mr Milan \u0160\u0107eki\u0107<\/strong><\/p>\n <\/p>\n
<\/p>\n
Prije \u010detiri godine izdava\u010dka ku\u0107a Vukoti\u0107 media izdala je knjigu dr \u010cedomira Anti\u0107a \u201cSrpska istorija\u201d. Izdava\u010d se potrudio da od samih korica (crveno-plavo-bijela pozadina) privu\u010de pa\u017enju \u010ditaoca. A kako i ne bi, kad su na njima ilustracije 16 znamenitih istorijskih li\u010dnosti, uglavnom Srba. Ali mjesta na njima bilo je i za trojicu Crnogoraca (Petra Drugog Petrovi\u0107a Njego\u0161a, kralja Nikolu i Slobodana Milo\u0161evi\u0107a) i jednog Hrvata \u2013 Josipa Broza Tita. Sa izuzetkom Broza, Zorana \u0110in\u0111i\u0107a i Dra\u017ee Mihailovi\u0107a, sve ostale li\u010dnosti su ili ro\u0111ene u Crnoj Gori (Sveti Sava i kralj Aleksandar Kara\u0111or\u0111evi\u0107) ili ih porijeklo, dinasti\u010dke veze i namjesni\u010dki dani ve\u017eu za Crnu Goru (Kara\u0111or\u0111e, kralj Petar Prvi Kara\u0111or\u0111evi\u0107, knez Lazar, car Du\u0161an). No, ako je neko kupio knjigu vjeruju\u0107i da \u0107e se u njoj na\u010ditati doga\u0111aja iz pro\u0161losti Crne Gore, grdno se prevario. Srpskoj Sparti u Anti\u0107evoj knjizi namijenjeno je svega 17 od 363 strane, ili 4,6 odsto knjige. U su\u0161tini ni\u0161ta novo kada je u pitanju tretman crnogorske istorije u djelima srpskih istori\u010dara. Posebno onih koji su se odva\u017eili da pi\u0161u o istoriji Srba. Dosad nijedna takva istorija nije napisana, a da u njoj nije bilo prostora za Crnu Goru. Ali kad joj je trebalo posvetiti pa\u017enju, nikad nije dobijala vi\u0161e od onog \u0161to se zove statisti\u010dka gre\u0161ka.<\/p>\n
<\/p>\n
<\/p>\n
Istorijski blickrig<\/strong><\/p>\n <\/p>\n
No, ako ostavimo statistiku po strani, knjiga obuhvata period srpske istorije od vremena praistorije pa sve do 2014. godine. \u0160to se ti\u010de Crne Gore, autor je po strategiji blickriga prohujao kroz cijeli jedan milenijum crnogorske pro\u0161losti (10-20. vijek), koji je stao u svega tri poglavlja. U prvom poglavlju (\u201cKrsta\u0161i u Duklji\u201d) Anti\u0107 je na \u010detiri i po strane obradio istoriju Duklje od kraja 10. do po\u010detka 12. vijeka. Ili od dolaska kneza Vladimira na vlast, pa sve do smrti kralja Bodina. Ostali vladari iz dinastije Vojislavljevi\u0107a o\u010dito nijesu bili vrijedni Anti\u0107eve pa\u017enje. Oni koji su bili vrijedni pa\u017enje predstavljeni su sa svega nekoliko re\u010denica. Tako je knez Vladimir, koga autor naziva crkvenim imenom Jovan Vladimir, uspio da u svega dvije re\u010denice, vjerovali ili ne, do\u0111e na vlast i umre. A na prijesto ga je doveo Samuilo kao \u201cranijeg vladara ove zemlje, zarobljenika koji mu je postao zet\u201d, tvrdi Anti\u0107. No, da to nema veze sa istinom ne treba posebno elaborirati. Ako je neko ve\u0107 bio na vlasti, pa je nakon poraza u sukobu sa vojskom makedonskog cara dospio u zarobljeni\u0161tvo i vratio se kao carski zet u svoju zemlju, on mo\u017ee samo da bude vra\u0107en na prijesto. I to kao carev namjesnik. Anti\u0107 to sve pre\u0107utkuje i, naravno, ne navodi ni jednu jedinu godinu vezanu za Vladimirovu vladavinu. Ni kad je do\u0161ao na vlast, ni kad je pora\u017een od Samuila, ni kad je ubijen. To se ostavlja \u010ditaocu da naga\u0111a. Ve\u0107 u sljede\u0107oj re\u010denici Vladimir je stradao. I to ne od cara Vladislava ve\u0107 od tamo nekog Jovana Vladislava. I to je sve o knezu Vladimiru.<\/p>\n
<\/p>\n
