{"id":8129,"date":"2018-01-29T16:02:12","date_gmt":"2018-01-29T16:02:12","guid":{"rendered":"http:\/\/historiografija.hr\/?p=8129"},"modified":"2018-01-29T16:02:12","modified_gmt":"2018-01-29T16:02:12","slug":"vedran-duancic-prikaz-knjige-ana-antic-therapeutic-fascism-experiencing-the-violence-of-the-nazi-new-order-in-yugoslavia-2017","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=8129","title":{"rendered":"Vedran Duan\u010di\u0107 – prikaz knjige – Ana Anti\u0107, “Therapeutic Fascism: Experiencing the Violence of the Nazi New Order in Yugoslavia”, 2017."},"content":{"rendered":"

\u00a0<\/strong><\/p>\n

Ana Anti\u0107, Therapeutic Fascism: Experiencing the Violence of the Nazi New Order in Yugoslavia<\/em>, Oxford University Press, Oxford 2017, 262 str.<\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

Therapeutic Fascism: Experiencing the Violence of the Nazi New Order in Yugoslavia<\/em>, monografija povjesni\u010darke Ane Anti\u0107 sa Sveu\u010dili\u0161ta u Exeteru, jedna je od nekolicine historiografskih djela o Jugoslaviji objavljenih 2017. na engleskom jeziku, a koja zbog teme i na\u010dina na koji je obra\u0111uje privla\u010di pozornost ne samo specijalista za modernu povijest Jugoslavije. Knjiga je nastala na temelju doktorske disertacije koju je autorica 2012. obranila na Sveu\u010dili\u0161tu Columbia u New Yorku pod mentorstvom Marka Mazowera. Na po\u010detku valja napomenuti da je iz atraktivnog naslova te\u0161ko naslutiti opseg i detaljnost autori\u010dina istra\u017eivanja \u2013 sadr\u017eaj knjige, naime, nadilazi kronolo\u0161ki i tematski okvir \u0161to ga naslov sugerira. Rije\u010d je o knjizi koja se obra\u0107a raznolikoj publici i koju nije lako \u017eanrovski definirati.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

S jedne strane, knjigu je mogu\u0107e \u010ditati kao povijest psihijatrije u Jugoslaviji 1930-ih i 1940-ih godina. Na\u010din na koji Anti\u0107 koristi medicinsku dokumentaciju, interpretira odnose izme\u0111u pacijenata i psihijatara te ih smje\u0161ta u politi\u010dki kontekst formiran je pod utjecajem metodolo\u0161kih postavki proiza\u0161lih iz razli\u010ditih historiografskih, antropolo\u0161kih i knji\u017eevno-teorijskih tradicija. Analiziraju\u0107i psihijatrijski diskurs i praksu, Anti\u0107 uspje\u0161no nadilazi ograni\u010denja karakteristi\u010dna za povijest znanstvenih disciplina usredoto\u010denu na institucionalni razvoj. Umjesto narativa o linearnom i nezaustavljivom napretku psihijatrije, \u010dije \u201eosloba\u0111anje\u201c onemogu\u0107avaju ideolo\u0161ki uplivi i op\u0107a nerazvijenost zemlje, Anti\u0107 detaljno dokumentira frustracije psihijatara proiza\u0161le iz nemogu\u0107nosti da kroz tada dominantni biolo\u0161ki i nasljedni model mentalnih bolesti odrede njihove uzroke te pomognu pacijentima; otpor psihijatara novim paradigmama ali i njihovu ponekad tek djelomi\u010dnu u\u010dinkovitost; potporu koju su \u201eprogresivnom\u201c pristupu mentalnim poreme\u0107ajima tijekom Drugog svjetskog rata neo\u010dekivano pru\u017eili ekstremno desni politi\u010dki projekti; te ambivalentnu ulogu psihijatrije u socijalisti\u010dkoj Jugoslaviji kao i politi\u010dki osjetljive implikacije partizanske histerije u kontekstu socijalisti\u010dke revolucije. S druge strane, knjigu je mogu\u0107e \u010ditati i kao povijest Jugoslavije kroz prizmu psihijatrije: kako se \u010duveni \u201eobi\u010dni \u010dovjek\u201c nosio s politi\u010dkim i socio-ekonomskim previranjima i sveprisutnim nasiljem. No ni takvo \u010ditanje ne nudi jednostavna rje\u0161enja: umjesto osvije\u0161tenih identiteta i politi\u010dke lojalnosti, izjave pacijenata svjedo\u010de o lomu i rekonfiguraciji dru\u0161tvenih odnosa, politi\u010dkoj neupu\u0107enosti i strahu od svega politi\u010dkoga. Knjiga se stoga uklapa u barem dva velika \u017eanra: povijest (inherentno politizirane) psihijatrije u Srednjoisto\u010dnoj Europi te mikrostudije Drugog svjetskog rata ili povijest rata \u201eodozdo\u201c. Anti\u0107 je pritom svjesna problema nereprezentativnosti, tj. specifi\u010dne reprezentativnosti svojih izvora, no predla\u017ee da sadr\u017eaj narativa psihijatrijskih pacijenata ne promatramo kao \u201ebizarne rezultate bezvremenske biolo\u0161ke bolesti\u201c ve\u0107 kao \u201edokumente i pripovijesti uvelike strukturirane i odre\u0111ene dru\u0161tvenim, kulturnim i politi\u010dkim \u010dimbenicima\u201c (str. 3).