<\/p>\n
Peter Longerich, Hitler. Biographie<\/em>, Siedler, M\u00fcnchen 2015, 1296 str.<\/strong><\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Cijenjeni njema\u010dki povjesni\u010dar Peter Longerich, profesor na Sveu\u010dili\u0161tu u Londonu i na Sveu\u010dili\u0161tu Bundeswehra u M\u00fcnchenu, pisac je poznatih djela koja se bave povije\u0161\u0107u nacionalsocijalizma, a nekoliko njih prevedeno je i na vi\u0161e svjetskih jezika. Od toga su dva novija bila biografske naravi (Heinrich Himmler. Eine Biographie<\/em> iz 2008. i Goebbels. Biographie<\/em> iz 2010.), pa nije iznena\u0111uju\u0107e da je taj niz nastavljen op\u0161irnom biografijom o centralnoj osobi nacionalsocijalizma, Adolfu Hitleru. S obzirom na to da je ta tema iscrpno obra\u0111ena u dvosve\u0161\u010danoj biografiji Iana Kershawa (1998.\/2000.) koja je visoko postavila ljestvicu, i koju je ve\u0107 povjesni\u010dar Volker Ullrich poku\u0161ao prema\u0161iti objavljuju\u0107i 2013. prvi svezak svoje biografije (Adolf Hitler. Die Jahre des Aufstiegs 1889\u20131939<\/em>), postavlja se pitanje o potrebi jo\u0161 jedne op\u0161irne obrade Hitlerova \u017eivota. Ipak, nakon \u010ditanja Longerichove biografije, mo\u017ee se zaklju\u010diti da \u0107e ona izazvati znatne posljedice ne samo za budu\u0107a istra\u017eivanja toga dijela suvremene povijesti, ve\u0107 i za historiografiju i njenu metodologiju, pa je vrlo vjerojatno da \u0107e biti zanimljivo \u0161tivo za svakoga povjesni\u010dara, a obvezno za onoga koji se bavi Drugim svjetskim ratom u bilo kojemu dijelu Europe.<\/p>\n <\/p>\n Naravno, biografija nacisti\u010dkog diktatora ne mo\u017ee biti u klasi\u010dnom smislu \u201epripovijest Hitlerova \u017eivota\u201c (Lebensgeschichte Hitlers<\/em>), \u0161to je karakterizacija koju Longerich jedini puta upotrebljava tek pri kraju svoje knjige (str. 963) i koja pogre\u0161no mo\u017ee asocirati na biografiju Joachima Festa iz 1973., ali niti posve strukturalisti\u010dki osmi\u0161ljena biografija, odnosno ona koja \u201efenomen Hitler\u201c poku\u0161ava objasniti strukturom njema\u010dkoga dru\u0161tva i politike toga vremena. Kako je u uvodu (str. 9\u201314) nagla\u0161eno, Longerich poput Kershawa slijedi umjereni put, ali dok se potonji unutar spektra umjerenih interpretacija znatno pribli\u017eava strukturalisti\u010dkoj, Longerich se toliko pribli\u017eio \u010distoj intencionalisti\u010dkoj interpretaciji (Hitler kao \u201ejaki\u201c diktator) da jo\u0161 jedva, ako uop\u0107e, mo\u017ee u sebi odr\u017eati neke elemente koji nagla\u0161avaju va\u017enost od Hitlera neovisnih politi\u010dkih i dru\u0161tvenih struktura.<\/p>\n <\/p>\n Glavni dio teksta podijeljen je na sedam dijelova. Njemu, pored uvoda, prethodi poduga\u010dak prolog (str. 15\u201355) koji se bavi Hitlerovim djetinjstvom i mlado\u0161\u0107u do kraja Prvoga svjetskoga rata, a nosi naslov \u201eJedan nitko(vi\u0107)\u201c (Ein Niemand<\/em>) koji aludira na jedno poznato mjesto iz Hitlerova djela Mein Kampf<\/em>. U tome dijelu Hitlerova \u017eivota Longerich, izuzetno oprezno i kriti\u010dki ocjenjuju\u0107i izvore, nalazi samo neke op\u0107e psiholo\u0161ke karakteristike koje \u0107e odrediti budu\u0107ega diktatora, poput strahovitog srama zbog \u017eivotnih neuspjeha i poraza (str. 33), potpunog nedostatka privatnog \u017eivota i rastu\u0107e zaokupljenosti politi\u010dkim temama. Ta zaokupljenost sve do neposrednog poslijeratnog perioda ne\u0107e prerasti u formirani politi\u010dki stav (str. 55) ve\u0107 \u0107e biti izra\u017eena u cijelome nizu \u201eantija\u201c. Jedan od njih bio je i antisemitizam, ali on se prije rata nije isticao nad odbojno\u0161\u0107u prema drugim \u201eneprijateljima\u201c: Habsburgovcima odnosno Monarhiji, prema dr\u017eavnom aparatu, plemstvu, parlamentarizmu, Katoli\u010dkoj crkvi, Slavenima, marksisti\u010dkom radni\u010dkom pokretu i austrijskoj socijaldemokraciji (str. 39).<\/p>\n <\/p>\n Prvi dio knjige (str. 59\u2013154), koji slijedi nakon prologa, bavi se Hitlerovim \u201eotvorenim sebstvom\u201c (Das \u00f6ffentliche Selbst<\/em>), odnosno vremenom od kraja Prvoga svjetskoga rata do Hitlerova tamnovanja nakon propasti M\u00fcnchenskog pu\u010da 1923. godine. Kratko se osvr\u0107u\u0107i na mogu\u0107u Hitlerovu kompromitiranost tijekom postojanja Bavarske Sovjetske Republike (str. 62), Longerich u tome poglavlju najvi\u0161e mjesta daje Hitlerovoj politi\u010dkoj formaciji u kontekstu kompliciranih politi\u010dkih konstelacija u M\u00fcnchenu, koje su nastale u reakcionarnoj atmosferi nakon propasti revolucionarnih doga\u0111anja 1919. godine. Tako se razmatra Hitlerovo do\u0161kolovanje na Sveu\u010dili\u0161tu u M\u00fcnchenu, njegovo djelovanje kao agitatora vojnicima povratnicima iz zarobljeni\u0161tva, njegovi kontakti s vojnim krugovima, stupanje antisemitizma u prvi plan te u\u010dlanjenje i preuzimanje vodstva u Deutsche Arbeiterpartei<\/em> kojoj \u0107e se ubrzo dodati oznaka nacionalsocijalisti\u010dke stranke. Prate\u0107i Hitlerov napredak od F\u00fchrera stranke do obe\u0107anog F\u00fchrera \u010ditave njema\u010dke nacije i njegov opasan pad zbog propasti pu\u010da, zavr\u0161ni dio poglavlja opisuje rasulo ekstremne desnice, su\u0111enje Hitleru i njegovo tamnovanje tijekom kojega je pisao djelo Mein Kampf<\/em> u kojemu se po prvi puta jasno vidi formirani rasizam i pitanje \u017eivotnog prostora. Longerich u ovome poglavlju pola\u017ee temelje svojoj intencionalisti\u010dkoj interpretaciji koja obilje\u017eava njegovu knjigu, vje\u0161to i uvjerljivo opisuju\u0107i Hitlerovu gramzivu te\u017enju totalnome vodstvu u stranci zbog koje ona nije imala niti nekoga tko bi ga mogao zastupati niti hijerarhijsku strukturu (str. 100, 118\u2013119), njegove poteze koji su vodili samostalnosti NSDAP-a od vanjskih utjecaja, pogotovo vojske (str. 110), te prikazuju\u0107i namjeru djela Mein Kampf<\/em> da prikrije znatne politi\u010dke pogre\u0161ke koje su vodile neuspje\u0161nome pu\u010du (str. 149).