<\/p>\n
Tadeusz Borowski, Kod nas u Auschwitzu<\/em>, s poljskog prevela Ivana Vidovi\u0107 Bolt, V.B.Z., Zagreb 2015, 232 str.<\/strong><\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Prvi neuspjeli prikaz zbirke pri\u010da Kod nas u Auschwitzu<\/em> Tadeusza Borowskog napisala sam u nagonskoj potrazi za smislom u tekstu, o\u010dekuju\u0107i pritom ve\u0107 poznati korpus znanja o holokaustu koji je narativno utvr\u0111en u knji\u017eevnosti i historiografiji. Me\u0111utim, moj utisak o crvenoj knjizi poljskog autora izdanoj 2015. u nakladi V.B.Z.-a i uz potporu Europske unije razvodnio se isprva u esej, a zatim okopnio u besmislenom poku\u0161aju razumijevanja svjedo\u010danstva u pri\u010dama koje je izneseno na dvjestotinjak stranica. Hvataju\u0107i se za preostale, \u010dinilo mi se, smislene segmente ovog knji\u017eevnog svjedo\u010danstva, od \u017eanra pa do strukture i odnosa prema historiografiji, te istovremeno tra\u017ee\u0107i iskupljenje za autora koji je iznevjerio historiografska o\u010dekivanja, zaboravila sam da u\u017eas spoznaje \u0161oe<\/em> (opusto\u0161enja i katastrofe<\/em> bez podsmijeha), o kojoj je ovdje zapravo rije\u010d, le\u017ei u mom vlastitom iskustvu posjeta Auschwitzu. Oslanjaju\u0107i se na Georgesa Didi-Hubermana i njegovo djelo Kore<\/em>, shvatila sam da nije va\u017eno nu\u017eno razumjeti svjedo\u010danstvo, ve\u0107 iza \u201eobjektiva\u201c potra\u017eiti onaj u\u017eas logorske \u017eice koja je le\u017eala u svom spokoju zelenila brezove \u0161ume<\/em>, odnosno, u slu\u010daju Borowskog, na naslovnici u mirnom okru\u017eenju nakladni\u010dkog \u0161tanda. Tako je umjesto pasivnog u\u017eitka u tekstu po\u010dela moja aktivna potraga za intelektualcem, odnosno za konceptom koji opstaje i predstavlja \u010dovjeka u trenutku kada on nestaje.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Djelo poljskoga knji\u017eevnika Tadeusza Borowskog sastavljeno je od deset kratkih pri\u010da od kojih je \u010detvrta, Kod nas u Auschwitzu<\/em>, izabrana za naslov knjige. Logika odabira nije tehni\u010dke prirode jer postoje pri\u010de koje su stranicama dulje (Bitka kod Grunwalda<\/em>) i simetri\u010dnije (Gospodo, izvolite u plinsku komoru<\/em>) od one naslovne, ve\u0107 se radi o pomno promi\u0161ljenom postupku napu\u0161tanja vjerovanja u platonisti\u010dke ideje i individualnog prelaska u logorsku alijenaciju, konstantno tra\u017ee\u0107i na\u010din da se fizi\u010dki pre\u017eivi strahovita glad. Motiv Auschwitza ovdje je dobrodo\u0161la, sna\u017ena asocijacija na stradavanje \u017didova, iako pripovjeda\u010di i likovi u djelu spominju ili prolaze kroz druge logore (Ravensbr\u00fcck, Birkenau, Dachau itd.) i zatvore (Pawiak) kao, uglavnom, politi\u010dki zatvorenici i logora\u0161i poljske nacionalnosti. Istovremeno, vrijeme radnje je tako\u0111er individualizirano, ali i linearno organizirano na na\u010din da prva pri\u010da po\u010dinje Maturom u Targowoj<\/em> nakon njema\u010dke okupacije Poljske, a posljednja zavr\u0161ava Sije\u010danjskom ofenzivom<\/em> i dolaskom ameri\u010dkih snaga u napu\u0161tene logorske komplekse. \u201eNormalizacija\u201c pro\u017eivljenog unesena je u same naslove poglavlja budu\u0107i da je kompleksan sustav dugogodi\u0161nje logorske kontrole ostavio za sobom uspostavljene tragove u komunikaciji. Pitam se kako bi Michel Foucault protuma\u010dio profane naslovne konstatacije poput Ljudi koji su i\u0161li<\/em> ili pak uslu\u017eno obra\u0107anje gospodi prije smrti, paradoksalno logorsko doma\u0107instvo \u201epovla\u0161tenih\u201c te Dje\u010daka s Biblijom<\/em> \u010diji je kraj tek naslu\u0107en hitcima iz pi\u0161tolja. Naime, dobrovoljno pristajanje na logorski poredak uz stalno uvi\u0111anje nepravde u\u010dinilo je ovaj bizarni eksperiment trajnom traumom svih logora\u0161a.