<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Znatan dio uvoda (str. 1-26) posve\u0107en je takvim razmatranjima. Anti\u0107 kao jedan od svojih ciljeva definira istra\u017eivanje na\u010dina na koje su \u201epoliti\u010dki pojmovi i kategorije funkcionirali u narativima psihijatrijskih pacijenata: kako su politi\u010dki sukobi oblikovali i utjecali na sadr\u017eaj ludila, oblike u kojima se ono o\u010ditovalo te kako su se sredi\u0161nji politi\u010dki sukobi, socio-ekonomski slomovi i onovremena nesigurnost odra\u017eavali u izjavama psihijatrijskih pacijenata\u201c (str. 3). Na krilima ubrzanog institucionalnog razvoja discipline, jugoslavenski psihijatri svjesno su politizirali svoju praksu te su cjelokupno stanovni\u0161tvo zemlje poku\u0161ali uspostaviti kao psihijatrijske pacijente u sklopu projekta oblikovanja i transformiranja svijesti nacije. No od srednjoeuropske psihijatrijske tradicije ba\u0161tinili su organski, tj. biolo\u0161ki model koji je implicirao pesimisti\u010dan pogled na mentalne bolesti kao degenerativne i neizlje\u010dive. Iako jugoslavenska psihijatrija vi\u0161e nije bila ovisna o \u201epovratnicima\u201c koji su se \u0161kolovali u inozemstvu, \u201ecijela generacija psihijatara koji su dominirali jugoslavenskim bolnicama i klinikama tijekom 1920-ih, 1930-ih i 1940-ih bila je \u0161kolovana na vode\u0107im centrima europskog medicinskog i psihijatrijskog istra\u017eivanja\u201c (str. 11-12). Psihijatri Laza Stanojevi\u0107, Vladimir Vuji\u0107, Nade\u017eda Jevti\u0107, Hugo Klajn, Nikola Su\u010di\u0107, Stjepan Betlheim, Milan Geratovi\u0107, Dezider Julius i mnogi drugi, obilje\u017eili su nekoliko desetlje\u0107a jugoslavenske psihijatrije. Shizofrenija je bila u sredi\u0161tu njihova interesa; istovremeno je uzrokovala i odra\u017eavala njihove frustracije zbog nejasne patogeneze i organskih uzroka bolesti, pesimisti\u010dnog stava prema mogu\u0107nosti lije\u010denja i sprje\u010davanja, nepostojanja jasnog i jedinstvenog seta simptoma, te dubokog i naizgled nepremostivog jaza izme\u0111u pacijenata i lije\u010dnika. Sredinom 1920-ih, po povratku iz Be\u010da, Nikola \u0160ugar uveo je terapiju razgovorom (talking cure<\/em>) u Jugoslaviju, prvo u Beogradu, potom u Subotici, ali s ograni\u010denim uspjehom, isto kao i Stjepan Betlheim u Zagrebu. Hugo Klajn psihoterapijom se bavio u privatnoj praksi, dok je u dr\u017eavnim bolnicama prakticirao tradicionalnu psihijatriju. Psihijatri naklonjeni psihoterapiji usvojili su neke marksisti\u010dke poglede, smatraju\u0107i da su mentalna oboljenja simptomi patologije kapitalisti\u010dkog dru\u0161tva te da ih nije mogu\u0107e lije\u010diti pristupaju\u0107i bolestima i pacijentima kao izoliranim i stati\u010dnim fenomenima odvojenima od okoline.