<\/p>\n <\/p>\n Drugi dio (str. 155\u2013290) nosi naslov \u201eInsceniranje\u201c (Inszenierung<\/em>), a bavi se vremenom od Hitlerova izlaska iz zatvora do preuzimanja vlasti 1933. godine. On prati konsolidaciju Hitlerove totalne mo\u0107i u stranci od sukoba s vo\u0111om Sturmabteilunga<\/em> (SA) Ernstom R\u00f6hmom, sa \u201esocijalisti\u010dkim\u201c skretanjima bra\u0107e Otta i Gregora Stra\u00dfera i Josepha Goebbelsa, sukoba s Arturom Dinterom u vezi crkvenih pitanja, inzistiranja na M\u00fcnchenu kao sredi\u0161tu strana\u010dke aktivnosti zbog \u201emitskog\u201c pu\u010da iz kojega Hitler izvodi svoju pretenziju na neograni\u010denu mo\u0107 i poziciju nedodirljivog F\u00fchrera iznad frakcijskih borbi, vezivanja stranke ne uz program nego uz nejasnu \u201eideju\u201c koju samo vo\u0111a mo\u017ee interpretirati, do kona\u010dnog osnivanja Schutzstaffela<\/em> (SS) koje je ozna\u010dilo kraj procesa preuzimanja potpune vlasti u stranci. Longerich zatim prikazuje neuspjehe u poku\u0161aju pridobivanja glasa\u010da u prosperitetnijim uvjetima druge polovine dvadesetih godina, orijentiranje novoj \u201eklijenteli\u201c odnosno srednjemu sloju, ali i selja\u0161tvu te studentima, Hitlerove nazore na vanjsku politiku te kona\u010dno pribli\u017eavanje i suradnju s konzervativcima u cilju \u201eosvajanja masa\u201c. Posebno je zanimljivo obja\u0161njenje rasta popularnosti NSDAP-a u vremenima duboke ekonomske krize kojoj se dakako ne daje uloga jedinog razloga reorijentacije bira\u010da, ve\u0107 se taj rast obja\u0161njava kompleksnim spletom okolnosti: nedjelovanjem vlade u suzbijanju krize, dugotrajnim procesom masovnog gubljenja povjerenja u postoje\u0107e politi\u010dke stranke, dobrom organizacijom NSDAP-a, skepticizmom Hitlerovih (antisemitskih i antisocijalisti\u010dkih) konzervativnih partnera u pogledu demokracije, Hindenburgovom \u017eeljom za autoritarnim preure\u0111enjem dr\u017eave, kao i drugim razlozima. Zbog svega toga je Nacionalsocijalisti\u010dka stranka kao protestna opcija jedina bila prihvatljiva svim dru\u0161tvenim slojevima i konfesijama, iako Longerich isti\u010de suptilne razlike, pa tako poput Martina Broszata govori o \u201erezistentnosti\u201c katolika (str. 218\u2013219). Kako je rasla popularnost nacista do\u0161lo je do prvih pravih kontakata s najja\u010dim industrijalcima koje Longerich datira u 1932. godinu (str. 249), sti\u0161avanja antikapitalisti\u010dkih ispada, ali i sna\u017enih raslojavanja u sve heterogenijoj stranci \u010dijoj je krizi mogla pomo\u0107i samo pobjeda. Isti\u010de se da Hitler nije imao niti pravoga politi\u010dkog programa niti karizme jer je u svakoj kampanji koja je bila usmjerena na njegovu osobu stranka do\u017eivjela blagi pad popularnosti, a Hindenburg mu nije htio dati mandat za sastavljanje vlade. U takvim okolnostima klju\u010dni su bili konzervativni politi\u010dari Kurt von Schleicher i Franz von Papen, od kojih je pogotovo posljednji spretno\u0161\u0107u i beskrupulozno\u0161\u0107u zajedno s isprva kolebljivim Hitlerom, koji je posve suzio manevarski prostor Papenu i protivnicima, prevario Hindenburga i ostavio ga pred bezizlaznim politi\u010dkim opcijama, osigurav\u0161i time Hitleru kancelarsko mjesto.<\/p>\n <\/p>\n Tre\u0107em dijelu knjige (str. 291\u2013420), od Hitlerova preuzimanja vlasti do Hindenburgove smrti, dan je naslov \u201eOsvajanje\u201c. Longerich isti\u010de dvije faze u konsolidaciji vlasti: (a) od sije\u010dnja do ljeta 1933. u Hitlerovoj vladi traje proces koncentracije vlasti u rukama nacionalsocijalista, i (b) od ljeta 1933. do ljeta 1934. konzervativci i SA su eliminirani te je do\u0161lo do uspostavljenja samovlade bez ustavnih ograni\u010denja. U tome vremenu jaka je represija protiv stranaka ljevice, socijaldemokrata i komunista, ali u nekim razdobljima i protiv katoli\u010dkih stranaka. Opisuju\u0107i va\u017ean doga\u0111aj, po\u017ear Reichstaga, Longerich se ne zadr\u017eava na tra\u017eenju krivaca nego isti\u010de da je Hitler ve\u0107 u no\u0107i po\u017eara odlu\u010dio uvesti izvanredno stanje i obra\u010dunati se sa spomenutim lijevim strankama. U njegovoj interpretaciji Hitler je imao klju\u010dnu ulogu u doziranju nasilja i postupnoj eliminaciji politi\u010dkih stranaka do kona\u010dnog inkorporiranja jedine preostale stranke u dr\u017eavu, pa se \u010dak potajno nadao da bi stranka mogla preuzeti ulogu koju je imala crkva. Jednako je klju\u010dnu ulogu preuzeo u vo\u0111enju vanjske politike koju su do tada kontrolirali Hindenburg i ministar vanjskih poslova Konstantin von Neurath, osigurav\u0161i svoj prvi veliki uspjeh u vidu konkordata s Vatikanom koji