{"id":7646,"date":"2017-12-22T13:32:57","date_gmt":"2017-12-22T13:32:57","guid":{"rendered":"http:\/\/historiografija.hr\/?p=7646"},"modified":"2017-12-22T13:32:57","modified_gmt":"2017-12-22T13:32:57","slug":"andrijana-petrina-povodom-zbornika-nadbiskup-stepinac-i-srbi-u-hrvatskoj-u-kontekstu-drugog-svjetskog-rata-i-poraca-2016","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=7646","title":{"rendered":"Andrijana Petrina – povodom zbornika “Nadbiskup Stepinac i Srbi u Hrvatskoj u kontekstu Drugog svjetskog rata i pora\u0107a”, 2016."},"content":{"rendered":"

\u00a0<\/em><\/strong><\/p>\n

Nadbiskup<\/em><\/strong> Stepinac<\/em><\/strong> i<\/em><\/strong> Srbi<\/em><\/strong> u<\/em><\/strong> Hrvatskoj<\/em><\/strong> u<\/em><\/strong> kontekstu<\/em><\/strong> Drugog<\/em><\/strong> svjetskog<\/em><\/strong> rata<\/em><\/strong> i<\/em><\/strong> pora<\/em><\/strong>\u0107a<\/em><\/strong>, <\/em>ur<\/strong>. Ivan<\/strong> Majnari<\/strong>\u0107, Mario<\/strong> Kevo<\/strong>, Tomislav<\/strong> Ani<\/strong>\u0107, Hrvatsko<\/strong> katoli<\/strong>\u010dko<\/strong> sveu<\/strong>\u010dili<\/strong>\u0161te<\/strong>, Zagreba<\/strong>\u010dka<\/strong> nadbiskupija<\/strong>, Kr<\/strong>\u0161\u0107anska<\/strong> sada<\/strong>\u0161njost<\/strong>, Zagreb<\/strong> 2016, 488 str<\/strong>.<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

\u201cPonovo nagla\u0161avam da mi je savjest \u010dista pa kad povijest jedanput bude mirno i objektivno progovorila, ne\u0107e biti sumnje da se Katoli\u010dkoj crkvi ne\u0107e ni\u0161ta ozbiljno mo\u0107i predbaciti.\u201d S ovim rije\u010dima zagreba\u010dki nadbiskup Alojzije Stepinac zavr\u0161io je jednu od svojih propovijedi i gotovo proro\u010danski najavio predmet dugotrajnih rasprava u povjesni\u010darskim, crkvenim i javnim krugovima na podru\u010dju dr\u017eava biv\u0161e Jugoslavije, ali i \u0161ire. Uloga nadbiskupa Stepinca u doga\u0111ajima Drugog svjetskog rata izvor je neslaganja ponajprije Katoli\u010dke i Srpske pravoslavne crkve, odakle se prelijeva na \u010ditavo dru\u0161tvo iz kojeg nisu isklju\u010deni ni povjesni\u010dari. Nastojanje jednih da se predstavljaju kao Stepin\u010devi odvjetnici, odnosno drugih kao njegovi tu\u017eitelji rezultiralo je nevjerojatnom produkcijom (naj\u010de\u0161\u0107e jednostranih) biografija ove kompleksne li\u010dnosti. Nemogu\u0107nost postizanja konsenzusa nagnala je papu Franju i na zaustavljanje kanonizacije Alojzija Stepinca te osnivanje krajem 2014. godine Mje\u0161ovite komisije Katoli\u010dke i Pravoslavne crkve s ciljem, ponajprije, otvaranja me\u0111usobnog dijaloga izme\u0111u spomenutih strana, a zatim i postizanja boljeg razumijevanja i djelovanja nadbiskupa. Dio je to Franjine politike ekumenizacije, kojom se nastoji prije\u0107i preko najte\u017eeg kamena spoticanja i pobolj\u0161ati odnose Katoli\u010dke crkve u Hrvatskoj i Pravoslavne crkve u Srbiji.<\/p>\n