Sijaset faktografskih gre\u0161aka autor je napravio kada su u pitanju i ostali vladari dinastije Vojislavljevi\u0107a. Iako se za kneza Vojislava pouzdano zna da je po\u010detkom 11. vijeka, za vrijeme vizantijske uprave, bio jedan od njihovih namjesnika u Duklji i, po svemu sude\u0107i, ro\u0111eni ili mo\u017eda brat od strica knezu Vladimiru, Anti\u0107 ka\u017ee: \u201cO poreklu i li\u010dnosti Stefana Vojislava ne zna se ni\u0161ta pouzdano: vizantijski izvori ga pominju kao \u2018Travunjanina Srbina\u2019, \u2018Dukljanina\u2019, \u2018Arhonta Srba\u2019.\u201d Dalje navodi da je knez Vojislav (koga naziva Stefan Vojislav) podigao ustanak protiv Vizantije 1034. godine, te da je nakon toga ustanak slomljen, a Vojislav odveden u zato\u010deni\u0161tvo. Ako ostavimo po strani da li je prvi Vojislavljev ustanak podignut 1034. ili mo\u017eda tokom prve polovine tridesetih godina 11. vijeka, nesporno je da se nakon toga Duklja nakratko osamostalila, \u0161to autor ne spominje jednom jedinom rije\u010dju. Ba\u0161 kao ni to da je Vizantija 1035. ili 1036. ponovo pokorila Duklju, a Vojislava odvela u zarobljeni\u0161tvo. Pouzdano se tako\u0111e zna da je knez Vojislav do\u0161ao 1039. iz zarobljeni\u0161tva (prema Anti\u0107u 1037. ili 1038), nakon \u010dega je podigao ustanak i oslobodio zemlju vizantijske vlasti. Tako je postao prvi balkanski knez kome je po\u0161lo za rukom da se u 11. vijeku oslobodi vlasti Vizantije. O tome u \u201cSrpskoj istoriji\u201d nema ni rije\u010di. A autor ne navodi ni kada je knez Vojislav okon\u010dao svoju vladavinu.<\/p>\n
<\/p>\n
Kada je u pitanju Vojislavljev sin i nasljednik na prijestolu knez Mihailo, Anti\u0107 je tako\u0111e napravio nekoliko krupnih gre\u0161aka. Kao godinu njegovog dolaska na prijesto navodi 1055, \u0161to nije ta\u010dno. A pravi gre\u0161ku kada navodi da se knez Mihailo 1071. uklju\u010dio u ustanak u Makedoniji iako se sasvim sigurno zna da se to desilo 1072. godine. Anti\u0107 grije\u0161i i kada ka\u017ee da je Mihailo Vojislavljevi\u0107 dobio krunu od pape, \u0161to nema veze s realno\u0161\u0107u, a svjesno pre\u0107utkuje i \u010dinjenicu da je njegova dr\u017eava tokom druge polovine 11. vijeka bila kraljevina. To potvr\u0111uje papino pismo kralju Mihailu iz januara 1078, u kojem mu se obra\u0107a kao slovenskom kralju (Sclavorum Regi), ali ne i Anti\u0107. Za\u0161to je pre\u0107utao godinu kada je Mihailo umro, nije nam jasno. U svakom slu\u010daju, sin Bodin ga nije naslijedio 1092. godine jer je jo\u0161 tokom prve polovine osamdesetih godina 11. vijeka zabilje\u017eena njegova \u017eiva politi\u010dka aktivnost. Ra\u0161ku i Bosnu zauzeo je najkasnije do 1084, a Dra\u010d godinu kasnije. Tako krupni poduhvati nijesu svojstveni nekome ko ne vlada jednom zemljom. Anti\u0107 bi to morao da zna. A \u0161to se ti\u010de godine njegove smrti \u2013 umro je 1108, a ne 1101. godine. O Bal\u0161i\u0107ima u ovoj knjizi nema ni slova, kamoli rije\u010di, iako je nedavno u jednoj od svojih kolumni autor izri\u010dito tvrdio da su Vojislavljevi\u0107i, Bal\u0161i\u0107i, Crnojevi\u0107i i Petrovi\u0107i Srbi. Za\u0161to su onda diskriminisani Bal\u0161i\u0107i, nije nam jasno. Djeluje nam da je Anti\u0107 potpuno zaboravio na njih, a nije isklju\u010deno da mo\u017eda tada nije smatrao da su Bal\u0161i\u0107i Srbi, pa se u me\u0111uvremenu predomislio. \u0160ta god da je posrijedi, \u201cSrpska istorija\u201d uskratila je javnost za Bal\u0161i\u0107e, pa bi bio red da se u nekom dopunjenom izdanju taj krupni propust ispravi. Naravno, kao i svi ostali.<\/p>\n
<\/p>\n
Za razliku od Bal\u0161i\u0107a, Crnojevi\u0107i su imali vi\u0161e sre\u0107e. A i ne mogu se po\u017ealiti na tretman u \u201cSrpskoj istoriji\u201d, kad im je autor nesebi\u010dno namijenio cijelu jednu stranicu! Sad, \u0161to Anti\u0107 kao \u010dlanove ove dinastije priznaje samo \u0110ura\u0111a (prvo od njega kre\u0107e) i njegovog oca Ivana (uzgred, samo pominje Stefana, Stani\u0161u i Solomona), nije lijepo autoru zamjerati. Va\u017eno je da su pomenuti i da autor ne negira da su vladali ovim prostorima. Manje je va\u017eno \u0161to je 25 godina vladavine Ivana Crnojevi\u0107a stalo u \u010detiri re\u010denice i \u0161to se pre\u0107utkuju njegovi sukobi sa Turcima oko Skadra; \u0161to prakti\u010dno njegova vladavina po\u010dinje bjekstvom iz zemlje; \u0161to nije \u010duo da je na Cetinju podigao dvor 1482. i da je 1484, a ne 1485. podigao manastir; \u0161to \u0110ura\u0111a predstavlja kao skitnicu; \u0161to ne pominje da je po\u010detkom 1494. u Crnojevi\u0107a \u0161tampariji od\u0161tampana prva \u0161tampana knjiga kod Ju\u017enih Slovena (\u201cOktoih prvoglasnik\u201d) i sl. Ali, na\u017ealost, to su samo neke od gre\u0161aka o srednjovjekovnoj istoriji Crne Gore, koje je u svojoj knjizi predstavio kao nesporne \u010dinjenice Dr \u010cedomir Anti\u0107 \u2013 specijalista za pro\u0161lost, sada\u0161njost i budu\u0107nost Crne Gore.<\/p>\n
