<\/p>\n
Jacques Le Goff, Treba li povijest zaista dijeliti na razdoblja?<\/em><\/strong>, prevela s francuskog Gordana V. Popovi\u0107, TIM press, Zagreb 2015, 121 str.\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 <\/strong><\/p>\n \u00a0<\/strong><\/p>\n <\/p>\n Francuski povjesni\u010dar Jacques Le Goff (1924.-2014.) bio je istaknuti medievist i jedan od prvaka \u0161kole Anala \u2013 po mnogima Braudelov prirodni nasljednik \u2013 te vode\u0107a li\u010dnost \u201enove historije\u201c. Njegovo djelo Treba li povijest zaista dijeliti na razdoblja?<\/em> po\u010dinje komentarom da nije zami\u0161ljeno ni kao teza ni kao sinteza, nego kao kulminacija \u0161est desetlje\u0107a znanstvene kontemplacije i iskustva. Glavno je pitanje koje pritom postavlja: je li povijest ujedinjena kontinuirana cjelina ili se sastoji od segmenata ve\u0107e ili manje du\u017eine, ergo <\/em>treba li ju dijeliti u periode. Kratak odgovor je da treba, ali mo\u017eda ne u periode koji su trenutno op\u0107e uvrije\u017eeni u modernoj historiografiji. Djelo se sastoji od 121 stranice, podijeljenih u devet poglavlja, uklju\u010duju\u0107i uvodno i zaklju\u010dno, kao i stranicu sa zahvalama. Nimalo iznena\u0111uju\u0107e, znatan dio posve\u0107en je bibliografskim bilje\u0161kama; za razliku od francuskog originala i engleskog prijevoda izvr\u0161ena je trija\u017ea na voluminoznim \u0161tivom kojim se Le Goff poslu\u017eio, navedena u segmentu Izabrana bibliografija <\/em>(str. 109.-118.).<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Vrlo kratko poglavlje koje slijedi autorov Predgovor<\/em> naslovljeno je jednostavno Uvod <\/em>(str. 9.-11.) i bavi se op\u0107om dihotomijom izme\u0111u koncepata periodizacije i pro\u0161losti, u kojem Le Goff iznosi nacrt svoje kritike spram tipova periodizacije koji su ustaljeni u zapadnoj historiografiji. U esenciji, glavna kritika upu\u0107ena je nepreciznosti, nedostatku univerzalnosti i osobnoj pristranosti pri ome\u0111ivanju definiranih povijesnih perioda. Ovo poglavlje tako\u0111er elaborira historiografsku relevantnost razmi\u0161ljanja izlo\u017eenih u sljede\u0107im poglavljima.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Poglavlje Stare periodizacije <\/em>(str. 13.-19.) prete\u017eno je pregled predmodernih oblika povijesne periodizacije, od judeo-kr\u0161\u0107anskih modela Davida i sv. Augustina do Voltairea. Kao jednu od bitnijih li\u010dnosti u razvoju koncepta periodizacije Le Goff navodi Dionizija Malog, koji je u 6. stolje\u0107u uveo vrlo bitan koncept \u0161to ga se i danas pridr\u017eavamo: podjelu vremena u ere prije i poslije Krista. Ideje iz uvodnog poglavlja nadogra\u0111ene su ovdje razmi\u0161ljanjima o tome \u0161to sve \u010dini eksterni utjecaj na definiranje povijesnog perioda. Kao primjer jednog takvog sistema periodizacije, autor navodi Voltairea, koji je povijest svijeta dijelio na ere, odnosno na gr\u010dku, rimsku, onu do pada Konstantinopola i onu koja po\u010dinje s Lujem XIV. Premda autor navodi i druge primjere, ve\u0107 izdvajanje Voltairea zorno ilustrira autorovu ideju da je svaki sustav povijesne periodizacije proizvod svog povijesnog perioda i njenih unikatnih idiosinkrazija, kao \u0161to su kultura, mentalitet ili perspektiva njezinih tvoraca, koja je, poput na\u0161e, nu\u017eno ograni\u010dena. Prema Le Goffu, posljedice starijih oblika periodizacije osje\u0107aju se i dan-danas u povijesnoj znanosti, \u0161to je djelomi\u010dno rezultat tradicije, djelomi\u010dno inercije, pri \u010demu nije te\u0161ko dobiti dojam da ih Le Goff smatra sinonimima.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Poglavlje Kasna pojava srednjeg vijeka <\/em>(str. 21.