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Prvo poglavlje, \u201eReading Psychiatric Case Histories\u201c (str. 27-62), posve\u0107eno je velikim dijelom temeljnom metodolo\u0161kom problemu: kako \u010ditati psihijatrijsku medicinsku dokumentaciju. Intervjui su bili temeljni oblik interakcije lije\u010dnika i pacijenata, bez obzira kako su psihijatri pristupali mentalnim oboljenjima. Oslanjaju\u0107i se na koncept lingvisti\u010dkih zona Mikhaila Bakhtina, Anti\u0107 uo\u010dava promjenu do koje je do\u0161lo s vremenom: tijekom rata upitnici su postajali kra\u0107i i manje detaljni te davali vi\u0161e prostora glasu pacijenata, no uloga psihijatara kao naratora nije dovedena u pitanje. Slu\u010daj \u201edomobrana Branka\u201c, hospitaliziranog u Vrap\u010du krajem 1941. godine (str. 45-47), posebno je ilustrativan: na\u010din na koji je psihijatar strukturirao njegov iskaz sugerira da se Brankovo svjedo\u010danstvo o ru\u0161enju crkava, bezbo\u017enosti i lijenosti ljudi \u2013 iskustvo koje je on povezivao sa svojim oboljenjem \u2013 odnosi na (ne)djela partizana; tek close reading<\/em> narativa, kojeg bilje\u0161ke psihijatra karakteriziraju kao antikomunisti\u010dki, otkriva da su po\u010dinioci bili njegovi hrvatski sumje\u0161tani i suborci. Tijekom Drugog svjetskog rata \u201elaboratorijski eksperiment\u201c postao je dijelom standardne terapije u psihijatrijskim bolnicama u Nedi\u0107evoj Srbiji i NDH; dapa\u010de, \u010dinilo se da je razgovor postao svrha terapije, a ne tek dijagnosti\u010dko sredstvo. Kroz cjelokupno razmatrano razdoblje psihijatri su \u201enormalnost\u201c pacijenata testirali ispituju\u0107i njihova shva\u0107anja dru\u0161tveno, kulturno i povijesno specifi\u010dnih pojmova, internalizaciju dru\u0161tvenih normi te snala\u017eenje u trenutnim politi\u010dkim prilikama, \u0161to nije i\u0161lo na ruku pacijentima koji su u golemoj ve\u0107ini bili pripadnici ni\u017ee klase. Ako su tijekom rata pacijenti bili pitani vole li Paveli\u0107a ili Nedi\u0107a te mrze li partizane, nakon 1945. tip pitanja ostao je isti, ali je druga\u010diji odgovor implicirao ne\u010diju \u201enormalnost\u201c.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Drugo poglavlje, \u201eChange of Paradigm\u201c (str. 63-96), prati postupni prijelaz s biolo\u0161ko-organskog modela shva\u0107anja mentalnih oboljenja na psihogeni model, koji je u Zapadnoj Europi bio potaknut shell shock\u00ad<\/em>-om nakon Prvog svjetskog rata. Drugi svjetski rat za jugoslavensku psihijatriju u\u010dinio je ono \u0161to je Prvi svjetski rat bio u\u010dinio za francusku i britansku: ukazao je na ograni\u010denja biolo\u0161kog modela i ponudio alternativu. U svega pet godina jugoslavenska psihijatrija transformirana je iz \u201egotovo u potpunosti organskog srednjoeuropskog okvira u progresivnu paradigmu usmjerenu na psihoterapiju\u201c (str. 65). Tijekom rata psihijatrijsko razmatranje shizofrenije prvi je puta eksplicitno uzelo u razmatranje \u010disto psihogena obja\u0161njenja. Preobrazba jugoslavenske psihijatrije bila je br\u017ea i temeljitija nego u drugim europskim zemljama, a nakon 1945. Jugoslavija je bila jedina isto\u010dnoeuropska socijalisti\u010dka zemlja u kojoj se razvila potpuno europeizirana psihoanaliti\u010dka profesija.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Tre\u0107e poglavlje, \u201ePolitics in the Files\u201c (str. 97-142), analizira politi\u010dki sadr\u017eaj narativa pacijenta u vrijeme kada se \u010dinilo da je od politike nemogu\u0107e pobje\u0107i, a kada su svaki politi\u010dki \u010din i izjava mogli imati katastrofalne posljedice. Mnogi \u0161ti\u0107enici psihijatrijskih bolnica burno su reagirali na re\u017eimske zahtjeve za apsolutnom odano\u0161\u0107u; osje\u0107ali su da ih ne mogu ispuniti. Jedan pacijent, seljak iz Bosne, sa\u017eeo je do\u017eivljaj te \u201ezamke\u201c: \u201e\u010dim se spomene politika, po\u010dnem se tresti\u201c, kazao je (str. 106). Politi\u010dka pitanja bila su u sredi\u0161tu mnogih narativa psihijatrijskih pacijenata, koji su se o svojim najintimnijim osje\u0107ajima izra\u017eavali u politi\u010dkom i ideolo\u0161kom registru. Privatno je postalo politi\u010dko; osobni narativi postali su potpuno ideologizirani. Pacijenti su nagla\u0161avali prijateljstva i romanti\u010dne veze s poznatim dr\u017eavnicima, ponekad s obje zara\u0107ene strane. \u201eRomanti\u010dna veza\u201c s Hitlerom davala