<\/p>\n
<\/p>\n
Istorija Novog veka<\/strong><\/p>\n <\/p>\n
Od velikog broja gre\u0161aka, pristrasnog interpretiranja pro\u0161losti i nelogi\u010dnosti pati ne samo Anti\u0107ev prikaz srednjovjekovne istorije Crne Gore, njih ne manjka ni kada je novovjekovna istorija Crne Gore u pitanju, koju je Anti\u0107 obradio (bolje re\u010deno pretr\u010dao) kroz dva poglavlja: \u201cVladi\u010danstvo\u201d i \u201cKne\u017eevina Crna Gora\u201d.<\/p>\n
<\/p>\n
Na samom po\u010detku poglavlja \u201cVladi\u010danstvo\u201d autor se potrudio da ve\u0107 u prvoj re\u010denici napravi ozbiljnu gre\u0161ku. A potom i u gotovo svakoj slede\u0107oj. On ka\u017ee da se naziv Crna Gora prvi put u dokumentima pominje tokom prve polovine 15. vijeka, a i ime je dobila po jednom toponimu u Zeti \u201coblasti u granicama srpske despotovine\u201d. Da ova konstatacija nema veze sa istinom ne treba posebno elaborirati. I osnovci znaju da se naziv Crna Gora prvi put pominje jo\u0161 krajem 13. vijeka, da bi se tokom druge polovine 14. vijeka to ime ustalilo u mleta\u010dkim, dubrova\u010dkim i kotorskim izvorima. Dakle, mnogo prije nego \u0161to Anti\u0107 tvrdi i mnogo prije vladavine srpskih despota ovim prostorima. I pod tim pojmom se ne podrazumijeva jedan toponim ve\u0107 cijela geografska oblast izme\u0111u planine Lov\u0107en i Skadarskog jezera. Za istoriografiju odavno nije sporno ni kuda su se od sredine 14. vijeka protezale granice zetske Crne Gore, ali Anti\u0107 za to o\u010dito nije \u010duo. Ili ne\u0107e da \u010duje jer se ta pri\u010da ne uklapa u njegovu koncepciju Crne Gore kao \u201coblasti u granicama srpske despotovine\u201d.<\/p>\n
<\/p>\n
\u010cim je \u201cutvrdio\u201d kada se ime Crna Gora prvi put pojavilo u dokumentima, Anti\u0107 je presko\u010dio cijeli 16. i obreo se direktno u 17. vijeku, odakle je po\u010deo izlaganje novovjekovne istorije Crne Gore. Tom prilikom, u sebi svojstvenom maniru, iznio je niz zaprepa\u0161\u0107uju\u0107ih tvrdnji: \u201cKatunska nahija postala je vremenom Crna Gora \u2013 oblast \u010dije je sto\u010darsko stanovni\u0161tvo, njih nekoliko desetina hiljada, \u017eivelo na podru\u010dju oko Cetinja i manastira u kojem je bilo sedi\u0161te mitropolije. Katunska nahija bila je siroma\u0161na planinska oblast povr\u0161ine otprilike kao dana\u0161nja cetinjska oblast. Stanovni\u0161tvo oblasti bilo je vezano za osmansku vlast samo filurijom \u2013 dankom koji je jednom godi\u0161nje pla\u0107an po doma\u0107instvu.\u201d Dakle, prema Anti\u0107u, Katunska nahija nije jedna od \u010detiri nahije Stare Crne Gore ve\u0107 oblast koja je vremenom evoluirala u Crnu Goru. Time je ovaj engleski \u0111ak dokazao da ne zna elementarne stvari vezane za ovaj period crnogorske istorije. Zato i iznosi nebuloze da je filuriju pla\u0107alo samo stanovni\u0161tvo Katunske nahije, te da je na njenom prostoru \u017eivjelo nekoliko desetina hiljada stanovnika, \u0161to tako\u0111e nema dodirnih ta\u010daka sa istinom.<\/p>\n
<\/p>\n