-27.) zapo\u010dinje s navodom da je briga za sustavnu periodizaciju ne\u0161to \u0161to se zapravo javlja tek od 14. i 15. stolje\u0107a. Le Goff za potrebe rasprave obja\u0161njava ve\u0107 odavno prihva\u0107enu ideju da srednji vijek kao koncept nastaje s Petrarcom, kojem je predstavljao svojevrsnu intelektualnu i kulturnu crnu rupu izme\u0111u stare zlatne ere \u010dovje\u010danstva u antici i one moderne koja ju emulira, odnosno tada zapo\u010dete renesanse. Autor dalje elaborira da je prije utjecajne ideje Petrarce najbli\u017ee periodizaciji bila podjela izme\u0111u poganske i kr\u0161\u0107anske ere koje korespondiraju \u201edrevnom\u201c i \u201emodernom\u201c. Le Goff dalje iznosi da srednji vijek zaista ne postaje kolokvijalan ili uop\u0107e uobi\u010dajen termin sve do 17. stolje\u0107a, s time da u op\u0107oj kulturi stereotipni \u201emra\u010dni\u201c srednji vijek nije nastao do 18. stolje\u0107a. Autor nadalje elaborira razvoj ideje srednjeg vijeka u historiografiji. Tako navodi da je u 19. stolje\u0107u postao predmet romantiziranog interesa i znanstvenih istra\u017eivanja, premda je usprkos tome ostala uobi\u010dajena ideja \u201emra\u010dnog\u201c srednjeg vijeka koji je bio era pada za \u010dovje\u010danstvo, raspad sistema izme\u0111u perioda antike i renesanse. Le Goff tako\u0111er spominje da je ne samo Petrarca, nego Italija op\u0107enito bitno utjecala na odre\u0111ivanje ovih pojmova, pri \u010demu je bitan, iako ne nu\u017eno i dominantan faktor, \u010dinjenica da je Rim bio mjera standardiziranog zapadnog vremena. Nagla\u0161ava da je jo\u0161 uvijek otvoreno pitanje u svim historiografijama kada je to\u010dno kraj anti\u010dkog perioda i po\u010detak srednjovjekovnoga \u2013 kasna antika i rani srednji vijek se preklapaju i ponekad su me\u0111usobno izmjenjivi termini. Dodu\u0161e, sli\u010dnu situaciju nalazimo sa skoro svakim periodom, naprimjer, sa kasnim srednjim vijekom i renesansom ili srednjim i ranim novim vijekom. Sve ovo su ideje s kojima je prosje\u010dni povjesni\u010dar ve\u0107 upoznat i s kojima nam se po definiciji lako slo\u017eiti. Nova ideja koju Le Goff iznosi je \u2013 mo\u017eda radikalno \u2013 druga\u010dije shva\u0107anje periodizacije u odnosu na onu koju trenutno koristimo. Le Goff nagla\u0161ava \u010dinjenicu da je do sada srednji vijek izgubio svoj pejorativni prizvuk i da se sve vi\u0161e zna\u010denja daje istra\u017eivanju utjecaja srednjovjekovlja na kasnije periode. Stoga predla\u017ee da se u periodizaciju uvede novi termin koji je okrstio kao \u201edugi srednji vijek\u201c, \u0161to je ideja koja bi bez sumnje trebala izazvati odre\u0111ene polemike. Na\u017ealost, nakon uvo\u0111enja te ideje u knjigu, koja je zanimljiva bez obzira sla\u017eemo li se s njom konceptualno, pro\u0107i \u0107e nekoliko poglavlja prije nego se autor vrati natrag da bi ju du\u017ee elaborirao.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n U poglavlju Povijest, obrazovanje, periodi <\/em>(str. 29.-37.) Le Goff isti\u010de da se povijest po\u010dinje pou\u010davati kao zasebna cjelina po\u010detkom 17. stolje\u0107a kao dio procesa razvoja \u0161kolstva \u2013 kraljevskim nasljednicima i \u0161kolarcima podjednako \u2013 \u0161to dovodi do prvih specifi\u010dno povijesnih \u010ditanki. Stoga je potreba za stvaranjem sustavnih periodizacija, radi lak\u0161eg razumijevanja kod u\u010denika, proizvod tog \u201eperioda\u201c. Povijest se polako po\u010dela oblikovati kao znanost i povijesna gra\u0111a je donekle permutirala i u religijske tekstove. Le Goff ka\u017ee da se ne smijemo zavaravati i da je povijest