je upotrijebljen za eliminaciju katoli\u010dkih stranaka i duhovnika iz politi\u010dkog \u017eivota. Me\u0111utim, politikom agresivnog naoru\u017eavanja, izlaskom iz Lige naroda i proma\u0161enim strate\u0161kim pristupom prema drugim dr\u017eavama, pogotovo Austriji i Sovjetskom Savezu, doveo je Njema\u010dku u opasan polo\u017eaj i vanjskopoliti\u010dku izolaciju. U isto vrijeme na planu unutarnje politike Hitler provodi izjedna\u010davanje (Gleichschaltung<\/em>) svih dijelova dr\u017eave pod svojom vla\u0161\u0107u, ja\u010da autoindustriju i planira izgradnju autocesta (zbog vojnih planova), a strana\u010dke strukture, koje funkcioniraju u ovisnosti o svome F\u00fchreru, premre\u017eavaju sve sfere dru\u0161tvenoga \u017eivota. Ocrtavaju\u0107i takve okolnosti, Longerich u zadnjemu dijelu ovoga poglavlja briljantno obja\u0161njava No\u0107 dugih no\u017eeva. Jo\u0161 uvijek lo\u0161e ekonomsko stanje, nezadovoljstvo zloporabama mo\u0107i i u\u0161utkavanje nezadovoljnika od strane re\u017eima, kritika od strane katolika i protestanata, okupljanje nezadovoljnih konzervativaca oko Hindenburga pod Papenovim vodstvom te sukob vojske sa SA-om, navelo je Hitlera (nakon prvotnog histeri\u010dnog uzbu\u0111enja) na hladnu kalkulaciju da se osveti i spasi obraz iznenadnim udarom na protivnike, da terorom u\u010dvrsti vlast i uspostavi odnose mo\u0107i koji su mu odgovarali. Nakon \u0161to je to i u\u010dinio u No\u0107i dugih no\u017eeva, ne nare\u0111uju\u0107i samo eliminaciju nepodobnih SA-ovaca, nego i kriti\u010dara re\u017eima, Heinrich Himmler dobiva slobodne ruke da SS preoblikuje u centralni organ u dr\u017eavi. Na ruku je Hitleru i\u0161la i Hindenburgova smrt \u010dime je postao svemo\u0107ni diktator kojemu se vojska zaklela na vjernost, ali on je samo kratkoro\u010dno potisnuo strukturne probleme, naime, lo\u0161e ekonomsko stanje i daleko pro\u0161ireno nezadovoljstvo, me\u0111u ostalim i korupcijom te zloporabama \u010dlanova stranke.<\/p>\n <\/p>\n \u201eCementiranje\u201c je naslov \u010detvrtoga dijela knjige (str. 421\u2013549) koji obra\u0111uje razdoblje od Hindenburgove smrti do 1937. godine. U te\u0161kim ekonomskim uvjetima dodatno optere\u0107enima abnormalnim naoru\u017eavanjem i propa\u0161\u0107u plana da ujedini protestantske crkve u Tre\u0107em Reichu, Hitler je ponekim uspjesima mogao kratkoro\u010dno zadobiti popularnu podr\u0161ku, kao po\u010detkom 1935., priklju\u010denjem Saarske oblasti. Me\u0111utim, poku\u0161avao je skretati pozornost poti\u010du\u0107i agresiju prema \u017didovima, \u201ereakcionarima\u201c (konzervativcima) i crkvama, \u0161to je vodilo pogor\u0161anju odnosa s drugim dr\u017eavama, pogotovo s Velikom Britanijom. Na poticaj ministra gospodarstva i predsjednika Reichsbanke Hjalmara Schachta, koji je htio da se zakonski definira pravni status \u017didova kako to ne bi utjecalo na gospodarstvo i vanjsku trgovinu, Hitler je aktivno sudjelovao u stvaranju N\u00fcrnber\u0161kih zakona iz rujna 1935., koji su dodu\u0161e jasno pokazali da on ne zna kako odrediti toliko ozlogla\u0161enu \u201e\u017eidovsku rasu\u201c. Stalno poku\u0161avaju\u0107i smanjiti osjetno nezadovoljstvo me\u0111u stanovni\u0161tvom zbog ekonomske situacije i trajne nesta\u0161ice namirnica zbog naoru\u017eavanja, koje je forsirao grozni\u010davo se pripremaju\u0107i za rat, Hitler je izveo \u010ditav niz poteza koji su poku\u0161ali skrenuti pozornost s pravih problema. Pribli\u017eio se Italiji zahvaljuju\u0107i ratu u Abesiniji, \u0161to mu je omogu\u0107ilo povratak Porajnja bez znatnijih me\u0111unarodnih sankcija, upleo se u \u0160panjolski gra\u0111anski rat te je pompozno uprili\u010dio ljetne Olimpijske igre (iza \u010dije su fasade brojni ipak jasno vidjeli nehumanu diktaturu). Ozbiljan sukob koji je izbio objavljivanjem enciklike pape Pija IX., Mit brennender Sorge<\/em>, kojoj je odgovoreno politi\u010dki montiranim procesima, na Hitlera je utjecao znatnom averzijom prema institucionaliziranom kr\u0161\u0107anstvu, a utjecaj Katoli\u010dke crkve poku\u0161avao je suzbiti predstavljaju\u0107i sebe kao \u201esredstvo Providnosti\u201c. Kao \u0161to je stranka bila organizirana prema njegovim osobnim preferencijama, tako je i svoju mo\u0107 Hitler htio odr\u017eati sprje\u010davanjem formiranja bilo kakvih institucionalnih ograni\u010denja, \u0161to je vodilo raspadanju dr\u017eavnog aparata u me\u0111usobno sukobljene mo\u0107nike koji su se borili za F\u00fchrerovo povjerenje. Me\u0111utim, Longerich jasno nagla\u0161ava da je takvu dr\u017eavnu strukturu Hitler strogo kontrolirao na tri va\u017ena na\u010dina: (1) na kriti\u010dna mjesta postavljao je opunomo\u0107enike koji su bili odgovorni direktno njemu, (2) \u010ditav niz va\u017enih du\u017enosti davao je pojedinim osobama od povjerenja koje su onda gradile svoje dr\u017eavne aparate koji su ovisili o njima, a oni o Hitleru, i (3) sjednicama Reichsleitera i Gauleitera kontrolirao je lokalnu razinu Tre\u0107eg Reicha. Prema nacisti\u010dkom shva\u0107anju, Hitlerov legitimitet kao F\u00fchrera po\u010divao je na njegovu jedinstvu s narodom, ali Longerich isti\u010de da je stvarni temelj Hitlerove vladavine bila \u010dista diktatura koja je posve isklju\u010divala bilo kakva gra\u0111anska prava. Dobrom dijelu gra\u0111ana bilo je jasno da je stanje prije Velike industrijske krize bilo bolje nego polovicom tridesetih, pred njihovim nezadovoljstvom niti Hitlerov sakrosanktni polo\u017eaj nije bio po\u0161te\u0111en kritike, a tobo\u017enja monolitnost nacije pod sna\u017enim vo\u0111om bila je tek produkt propagande.