No, da Anti\u0107 ne robuje \u010dinjenicama dokazuju i brojni drugi podaci. Poput onoga da je prvi vladika iz dinastije Petrovi\u0107 Njego\u0161 bio u stvari Danilo \u0160\u0107epanovi\u0107 (dobro ste pro\u010ditali), a tek \u201ckasnije Petrovi\u0107, rodom iz Njegu\u0161a\u201d. Zna\u010di prema Anti\u0107u, \u010detvrta crnogorska dinastija su \u0160\u0107epanovi\u0107i, koji su kasnije promijenili prezime i postali Petrovi\u0107i. Podjednako interesantna je i autorova tvrdnja da je vladiku Danila naslijedio njegov sinovac vladika Sava iako je ovaj bio njegov brat od strica. No, Anti\u0107a to ne brine, pa ne prestaje da iznosi neistinite tvrdnje, poput onih da je pravoslavna crkva u Crnoj Gori tek nakon ukidanja Pe\u0107ke patrijar\u0161ije 1766. uspostavila svoju autokefalnost; da je vladiku Savu nakon smrti 1781. naslijedio vladika Petar Prvi; da je ustanova guvernadurstva uspostavljena 1717. i da su guvernaduri \u201cpo pravilu\u201d birani iz porodice Radonji\u0107a.<\/p>\n
<\/p>\n
No, ne\u0107e biti da je pravoslavna crkva u Crnoj Gori tek 1766. godine stekla autokefalnost jer ju je nesumnjivo imala jo\u0161 krajem 15. vijeka. A i kada se za vrijeme turske dominacije tokom 16. i 17. vijeka formalno nalazila pod jurisdikcijom Pe\u0107ke patrijar\u0161ije, crnogorski mitropoliti su se pona\u0161ali potpuno samostalno u odnosu na nju, vode\u0107i pregovore imovinske i politi\u010dke prirode direktno sa osmanskim organima vlasti. Takvo pona\u0161anje nije svojstveno nekome ko se nalazi u podre\u0111enom odnosu. Nije isklju\u010deno da autor to ne zna iako se javnosti uporno predstavlja kao de\u017eurna sveznalica. Jer, \u0161ta je osim elementarno neznanje kada se konstatuje da je vladiku Savu naslijedio Petar Prvi; da se od uspostavljanja ustanove guvernadurstva 1717. za guvernadure \u201cpo pravilu\u201d biraju Radonji\u0107i ili da je vladika Petar Prvi poku\u0161ao da pro\u0161iri svoju zemlju na Primorje, ali da u tome nije uspio jer mu Kotorani nijesu bili naklonjeni.<\/p>\n
<\/p>\n
Budu\u0107i da ne poznaje ovu problematiku, podsjeti\u0107emo Anti\u0107a da vladiku Savu nije naslijedio Petar Prvi, ve\u0107 njegov sestri\u0107 mitropolit Arsenije Plamenac, a za prvog guvernadura 1717. nije izabran Radonji\u0107 ve\u0107 Vukadin Vukoti\u0107. I krajem pedesetih godina 18. vijeka \u201cbeskarakterni\u201d vladika Vasilije, kako ga naziva Anti\u0107, name\u0107e jednog Vukoti\u0107a za guvernadura. Dakle, ne\u0107e biti da su se Radonji\u0107i \u201cpo pravilu\u201d birali za guvernadure. Da se bolje informisao, autor ne bi pisao ni da je Petar Prvi poku\u0161ao da pro\u0161iri svoju zemlju na Primorje jer se iz toga mo\u017ee izvu\u0107i zaklju\u010dak da je imao ambiciju da to u\u010dini, ali da mu to nije po\u0161lo za rukom, \u0161to nije ta\u010dno. Izvori govore upravo suprotno, da je 1813. zauzeo cijelu Boku izuzev Kotora, koji \u0107e januara 1814. zauzeti crnogorske snage (prethodno je krajem oktobra 1813. u Dobroti donijeta odluka o ujedinjenju Crne Gore i Boke). Druga je stvar \u0161to je ta akcija bila potpuno uzaludna i \u0161to je antifrancuska koalicija Boku Kotorsku dodijelila Austriji. To znaju i ptice na grani, ali ne i docent Filozofskog fakulteta u Beogradu \u010cedomir Anti\u0107, koji poglavlje o \u201cVladi\u010danstvu\u201d zavr\u0161ava vladikom Petrom Prvim! I to ne njegovom smr\u0107u, \u0161to bi bilo prirodno, ve\u0107 pohodom na Boku Kotorsku. A jo\u0161 prirodnije da je u sklopu ovog poglavlja obradio Petra Drugog Petrovi\u0107a Njego\u0161a.<\/p>\n
<\/p>\n
Ni\u0161ta manje nije interesantno poglavlje o \u201cKne\u017eevini Crnoj Gori\u201d, koje po\u010dinje Njego\u0161evom vladavinom, a zavr\u0161ava se 1914. godinom! Od \u010detiri strane ovog poglavlja, Njego\u0161u su posve\u0107ene dvije. Tako je vladika Petar Drugi kod Anti\u0107a prakti\u010dno postao knjaz. A i posvetio mu je vi\u0161e prostora nego zloglasnom knjazu Danilu, koji prema Anti\u0107u nije ubijen u atentatu 1860, ve\u0107 1861. \u0160ta re\u0107i nakon ove i tvrdnje da je u Drugom balkanskom ratu Crna Gora kao pomo\u0107 Srbiji uputila svega jednu jedinicu vojske. Jednostavno, to je Anti\u0107! Zasti\u0111e istorijske nauke.<\/p>\n
<\/p>\n
<\/p>\n
Kne\u017eevina Crna Gora<\/strong><\/p>\n <\/p>\n