jo\u0161 uvijek bila daleko od priznate akademske discipline \u2013 \u010desto je bila samo usputna pomisao, dodana kao nu\u017ena kontekstualizacija onom \u0161to se smatralo prikladnim obrazovanjem. Tekst se dalje bavi razvojem povijesti u znanost koja biva prihva\u0107ena u \u0161iroj javnosti, \u0161to elaborira kroz niz primjera: kada je i gdje postala obavezna, kada se po\u010dinju dijeliti nagrade za dobre u\u010denike i sli\u010dno, zajedno s dugim putem njezina odvajanja od moralne filozofije i retorike. Posebno je bitna to\u010dka 19. stolje\u0107e, kada je povijest postala prihva\u0107ena na sveu\u010dili\u0161noj razini. Profesori povijesti pritom su morali ilustrirati to\u010dke preokreta u povijesti, odnosno stvoriti sistematizirani na\u010din da ju se podijeli u periode. Le Goff zaklju\u010duje da je upravo to trenutak koji dovodi do ideje polarne suprotnosti izme\u0111u prosvje\u0107enosti renesanse i mraka srednjeg vijeka.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Poglavlje Ro\u0111enje renesanse <\/em>(str. 39.-49.) obja\u0161njava ro\u0111enje renesanse u historiografiji, a ne kao povijesnog fenomena. Autor obja\u0161njava da je \u2013 na stranu Petrarca \u2013 termin renesansa u\u0161ao u historiografiju u 19. stolje\u0107u zahvaljuju\u0107i Julesu Micheletu (1798.-1874.). Tako\u0111er se poziva na razmatranja Luciena Febvrea koji je primijetio da me\u0111u u\u010denim ljudima ne postoji navika periodizacije izme\u0111u i\u010dega osim anti\u010dkog, srednjovjekovnog i modernog. Prije Micheleta ne postoji renesansa, nego renesanse s \u201emalim r\u201c kao pokreti, o\u017eivljavanja vitalnosti u kulturi i umjetnosti. Le Goff dalje analizira kako je Michelet u konceptualizaciji Renesanse s \u201evelikim R\u201c na\u0161ao neku vrstu zna\u010denja i iskupljenja za \u201emrak\u201c srednjeg vijeka. Iz Micheletovih pisanja vidljivo je kako je period kojem se neko\u0107 divio poprimio ogor\u010den ton kako je njegovo \u017eivotno djelo prilazilo zaklju\u010dku. Le Goff ovaj zaokret uspore\u0111uje s njegovim osobnim razo\u010daranjima i \u017eivotnim tragedijama. Autor tvrdi da je, prema Micheletu, renesansa bila trijumf naroda nad monarhijama i nacijama, ro\u0111enje modernog svijeta i po\u010detak globalizacije te modernog \u010dovjeka kao takvog. Razmi\u0161ljanja o Micheletu su u knjizi u kontrastu s onima Jacoba Burckhardta, kojem se, barem u Francuskoj, pripisivalo kovanje ideje renesanse. Obojica su predstavila ideju Italije kao za\u010detnicu nove ere i modernog \u010dovjeka, ali tamo gdje je Michelet pokazao odu\u0161evljeno prihva\u0107anje, Burckhardt ukazuje na \u0161irenje praznovjerja i pseudoznanosti, dru\u0161tvene korupcije i ograni\u010den uspjeh protestantskih ideja. Obojica se sla\u017eu da je efekt renesanse bilo op\u0107e slabljenje duhovnosti; ateizam jo\u0161 nije ra\u0161iren \u2013 ili dru\u0161tveno prihvatljiv u ikakvoj mjeri \u2013 ali teizam popu\u0161ta pred valom nevjerovanja. Efekt renesanse je po\u010detak procesa sekularizacije, ne\u0161to prema \u010demu je Burckhardt imao oprezniji stav, dok je Michelet tijekom svojih izlaganja pri\u010dao o \u201epobjedi \u010dovjeka nad Bogom\u201c.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n U poglavlju Renesansa danas <\/em>(str. 51.