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Jedan je od njih bio i Borowski, ali tragedija njegova \u017eivota nije isklju\u010divo u poslijeratnom samoubojstvu koje je po\u010dinio, ve\u0107 u prisilnom postajanju individualcem prema uvrije\u017eenom znanstvenom uvjerenju Daniela Morata (\u201eIntelektualci i intelektualna historija\u201c, u: Intelektualna historija<\/em>, prir. B. Jankovi\u0107) da se individualcem, odnosno intelektualcem, jo\u0161 od istupa \u00c9mila Zole u J’accuse<\/em>, postaje ula\u017eenjem u prostor javnoga djelovanja. Natjeran stoga vanjskim diktatom vlastita tijela da u osobnom diskursu vlastite knji\u017eevne profesije ta\u0161to svjedo\u010di smrt koju u logoru nije do\u017eivio, Borowski metodolo\u0161ki pose\u017ee za historiografskom metafikcijom<\/em> i to upravo onakvom kakvom ju je zamislila Linda Hutcheon. Dakle posve namjernom i asocijativnom aluzijom na pro\u0161lost, ali u posve nestvarnoj \u017eelji da se ona uop\u0107e zanatski pronikne pa da Borowski ne dobije pravo da njegov pripovjeda\u010d u svjesnoj fikciji zaklju\u010di da je pjesnik sve to nakitio.<\/em> Danas bismo rekli da se radi tek o jednom od postmodernisti\u010dkih ironijskih obrata, ali obja\u0161njenje Giorgia Agambena o namjernom ulasku u iskustvo pisanja bez slobode da se iz jezika svjedo\u010denja iza\u0111e ozna\u010dava konstantno stanje krivnje u kojoj vlada neizdr\u017eivo nadmetanje izme\u0111u identiteta i uloga, izme\u0111u onoga \u0161to jest i onoga \u0161to bi trebalo postati. Borowski u tom smislu ne predstavlja iznimku iako u njegovom djelu ironije ne nedostaje.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Roland Barthes u svom djelu Roland Barthes o Rolandu Barthesu<\/em> daje uvodnu napomenu da je njegovo djelo va\u017eno \u010ditati i tuma\u010diti kao da ga govori lik u pri\u010di, a ne autor, Roland Barthes. Pristajanje na tu funkcionalnu igru vidljivo je i u varijaciji imena Tadek u djelu Kod nas u Auschwitzu<\/em>. Iako je nemogu\u0107e uvijek odrediti tko govori, va\u017eno je uo\u010diti da se gotovo sigurno radi o istoj skupini mladih poljskih srednjo\u0161kolaca (a zatim i studenata) koji intenzivno \u010ditaju knjige i \u010diji su \u017eivoti fokusirani oko uo\u010davanja neuspjeha ideja unutar logorskog i zatvorskog sustava, a koje pronalaze u knjigama. Radi se o intelektualcima koji tajno raznose i \u010ditaju konspirativne novine, no koji istovremeno svaki trenutak koriste da bi \u010ditali i pisali, pozivaju\u0107i se isprva na anti\u010dku tradiciju (Platona i Horacija) i Bibliju, a zatim na socijalisti\u010dke i komunisti\u010dke ideje klasne nepravde. Prekretnicu izme\u0111u ovih krajnosti \u010dini upravo prvo iskustvo logora opisano u pri\u010di Kod nas u Auschwitzu<\/em>. \u201ePrvi tjedan nisam mogao shvatiti dan bez knjige (…) hodao sam po \u0107eliji u ritmu koraka i sastavljao pjesme. Jednu od njih zapisao sam prijatelju iz zatvorske \u0107elije, u Bibliju (…)\u201c, napisao je pripovjeda\u010d svojoj zaru\u010dnici u odvojenom logoru da bi kasnije, iscrpljen radom nedostojnim \u010dovjeka, zaklju\u010dio da je cijelo anti\u010dko doba bio veliki koncentracijski logor: \u201eSje\u0107a\u0161 li se koliko sam volio Platona. Danas znam da je lagao. Jer se u zemaljskim stvarima ne odra\u017eava ideal nego le\u017ei te\u017eak, krvav \u010dovjekov rad. (…) Mi smo bili prljavi i doista umirali. Oni su bili esteti\u010dni i navodno diskutirali\u201c. Ovo obrtanje teza pratile su i informacije o vojnim uspjesima Sovjetskog Saveza.