese<\/em>) i mnogih drugih, autori su pozornost posvetili i specifi\u010dnostima tzv. novinarskog stripa izdvojiv\u0161i Joea Sacca kao pionira \u017eanra poznatog po serijalu s po\u010detka 1990-ih o vlastitim do\u017eivljajima za vrijeme boravka u Izraelu i Palestini (str. 237). Uzgred re\u010deno, Sacco je 2000. godine objavio strip o ratu u Bosni i Hercegovini, gdje se i sam na\u0161ao pri kraju oru\u017eanih sukoba. Za ovaj je rad, u prijevodu Hajrudina Hromad\u017ei\u0107a naslovljen kao Za\u0161ti\u0107ena zona Gora\u017ede: rat u isto\u010dnoj Bosni 1992-95<\/em>, dobio brojna priznanja. U kontekstu navedenog, kao suvremeni autor spomenut je Kana\u0111anin Guy Delisle iza kojeg stoje dnevnici u obliku stripa s njegovih putovanja u Kinu, Myanmar, Sjevernu Koreju i Izrael. \u201eDelislea vi\u0161e zanimaju dnevnici nego izvje\u0161taji; izuzetnu kvalitetu njegovih stripova \u010dini upravo autsajderski kut gledanja na svakodnevni \u017eivot u totalitarnim re\u017eimima, bez ikakvih zaklju\u010daka politi\u010dke naravi\u201c (str. 301).<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Kako se ve\u0107 mo\u017ee i naslutiti, sa svakim novim poglavljem i podnaslovom knjiga otvara pregr\u0161t razli\u010ditih pitanja \u2013 od specifi\u010dnosti umjetni\u010dkog izri\u010daja u zemljama njema\u010dkog govornog podru\u010dja krajem 20. stolje\u0107a gdje jaka tradicija stripa nije pustila korijenje ranije (str. 247), problematizacije \u017eivota homoseksualaca (str. 258) i \u201ekri\u017earskog rata\u201c japanskih udruga roditelja devedesetih protiv \u201e\u0161tetnih\u201c stripova (str. 267), do ideolo\u0161ko-propagandnih odrednica sjevernokorejskog stripa (str. 280). Posebno mjesto zauzima maestralni Persepolis <\/em>Marjane Satrapi, autobiografski strip koji na simpati\u010dan, ali \u010ditak i uvjerljiv na\u010din razla\u017ee autori\u010din do\u017eivljaj Islamske revolucije, postkolonijalizma, rodnog pitanja u Iranu i odrastanja u toj zemlji (str. 256-257).<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Bogatom popisu navedenih naslova mogu\u0107e je dodati i izvrsne prijevode radova povijesne te biografske tematike na hrvatski jezik koji su u posljednjih nekoliko godina obogatili na\u0161e knji\u017enice i privatne biblioteke. Objavljen je Castro<\/em> Reinharda Kleista, Lajka <\/em>Nicka Abadzisa, Munch <\/em>Steffena Kvernelanda, Stripologikon <\/em>posve\u0107en \u017eivotu Bertranda Russella, pri\u010da o strahotama Prvog svjetskog rata Na\u0161a majka rat<\/em> itd.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Kada sve zbrojimo i oduzmemo, o\u010digledno je kako su ure\u0111iva\u010dke politike, crta\u010dke tehnike i diskurzivne prakse vezane uz strip oduvijek na neki na\u010din korespondirale sa \u0161irim dru\u0161tveno-politi\u010dkim okolnostima, bilo da govorimo o ameri\u010dkom pokretu za gra\u0111anska prava ili poratnoj zbilji otu\u0111enih Japanaca. Ve\u0107 na ovoj razini strip nam mo\u017ee poslu\u017eiti kao jedan od izvora za rekonstrukciju Zeitgeista <\/em>ili mentalnih struktura neke epohe. Kao takav, strip svojim \u010ditateljima nudi i vrijedne autobiografske impresije, pa \u010dak i novinarske crtice svjedoka vremena. Pretencioznost naslova Svjetske povijesti stripa: od 1968. do danas <\/em>mo\u017eda je i indikator njezinog najve\u0107eg nedostatka jer ukoliko \u017eelite zaviriti u svijet nekada\u0161njih socijalisti\u010dkih zemalja, od dr\u017eava biv\u0161eg Sovjetskog Saveza do podru\u010dja biv\u0161e Jugoslavije, ovdje ne\u0107ete puno prona\u0107i.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

I za kraj, na jednom mjestu u knjizi, teza o najkomunikativnijem mediju svih vremena potkrijepljena je spominjanjem ambicioznog me\u0111unarodnog projekta poteklog iz Francuske, Comics 2000<\/em>, masivne antologije koja je na dvije tisu\u0107e stranica predstavila 324 autora iz 29 zemalja uz uvjet da niti jedan od odabranih stripova nije sadr\u017eavao tekst, kako ne bi bilo potrebe za prijevodom (str. 265). Predgovor Stana Leeja knjizi Strip, poreklo i zna\u010daj<\/em> (1985.) Svetozara Tomi\u0107a jo\u0161 je jedan argument na tom tragu: \u201eOdista, strip govori univerzalnim jezikom, brzo prelazi nacionalne granice i s lako\u0107om premo\u0161\u0107uje kulturne razlike i jezi\u010dke barijere\u201c. Postoji li bolja pozivnica u svijet stripa od ove?<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Luka Peji\u0107<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-8951","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[{"id":52633,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52633","url_meta":{"origin":8951,"position":0},"title":"POVIJEST TRE\u0160NJEVA\u010cKE GLAZBE: prikupljanje virtualnog fundusa Muzeja susjedstva Tre\u0161njevka","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"23. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"utorak 28. 4. 2026. 14 - 18 h Nova BAZA, Nova cesta 66, Zagreb Prvi su dani ljeta 1957. godine. Bo\u017eica Kalafati\u0107 poha\u0111a drugi razred Osnovne \u0161kole Bratstvo i jedinstvo, danas kralja Tomislava, a ide i na muzi\u010dke satove u Mo\u0161\u0107eni\u010dkoj ulici. Na fotografiji s harmonikom u rukama stoji u\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/MST_prikupljanje.jpg?fit=380%2C475&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200},"classes":[]},{"id":52631,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52631","url_meta":{"origin":8951,"position":1},"title":"Predavanje Ivana Tepe\u0161a: Djelovanje hrvatske politi\u010dke emigracije","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"23. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Odjel za me\u0111unarodnu suradnju i iseljeni\u0161tvo Matice hrvatske Predavanje Ivana Tepe\u0161a: Djelovanje hrvatske politi\u010dke emigracije Utorak, 28. travnja 2026. u 18:00 sati, Dvorana Ljudevita Jonkea (Mala dvorana MH), Strossmayerov trg 4, Zagreb dr. sc. Ivan Tepe\u0161, Institut za istra\u017eivanje migracija Hrvatska politi\u010dka emigracija obilje\u017eila je polustoljetnu hrvatsku povijest u drugoj\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"","width":0,"height":0},"classes":[]},{"id":52669,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52669","url_meta":{"origin":8951,"position":2},"title":"Predavanje Igora Dude “Odmor kao \u017eivotna potreba: o slobodnom vremenu u socijalisti\u010dkoj Jugoslaviji”","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"27. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U sklopu proljetnog ciklusa programa\u00a0Kriti\u010dka dramaturgija: pauza, u\u00a0subotu, 25. travnja 2026. u 19 sati\u00a0u prostoru Udru\u017eenja hrvatskih arhitekata povjesni\u010dar Igor Duda\u00a0odr\u017eao je predavanje naslovljeno\u00a0Odmor kao \u017eivotna potreba: o slobodnom vremenu u socijalisti\u010dkoj Jugoslaviji. Industrijalizacija i urbanizacija dru\u0161tava u povijesti su zna\u010dile i prelazak s predindustrijskog na industrijsko shva\u0107anje vremena. Ono\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Duda.png?fit=1200%2C628&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Duda.png?fit=1200%2C628&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Duda.png?fit=1200%2C628&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Duda.png?fit=1200%2C628&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Duda.png?fit=1200%2C628&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52496,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52496","url_meta":{"origin":8951,"position":3},"title":"30 godina Podru\u017enice \u2013 Javno predavanje Matea \u010calu\u0161i\u0107a \u201eSlavonski Brod u Domovinskom ratu\u201c","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U 2026. navr\u0161ava se trideset godina od osnutka Podru\u017enice za povijest Slavonije, Srijema i Baranje Hrvatskoga instituta za povijest. Obilje\u017eavanje ove zna\u010dajne obljetnice zapo\u010dinje ciklusom javnih povijesnih predavanja znanstvenika Instituta. Tre\u0107e po redu je predavanje Matea \u010calu\u0161i\u0107a \u2013 \u201eSLAVONSKI BROD U DOMOVINSKOM RATU\u201c. Predavanje \u0107e se odr\u017eati 21. travnja 2026.\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Predavanje-Calusic.png?fit=860%2C1200&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Predavanje-Calusic.png?fit=860%2C1200&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Predavanje-Calusic.png?fit=860%2C1200&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Predavanje-Calusic.png?fit=860%2C1200&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":52508,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52508","url_meta":{"origin":8951,"position":4},"title":"Glazbena radionica \u201eDUGMETARA REVISITED\u201c","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"DUGMETARA REVISITED glazbena radionica vodi: Ana Horvat 13., 20. i 27. travnja, od 18 do 20 sati Radiona, Nova cesta 186 Na tri radioni\u010dka susreta uranjamo u naslje\u0111e Dugmetare, biv\u0161e tvornice dugmadi na Savskoj cesti koja je po\u010detkom 2000-ih igrom slu\u010daja postala \u017eivo, jedinstveno mjesto glazbene proizvodnje. Svoje su probe\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/TRESNJA_TRESTI.jpg?fit=380%2C475&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200},"classes":[]},{"id":52148,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52148","url_meta":{"origin":8951,"position":5},"title":"Poziv za prijavu na me\u0111unarodnu znanstvenu konferenciju \u201eGranice (ne)slobode: Zadarski krug 1966. Intelektualna opozicija u totalitarnom dru\u0161tvu\u201c","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"27. o\u017eujka 2026.","format":false,"excerpt":"\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Povodom \u0161ezdesete obljetnice poku\u0161aja osnivanja \u010dasopisa Slobodan glas u Zadru 1966. godine, pozivamo vas na znanstvenu konferenciju posve\u0107enu istra\u017eivanju disidentstva, intelektualne opozicije i granica divergentnog mi\u0161ljenja nasuprot slu\u017ebenoj ideologiji u komunisti\u010dkoj Jugoslaviji. Ideja konferencije je analizirati konkretan fenomen zadarskog slu\u010daja razloge i okolnosti njegove pojave, ali uz otvaranje komparativnih\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/03\/Poziv-konferencija-Zadar.jpg?fit=1200%2C509&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/03\/Poziv-konferencija-Zadar.jpg?fit=1200%2C509&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/03\/Poziv-konferencija-Zadar.jpg?fit=1200%2C509&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/03\/Poziv-konferencija-Zadar.jpg?fit=1200%2C509&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/03\/Poziv-konferencija-Zadar.jpg?fit=1200%2C509&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]}],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/8951","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=8951"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/8951\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":8952,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/8951\/revisions\/8952"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=8951"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=8951"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=8951"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}