-61.) Le Goff sumira stavove o renesansi u 21. stolje\u0107u. Za potrebe svoje analize izdvojio je djela \u010detiri povjesni\u010dara: Paula Oskara Kristellera, Eugenia Garina, Erwina Panofskog i Jeana Delumeaua. Obra\u0107a pa\u017enju na kritike koje je svaki od njih imao prema renesansi i samoj ideji renesanse, no ona je ne\u0161to \u0161to ih nastavlja inspirirati i o njoj se izra\u017eavaju pozitivno. Le Goffov argument u ovom poglavlju je da renesansa, koliko god bitna bila, ne mo\u017ee biti smatrana segmentom povijesti odvojenim od srednjeg vijeka. Ne postoji jedna renesansa, nego niz renesansa koje su sve srednjovjekovne. Renesansa s velikim slovom je jo\u0161 jedna renesansa, ne zadnja, ali zadnja u onom \u0161to naziva \u201edugim srednjim vijekom\u201c. Le Goff smatra da je legitimitet periodizacije potkopan globalizacijom kulture i \u010dinjenicom da povjesni\u010dari danas imaju manje eurocentri\u010dnu perspektivu. To ne zna\u010di da od periodizacije treba odustati, ali ju je nu\u017eno koristiti s vi\u0161e fleksibilnosti nego je povijesna znanost dosad pokazala.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n U poglavlju Srednji vijek postaje \u201emra\u010dno doba\u201c <\/em>(str 63.-78.) autor argumentira da je srednji vijek bio znatan nositelj rimske latinske kulture, ali i da je pismenost bila uobi\u010dajenija u srednjem vijeku nego u antici, \u0161to podupire i navo\u0111enjem nekih tehnolo\u0161kih inovacija: pojavom uvezane knjige umjesto svitka i trajno\u0161\u0107u pergamenta u odnosu na papirus. Niz takvih primjera autor stavlja u kontrast s \u010desto prihva\u0107enom idejom da je srednji vijek bio period povla\u010denja od racionalnosti u korist strasti, pogotovo u teologiji, gdje je razum bio suprotstavljen autoritetu. Predstavlja niz perspektiva koje je srednjovjekovni \u010dovjek imao o periodizaciji svoje suvremenosti, poput ra\u0161irenosti ideje da je svijet star i u fazi kona\u010dnog propadanja te napora karolin\u0161kog dvora (i njihove renesanse) da se predstave kao kontinuitet anti\u010dkog. Pru\u017ea pregled cijelog niza sekularnih i crkvenih osoba i institucija koji pokre\u0107u svoju renesansu s malim slovom, pri \u010demu svaki primjer potvr\u0111uje njegovu tezu. Drugi argument koji autor pobija je ustaljena ideja da je srednji vijek period bez vlastite estetike, kada ne postoje umjetnici, ve\u0107 samo obrtnici. Le Goff navodi niz primjera koji ukazuju na neistinitost te tvrdnje. Na kraju, ukazuje na fenomen koji je ikoni\u010dno povezan sa srednjim vijekom u popularnoj kulturi \u2013 progone vje\u0161tica. Pritom je osjetio potrebu ukazati da je to bio uglavnom ranonovovjekovni fenomen, koji zapo\u010dinje u renesansi. Ni\u0161ta od navedenoga nije iznena\u0111enje medievistima ili povjesni\u010darima op\u0107enito, ali potvr\u0111uje autorovu ideju da je izme\u0111u srednjeg vijeka, renesanse i modernosti (kako god ju odlu\u010dili definirati) postojao znatno dulji period koegzistencije i me\u0111uodnosa nego \u0161to je nama povjesni\u010darima mo\u017eda ugodno priznati.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n U poglavlju Dugi srednji vijek <\/em>(str. 79.-104.) autor postavlja odre\u0111enu reinterpretaciju odnosa srednjeg i ranog novog vijeka. Prema njemu, u smislu kulture, ekonomije, politike i dru\u0161tvenih odnosa, 16. stolje\u0107e nije dovelo do nikakve fundamentalne promjene. Le Goff odlazi \u010dak korak dalje i ka\u017ee da nema promjene koja bi ozna\u010dila kraj srednjeg vijeka i po\u010detak renesanse sve do sredine 18. stolje\u0107a. Otpisao je zna\u010denje Sjeverne i Ju\u017ene Amerike kao faktora u periodizaciji; Sjeverna ne postaje bitna za \u0161iri svijet do revolucije 1776., a Ju\u017ena do nezavisnosti 1810. (ta je godina specifi\u010dno odabrana zahvaljuju\u0107i Sim\u00f3nu Bol\u00edvaru). Velika geografska otkri\u0107a nisu bila toliko bitna, argumentira Le Goff, a \u010dak su i ona bila mogu\u0107a zahvaljuju\u0107i tehnologiji koju je europska civilizacija