<\/p>\n <\/p>\n Peti dio knjige (str. 551\u2013680) nazvan je \u201eObmana\u201c, a bavi se razdobljem od po\u010detka pritisaka na Austriju i \u010cehoslova\u010dku 1937. do rata u Poljskoj 1939. godine. Hitlerove pretenzije na Austriju bile su lak\u0161e nego prije zbog njegove bliskosti s Mussolinijem, a \u010cehoslova\u010dka je zbog bliskosti sa SSSR-om i Francuskom postala strate\u0161ki kolac u Hitlerovim planovima. Ve\u0107 uobi\u010dajeno lo\u0161e stanje na unutarnjem planu zbog niskih nadnica, radne preoptere\u0107enosti, manjka namirnica i njihove lo\u0161e kvalitete, korupcije, zveckanja oru\u017ejem i sukoba sa crkvama, dovelo je do toga da su \u010dak i stari borci gun\u0111ali, a sam je Hitler i dalje bio meta kritike. U unutarnjoj politici je po\u010detkom 1938. iskoristio aferu s feldmar\u0161alom Wernerom von Blombergom i vrhovnim zapovjednikom vojske Wernerom von Fritschom da bi ih smijenio te oja\u010dao svoj utjecaj u vojsci i vo\u0111enju vanjske politike. Na potonjem je planu zao\u0161travanje odnosa s Austrijom zbog njema\u010dkih pritisaka dovelo do prijetnje austrijskog kancelara Kurta Schuschnigga da \u0107e raspisati referendum o austrijskoj nezavisnosti. To je bio izazov Hitleru koji je mogao izgubiti obraz pa je osobno upravljao osvetni\u010dkom operacijom ulaska njema\u010dkih trupa i aneksije Austrije, u \u010demu je imao centralnu ulogu. Ista je stvar bila i s djelomi\u010dnom mobilizacijom u \u010cehoslova\u010dkoj na \u0161to je Hitler odgovorio iskori\u0161tavanjem Sudetskih Nijemaca i pripremama za rat protiv zapadnih sila. U kona\u010dnici je M\u00fcnchenskim sporazumom 1938. sprije\u010den rat komadanjem \u010cehoslova\u010dke, ali on je suzio Hitlerov manevarski prostor jer je zapadnim silama zagarantirao mir te ga je razo\u010daralo iskreno odu\u0161evljenje naroda i generala \u0161to je izbjegnut rat kojemu se nadao. Zbog toga je poja\u010dao naoru\u017eavanje, propaganda ga je sve manje prikazivala kao mirotvorca i pripremala je stanovni\u0161tvo na rat, a ubojstvo njema\u010dkog diplomata u Parizu Ernsta vom Ratha Hitler osobno iskori\u0161tava za poticanje pogroma \u017didova u cijeloj Njema\u010dkoj, \u010dime je htio pokazati spremnost, ratobornost i jedinstvo nacije, ote\u017eati situaciju zapadnim zemljama kroz izbjegli\u010dki val te olak\u0161ati financijsku situaciju Njema\u010dkoj kroz konfiskaciju \u017eidovske imovine. Kristalna no\u0107, koja je bila kulminacija svih tih doga\u0111aja, samo je dio ve\u0107e slagalice koja je imala za cilj drugim silama pokazati (u stvarnosti la\u017eno) jedinstvo njema\u010dke nacije, pospje\u0161iti iseljavanje \u017didova, optu\u017eiti ih za predstoje\u0107i rat te ih u\u010diniti taocima u slu\u010daju rata sa zapadnim silama. Klju\u010dni vanjskopoliti\u010dki doga\u0111aji koji su vodili ratu bili su brz prekid povjerenja izme\u0111u Hitlera i zapadnih \u010delnika zbog poticanja slova\u010dke nezavisnosti i uspostavljanja Protektorata \u010ce\u0161ke i Moravske, znatno pogor\u0161anje odnosa s Poljskom zbog Hitlerovih pritisaka, priklju\u010divanje Memela Njema\u010dkoj, talijanski napad na Albaniju te \u010celi\u010dni pakt izme\u0111u Njema\u010dke i Italije. Naoru\u017eavanje koje je znatno optere\u0107ivalo njema\u010dko gospodarstvo, a nije moglo dose\u0107i one razine kakve su mogle zapadne sile, uvjerenje da one ne\u0107e u\u0107i u rat zbog Poljske, ili \u0107e potpisati mir nakon brze pobjede, te sretne politi\u010dke okolnosti u potpisivanju sporazuma sa SSSR-om, navelo je Hitlera da odmah napadne Poljsku. Longerich time ponovno nagla\u0161ava centralnu i odlu\u010duju\u0107u ulogu Hitlera u svim doga\u0111ajima, od aneksije Austrije preko Kristalne no\u0107i do napada na Poljsku, te isti\u010de da njema\u010dko dru\u0161tvo nije bilo za rat spremna i homogena borbena zajednica ujedinjena pod sna\u017enim vo\u0111om kako je to prikazivala propaganda.<\/p>\n <\/p>\n Pretposljednji, \u0161esti dio knjige (str. 681\u2013886), nazvan \u201eTrijumf\u201c, bavi se doga\u0111ajima od rata u Poljskoj do ofenzive na jugu isto\u010dnog boji\u0161ta u ljeto 1942. godine. Zapovijedi za potpuno uni\u0161tenje vojne, gospodarske i kulturne snage Poljske, kao i njene inteligencije, dolaze izravno od Hitlera, on tako\u0111er amnestira vojnike koji su u ratu po\u010dinili zlo\u010dine te pomo\u0107u SS-a stvara novi poredak u Poljskoj. Na doma\u0107em planu sve se ja\u010de osje\u0107a represivni aparat, me\u0111u stanovni\u0161tvom i dalje vlada nezadovoljstvo (pa poku\u0161aj Georga Elsera da izvr\u0161i atentat nije bio izniman), me\u0111u ostalim i nastavljenom eutanazijom djece i psihi\u010dki oboljelih, pri \u010demu \u0107e kasnije osobno Hitler povezati nove metode ubijanja sa sistematskim uni\u0161tenjem \u017didova. U vojsci \u010dini sve da koncentrira mo\u0107 u svojim rukama, ali njegove odluke izazivaju otpor generala, Hitlerova kampanja protiv Danske i Norve\u0161ke nije bila od strate\u0161ke va\u017enosti, u ratu protiv Francuske u klju\u010dnim trenucima oklijeva i jednostavno \u017eeli demonstrirati svoju mo\u0107, a neo\u010dekivani uspjeh bio je po Longerichu isklju\u010divo rezultat napredne taktike vojnog vodstva. Ipak, pobjeda protiv Francuske otvorila je Hitleru La Manche i Atlantik, omogu\u0107ila resurse za dugi rat, u\u010dvrstila njegov autoritet u vojsci i stvorila ravnote\u017eu na Sredozemlju. Odu\u0161evljenje u narodu iznjedrilo je sliku Hitlera kao darovitog i neobi\u010dno sposobnog vo\u0111e, ali je dobrim dijelom bilo uvjetovano i nadom da je kraj rata blizu. Znaju\u0107i da Veliku Britaniju kao globalnu silu ne mo\u017ee prisiliti na mir samo uspjesima u Europi, kao i da \u0107e mu biti nemogu\u0107e oformiti sna\u017enu koaliciju koja bi mogla uzdrmati polo\u017eaj Britanije u svijetu te u kona\u010dnici o\u010dekuju\u0107i ulazak SAD-a u rat, Hitler ulazi u Trojni pakt s Japanom i Italijom u rujnu 1940. Longerich obja\u0161njava da su Hitlerovi potezi u to vrijeme bili diktirani ponajprije nepriznavanjem hegemonije Njema\u010dke u Europi, zbog \u010dega je taj polo\u017eaj poku\u0161ao izboriti udarcima na Veliku Britaniju na globalnoj razini i osiguravanjem \u0161to boljeg polo\u017eaja u predstoje\u0107em sukobu sa SAD-om. U kontekstu cjelokupne strategije protiv Britanije i SAD-a treba promatrati Hitlerovo okretanje Rumunjskoj i Finskoj koje je do tada cini\u010dki prepu\u0161tao Sovjetima, planove za napad na SSSR, slanje postrojbi u sjevernu Afriku i (sa planovima protiv Sovjeta i Britanaca povezano) \u0161irenje rata na Jugoisto\u010dnu Europu, dakle, kao osiguravanje le\u0111a u predstoje\u0107em sukobu sa Zapadom te kao poku\u0161aj utvr\u0111ivanja hegemonije u Europi. Pretenzije na takvu hegemoniju bile su temeljene i na ideologiji, jer Hitler je osobno u\u010dinio sve za provo\u0111enje brutalnog rata protiv SSSR-a kao borbe dvaju svjetonazora na \u017eivot i smrt. On je nakon po\u010detka Barbarosse inzistirao da osobno, iz dana u dan, vodi ratne operacije, \u0161to je vodilo sukobu s generalima, ali su obje strane ubrzo shvatile da su potpuno podcijenile vojnu mo\u0107 Sovjeta, da ih u kra\u0107emu roku ne\u0107e mo\u0107i poraziti i da su planovi za rat protiv Britanije i SAD-a na globalnoj razini sve te\u017ee ostvarivi. Hitler je i dalje igrao klju\u010dnu ulogu u zlo\u010dinima na Istoku, povezao je taj rat s postupcima prema \u017didovima u Europi koji su od 1941. bili prisiljeni nositi Davidovu zvijezdu, ponajprije kako bi pripremio stanovni\u0161tvo u Njema\u010dkoj na dugotrajni rat i izvr\u0161io pritisak na SAD. Hitler je osobno izdavao smjernice za represalije, uvijek je inzistirao na postavljanju jo\u0161 brutalnijih egzekutora u svim dijelovima zaposjednute Europe te je za prolje\u0107e 1942. po\u010deo planirati sistematsko uni\u0161tenje \u017didova, od po\u010detka iste godine javno nagla\u0161avaju\u0107i da je sudbina \u017didova vezana uz ishod rata. Zimska kriza 1941.\/1942. donijela je nezadovoljstvo i strah me\u0111u njema\u010dkim stanovni\u0161tvom zbog velikih gubitaka na isto\u010dnom boji\u0161tu, ulaska SAD-a u rat te Hitlerova preuzimanja uloge vrhovnog vojnog zapovjednika i smjene generala. Uvjerenje da je taj potez sprije\u010dio raspad isto\u010dnog boji\u0161ta Hitlera \u0107e dodatno potaknuti da stalno zadire u vojnu strategiju. Na unutarnjem planu Hitler imenuje Alberta Speera za ministra naoru\u017eanja i municije (\u0161to nije donijelo \u010dudotvorno pove\u0107anje ratnog materijala), pravosu\u0111e po Hitlerovim naputcima uvodi stro\u017eu kontrolu (pogotovo dr\u017eavne birokracije), a raste mo\u0107 Gauleitera i izabranih mo\u0107nika (G\u00f6ring, Himmler, Goebbels, Speer, Bormann) preko kojih Hitler kontrolira Tre\u0107i Reich. U isto vrijeme kada se pokre\u0107e nova ofenziva na ju\u017enome dijelu isto\u010dnoga boji\u0161ta (ljeto 1942.) Hitler provodi \u201ekona\u010dno rje\u0161enje\u201c, odnosno sistematsko uni\u0161tenje \u017didova u logorima smrti. Iako Longerich upozorava da se uzroci holokausta ne mogu svesti samo na Hitlera, ipak tvrdi da je Hitler jedini imao mo\u0107 i autoritet da pokrene, koordinira i provede \u010ditav taj proces (str. 849\u2013850). I cijela Europa pod njema\u010dkom okupacijom bila je obilje\u017eena Hitlerovom politikom i njegovom apsolutnom kontrolom, brutalnom represijom prema pokretima otpora (pogotovo neposredno prije i nakon napada na SSSR) te maksimalnim iskori\u0161tavanjem resursa okupiranih i savezni\u010dkih podru\u010dja.<\/p>\n <\/p>\n Zadnji, sedmi dio knjige (str. 887\u2013996) nazvan je \u201ePropast\u201c, a nudi interpretaciju doga\u0111aja od nepremostive velike krize druge polovine 1942. do Hitlerova samoubojstva krajem travnja 1945. godine. U kasno ljeto, tj. ranu jesen 1942. Hitleru je vjerojatno prvi puta postalo jasno da je njegova strategija do\u017eivjela potpuni neuspjeh i da \u0107e izgubiti rat. Velika kriza potpuno je izbila na vidjelo porazom u sjevernoj Africi i pod Staljingradom, silovitim bombardiranjima njema\u010dkih gradova i izgubljenim podmorni\u010dkim ratom na Atlantiku. Hitler se povla\u010di iz javnoga \u017eivota i gura Goebbelsa u prvi plan da osigura lojalnost apati\u010dnog stanovni\u0161tva u borbi na \u017eivot i smrt. Represija i kontrola svakodnevice kroz strana\u010dke organizacije osiguravali su nesmetano funkcioniranje dr\u017eave. Antisemitska