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Izme\u0111u ova dva citata pro\u0161lo je logorsko razdoblje li\u0161eno bilo kakve La Caprine (negativne) sakralizacije<\/em>. Poljaci su \u2013 obilje\u017eeni kao Arijevci<\/em> zelenim trokutima (politi\u010dki zatvorenici) \u2013 nastojali pre\u017eivjeti, koriste\u0107i se pritom svim sredstvima: kra\u0111om pri otimanju zarobljenicima stvari koje su odlazile u najbogatiji dio logora (Kanadu<\/em>), kra\u0111om sirove repe u polju, razmjenom vrijednih stvari za hranu i obrnuto, ne \u0161tede\u0107i u logoru \u017didove kojima bi, o\u010dekivano, pripadao najve\u0107i dio narativa o holokaustu, a koje bi komunist, pjesnik i jo\u0161 koji Arijevac<\/em> iz ovoga djela najradije dohvatili \u0161akama<\/em> jer su podmukli trgovci i spletkaro\u0161i. Isto je vrijedilo i za skupinu Grka<\/em> ili pak za sudionike Var\u0161avskog ustanka. Borowski tako \u017eeli prikazati da je pre\u017eivljavanje bilo osobno iskustvo bez \u017eelje da se ikome pomogne. Stoga sva \u010ditateljska o\u010dekivanja uobli\u010dena u potragu za \u201eduhovnom utjehom\u201c onih koji su krvnicima oprostili ovdje ne nailaze na plodno tlo. Borowski je prikazao logora\u0161ki zlo\u010din u standardiziranom obliku povla\u0161tenih, odnosno onih koji su igrom slu\u010daja pre\u017eivjeli jer su nosili pogu\u0161ena dje\u010dja trupla i radili po nalogu kapoa<\/em>. Jo\u0161 jedan od pre\u017eivjelih, Jean Am\u00e9ry, u djelu S onu stranu krivnje i zadovolj\u0161tine<\/em>, navodi da pisanje o \u201eintelektualcima u Auschwitzu\u201c podrazumijeva pisanje o \u201eduhovnom \u010dovjeku\u201c bez zanata koji bi mu u logoru pomogao da preuzme zanimanje, odnosno posao od kojeg ne\u0107e odmah umrijeti. Me\u0111utim, dok Am\u00e9ry pod time podrazumijeva pojedince sposobne estetski razmi\u0161ljati, ali bez nu\u017enog prakti\u010dnog znanja (poput bravara), u slu\u010daju Borowskog identitet intelektualca nije tako strogo podijeljen, ve\u0107 je jednostavno preobra\u017een iz Moratove u definiciju Antonija Gramscija. Pjesnik koji se protiv povijesti \u201eborio\u201c heksametrima, u idu\u0107oj pri\u010di, u druga\u010dijem glasu, na sanitetskom te\u010daju izu\u010dava za bolni\u010dara, nakon toga popravlja prugu kao logorska snaga koju su unajmljivale velike tvrtke (npr. Organizacija Todt) ili gradi nogometna igrali\u0161ta. Iako se od knjiga bilo te\u0161ko rastati, od njih zapravo nije bilo prakti\u010dne koristi, dok je, recimo, znanje jezika ve\u0107 podrazumijevalo odre\u0111eni oblik pre\u017eivljavanja (\u201es engleskim mo\u017ee\u0161 prije\u0107i cijeli svijet\u201c). Doista, svaki je pojedinac u logoru morao postati intelektualac, odnosno morao je dati intelektualnu smisao vlastitoj aktivnosti jer u smrt, prema Borowskom, nisu odlazili Am\u00e9ryjevi \u201eduhovni\u201c intelektualci, ve\u0107 oni koji svoju duhovnost nisu znali zatomiti.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n O\u010ditovanje stvarnosti nije organizirano oko progresivnog o\u010dekivanja spasenja (jer, kao \u0161to u djelu ka\u017ee komunist Marsejac: \u201eReligija je opijum za narod. Stra\u0161no volim pu\u0161iti opijum\u201c), ve\u0107 je o\u010dekivana sloboda metafori\u010dki prikazana u liku Nine, niti Poljakinje niti \u017didovke, odnosno djevojke bez identiteta. U nju pucaju oprezni osloboditelji logora, Amerikanci, a njezino bje\u017eanje od Palestine (cionizma), Poljske i Njema\u010dke na \u017eeljeni studij, otkriva svu slojevitost kompleksnih misaonih struktura unutar naizgled jasne poslijeratne slike: \u201ePani\u010dno se bojim da \u0107u oti\u0107i u Palestinu. \u0160to ja imam sa \u017didovima? Biti privatno \u017didovka \u2013 u redu! Ali \u017eivjeti u \u017eidovskom selu, musti krave, pipati \u017eidovske koko\u0161i, udati se za \u017didova? Ne, ne!