dosegla jo\u0161 u razvijenom srednjem vijeku. Razvijanje dubokomorske trgovine i europske kolonizacije u \u0161irem smislu nije doseglo svoj vrhunac do 19. stolje\u0107a. Prava modernizacija bila je stvaranje razgranate mre\u017ee kopnenih puteva, koje je \u010desto deset puta pove\u0107alo prihode od cestarina unutar jednog stolje\u0107a. Ekonomija se nije puno promijenila od srednjeg do novog vijeka i jo\u0161 uvijek je bila bazirana na agrikulturi. Nije bilo pravog monetarnog sistema i jo\u0161 uvijek smo bili stolje\u0107ima udaljeni od fiskalne dr\u017eave. Le Goff obja\u0161njava da je Kolumbo bio podjednako motiviran \u017eeljom da dovede kr\u0161\u0107anstvo poganima kao i \u017eeljom da otkrije profitabilne trgova\u010dke putove. U tom pogledu bio je odista \u010dovjek srednjeg vijeka. Sli\u010dno se navodi i za Shakespearea. Le Goff dakako isti\u010de da je monarhija ostala dominantan oblik dr\u017eavne uprave sve do Francuske revolucije. Prema Le Goffu, prakti\u010dki sve \u0161to smo navikli smatrati ranonovovjekovnim (ili ranim modernim) razdobljem dio je \u201edugog srednjeg vijeka\u201c zato \u0161to su se, banalno re\u010deno, mnoge stvari promijenile, ali ih je vi\u0161e ostalo isto. Na pitanje koje se samo postavlja, naime kada je onda kraj \u201edugog srednjeg vijeka\u201c, Le Goff odgovara na identi\u010dan na\u010din na koji smo navikli promatrati kraj \u201eklasi\u010dnog\u201c koncepta srednjeg vijeka; ne postoji fiksna to\u010dka, nego cijeli niz njih ovisan o regiji, kulturi i tematici. Le Goff navodi nekoliko takvih primjera za kraj \u201edugog srednjeg vijeka\u201c: u filozofiji i religiji to je izdavanje Diderotove Enciklopedije<\/em>; tehnolo\u0161ki to je \u0161ire kori\u0161tenje parnog stroja upareno s agrarnim reformama francuskih fiziokrata; politi\u010dki kraj su antimonarhijski pokreti koji kulminiraju Francuskom revolucijom. Bez sumnje, Le Goff bi mogao unedogled prezentirati mnogo vi\u0161e primjera i \u010dinjenica nego \u0161to je naveo u svom tekstu. Usprkos tome, na nekoj razini se te\u0161ko pomiriti s dojmom da je takvo redefiniranje redundantno. Nije li, na kraju, jedan od ciljeva prou\u010davanja cijelog perioda ranog novog vijeka, kako ga definiramo u doma\u0107oj i stranoj historiografiji, upravo prou\u010davanje takvih koncepata u jednom razdoblju koje je prijelazni period izme\u0111u srednjovjekovnog i modernog te, po samoj svojoj definiciji, sadr\u017ei elemente oba?<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n U kratkom zaklju\u010dnom poglavlju Periodizacija i globalizacija <\/em>(str. 105.-107.) Le Goff ne osje\u0107a veliku potrebu da sumira i prepri\u010da ve\u0107 izlo\u017eeno, nego daje nekoliko zavr\u0161nih misli. Prema njemu, \u201eperiodizacija opravdava pretvaranje povijesti u znanost, dakako ne egzaktnu, nego dru\u0161tvenu znanost koja se temelji na objektivnim osnovama koje nazivamo izvorima\u201c. No usto ka\u017ee da periodizacija ipak nije egzaktna nego fluidna, a povjesni\u010dari moraju \u201eukrotiti\u201c kronologiju, \u010dak i dok se istodobno nalaze pod njenim utjecajem. \u0160to se vi\u0161e \u017eivotni uvjeti mijenjaju to je periodizacija bitniji alat za povjesni\u010dara. Braudelov longue dur\u00e9e <\/em>je \u010desto kritiziran zbog svoje tendencije da izmije\u0161a ili izbri\u0161e povijesne periode, ali za Le Goffa to nije kontradikcija. Postoji mjesto za duge periode i oni su apsolutno nu\u017eni da bi se objasnili doga\u0111aji koji imaju i fizi\u010dku i mentalnu dimenziju, ergo <\/em>i kontinuitet i diskontinuitet su bitni za shva\u0107anje. Autor dalje elaborira da su povijesni periodi ne\u0161to \u0161to smo razvili kao alat u 20. stolje\u0107u, kada su povjesni\u010dari postali fascinirani time koliko brzo se periodi mogu izmijeniti \u2013 i koji su uskoro zahtijevali svoje podperiode. Srednji vijek, \u010desto opisan u mnogim ud\u017ebenicima kao srednji vijek i renesansa<\/em>, nije imao jednu, nego cijeli niz renesansi, koji su prema Le Goffu pripadaju\u0107i podperiodi. Smatra da ni jedna renesansa, \u010dak ni ona s velikim r, nije bila totalni obrat, nego da je svaka postigla postepeni razvoj koji je donekle i u manjoj mjeri promijenio srednji vijek.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n U zaklju\u010dnom osvrtu na prikazana poglavlja treba re\u0107i da odgovor na naslovno pitanje koji Le Goff daje jest da dijeljenje povijesti u periode nije samo mogu\u0107e, nego i nu\u017eno. S druge strane, periodizacija se mo\u017ee primijeniti samo na ograni\u010dene aspekte svjetske povijesti; zada\u0107a svjetske povijesti je otkriti veze izme\u0111u tih aspekata. U tom pogledu periodizacija je komplementarna globalizaciji (premda Le Goff pritom upozorava da se globalizacija nikada ne smije smatrati jednakom standardizaciji ili homogenizaciji). U esenciji Le Goff ka\u017ee: povijest treba dijeliti u periode jer nam to omogu\u0107ava da vidimo kako je ljudska povijest organizirana i kako se mijenja tijekom duljeg vremenskog protoka, ali kako se povijest mijenja, mijenja se i na\u0161e shva\u0107anje povijesnih perioda. U tom pogledu, Le Goffovom djelu se mora priznati da je privuklo pa\u017enju na zanemaren segment povijesne znanosti, odnosno na manji teorijski element unutar ionako \u010desto zanemarenog teorijskog dijela struke. Le Goff je vrhunski argumentirao stav da periodizacija nije uklesana u kamen te da je zada\u0107a povjesni\u010dara da ju s vremena na vrijeme dekonstruira i rekonstruira. Na\u017ealost, nije predstavio sistematski nacrt ili kratki prijedlog novije periodizacije koju bi mogli upotrijebiti. Jedino \u0161to nam daje jest \u201edugi srednji vijek\u201c koji je, premda fascinantan u smislu teorijske polemike, samo ime za niz me\u0111uodnosa srednjeg vijeka s periodima koji \u0107e uslijediti i kojih je ve\u0107ina povjesni\u010dara, ne samo medievista, ve\u0107 odavno svjesna. U esenciji to je ideja veoma sli\u010dna onoj \u201edugog 19. stolje\u0107a\u201c, iako mo\u017eda na vremenski ve\u0107oj skali.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Jo\u0161 jedna stvar koja mo\u017eda nedostaje ovoj knjizi je tako\u0111er razmatranje o tome kako se povijesni periodi mijenjaju ovisno o regiji. Znamo da je trebalo neko vrijeme da se ideje renesanse prenesu u hrvatske zemlje iz susjedne Italije. Bilo bi fascinantno komparirati to s time koliko je renesansnim trendovima trebalo da do\u0111u do Francuske, Engleske i elektorate Svetog Rimskog Carstva ili kakav je njen utjecaj na Skandinaviju i zemlje oko Baltika. To je moglo biti i dalje pro\u0161ireno napu\u0161tanjem na\u0161e tradicionalne eurocentri\u010dne perspektive \u2013 \u0161to bi Le Goff smatrao pozitivnim trendom \u2013 i odgovoriti na pitanja poput \u0161to rije\u010d renesansa, ili mo\u017eda njen ekvivalent, zna\u010di u Indiji ili \u0161to srednji vijek zna\u010di u kineskoj historiografiji. S druge strane, posve je razumljivo \u0161to autor tako ne\u0161to nije uklju\u010dio u svoju tezu koju odbija nazvati tezom. Znatan dio ove knjige je kompozit tematski povezanih ranijih autorovih djela koja se ove teme doti\u010du na makro razini. Jedina prava kritika usmjerena ovom djelu mo\u017ee biti upravo u pogledu uklapanja ranijih tekstova u kompleks knjige, s obzirom da se na odre\u0111enim