U posljednjem poglavlju o Crnoj Gori (\u201cKne\u017eevina Crna Gora\u201d) autoru je bio cilj da \u010ditala\u010dku javnost upozna sa istorijom Knja\u017eevine Crne Gore, to jest vladavinom knjaza Danila i knjaza Nikole. Hronolo\u0161ki gledano, to je period od dolaska na vlast knjaza Danila 1851, pa sve do 1918. godine. Ali, kako naslov glasi Kne\u017eevina Crna Gora, autor je morao da se usredsredi na pro\u0161lost Crne Gore u periodu 1851-1910. godine jer je u tom vremenskom intervalu Crna Gora bila Knja\u017eevina. Ali, kad neko ne mari za politi\u010dke, ne\u0107e valjda voditi ra\u010duna o tamo nekim hronolo\u0161kim granicama crnogorske istorije. Tako period Knja\u017eevine Crne Gore prema Anti\u0107u po\u010dinje 1830, a zavr\u0161ava 1918. godinom. Pretpostavljamo da je autor pod Knja\u017eevinom podrazumijevao i Kraljevinu Crnu Goru, ali mu opet hronolo\u0161ke granice (kao i naslov) nijesu dobre jer period Knja\u017eevine Crne Gore nikako ne mo\u017ee po\u010deti Petrom Drugim Petrovi\u0107em Njego\u0161em i 1830. godinom. Njego\u0161 nije bio knjaz (iako se pona\u0161ao tako), ali ga Anti\u0107 upravo tako tretira, \u010dim mu od \u010detiri i po strane ovog poglavlja posve\u0107uje pune dvije, gdje u kratkim crtama poku\u0161ava da zaokru\u017ei njegovu cjelokupnu vladavinu. Ali, kad se ve\u0107 odlu\u010dio da predstavi \u010ditala\u010dkoj javnosti istoriju Njego\u0161eve vladavine, red je bio da se pridr\u017eava hronologije, a ne da prvo isti\u010de njegov knji\u017eevni opus. Nakon prve re\u010denice u kojoj konstatuje da je Njego\u0161 bio posljednji vladika iz loze Petrovi\u0107a (\u0161to \u0107e onda u poglavlju o Knja\u017eevini!), u drugoj re\u010denici se \u010ditaocu saop\u0161tava ono \u0161to od samog starta mora da nau\u010di o Njego\u0161u. To je prema autoru va\u017enije nego njegova cjelokupna vladavina. \u201cNjego\u0161 je ostao upam\u0107en pre svega kao veliki pesnik srpskog romantizma.\u201d A kao prvo njegovo djelo isti\u010de \u201cGorski vijenac\u201d, pa tek onda filozofski \u201cspev\u201d \u201cLu\u010du mikrokozmu\u201d, koja je iz \u0161tampe iza\u0161la dvije godine prije \u201cGorskog vijenca\u201d. I to je sve o njegovom knji\u017eevnom opusu. Kada je najbitnije u startu sasuto \u010ditaocu u brk, vratio se na po\u010detak njegove vladavine i uvo\u0111enje novih organa vlasti \u2013 Senata, Gvardije i perjanika. Pritom iznosi tvrdnju da je Gvardija prilikom formiranja imala 388 vojnika, \u0161to nije ta\u010dno jer ih je bilo svega 156. I to policajaca (\u017eandarma), ne vojnika. Nakon nekoliko re\u010denica u kojima navodi da je Njego\u0161 uveo porez; protjerao guvernadure; \u010diji je savremenik bio, autor pri\u010du o Njego\u0161u zaklju\u010duje onako kako je i po\u010dinje: \u201cIpak, njegovo delovanje, putovanja u inostranstvo i pisanje doneli su Crnoj Gori i srpskom narodu novi presti\u017e u svetu.\u201d Toliko o Njego\u0161u.<\/p>\n
<\/p>\n
No, dok je vladika Njego\u0161 kod Anti\u0107a dobio zaista knja\u017eevski tretman, prvi svjetovni vladar Crne Gore veliki dr\u017eavnik knjaz Danilo (1851-1860) jedva je zaka\u010dio kod Anti\u0107a pola stranice. I to u poglavlju o Knja\u017eevini! Istorija zaista prema nekima zna da bude nepravedno surova. Ali kada je knjaz Danilo u pitanju, to je postalo pravilo. U tom smislu ni Anti\u0107 nije izuzetak. On ne spori da je knjaz Danilo nastojao da \u201cuspostavi efikasnu centralnu vlast\u201d, ali mu zamjera zbog \u201csurovog suzbijanja plemenskog separatizma\u201d i ka\u017enjavanja turkofilski orijentisanih Ku\u010da. Ali Anti\u0107 je pre\u0107utao pri\u010du o Ku\u010dima turkofilima, pa je ekspediciju predstavio kao napad na cijelo jedno \u201cnepokorno pleme i nasilje nad njegovim pripadnicima\u201d. Na kraju je poentirao nevi\u0111enom glupo\u0161\u0107u. Ekspediciju na Ku\u010de predvodio je li\u010dno knjaz Danilo, \u0161to nije ta\u010dno jer se na \u010delu ekspedicije nalazio se njegov brat, grahovski vojvoda Mirko Petrovi\u0107, otac knjaza\/kralja Nikole. Ili prosto re\u010deno, najomra\u017eenija istorijska li\u010dnost u Crnoj Gori danas. \u0160lag na tortu ove pri\u010de bila je konstatacija da je knjaz Danilo vladao deset godina i da je ubijen u atentatu 1861.<\/p>\n