 <\/p>\n

Nastoje\u0107i slijediti put koji je zapo\u010deo papa Franjo, Zagreba\u010dka nadbiskupija u suradnji s Hrvatskim katoli\u010dkim sveu\u010dili\u0161tem organizirala je u studenom 2015. godine znanstveni skup Nadbiskup Stepinac i Srbi u Hrvatskoj u kontekstu Drugog svjetskog rata i pora\u0107a<\/em>. Ubrzo je izdan i zbornik radova istoimenog naslova. Kao \u0161to je ve\u0107 iz sadr\u017eaja vidljivo, a u uvodnoj rije\u010di i istaknuto, zbornik je podijeljen na dvije osnovne cjeline. Uvodna cjelina izme\u0111u ostalog sadr\u017ei pozdravni govor kardinala Josipa Bozani\u0107a i pozdravni govor \u017deljka Tanji\u0107a, rektora Hrvatskog katoli\u010dkog sveu\u010dili\u0161ta, dok znanstvena cjelina obuhva\u0107a deset zanimljivih radova sudionika skupa, ve\u0107inom povjesni\u010dara, \u010dije se biografije mogu prona\u0107i na po\u010detku svakog \u010dlanka.[i]<\/a><\/p>\n

 <\/p>\n

U svojoj propovijedi Stepinac je napomenuo da \u0107e prava istina<\/em> iza\u0107i na vidjelo tek kada \u201epovijest bude mirno i objektivno progovorila\u201c, sugeriraju\u0107i da jugoslavenske komunisti\u010dke vlasti to nisu u stanju u\u010diniti, zbog svojih ideolo\u0161kih pogleda i odnosa prema religiji. Danas, nakon vi\u0161e od dva desetlje\u0107a od raspada Jugoslavije, odnosno vi\u0161e od pola stolje\u0107a od montiranog procesa Alojziju Stepincu, \u010dini se kako je regionalna historiografija kona\u010dno spremna za reviziju slu\u010daja Alojzija Stepinca unutar akademskih institucija, gdje \u0107e argumentiranu raspravu u otklonu od svojih ideolo\u0161kih uvjerenja voditi stru\u010dnjaci s obje strane. Ili se barem zbornikom (i skupom) ovakva poruka name\u0107e. Osim toga, rektor Tanji\u0107, a s njim i kardinal Bozani\u0107 u svojim uvodnim pozdravima nagla\u0161avaju \u201etra\u017eenje istine\u201c kao glavnu zada\u0107u skupa, koja \u0107e, nastavlja Bozani\u0107 \u201epridonijeti osvjetljavanju odnosa nadbiskupa Stepinca prema pripadnicima srpskoga naroda u Hrvatskoj i prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi.\u201c \u010citaju\u0107i ove optimisti\u010dne izjave, nisam mogla ne zapitati se kako posti\u0107i taj ideal povijesne istine <\/em>te nastoje li rektor Tanji\u0107 i kardinal Bozani\u0107 svojim govorima sugerirati da je sve napisano ranije o Stepincu la\u017e?\u00a0 Bilo kako bilo, svrha mog osvrta, nakon pro\u010ditanih uvodnih rije\u010di, bila bi analizirati kako su zamislili i koliko su uspjeha u \u201etra\u017eenju istine\u201c imali autori \u010dlanaka. Stoga se u daljnjem tekstu ni ne osvr\u0107em na sadr\u017eaj \u010dlanaka jer njihovi naslovi govore sami za sebe.<\/p>\n

 <\/p>\n

Ponajprije, va\u017eno je naglasiti kako se ovim skupom i zbornikom rasprava oko Alojzija Stepinca pomakla s pat<\/em> pozicije. Umjesto dosada\u0161njih ve\u0107 iznimno zamornih pitanja \u201eJe li Stepinac mogao u\u010diniti vi\u0161e kako bi pomogao drugima za vrijeme Drugog svjetskog rata\u201c ili \u201e\u0160to je Stepinac: mu\u010denik ili zlo\u010dinac?\u201c, prilikom \u010dega su anakronisti\u010dki odgovori odlazili s jedne krajnosti u drugu i pritom vodili raspravu u slijepu ulicu, tema zbornika preciznije je usmjerena i nastoji analizirati njegov odnos prema srpskom narodu i Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Mana je ipak zbornika ograni\u010denost na razdoblje Drugog svjetskog rata i pora\u0107a, \u010dime se u potpunosti zanemaruju uzroci i razlozi nekih Stepin\u010devih kasnijih izjava i djela. \u010cinjenica da bi se u tom slu\u010daju moralo posegnuti za metodama intelektualne historije, historije emocija te historijske antropologije i imagologije, a osim toga suvereno vladati crkvenom historijom me\u0111uratnog razdoblja, u \u010demu historiografija na ovim podru\u010djima oskudijeva, zasigurno je jedan od razloga nebavljenja predratnim razdobljem. No, sve u svemu, preciziranje teme jedan je od prvih koraka ka konstruktivnoj raspravi.<\/p>\n