je privid sigurnosti \u201e\u017eenama koje su se osje\u0107ale posebice bespomo\u0107nima i ugro\u017eenima u trenutnom socio-politi\u010dkom kontekstu\u201c (str. 99). Anti\u0107 nagla\u0161ava da je malo pa\u017enje poklanjano nacionalnom pitanju i sukobu, ve\u0107 da je iskustvo pro\u017eivljenog nasilja bilo u sredi\u0161tu narativa pacijenata. Mnogi od njih iskazivali su uop\u0107en strah od partizana. Zbog \u010dinjenice da je taj strah ponekad bio pra\u0107en implicitnom podr\u0161kom partizanskim ciljevima, Anti\u0107 sugerira da su partizani postali \u201eprazni ozna\u010ditelj\u201c. \u010cak i pacijenti koji su bili u nekoj od vojnih jedinica tek su povr\u0161no razumijevali tko su bili usta\u0161e, nacisti ili komunisti. Umjesto da proizvode \u201enemilosrdne, disciplinirane, ideolo\u0161ki osvije\u0161tene i lojalne ratnike,\u201c domobranska vojska, pa \u010dak i usta\u0161ke jedinice unova\u010dili su \u201ealarmantan broj zbunjenih, prestra\u0161enih i uop\u0107e politi\u010dki nepismenih regruta\u201c (str. 126-7), a i me\u0111u pripadnicima Ljoti\u0107eva Srpskog dobrovolja\u010dkog korpusa bilo je sli\u010dnih slu\u010dajeva: Mladen, hospitaliziran zbog shizofrenije, borio se protiv \u201ekomunisti\u010dkih bandita\u201c iako je \u017eelio osvetiti smrt svoga brata, kojega su ubili Nijemci (str. 130-1).<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

\u010cetvrto poglavlje, \u201eFascism and Psychoanalysis: ‘Re-educating’ the Communists\u201c (str. 143-185), najvjerojatnije \u0107e privu\u0107i posebno zanimanje \u010ditatelja. Poglavlje obra\u0111uje slabo poznat a fascinantan slu\u010daj Zavoda za prinudno vaspitanje omladine u Smederevskoj Palanci u kojem je izme\u0111u svibnja 1942. i listopada 1944. \u201elije\u010deno\u201c 1270 mladih pripadnika partizanskog pokreta iz Srbije. Dio srpskih kolaboracionista pojavu komunisti\u010dkog pokreta otpora interpretirao je kao \u201etragi\u010dnu posljedicu op\u0107eg politi\u010dkog neznanja ‘obi\u010dnih ljudi’ koje je lako zavesti zlo\u0107udnim ideologijama\u201c (str. 149) \u2013 no vjerovali su da ovi mogu biti izlije\u010deni preodgojem. \u201eRehabilitacija\u201c politi\u010dkih protivnika nije se uklapala u organicisti\u010dko shva\u0107anje dru\u0161tva i biolo\u0161ko-degenerativni model psihi\u010dkih poreme\u0107aja, koji su u ovom kontekstu implicirali trajno i nezaustavljivo propadanje srpske nacije. Prije svega, tako \u201ebenevolentan\u201c stav bio je u suprotnosti s diskursom Nedi\u0107eva re\u017eima koji komuniste nije smatrao dijelom srpskog nacionalnog korpusa te je odbacivao mogu\u0107nost njihova \u201epovratka\u201c. Nedi\u0107 i Ljoti\u0107 shva\u0107ali su ljudski um i dru\u0161tvo u nagla\u0161eno rasisti\u010dkim i organicisti\u010dkim okvirima, no Ljoti\u0107 je sna\u017eno podupro ideju Milo\u0161a Popovi\u0107a koji je inzistirao da mladi srpski partizani mogu biti iznova ro\u0111eni kao srpski domoljubi samo ako se do njih prodre nenasilnim metodama, prije svega preodgojem. To je ovisilo o uspostavljanju povjerenja nalik na odnos pacijenta i psihijatra, \u0161to je pak zahtijevalo prihva\u0107anje psihogenog modela mentalne patologije. Zavod za prinudno vaspitanje omladine bio je prvi slu\u010daj u Jugoslaviji da se o mentalnim oboljenjima govorilo isklju\u010divo<\/em> u psihogenetskim, psihoterapeutskim i psihoanaliti\u010dkim terminima (str. 145). Situacija je bila paradoksalna jer je kolaboracionisti\u010dka dr\u017eava koju su vodili fa\u0161isti\u010dki elementi \u201eslu\u017ebeno prigrlila psihoterapiju, ‘terapiju razgovorom’ i svoju vlastitu verziju frojdizma kako bi se nosila s problemom nezadovoljne populacije i \u0161irenja komunizma\u201c (str. 144). Popovi\u0107, upravitelj Zavoda, nagla\u0161avao je da \u201eoboljeli\u201c ne mogu biti smatrani odgovornima za svoju bolest; ona je, naposljetku, poga\u0111ala