<\/p>\n
I na kraju, logi\u010dno, na red je do\u0161ao knjaz Nikola, koji je na vlast stupio poslije smrti svoga strica. Dakle 1861. godine. Ali za razliku od Danila, Nikola je dobio prostor dostojan jednog knjaza \u2013 cijele dvije stranice. Analiziraju\u0107i njegovu dugotrajnu vladavinu, Anti\u0107 je vidio \u201cveliki uspon, dinami\u010dne promjene\u201d, ali ne zato \u0161to je to uistinu tako bilo ve\u0107 \u0161to je autora ponijela pri\u010da, pa o Crnoj Gori iz toga vremena pri\u010da kao da je Njema\u010dka u pitanju. Ali da ne bude sve bajno, bilo je tu i brojnih te\u0161ko\u0107a, ka\u017ee autor. A prva me\u0111u njima bio je poraz u ratu sa Osmanskim carstvom 1862. godine. No, Crnogorci ne bi bili Crnogorci da se iz toga nijesu izbavili zahvaljuju\u0107i Rusima (namjerno zaboravlja Francuze), te su iz istih stopa, koliko je minula opasnost od Omer-pa\u0161e Latasa, nastavili sljede\u0107ih 15 godina da poma\u017eu Hercegovce. To je neminovno, prema autoru, dovelo do Veljeg rata, u kojem je Crna Gora ratovala protiv Osmanskog carstva du\u017ee od tri godine, \u0161to nema veze sa istinom. Zanimljiva je i Anti\u0107eva konstatacija koja se ti\u010de karaktera vladavine posljednjeg crnogorskog knjaza. \u201cKnez Nikola Prvi vladao je samovlasno\u201d, a njegova zemlja bila je posljednja dr\u017eava koja je donijela ustav u Evropi nakon Rusije, \u0161to tako\u0111e nije ta\u010dno. Podsjeti\u0107emo Anti\u0107a da je to ipak bilo Osmansko carstvo, koje je ustav donijelo 1908. godine.<\/p>\n
<\/p>\n
Ni period sukoba 1912-1918. godine nije mogao pro\u0107i bez poluistinitih i neta\u010dnih i tvrdnji. A jedna od takvih (poluistinitih) je i ona da je u Balkanskim ratovima Srbija prepustila Crnoj Gori \u0110akovicu i Pljevlja, \u0161to neukom \u010ditaocu mo\u017ee izgledati kao neki poklon Srbije Crnoj Gori, ali zapravo nema veze sa istinom. Crna Gora je ratovala za te varo\u0161i i jednovremeno u njih u\u0161la sa srbijanskom vojskom. A nakon zavr\u0161etka Drugog balkanskog rata, razgrani\u010denjem izme\u0111u Crne Gore i Srbije ove varo\u0161i su pripale Crnoj Gori. Dakle, nema nikakvih poklona. \u0160tavi\u0161e, Crna Gora je prilikom razgrani\u010denja poprili\u010dno zakinuta, a srbijanske vlasti u Pljevljima su se svojski potrudile da Crnogorcima ostave pravu pusto\u0161 u toj varo\u0161i. Jedan onovremeni izvor ka\u017ee da su Srbijanci prilikom napu\u0161tanja Pljevalja ponijeli sve iz kancelarija i dr\u017eavnih zgrada, te da \u201costavljaju samo gole zidove, prozore i vrata lome, podove otkivaju i pale, a zdrave \u0161tice pakuju i nose\u201d. Anti\u0107 to, naravno, pre\u0107utkuje i iznosi neistinu da je Crna Gora u Drugom balkanskom ratu kao pomo\u0107 Srbiji poslala jednu jedinicu iako joj je kao pomo\u0107 upu\u0107eno 12.000 vojnika. Na kraju pri\u010du o Knja\u017eevini zavr\u0161ava konstatacijom da su 1918. godine evropski trendovi nalagali prisajedinjenje Crne Gore Srbiji. A s tim u vezi vjerovatno i paljenje ku\u0107a i razne druge vidove nasilja. \u0160ta re\u0107i nakon svega osim \u2013 ne u\u010dite istoriju Crne Gore iz Anti\u0107evih knjiga.<\/p>\n
<\/p>\n
<\/p>\n
Glosa 1
\nAnti\u0107 ka\u017ee da se naziv Crna Gora prvi put u dokumentima pominje tokom prve polovine 15. vijeka, a i ime je dobila po jednom toponimu u Zeti \u201coblasti u granicama srpske despotovine\u201d. Da ova konstatacija nema veze sa istinom, ne treba posebno elaborirati. I osnovci znaju da se naziv Crna Gora prvi put pominje jo\u0161 krajem 13. vijeka, da bi se tokom druge polovine 14. vijeka to ime ustalilo u mleta\u010dkim, dubrova\u010dkim i kotorskim izvorima.<\/p>\n
<\/p>\n
<\/p>\n
Glosa 2