 <\/p>\n

Vidljiva je tako\u0111er namjera organizatora skupa za stvaranjem atmosfere dijaloga, kojom se nastoji supstituirati dosada\u0161nju praksu monologa i prepiranja, naj\u010de\u0161\u0107e preko medija. U tom smislu, va\u017eno je pozivanje na skup stranih povjesni\u010dara, Milana Koljanina i Radmile Radi\u0107 iz Srbije, Robina Harrisa iz Velike Britanije te ameri\u010dke povjesni\u010darke Esther Gitman. Rad posljednje Nadbiskup zagreba\u010dki Alojzije Stepinac: pred sudom Titovih komunista, povjesni\u010dara i sada\u0161njeg srpskog re\u017eima<\/em> tako\u0111er je uvr\u0161ten u uvodni dio zbornika. Pozivanje srpskih povjesni\u010dara razli\u010ditog mi\u0161ljenja od ostalih sudionika, iako pohvalno, ipak u sebi sadr\u017ei (minimalno) dva problema. Prvo, uo\u010dljiva je generalizacija prema kojoj s jedne strane stoji hrvatska historiografija (i Katoli\u010dka crkva), a s druge strane srpska historiografija (i Srpska pravoslavna crkva) iz \u010dega bi se mogao izvu\u0107i neto\u010dan zaklju\u010dak o homogenim historiografijama, odnosno nepostojanje suprotstavljenih mi\u0161ljenja unutar iste historiografije. Uklju\u010divanjem i primjerice drugih hrvatskih povjesni\u010dara, koji ne zastupaju stav o Alojziju Stepincu kao heroju i mu\u010deniku, kao \u0161to \u010dine ostali sudionici, bliski stavovima Hrvatskog katoli\u010dkog sveu\u010dili\u0161ta i Zagreba\u010dke nadbiskupije, odnosno kardinala Bozani\u0107a[ii]<\/a> puno bi se lak\u0161e uvjerilo \u010ditatelja u iskrenost namjere za \u201etra\u017eenjem prave istine\u201c. Osim toga, na taj na\u010din pridonijelo bi ravnopravnom i produktivnijem dijalogu izme\u0111u dvije strane te uklanjanju pro forma<\/em> efekta, \u0161to je ujedno i gore spomenuti drugi problem.<\/p>\n

 <\/p>\n

Op\u0107enito govore\u0107i, nemogu\u0107e je ne primijetiti sna\u017enu emotivnu involviranost me\u0111u sudionicima rasprava o Alojziju Stepincu. Rije\u010d je o osobi koju su jugoslavenske vlasti osudile na \u0161esnaest godina zatvora zbog \u0161utnje<\/em> tijekom Drugog svjetskog rata. Brojni stanovnici biv\u0161e dr\u017eave bezuvjetno su prihvatili stav jugoslavenskih vlasti o Stepincu kao zlo\u010dincu i kolaboracionistu s usta\u0161kim re\u017eimom. Ovu paradigmu u Hrvatskoj u potpunosti su promijenile dru\u0161tveno-politi\u010dke prilike devedesetih godina. Alojzije Stepinac postao je mu\u010denik i heroj, borac za samostalnu hrvatsku dr\u017eavu, koji se od prvih dana protivio uspostavljanju nove Jugoslavije, kao i komunisti\u010dkom preuzimanju vlasti nad njom. U tom smislu krenule su rasprave onih koji su zadr\u017eali narativ jugoslavenskih vlasti i onih koji su preuzeli novostvoreni narativ. Kao rezultat, broj monografija posve\u0107enih nadbiskupu Stepincu i njegovoj ulozi u Drugom svjetskom ratu udvostru\u010dio se, ali njihova kvaliteta izrazito je diskutabilna. Tako primjerice hrvatski povjesni\u010dar Jure Kri\u0161to historiografska djela koja se sla\u017eu s jugoslavenskim vlastima u \u017eargonu naziva \u201esme\u0107em\u201c. Do danas se situacija nije znatno promijenila. Svjesni su toga i ostali sudionici skupa pa gotovo svi napominju, poput profesora Miroslava Akmad\u017ee, da je \u201eodnos nadbiskupa Stepinca prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi i pravoslavnima nu\u017eno utvrditi objektivnim historiografskim istra\u017eivanjima, bez unaprijed odre\u0111enih emotivnih stavova i naklonosti\u201c.[iii]<\/a> Objektivnosti se nadao i sam Stepinac, a u ovom slu\u010daju to se name\u0107e i u zborniku kao imperativ u svrhu \u201etra\u017eenja istine\u201c, iako je ve\u0107 davno postalo jasno kako je objektivnost povjesni\u010dara mit. Rije\u010d je o neostvarivom idealu, kojem povjesni\u010dari konstantno te\u017ee, posebice kada su u pitanju osjetljive teme. U tom poku\u0161aju, povjesni\u010dari se koriste izvorima jer ih upravo oni pribli\u017eavaju toj nespoznatljivoj objektivnoj istini. Me\u0111utim i izvori \u010desto mogu varati i skrivati istinu jer su u kona\u010dnici i oni ideolo\u0161ki konstrukt osoba koje su ih pisale te plod vremenskog razdoblja u kojem su nastali. Takve, posredovane izvore povjesni\u010dari interpretiraju \u010desto na razli\u010dite na\u010dine, stoga kao krajnji rezultat dobivamo vi\u0161e \u201erazli\u010ditih istina\u201c, od kojih nijedna nije \u201eprava\u201c.<\/p>\n