i najbolje elemente srpskoga dru\u0161tva, pogotovo zato \u0161to su mnogi \u201eoboljeli\u201c imali tek povr\u0161no razumijevanje politike te su se pridru\u017eivali partizanima iz prakti\u010dnih razloga, \u010desto nakon gubitka \u010dlanova obitelji. Iako zami\u0161ljen kao nenasilni preodgoj (\u0161ti\u0107enici \u2013 zapravo zatvorenici \u2013 ure\u0111ivali su svoje novine i vodili kazali\u0161nu skupinu), tretman \u0161ti\u0107enika s vremenom se pogor\u0161avao, kako se pokazivalo da Popovi\u0107ev pristup ne daje o\u010dekivane rezultate. K tome je Popovi\u0107 nailazio na otpor dijelova Nedi\u0107eva re\u017eima i njema\u010dkih okupacijskih snaga, koji su cijelu ideju smatrali krajnje opasnom i kojima se \u010dinilo da Zavod stvara<\/em> umjesto da preodgaja<\/em> komunisti\u010dke simpatizere. Svega 104 pacijenata koji su svoju \u201eizlije\u010denost\u201c dokazali pristupanjem Ljoti\u0107evu Srpskom dobrovolja\u010dkom korpusu te djelovanje partijskih aktivista unutar Zavoda, koji su marksisti\u010dku literaturu \u010ditali ne kako je Popovi\u0107 zamislio, kao sredstvo preodgoja \u2013 da \u010ditaju\u0107i Lenjinova djela uvide gre\u0161ke i neprimjenjivost marksizma na srpske prilike \u2013 ve\u0107 za odgoj kadrova, upu\u0107uju da njihovi strahovi nisu bili neosnovani.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Peto poglavlje, \u201eHeroes and Hysterics\u201c (str. 186-225) isti\u010de se uspjelom politi\u010dkom kontekstualizacijom uzroka, simptoma, razumijevanja i lije\u010denja \u201epartizanske histerije\u201c krajem Drugoga svjetskoga rata. Prvi slu\u010dajevi zabilje\u017eeni su na prostoru Kozare u jesen 1943., \u0161to je dalo ime \u201ekozarska histerija\u201c. Intenzitet neuroze nije se smanjivao s krajem rata, ve\u0107 je rastao te je ona poprimila razmjere epidemije, s oko 5000 zabilje\u017eenih slu\u010dajeva. Oboljeli su \u201epadali u trans i iznova pro\u017eivljavali intenzivne emocije povezane s borbom\u201c (str. 186). Nisu mogli sudjelovati u borbi ni obavljati civilne poslove te su predstavljali prijetnju sebi i okolini. Problemu se moralo oprezno pristupiti jer su oboljeli, kao sudionici partizanskog pokreta, bili heroji socijalisti\u010dke Jugoslavije, no nove politi\u010dke elite strahovale su da bi njihova nediscipliniranost mogla dovesti do dru\u0161tvenog kaosa te ugroziti temelje i legitimitet novog re\u017eima. Rano je sugerirano da neuroza ima specifi\u010dno jugoslavensko-socijalisti\u010dke karakteristike koje su upu\u0107ivale na superiornost novog re\u017eima: za razliku od ameri\u010dkih ili engleskih vojnika, koji su se nisu mogli poistovjetiti s ratnim ciljevima svojih elita te su patili od iscrpljenosti i bje\u017eali od borbe, jugoslavenski partizani, naprotiv, pokazivali su poja\u010danu volju za borbom.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Hugo Klajn, koji je postao vode\u0107i ekspert za partizansku histeriju i upravitelj Vojno-psihohigijenskog zavoda u Kovinu, gdje je 1945. i 1946. lije\u010dio oboljele, smatrao je da su oni ogor\u010deni jer su o\u010dekivali nagrade za \u017ertvu koju su podnijeli u ratu, no bile su im dodijeljene zada\u0107e koje nisu mogli izvr\u0161avati zbog nesposobnosti ili nepripremljenosti. Pojava histerije, koja je poga\u0111ala samo partizane iz ni\u017eih dru\u0161tvenih slojeva, podudarala se s transformacijom partizanskih jedinica u tradicionalno hijerarhijski organiziranu vojsku tijekom 1943. Anti\u0107 povla\u010di usporedbu sa sovjetskim partizanima koji su o\u010dekivali da \u0107e \u201epartizanski etos\u201c spontanosti i ravnopravnosti (p)ostati dijelom politi\u010dkog \u017eivota i nakon rata te su bili te\u0161ko pogo\u0111eni obra\u010dunom sovjetskih vlasti s \u201epartizan\u0161tinom\u201c koja je bila smatrana prijetnjom poretku. Klajn je uo\u010dio da su preustroj partizanske vojske i kraj rata pru\u017eali manje (i druga\u010diju vrstu) mogu\u0107nosti pojedincima da se istaknu i uspnu u hijerarhiji to\u010dno u vrijeme kada je to postajalo sve va\u017enije za odre\u0111ivanje njihova budu\u0107eg polo\u017eaja u poslijeratnom dru\u0161tvu (str. 202).