\nDa Anti\u0107 ne robuje \u010dinjenicama, dokazuju i brojni drugi podaci. Poput onoga da je prvi vladika iz dinastije Petrovi\u0107 Njego\u0161 bio u stvari Danilo \u0160\u0107epanovi\u0107 (dobro ste pro\u010ditali), a tek \u201ckasnije Petrovi\u0107, rodom iz Njegu\u0161a\u201d.<\/p>\n
<\/p>\n
<\/p>\n
Glosa 3
\nNi period sukoba 1912-1918. godine nije mogao pro\u0107i bez poluistinitih i neta\u010dnih i tvrdnji. A jedna od takvih (poluistinitih) je i ona da je u Balkanskim ratovima Srbija prepustila Crnoj Gori \u0110akovicu i Pljevlja, \u0161to neukom \u010ditaocu mo\u017ee izgledati kao neki poklon Srbije Crnoj Gori, ali zapravo nema veze sa istinom.<\/p>\n
<\/p>\n
<\/p>\n
Glosa 4
\nAko je neko kupio knjigu vjeruju\u0107i da \u0107e se u njoj na\u010ditati doga\u0111aja iz pro\u0161losti Crne Gore, grdno se prevario. Srpskoj Sparti u Anti\u0107evoj knjizi namijenjeno je svega 17 od 363 strane ili 4,6 odsto knjige. U su\u0161tini, ni\u0161ta novo kada je u pitanju tretman crnogorske istorije u djelima srpskih istori\u010dara.<\/p>\n
<\/p>\n
<\/p>\n
Mr Milan \u0160\u0107eki\u0107, vi\u0161i istra\u017eiva\u010d Istorijskog instituta Crne Gore<\/p>\n
<\/p>\n
Novi Magazin<\/em>, br. 347, 21.12.2017. str. 56-61.<\/p>\n <\/p>\n
<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":7690,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[3,17],"tags":[],"class_list":["post-7689","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-novosti","category-rasprave"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2017\/12\/Novi-magazin.jpg?fit=271%2C382&ssl=1","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[{"id":52502,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52502","url_meta":{"origin":7689,"position":0},"title":"Novi znanstveni projekt Hrvatskog instituta za povijest: \u201c\u017drtve ratova i dr\u017eavnog\/politi\u010dkog nasilja u hrvatskoj povijesti 20. stolje\u0107a\u201d","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Na redovitoj sjednici Vlade RH, 16. travnja 2026., donijet je Zaklju\u010dak kojim se pokre\u0107e znanstveni projekt \u201c\u017drtve ratova i dr\u017eavnog\/politi\u010dkog nasilja u hrvatskoj povijesti 20. stolje\u0107a\u201d. Projekt \u0107e provoditi i koordinirati Hrvatski institut za povijest u razdoblju trajanja projekta od pet godina. Zakljucak Vlade RH Iz teksta projektnog prijedloga: Problematika\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52660,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52660","url_meta":{"origin":7689,"position":1},"title":"Medijski odjeci \u010dlanka Steve \u0110ura\u0161kovi\u0107a \u201e\u017dupanovljeva ne\u017eeljena djeca: ideolo\u0161ko pribli\u017eavanje neoliberala i kr\u0161\u0107anske radikalne desnice u Hrvatskoj\u201c","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"24. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U sklopu projekta \u201eIzazovi intelektualne povijesti: recepcije, preobrazbe i upotrebe politi\u010dkih ideja\u201c objavljen je polemi\u010dki \u010dlanak Steve \u0110ura\u0161kovi\u0107a \u201e\u017dupanovljeva ne\u017eeljena djeca: ideolo\u0161ko pribli\u017eavanje neoliberala i kr\u0161\u0107anske radikalne desnice u Hrvatskoj\u201c, koji je izazvao odre\u0111ene medijske reakcije. Stevo \u0110ura\u0161kovi\u0107 \u017dupanovljeva ne\u017eeljena djeca: ideolo\u0161ko pribli\u017eavanje neoliberala i kr\u0161\u0107anske radikalne desnice u Hrvatskoj\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/SD.png?fit=809%2C821&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/SD.png?fit=809%2C821&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/SD.png?fit=809%2C821&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/SD.png?fit=809%2C821&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":52508,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52508","url_meta":{"origin":7689,"position":2},"title":"Glazbena radionica \u201eDUGMETARA REVISITED\u201c","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"DUGMETARA REVISITED glazbena radionica vodi: Ana Horvat 13., 20. i 