kampanja, sada potaknuta i otkri\u0107ima u Katinskoj \u0161umi, nailazila je jo\u0161 od uvo\u0111enja Davidove zvijezde na nerazumijevanje u stanovni\u0161tvu koje je bilo zabrinuto za budu\u0107nost (iako se dobro znalo za zlo\u010dina\u010dke mjere re\u017eima i brojni su se okoristili imovinom stradalih \u017didova). Hitler je vr\u0161io pritisak na svoje europske saveznike da njema\u010dkim vlastima odnosno logorima smrti predaju \u017eidovsko stanovni\u0161tvo, \u010dime ih je htio kompromitirati u o\u010dima Saveznika i privezati ih uz sudbinu svoga re\u017eima. Od kapitulacije Italije do druge polovine 1944. godine ipak je cijelom nizu va\u017enih dr\u017eava (Badogliovoj Italiji, Rumunjskoj, Bugarskoj i Finskoj) uspjelo oduprijeti se Hitlerovoj antisemitskoj politici i potpisati separatni mir. Hitlerova karizma bila je posve potro\u0161ena, a polo\u017eaj Tre\u0107eg Reicha bio je sve o\u010dajniji gubicima na isto\u010dnom boji\u0161tu i invazijom u Normandiji. Atentat od 20. srpnja 1944. otvorio je Longerichu pitanje unutarnjeg otpora Hitlerovu re\u017eimu. Smatra da u vode\u0107im krugovima nije moglo do\u0107i do urote protiv Hitlera jer je stvorio sustav gdje je postojala stalna konkurencija i ovisnost o njegovoj osobi te su vode\u0107i ljudi bili bez vizije perspektivne budu\u0107nosti, me\u0111u ostalim, i zbog umije\u0161anosti u zlo\u010dine. Jedina organizacija u kojoj se mogao razviti plan za micanje Hitlera bila je vojska sa svojim starim plemi\u0107kim rodovima, bez \u010dije bi urote moralna korupcija elite njema\u010dkog dru\u0161tva, po Longerichu, u povijesti bila zapam\u0107ena kao totalna. Neuspjeh atentata vodio je u poo\u0161trenje represivnog aparata, uvo\u0111enje totalnog rata, ali i oja\u010davanje Speera, Himmlera, Bormanna i Goebbelsa. Nakon propasti ofenzive u Ardenima krajem 1944., posljednje ve\u0107e njema\u010dke ofenzive u Drugome svjetskome ratu, dr\u017eava je pod Hitlerovim stiskom srljala ravno u propast, a on je i dalje \u017eivio u iluzijama o raskolu Saveznika, odbijaju\u0107i racionalizirati dr\u017eavni aparat koji je sam stvorio, ocjenjuju\u0107i svako samostalno djelovanje u pogledu mirovnih pregovora kao izdaju te u kona\u010dnici uprizoruju\u0107i vlastiti \u201eherojski\u201c kraj za poslijeratni svijet.<\/p>\n <\/p>\n U \u201eBilanci\u201c na kraju knjige (str. 997\u20131013) Longerich donosi svoje glavne zaklju\u010dke. Oni pokazuju da stranka, dru\u0161tvo, dr\u017eava i Europa pod njema\u010dkom dominacijom snose dio odgovornosti, ali sam Hitler je dobro znao iskoristiti preduvjete koje je zatekao, odlu\u010dno je formirao i zatim kontrolirao strana\u010dke i dr\u017eavne strukture te je time sebi priskrbio mo\u0107 bez premca. Nakon \u0161to je zgrabio vlast, ne zbog svoje karizme, nego dobrim dijelom zbog protestnih glasova i drugih okolnosti, Hitler je na podru\u010dju unutarnje i vanjske politike diktirao sve procese koji su vodili ratu. Njegova vladavina nije po\u010divala na karizmi nego na represivnim sredstvima diktature, on nije uspio ujediniti naciju koja je i dalje ostala razjedinjena i nezadovoljna, koja nije entuzijasti\u010dno podupirala njegovu antisemitsku politiku niti je htjela rat. \u201eDrugi svjetski rat bio je Hitlerov rat\u201c, tvrdi Longerich (str. 1009), on takti\u010dki provodi antisemitske mjere i holokaust, kontrolira ratnu strategiju i djelovanje svojih saveznika u Europi. Zbog svega toga nije slu\u010dajno da je nacisti\u010dki re\u017eim propao tek kada je Hitler izvr\u0161io samoubojstvo.<\/p>\n <\/p>\n Interpretacija Hitlerove uloge u Tre\u0107em Reichu i u klju\u010dnim doga\u0111ajima Drugoga svjetskoga rata oduvijek je bila predmet debata zbog manjka izvora koji su velikim dijelom uni\u0161teni. Minuciozno izla\u017eu\u0107i svoje teze i dokazuju\u0107i na temelju izvora Hitlerovu klju\u010dnu ulogu u va\u017enim doga\u0111ajima, poput propalog nacionalsocijalisti\u010dkog pu\u010da u Austriji iz ljeta 1934. (str. 416) ili njegove osobne naredbe Himmleru da okupirana podru\u010dja SSSR-a \u201eo\u010disti\u201c od \u017didova, zbog \u010dega ih je 1942. stradalo vi\u0161e stotina tisu\u0107a (str. 864\u2013865), Longerich pravi znatan zaokret u historiografiji. Od \u0161ezdesetih godina dvadesetog stolje\u0107a po\u010dela je prevladavati strukturalisti\u010dka paradigma koja se oslanjala na dru\u0161tvenu historiju i koja je bila sna\u017eno zagovarana u radovima Hansa Mommsena, Martina Broszata i Iana Kershawa. Ona je zagovarala va\u017enost sustava koji je interpretiraju\u0107i F\u00fchrerovu volju samostalno donosio odluke koje je onda Hitler po potrebi sankcionirao. Longerichovo istra\u017eivanje detaljno osporava takvo stajali\u0161te, a dokazivanjem da je upravo Hitler stvorio i strogo kontrolirao sustav (v. npr. str. 1207), te nagla\u0161avanjem njegove odlu\u010duju\u0107e uloge, daje sna\u017enu potporu sli\u010dnim tezama raznih povjesni\u010dara poput Karla Dietricha Brachera, Andreasa Hillgrubera i Klausa Hildebranda, iako u odre\u0111enim va\u017enim aspektima odudara i od interpretacija nekih od gore spomenutih, pa obja\u0161njava napad na SSSR u kontekstu Hitlerove globalne strategije.