\u201c. Kafkijanski odnos spram njezine smrti ocrtava cjelokupnu atmosferu romana koja je posve suprotna Am\u00e9ryjevoj analiti\u010dnosti. Razmi\u0161ljati o poslijeratnom svijetu bez granica odvijalo se na jednakoj razini kao i pogubljenje tri tisu\u0107e ljudi u plinskoj komori za vrijeme igranja nogometne utakmice, a koncept intelektualca je kopnio u relativizaciji poljskih prista\u0161a Domovine i pora\u017eenih SS-ovaca. Za pripovjeda\u010da, sve je bilo isto jer su dani mjereni logorskom logikom, a ne logikom vanjskoga svijeta koji je pro\u017eivljavao rat: \u201eOn je cijeli rat proveo negdje u velikom svijetu, zna\u0161 \u0161to je to: herojstvo i Domovina, i malo Boga. A mi smo \u017eivjeli negdje drugdje, to su repa, stjenice i flegmone. On je sigurno sit, a ja \u017eelim jesti. On na dana\u0161nju sve\u010danost gleda iz perspektive Poljske, a ja \u2013 gula\u0161a i sutra\u0161nje posne juhe\u201c. Odnos prema Poljskoj Borowski prikazuje jednako apsurdno kao i cjelokupni logorski sustav. Romanti\u010darske pri\u010de o zemlji koja je stolje\u0107ima bila rastrgana i izdana, a sada ponovno poku\u0161ava iznijeti pobjedu, pripovjeda\u010da nimalo ne intrigiraju. On \u017eeli biti daleko od Poljske iako je dio Poljskog komiteta, \u0161tovi\u0161e, on \u017eeli \u017eivjeti idealnim \u017eivotom prosje\u010dnog Nijemca \u2013 bez logora, bez vojske, bez domoljublja, bez discipline, normalno, a ne za paradu<\/em>. Obrtanjem \u201eprirodnih\u201c nacionalnih htijenja, Borowski omalova\u017eava nacionalna \u201ejedinstva\u201c te problematizira mjesta kolektivnog sje\u0107anja poput smaknu\u0107a poljskih \u010dasnika u Katynskoj \u0161umi. Upravo se na tim temama eksplicitno prelamaju dvije Poljske, isto\u010dna i zapadna, jasno izra\u017eavaju\u0107i ideolo\u0161ke pozicije pojedinih aktera koji u prijelaznim logorima nastoje prona\u0107i zajedni\u010dku nacionalnu matricu koja svoju budu\u0107nost vidi u isklju\u010divosti, fokusiraju\u0107i se samo na Poljake, ali ne i na \u010dovjeka. Zbog toga je pripovjeda\u010deva uloga orijentirana prema Uredniku<\/em> \u010diji je anoniman autoritet jasno usmjeren na tekst, a ne na kontekst.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Pa ipak, ne smijemo u potpunosti odbaciti Am\u00e9ryjevog \u201eduhovnog\u201c intelektualca. Taj je metahistorijski koncept Borowski zadr\u017eao kao autobiografski doprinos vlastitome djelu. Isto je u\u010dinio i Roland Barthes nekoliko godina kasnije. Sustav duhovne identifikacije intelektualca i dalje ostaje knji\u017eevno djelo od kojeg se pojedinac ne odvaja \u010dak ni pod cijenu slobode. Knjiga u djelu uvijek cirkulira kao vezivno tkivo i duhovno dobro te jasna poruka (\u010ditanje Tilla Eulenspiegela ili ljubavnih romana). Me\u0111utim, upravo je ta duhovna identifikacija izvor najve\u0107ih trauma pjesnika i knji\u017eevnika Tadeusza Borowskog. Naime, u posljednjoj pri\u010di koja funkcionira kao svojevrsni epilog, trojica logora\u0161a (od kojih je jedan postao pisac) \u017eele iskoristiti svoja logora\u0161ka iskustva i ste\u0107i slavu koja \u0107e im pomo\u0107i u bijegu s kontinenta. U sukobu s klasi\u010dnom filologinjom koja predstavlja anti\u010dke vrijednosti s po\u010detka djela, logora\u0161i zaklju\u010duju da ne postoji ni\u0161ta nemoralno u ta\u0161tini literarnog polja jer moralna obaveza u svijetu gdje u njema\u010dkim gradovima u izlozima le\u017ee knjige i relikvije, a u \u0161umama se dime krematoriji<\/em> ne propisuje zakon svjedo\u010denja, ve\u0107 on dolazi naknadno, kao mu\u010dni zadatak kojime se postaje punopravnim intelektualcem.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Knjiga Tadeusza Borowskog Kod nas u Auschwitzu<\/em> knji\u017eevno je djelo bogatog historiografskog potencijala. Premre\u017eenost teksta najrazli\u010ditijim aluzijama i zna\u010denjima daje \u010ditatelju mogu\u0107nost prou\u010davanja pro\u010ditanog na nekoliko razina od kojih je metodolo\u0161ki mo\u017eda najzanimljivija ona o (me\u0111u)odnosu fikcije i historiografije (iako ne u (auto)biografskom smislu), ali i funkciji same fikcije u historiografskom polju. Bez obzira u koju razinu odlu\u010dili prodrijeti, valja imati na umu da koncepti (poput onog o intelektualcu) mogu opstati na bilo kojoj razini samo ako se knji\u017eevnost prihvati kao punopravnu \u010dlanicu historiografije. U tom smislu, \u017eeljela sam pokazati tek jednu konceptualnu mogu\u0107nost ovoga djela, imaju\u0107i na umu njegovu te\u017einu budu\u0107i da \u0161oa<\/em> u istra\u017eiva\u010dkom i objasnidbenom smislu jo\u0161 uvijek predstavlja najizazovniji trenutak ljudskog postojanja. Tadeusz Borowski interpretirao je povijest iskustveno, uobli\u010div\u0161i mnogostruke identitete i profesije u deset knji\u017eevnih pri\u010da vjerojatno inspiriranih vlastitim \u017eivotom jer, kako sugerira njegov pripovjeda\u010d, \u201emo\u017eda \u0107emo iz ovog logora, iz ovog vremena obmana, morati podnijeti izvje\u0161taj \u017eivim ljudima i ustati u obranu mrtvih.