27. travnja, od 18 do 20 sati Radiona, Nova cesta 186 Na tri radioni\u010dka susreta uranjamo u naslje\u0111e Dugmetare, biv\u0161e tvornice dugmadi na Savskoj cesti koja je po\u010detkom 2000-ih igrom slu\u010daja postala \u017eivo, jedinstveno mjesto glazbene proizvodnje. Svoje su probe\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/TRESNJA_TRESTI.jpg?fit=380%2C475&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200},"classes":[]},{"id":52439,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52439","url_meta":{"origin":7689,"position":3},"title":"Tribina “Ahmi\u0107i 33 godine kasnije: Ne u na\u0161e ime”","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"16. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U \u010detvrtak, 16. travnja 2026. u 17 sati u Knji\u017enici i \u010ditaonici Bogdana Ogrizovi\u0107a u Zagrebu odr\u017eat \u0107e se tribina pod nazivom Ahmi\u0107i 33 godine kasnije: Ne u na\u0161e ime. Na tribini \u0107e govoriti Ivica \u0110iki\u0107, novinar, Mubera Masli\u0107 \u2013 \u017ddralovi\u0107, aktivistikinja, prevoditeljica za arapski, Domagoj Fuk, student politologije, \u010dlan\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Zagreb_2026.jpeg?fit=1200%2C900&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Zagreb_2026.jpeg?fit=1200%2C900&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Zagreb_2026.jpeg?fit=1200%2C900&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Zagreb_2026.jpeg?fit=1200%2C900&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Zagreb_2026.jpeg?fit=1200%2C900&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52569,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52569","url_meta":{"origin":7689,"position":4},"title":"[Predavanje] Ne \u010dekaju\u0107i inspiraciju \u2013 anga\u017eovane intelektualne, kulturalne i umetni\u010dke prakse u me\u0111uratnom periodu: teorija i praksa kriti\u010dke levice u jugoslovenskoj kulturi (YugoLab)","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"21. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U vreme agresivnog ja\u010danja globalne desnice, (pro)fa\u0161isti\u010dkih, rasisti\u010dkih i imperijalisti\u010dkih politika, dok je istovremeno globalna levica izrazito slaba, a progresivni pokreti atomizirani i fragmentisani, va\u017eno je iz savremene perspektive vratiti se revolucionarnim i emancipatorskim zbivanjima u jugoslovenskom (ali i s njima u vezi internacionalnim de\u0161avanjima), kao i dru\u0161tvenoj ulozi kulturalnih\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"","width":0,"height":0},"classes":[]},{"id":52592,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52592","url_meta":{"origin":7689,"position":5},"title":"Predstavljanje knjige “Turska ku\u0107a u Rijeci” u Zagrebu","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"22. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U prostorijama Turskog kulturnog centra Yunus Emre u Zagrebu, u utorak 21. travnja 2026. godine, odr\u017eano je sve\u010dano predstavljanje dopunjenog izdanja knjige Turska ku\u0107a u Rijeci, u organizaciji Hrvatsko-turskog dru\u0161tva Rijeka i partnerstvu sa Skupinom prijateljstva Hrvatska-Turska Hrvatskog sabora, Veleposlanstvom Republike Turske u Republici Hrvatskoj te Turskim kulturnim centrom Yunus\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]}],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/7689","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=7689"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/7689\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":7693,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/7689\/revisions\/7693"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/7690"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=7689"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=7689"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=7689"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}