<\/p>\n <\/p>\n Longerich je tako\u0111er svojom knjigom elegantno izbjegao neke stare prigovore poput nepomirljivosti izme\u0111u razumijevanja i potrebe osude Hitlerova re\u017eima. Od po\u010detka knjige (str. 118, 172) li\u0161avaju\u0107i Hitlera pompe koja ga je pratila na osobno izabranim i stiliziranim fotografijama, javnim manifestacijama te u drugim propagandnim medijima, \u0161to se mo\u017ee vidjeti u izboru rijetkih slika koje su u\u0161le u knjigu, Longerich je takvom vje\u0161tinom ogolio Hitlerovo politi\u010dko djelovanje da se \u010ditatelju bez posebnog autorova nagla\u0161avanja jasno pokazuje \u010dista gramzivost \u201eF\u00fchrera\u201c, njegovo ucjenjivanje, odbojna bezobzirna brutalnost i fanati\u010dno inzistiranje na dubioznim i pogre\u0161nim stajali\u0161tima zbog nemogu\u0107nosti priznanja neuspjeha. Historiziraju\u0107i Hitlerovu osobu i njeno djelovanje, odbacuje interpretacije koje su, \u010desto kroz iskrivljenu sliku tada\u0161nje propagande (str. 1123), potporu nacisti\u010dkoj diktaturi obja\u0161njavali karizmom vo\u0111e, a nacizam kroz paradigmu politi\u010dkih religija, \u0161to je po Longerichu proma\u0161eno jer su kultni elementi u nacizmu imali tek instrumentalnu ulogu i slu\u017eili su isklju\u010divo politi\u010dkom ja\u010danju Hitlerove diktature (str. 523). Time vra\u0107a fokus na tradicionalne predmete njema\u010dke historiografije, na va\u017enost individue i njena politi\u010dkog djelovanja u povijesnom kontekstu te izra\u017eava ograni\u010denja socijalne historije. Hrvatskim povjesni\u010darima Longerichova je knjiga svojim uzoritim tuma\u010denjem pojedinih doga\u0111aja u \u0161irem kontekstu (v. npr. str. 812) va\u017eno upozorenje da se doga\u0111aji u Drugome svjetskome ratu na lokalnoj razini te\u0161ko mogu razumjeti bez \u0161irega europskog konteksta, \u0161to je neizbje\u017eno ako se prihvati dobro poduprta teza da je Hitler diktirao i kontrolirao okupacijsku i savezni\u010dku politiku u ratom obuhva\u0107enoj Europi. Stoga ni znatniji usta\u0161ki zlo\u010dina\u010dki pothvati u Nezavisnoj Dr\u017eavi Hrvatskoj nikako nisu mogli biti provedeni bez znanja i suglasnosti Tre\u0107eg Reicha i Hitlera osobno, ve\u0107 upravo obrnuto, zlo\u010dini su bili inherentni dio njegove politi\u010dke strategije, on ih je u europskim razmjerima zapo\u010dinjao i usmjeravao. Njema\u010dkim povjesni\u010darima Longerichova knjiga trebala bi biti dodatan poticaj da u istra\u017eivanju djelovanja Hitlerove Njema\u010dke, pogotovo u Drugom svjetskom ratu, u vidu imaju i ostale dijelove Europe.<\/p>\n <\/p>\n Autor tako\u0111er pokazuje detaljno poznavanje arhivskih izvora i uzima u obzir najnoviju literaturu te iako njegova knjiga, zbog minucioznog dokazivanja teza, obiluje podacima i faktografijom, oni su vje\u0161to utkani u stilski dobro napisan, zanimljiv i lako \u010ditljiv narativ. \u010citatelj ne\u0107e nai\u0107i ni na puno tipfelera (str. 233 Line<\/em> umjesto Linie<\/em>; str. 273 ponavljanje istih rije\u010di; str. 753 fallenzu assen<\/em> umjesto fallenzulassen<\/em>; str. 909 Judenordes<\/em> umjesto Judenmordes<\/em> itd.), ali je u prvome dijelu knjige primjetno nepovezano skakanje s teme na temu, pa tako jednom prilikom autor neposredno prelazi s teme proizvodnje \u201enarodnog hladnjaka\u201c i turizma na imenovanje Himmlera za vo\u0111u SS-a i njema\u010dke policije (str. 473). Uzimaju\u0107i tu \u010dinjenicu u obzir, kao i da o nekim va\u017enim temama koje prelaze granice Njema\u010dke i okupirane Europe u Longerichovoj knjizi \u010ditatelj ni\u0161ta ne saznaje, primjerice, da je Churchill 1940. postao premijer Velike Britanije, mo\u017ee se zaklju\u010diti da je knjiga prije objavljivanja bila kra\u0107ena. Iako zbog takvih stvari mo\u017ee biti te\u017ee razumljiva \u010ditatelju koji, recimo, nije detaljno upoznat sa situacijom u njema\u010dkoj politici u me\u0111ura\u0107u, dobre strane relativne sa\u017eetosti knjige njena su kompaktnost i usmjerenost na teme va\u017ene za razumijevanje politi\u010dkog djelovanja samoga Hitlera. Unato\u010d broju stranica, fizi\u010dki oblik knjige zbog tankog papira i uveza nije glomazan (iako nije ni vrhunske kvalitete), omot je grafi\u010dki privla\u010dno dizajniran, a ni cijena za dobiveni sadr\u017eaj nije previsoka.<\/p>\n <\/p>\n Matko Globa\u010dnik<\/em><\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-8042","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[{"id":52539,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52539","url_meta":{"origin":8042,"position":0},"title":"Drugi po redu studentski simpozij “In fonte veritas”","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"20. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U srijedu, 22. travnja 2026. godine, u dvorani C 0.4 na Hrvatskom katoli\u010dkom sveu\u010dili\u0161tu odr\u017eat \u0107e se drugi studentski simpozij \u201eIn fonte veritas\". Ovogodi\u0161nja sredi\u0161nja tema simpozija je Papinstvo. Kroz istra\u017eiva\u010dko suo\u010davanje s povijesnim izvorima deset \u0107e studenata predstaviti rezultate svojih istra\u017eivanja o instituciji koja je stolje\u0107ima oblikovala europsku i\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Papinstvo.png?fit=1024%2C500&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Papinstvo.png?fit=1024%2C500&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Papinstvo.png?fit=1024%2C500&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Papinstvo.png?fit=1024%2C500&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":52505,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52505","url_meta":{"origin":8042,"position":1},"title":"Izlo\u017eba “Eschenstock \/ Jasenov prut”","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Srpsko narodno vije\u0107e (SNV) i Vizura aperta postavljaju izlo\u017ebu \u0161vicarskog slikara Velimira Ili\u0161evi\u0107a: Eschenstock \/ Jasenov prut. Izlo\u017eba se uz prisustvo autora otvara povodom 81. godi\u0161njice proboja logora\u0161a iz usta\u0161kog logora smrti Jasenovac 22. aprila 2026. u 19 sati u Srpskom kulturnom centru (SKC) u Preradovi\u0107evoj ulici 21 u Zagrebu.