<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Bila su formirana dva razli\u010dita pristupa partizanskoj histeriji: s jedne strane, Klajn je nagla\u0161avao i utjecaj ratne iscrpljenosti na razvoj bolesti, zagovarao je psihoterapiju i postavljao optimisti\u010dnu dijagnozu; s druge strane, skupina oko zagreba\u010dkog vojnog psihijatra Josipa Doj\u010da oboljele je smatrala labilnim i psihopatskim li\u010dnostima koji simuliraju poreme\u0107aj da bi pobjegli od borbe te se zalagala za stroge disciplinske mjere. Stavovi dvaju skupina odra\u017eavali su spomenuti sukob izme\u0111u biomedicinskog i psihogenog modela. No obje skupine nagla\u0161avale su \u201eprimitivizam\u201c oboljelih, \u0161to Anti\u0107 interpretira kao \u201estrah od ni\u017eih klasa\u201c (str. 204) te smatra da su psihijatri, neovisno kojoj su skupini pripadali, patologizirali dru\u0161tvenu mobilnost i koristili priliku da posredno kritiziraju dru\u0161tveno-politi\u010dke promjene. Doj\u010d je oti\u0161ao korak dalje: suprotstavljaju\u0107i se ne samo Klajnu ve\u0107 i partijskoj agendi, tra\u017eio je od vojnih i politi\u010dkih rukovodilaca da prepoznaju i prihvate ograni\u010dene intelektualne sposobnosti ruralnih i urbanih ni\u017eih klasa. U rijetkim obra\u0111enim slu\u010dajevima oboljelih partizanki, neuroza je prikazivana kao izra\u017eeno seksualizirana \u2013 \u010dak homoerotska \u2013 te Anti\u0107 sugerira da su njihovi napadi interpretirani kao izraz agresivne seksualnosti \u201enove \u017eene\u201c, \u0161to je potvr\u0111ivalo \u201eneprimjerenost\u201c partizanki u okvirima tradicionalnog morala. Klajnov pristup pokazao se razmjerno uspje\u0161nim; istra\u017eivanje iz 1957. pokazalo je da se ve\u0107ina pacijenata prilagodila civilnom \u017eivotu.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Ako peto poglavlje implicira da je Klajnov pristup zacementirao nadmo\u0107 psihogene paradigme, epilog, naslovljen \u201eAfter the War: Adjusting to Socialism\u201c (str. 226-237), ponovno komplicira stvari, barem \u0161to se ti\u010de druge polovice 1940-ih, prije nego \u0161to je 1950-ih i 1960-ih (jo\u0161 jednom) potvr\u0111ena veza izme\u0111u jugoslavenske i zapadnih psihijatrijskih i psihoterapeutskih tradicija. Na prvom poslijeratnom kongresu jugoslavenskih psihijatara 1946. pojam \u201epsiholo\u0161ke traume\u201c slu\u017ebeno je uveden u profesionalni rje\u010dnik psihijatara. Odba\u010dena je ideja da je nasljednost jedini<\/em> \u010dimbenik u etiologiji psihi\u010dkih oboljenja. Tradicionalna paradigma, me\u0111u ostalim, bila bi kontraproduktivna za reintegraciju biv\u0161ih pripadnika raznih kolaboracionisti\u010dkih jedinica. No kratkotrajni poku\u0161aji \u201estaljinizacije\u201c jugoslavenskog zdravstvenog \u2013 a zapravo cjelokupnog znanstvenog \u2013 sustava i\u0161li su na ruku organskoj, materijalisti\u010dkoj psihijatrijskoj teoriji i praksi koja se tijekom rata pokazala nedostatnom, \u0161to pak upu\u0107uje na slo\u017eene, dvosmjerne i \u010desto neo\u010dekivane odnose izme\u0111u politi\u010dkog i znanstvenog polja. U kona\u010dnici, cjelokupno iskustvo rata sredi\u0161nji je motiv knjige. Primjer Zavoda za prinudno vaspitanje omladine pokazuje da dominacija psihogenog modela nije uspostavljena s pobjedom Narodnooslobodila\u010dkog pokreta i socijalisti\u010dkom revolucijom, a ideja o preodgoju u Zavodu ba\u0161tinila je elemente psihijatrijskih debata iz 1930-ih. Kao dio ili nasuprot tog kontinuiteta nalazi se rat, koji je, kako Anti\u0107 zaklju\u010duje, bio \u201egolem (i duboko tragi\u010dan) historijski eksperiment koji je ispitivao komparativnu psihijatrijsku relevantnost nasljednog i dru\u0161tveno-kulturnog konteksta\u201c (str. 230) te koji je u kona\u010dnici \u201erazrije\u0161io duboku epistemolo\u0161ku krizu\u201c (str. 241).