mjestima pojavljuju odlomci koji, premda sami po sebi puni fascinantnih \u010dinjenica, naizgled nemaju tematsku relaciju s ostatkom poglavlja, nego djeluju kao male stranputice u razmi\u0161ljanjima prije povratka glavnoj temi. Dodu\u0161e, to je rijedak slu\u010daj na samo nekoliko mjesta, koji ne oduzima ni\u0161ta kvaliteti samog teksta. Zaklju\u010dno treba re\u0107i da, bez obzira u kojoj mjeri se \u010ditatelj slo\u017eio s idejama i predlo\u017eenim konceptima ovog djela, u svakom slu\u010daju nam daje \u201ehrane za razmi\u0161ljanje\u201c i mo\u017eda postavlja vi\u0161e pitanja nego \u0161to daje odgovora \u2013 \u0161to je ne\u0161to prema \u010demu bi historiografija uvijek trebala biti receptivna.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Andrija Banovi\u0107<\/em><\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-8079","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[{"id":52502,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52502","url_meta":{"origin":8079,"position":0},"title":"Novi znanstveni projekt Hrvatskog instituta za povijest: \u201c\u017drtve ratova i dr\u017eavnog\/politi\u010dkog nasilja u hrvatskoj povijesti 20. stolje\u0107a\u201d","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Na redovitoj sjednici Vlade RH, 16. travnja 2026., donijet je Zaklju\u010dak kojim se pokre\u0107e znanstveni projekt \u201c\u017drtve ratova i dr\u017eavnog\/politi\u010dkog nasilja u hrvatskoj povijesti 20. stolje\u0107a\u201d. Projekt \u0107e provoditi i koordinirati Hrvatski institut za povijest u razdoblju trajanja projekta od pet godina. Zakljucak Vlade RH Iz teksta projektnog prijedloga: Problematika\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52633,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52633","url_meta":{"origin":8079,"position":1},"title":"POVIJEST TRE\u0160NJEVA\u010cKE GLAZBE: prikupljanje virtualnog fundusa Muzeja susjedstva Tre\u0161njevka","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"23. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"utorak 28. 4. 2026. 14 - 18 h Nova BAZA, Nova cesta 66, Zagreb Prvi su dani ljeta 1957. godine. Bo\u017eica Kalafati\u0107 poha\u0111a drugi razred Osnovne \u0161kole Bratstvo i jedinstvo, danas kralja Tomislava, a ide i na muzi\u010dke satove u Mo\u0161\u0107eni\u010dkoj ulici. Na fotografiji s harmonikom u rukama stoji u\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/MST_prikupljanje.jpg?fit=380%2C475&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200},"classes":[]},{"id":52669,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52669","url_meta":{"origin":8079,"position":2},"title":"Predavanje Igora Dude “Odmor kao \u017eivotna potreba: o slobodnom vremenu u socijalisti\u010dkoj Jugoslaviji”","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"27. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U sklopu proljetnog ciklusa programa\u00a0Kriti\u010dka dramaturgija: pauza, u\u00a0subotu, 25. travnja 2026. u 19 sati\u00a0u prostoru Udru\u017eenja hrvatskih arhitekata povjesni\u010dar Igor Duda\u00a0odr\u017eao je predavanje naslovljeno\u00a0Odmor kao \u017eivotna potreba: o slobodnom vremenu u socijalisti\u010dkoj Jugoslaviji. Industrijalizacija i urbanizacija dru\u0161tava u povijesti su zna\u010dile i prelazak s predindustrijskog na industrijsko shva\u0107anje vremena. Ono\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Duda.png?fit=1200%2C628&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Duda.png?fit=1200%2C628&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Duda.png?fit=1200%2C628&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Duda.png?fit=1200%2C628&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Duda.png?fit=1200%2C628&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52573,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52573","url_meta":{"origin":8079,"position":3},"title":"Znanstvena konferencija “Filozofija odgoja: povijest, praksa, perspektive”","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"21. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Znanstvena konferencija \"Filozofija odgoja: povijest, praksa, perspektive\" odr\u017eat \u0107e se 23. i 24. travnja 2026. u Konferencijskoj dvorani Knji\u017enice Filozofskog fakulteta u Zagrebu (2. kat).\u00a0Konferencija je organizirana u okviru projekta\u00a0SUMKOS (voditeljica prof. dr. sc. Ivana Zagorac, financiran\u00a0sredstvima NextGenerationEU), uz potporu Odsjeka za filozofiju.\u00a0 Uz izlaga\u010dki dio, konferencija obuhva\u0107a i izlo\u017ebu\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"","width":0,"height":0},"classes":[]},{"id":52628,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52628","url_meta":{"origin":8079,"position":4},"title":"Predavanje dopisnog \u010dlana HAZU Alaina Finkielkrauta Izrael, Europa, antisemitizam","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"23. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Francuski filozof Alain Finkielkraut, redoviti \u010dlan Francuske akademije i dopisni \u010dlan HAZU, odr\u017eat \u0107e predavanje\u00a0Izrael, Europa, antisemitizam u utorak 28. travnja 2026. u 13 sati u Knji\u017enici HAZU,\u00a0Strossmayerov trg 14 u Zagrebu. Uvodne rije\u010di odr\u017eat \u0107e\u00a0akademkinja \u017deljka \u010corak i\u00a0akademik Dra\u017een Katunari\u0107. Predavanje \u0107e se odr\u017eati na francuskom jeziku uz konsekutivno\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Alain_Finkielkraut.jpg?fit=350%2C407&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200},"classes":[]},{"id":52496,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52496","url_meta":{"origin":8079,"position":5},"title":"30 godina Podru\u017enice \u2013 Javno predavanje Matea \u010calu\u0161i\u0107a \u201eSlavonski Brod u Domovinskom ratu\u201c","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U 2026. navr\u0161ava se trideset godina od osnutka Podru\u017enice za povijest Slavonije, Srijema i Baranje Hrvatskoga instituta za povijest. Obilje\u017eavanje ove zna\u010dajne obljetnice zapo\u010dinje ciklusom javnih povijesnih predavanja znanstvenika Instituta. Tre\u0107e po redu je predavanje Matea \u010calu\u0161i\u0107a \u2013 \u201eSLAVONSKI BROD U DOMOVINSKOM RATU\u201c. Predavanje \u0107e se odr\u017eati 21. travnja 2026.\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Predavanje-Calusic.png?fit=860%2C1200&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Predavanje-Calusic.png?fit=860%2C1200&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Predavanje-Calusic.png?fit=860%2C1200&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Predavanje-Calusic.png?fit=860%2C1200&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]}],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/8079","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=8079"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/8079\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":8080,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/8079\/revisions\/8080"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=8079"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=8079"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=8079"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}