\u2026","rel":"","context":"U "Izlo\u017ebe"","block_context":{"text":"Izlo\u017ebe","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=10"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Jasenov_prut.jpg?fit=1024%2C640&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Jasenov_prut.jpg?fit=1024%2C640&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Jasenov_prut.jpg?fit=1024%2C640&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Jasenov_prut.jpg?fit=1024%2C640&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":52508,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52508","url_meta":{"origin":8042,"position":2},"title":"Glazbena radionica \u201eDUGMETARA REVISITED\u201c","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"DUGMETARA REVISITED glazbena radionica vodi: Ana Horvat 13., 20. i 27. travnja, od 18 do 20 sati Radiona, Nova cesta 186 Na tri radioni\u010dka susreta uranjamo u naslje\u0111e Dugmetare, biv\u0161e tvornice dugmadi na Savskoj cesti koja je po\u010detkom 2000-ih igrom slu\u010daja postala \u017eivo, jedinstveno mjesto glazbene proizvodnje. Svoje su probe\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/TRESNJA_TRESTI.jpg?fit=380%2C475&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200},"classes":[]},{"id":52666,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52666","url_meta":{"origin":8042,"position":3},"title":"Najava programa Festivala povijesti Kliofest (5-8. V. 2026)","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"24. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Po trinaesti put odr\u017eava se Festival povijesti Kliofest! Do petka \u0107emo odr\u017eati osam okruglih stolova i dva kolokvija te niz predstavljanja knjiga i projekata razli\u010dite tematike, od antike do suvremenosti. Bit \u0107e predstavljeno i nekoliko izlo\u017ebi te odr\u017ean jedan povijesni kviz. Prikazat \u0107emo i jedan film \u2013 o generalu Boroevi\u0107u.\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-2026.jpg?fit=526%2C526&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-2026.jpg?fit=526%2C526&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-2026.jpg?fit=526%2C526&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x"},"classes":[]},{"id":52592,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52592","url_meta":{"origin":8042,"position":4},"title":"Predstavljanje knjige “Turska ku\u0107a u Rijeci” u Zagrebu","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"22. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U prostorijama Turskog kulturnog centra Yunus Emre u Zagrebu, u utorak 21. travnja 2026. godine, odr\u017eano je sve\u010dano predstavljanje dopunjenog izdanja knjige Turska ku\u0107a u Rijeci, u organizaciji Hrvatsko-turskog dru\u0161tva Rijeka i partnerstvu sa Skupinom prijateljstva Hrvatska-Turska Hrvatskog sabora, Veleposlanstvom Republike Turske u Republici Hrvatskoj te Turskim kulturnim centrom Yunus\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52607,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52607","url_meta":{"origin":8042,"position":5},"title":"No\u0107 knjige: Kako je prije 410 godina smr\u0107u Shakespearea i Cervantesa zavr\u0161ilo razdoblje renesanse u knji\u017eevnosti","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"22. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"\u010cetvrtak, 23. travnja 2026. u 18:00 sati, Knji\u017eara Matice hrvatske, Ulica Matice hrvatske 2, Zagreb Uvodna rije\u010d: dr. sc.\u00a0Dubravka Brezak Stama\u0107, pro\u010delnica Odjela za knji\u017eevnost Matice hrvatske Prof. dr. sc. Ivan Lupi\u0107, redoviti profesor u Odsjeku za anglistiku i Odsjeku za kroatistiku Sveu\u010dili\u0161ta u RijeciShakespeare, kazali\u0161te, glazbaKada se susre\u0107emo sa\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/noc_knjige_2026.jpg?fit=680%2C276&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/noc_knjige_2026.jpg?fit=680%2C276&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/noc_knjige_2026.jpg?fit=680%2C276&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x"},"classes":[]}],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/8042","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=8042"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/8042\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":8043,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/8042\/revisions\/8043"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=8042"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=8042"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=8042"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}