<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Ova knjiga nije tek uspje\u0161an primjer interdisciplinarne historiografije koja pouzdano gradi i s lako\u0107om brani svoj vi\u0161estruki (sub)disciplinarni identitet; ona je i uvjerljiv odgovor na sad ve\u0107 kli\u0161eizirano pitanje ima li smisla dalje se baviti \u201eusta\u0161ama, partizanima (i Nedi\u0107evcima, Ljoti\u0107evcima i \u010detnicima)\u201c te primjer kako to napraviti na na\u010din da od knjige profitira raznovrsno \u010ditateljstvo.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Vedran Duan\u010di\u0107<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-8129","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[{"id":52520,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52520","url_meta":{"origin":8129,"position":0},"title":"Predstavljanje knjige “Socialist Economics in Yugoslavia: A Critical History” u Zagrebu","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Pozivamo vas na predstavljanje knjige \"Socialist Economics in Yugoslavia: A Critical History\", autora Mislava \u00a0\u017ditka i Marka Grde\u0161i\u0107a (Routledge, 2026). Na predstavljanju \u0107e govoriti Branko Milanovi\u0107 (CUNY), Milica Uvali\u0107 (EUI), Zdravko Petak (FPZG) te autori.\u00a0 Predstavljanje \u0107e se odr\u017eati u srijedu 22. travnja u 16:00 sati na Fakultetu politi\u010dkih znanosti\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Poziv-na-predstavljanje.png?fit=800%2C652&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Poziv-na-predstavljanje.png?fit=800%2C652&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Poziv-na-predstavljanje.png?fit=800%2C652&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Poziv-na-predstavljanje.png?fit=800%2C652&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":52580,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52580","url_meta":{"origin":8129,"position":1},"title":"Conference “Living in the aftermaths: Trauma, politics and survival in Yugoslavia and successor states, 1945 \u2013 present”","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"21. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"The conference aims to explore how war-related psychological distress was experienced, narrated, debated and reframed in Yugoslavia in the second half of the twentieth century. It asks how the theme of wounded psyche and wartime suffering was addressed and acknowledged in political, psychiatric and broader cultural discourses of socialist Yugoslavia,\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Battle_of_Neretva_Picasso_poster-Conference-Living-in-the-aftermaths.webp?fit=564%2C954&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Battle_of_Neretva_Picasso_poster-Conference-Living-in-the-aftermaths.webp?fit=564%2C954&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Battle_of_Neretva_Picasso_poster-Conference-Living-in-the-aftermaths.webp?fit=564%2C954&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x"},"classes":[]},{"id":52516,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52516","url_meta":{"origin":8129,"position":2},"title":"Marko Grde\u0161i\u0107, Mislav \u017ditko, \u201eSocialist Economics in Yugoslavia: A Critical History\u201c","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"This book presents a critical history of Yugoslav socialist economics, from its inception in the late 1940s to its dissolution in the late 1980s. After the dramatic break with the Soviet Union in 1948, Yugoslavia found itself in urgent need of a third way: A socialist trajectory which would not\u2026","rel":"","context":"U "Knjige"","block_context":{"text":"Knjige","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=8"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Zitko_Grdesic.jpg?fit=350%2C535&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200},"classes":[]},{"id":52692,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52692","url_meta":{"origin":8129,"position":3},"title":"Florian Bieber \u201eHvar in the Modern Age: Identity and Change in Southeast Europe\u201c","author":"Filip \u0160imunjak","date":"28. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Description\u00a0 In this open-access book, Florian Bieber traces the history of the Adriatic island of Hvar over half a millennium, from the advent of Venetian rule in the 15th century to the end of Yugoslavia in the late 20th century. The history of Hvar tells a larger story about modernity,\u2026","rel":"","context":"U "Knjige"","block_context":{"text":"Knjige","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=8"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Florian-Bieber-Hvar-in-the-Modern-Age-Identity-and-Change-in-Southeast-Europe.webp?fit=540%2C810&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Florian-Bieber-Hvar-in-the-Modern-Age-Identity-and-Change-in-Southeast-Europe.webp?fit=540%2C810&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Florian-Bieber-Hvar-in-the-Modern-Age-Identity-and-Change-in-Southeast-Europe.webp?fit=540%2C810&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x"},"classes":[]},{"id":52508,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52508","url_meta":{"origin":8129,"position":4},"title":"Glazbena radionica \u201eDUGMETARA REVISITED\u201c","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"DUGMETARA REVISITED glazbena radionica vodi: Ana Horvat 13., 20. i 27. travnja, od 18 do 20 sati Radiona, Nova cesta 186 Na tri radioni\u010dka susreta uranjamo u naslje\u0111e Dugmetare, biv\u0161e tvornice dugmadi na Savskoj cesti koja je po\u010detkom 2000-ih igrom slu\u010daja postala \u017eivo, jedinstveno mjesto glazbene proizvodnje. Svoje su probe\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/TRESNJA_TRESTI.jpg?fit=380%2C475&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200},"classes":[]},{"id":52505,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52505","url_meta":{"origin":8129,"position":5},"title":"Izlo\u017eba “Eschenstock \/ Jasenov prut”","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Srpsko narodno vije\u0107e (SNV) i Vizura aperta postavljaju izlo\u017ebu \u0161vicarskog slikara Velimira Ili\u0161evi\u0107a: Eschenstock \/ Jasenov prut. Izlo\u017eba se uz prisustvo autora otvara povodom 81. godi\u0161njice proboja logora\u0161a iz usta\u0161kog logora smrti Jasenovac 22. aprila 2026. u 19 sati u Srpskom kulturnom centru (SKC) u Preradovi\u0107evoj ulici 21 u Zagrebu.\u2026","rel":"","context":"U "Izlo\u017ebe"","block_context":{"text":"Izlo\u017ebe","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=10"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Jasenov_prut.jpg?fit=1024%2C640&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Jasenov_prut.jpg?fit=1024%2C640&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Jasenov_prut.jpg?fit=1024%2C640&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Jasenov_prut.jpg?fit=1024%2C640&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]}],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/8129","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=8129"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/8129\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":8130,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/8129\/revisions\/8130"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=8129"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=8129"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=8129"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}