\u201c Koliko god knji\u017eevno stvaranje svjedo\u010danstva i njegova interpretacija bio mukotrpan i zahtjevan posao ili poziv, vrijedan je istra\u017eiva\u010dke pa\u017enje jer na\u0161a moralna obaveza itekako postoji.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Lucija Bak\u0161i\u0107<\/em><\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-8106","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[{"id":52660,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52660","url_meta":{"origin":8106,"position":0},"title":"Medijski odjeci \u010dlanka Steve \u0110ura\u0161kovi\u0107a \u201e\u017dupanovljeva ne\u017eeljena djeca: ideolo\u0161ko pribli\u017eavanje neoliberala i kr\u0161\u0107anske radikalne desnice u Hrvatskoj\u201c","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"24. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U sklopu projekta \u201eIzazovi intelektualne povijesti: recepcije, preobrazbe i upotrebe politi\u010dkih ideja\u201c objavljen je polemi\u010dki \u010dlanak Steve \u0110ura\u0161kovi\u0107a \u201e\u017dupanovljeva ne\u017eeljena djeca: ideolo\u0161ko pribli\u017eavanje neoliberala i kr\u0161\u0107anske radikalne desnice u Hrvatskoj\u201c, koji je izazvao odre\u0111ene medijske reakcije. Stevo \u0110ura\u0161kovi\u0107 \u017dupanovljeva ne\u017eeljena djeca: ideolo\u0161ko pribli\u017eavanje neoliberala i kr\u0161\u0107anske radikalne desnice u Hrvatskoj\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/SD.png?fit=809%2C821&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/SD.png?fit=809%2C821&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/SD.png?fit=809%2C821&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/SD.png?fit=809%2C821&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":52539,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52539","url_meta":{"origin":8106,"position":1},"title":"Drugi po redu studentski simpozij “In fonte veritas”","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"20. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U srijedu, 22. travnja 2026. godine, u dvorani C 0.4 na Hrvatskom katoli\u010dkom sveu\u010dili\u0161tu odr\u017eat \u0107e se drugi studentski simpozij \u201eIn fonte veritas\". Ovogodi\u0161nja sredi\u0161nja tema simpozija je Papinstvo. Kroz istra\u017eiva\u010dko suo\u010davanje s povijesnim izvorima deset \u0107e studenata predstaviti rezultate svojih istra\u017eivanja o instituciji koja je stolje\u0107ima oblikovala europsku i\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Papinstvo.png?fit=1024%2C500&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Papinstvo.png?fit=1024%2C500&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Papinstvo.png?fit=1024%2C500&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Papinstvo.png?fit=1024%2C500&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":52508,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52508","url_meta":{"origin":8106,"position":2},"title":"Glazbena radionica \u201eDUGMETARA REVISITED\u201c","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"DUGMETARA REVISITED glazbena radionica vodi: Ana Horvat 13., 20. i 27. travnja, od 18 do 20 sati Radiona, Nova cesta 186 Na tri radioni\u010dka susreta uranjamo u naslje\u0111e Dugmetare, biv\u0161e tvornice dugmadi na Savskoj cesti koja je po\u010detkom 2000-ih igrom slu\u010daja postala \u017eivo, jedinstveno mjesto glazbene proizvodnje. Svoje su probe\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/TRESNJA_TRESTI.jpg?fit=380%2C475&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200},"classes":[]},{"id":52666,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52666","url_meta":{"origin":8106,"position":3},"title":"Najava programa Festivala povijesti Kliofest (5-8. V. 2026)","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"24. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Po trinaesti put odr\u017eava se Festival povijesti Kliofest! Do petka \u0107emo odr\u017eati osam okruglih stolova i dva kolokvija te niz predstavljanja knjiga i projekata razli\u010dite tematike, od antike do suvremenosti. Bit \u0107e predstavljeno i nekoliko izlo\u017ebi te odr\u017ean jedan povijesni kviz. Prikazat \u0107emo i jedan film \u2013 o generalu Boroevi\u0107u.\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-2026.jpg?fit=526%2C526&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-2026.jpg?fit=526%2C526&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-2026.jpg?fit=526%2C526&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x"},"classes":[]},{"id":52628,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52628","url_meta":{"origin":8106,"position":4},"title":"Predavanje dopisnog \u010dlana HAZU Alaina Finkielkrauta Izrael, Europa, antisemitizam","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"23. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Francuski filozof Alain Finkielkraut, redoviti \u010dlan Francuske akademije i dopisni \u010dlan HAZU, odr\u017eat \u0107e predavanje\u00a0Izrael, Europa, antisemitizam u utorak 28. travnja 2026. u 13 sati u Knji\u017enici HAZU,\u00a0Strossmayerov trg 14 u Zagrebu. Uvodne rije\u010di odr\u017eat \u0107e\u00a0akademkinja \u017deljka \u010corak i\u00a0akademik Dra\u017een Katunari\u0107. Predavanje \u0107e se odr\u017eati na francuskom jeziku uz konsekutivno\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Alain_Finkielkraut.jpg?fit=350%2C407&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200},"classes":[]},{"id":52669,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52669","url_meta":{"origin":8106,"position":5},"title":"Predavanje Igora Dude “Odmor kao \u017eivotna potreba: o slobodnom vremenu u socijalisti\u010dkoj Jugoslaviji”","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"27. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U sklopu proljetnog ciklusa programa\u00a0Kriti\u010dka dramaturgija: pauza, u\u00a0subotu, 25. travnja 2026. u 19 sati\u00a0u prostoru Udru\u017eenja hrvatskih arhitekata povjesni\u010dar Igor Duda\u00a0odr\u017eao je predavanje naslovljeno\u00a0Odmor kao \u017eivotna potreba: o slobodnom vremenu u socijalisti\u010dkoj Jugoslaviji. Industrijalizacija i urbanizacija dru\u0161tava u povijesti su zna\u010dile i prelazak s predindustrijskog na industrijsko shva\u0107anje vremena. Ono\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Duda.png?fit=1200%2C628&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Duda.png?fit=1200%2C628&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Duda.png?fit=1200%2C628&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Duda.png?fit=1200%2C628&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Duda.png?fit=1200%2C628&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]}],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/8106","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=8106"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/8106\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":8107,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/8106\/revisions\/8107"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=8106"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=8106"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=8106"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}