 <\/p>\n

Kada bi se hipotetski objektivnost i mogla realizirati u potpunosti, cijelu istinu <\/em>o Stepincu u ovom trenutku nikad ne bismo mogli saznati. Naime, \u201eistina\u201c za autore \u010dlanaka nalazi se u \u201ehistoriografskim izvorima\u201c, koje je nu\u017eno argumentirati, \u201ea ne donositi zaklju\u010dke na temelju osobnog dojma ili vjerske i politi\u010dke naklonosti ili nenaklonosti\u201c. Upravo je oslonac na njih temelj svakog \u010dlanka te mu daje potreban legitimitet pa se gotovo nijedan autor ne ustru\u010dava posvetiti dobar dio svojeg rada nabrajanju kori\u0161tenih dokumenata. Ipak, autori imaju velikih problema s priznavanjem kako to nisu svi postoje\u0107i izvori, ve\u0107 da su brojni jo\u0161 uvijek dio zatvorenih vatikanskih, a posljedi\u010dno i kaptolskih arhiva. Tek kada se treba osvrnuti na nepo\u0161tenost jugoslavenskih vlasti, Juraj Batelja isti\u010de: \u201eTo neprocjenjivo blago o svjedo\u010danstvu kr\u0161\u0107anske ljubavi nadbiskupa Stepinca i Katoli\u010dke crkve prema srpskim pravoslavcima, do danas je obavijeno velom tajne, koja je proiza\u0161la iz \u010dinjenice da je komunisti\u010dki re\u017eim do\u0161av\u0161i na vlast, otu\u0111io Crkvi njezine dokumente i do dana dana\u0161njeg nije ih vratio.\u201d Zbog svega navedenog, ne mogu ne zamijetiti kako autori u poku\u0161aju bijega od neobjektivnosti sami upadaju u zamku selektivnosti i jednostranosti, dok istovremeno samouvjereno kritiziraju predstavnike druge strane. Osim toga, poprili\u010dno su isklju\u010divi prema mogu\u0107nosti pronalaska novih izvora, koji bi u potpunosti izmijenili njihove stavove.<\/p>\n

 <\/p>\n

Kona\u010dno, mogu konstatirati kako je papa Franjo svojom inicijativom neproduktivne rasprave oko Alojzija Stepinca pomaknuo s mrtve to\u010dke. Vidljivo je to u organizaciji znanstvenog skupa Nadbiskup Stepinac i Srbi u Hrvatskoj u kontekstu Drugog svjetskog rata i pora\u0107a<\/em>, a zatim i u izdanju istoimenog zbornika, koji radi dostupnosti i razumljivosti javnosti izvan mati\u010dnog podru\u010dja sadr\u017ei prijevode \u010dlanaka na engleski jezik te sa\u017eetke na talijanskom jeziku. No, kod pape Franje uo\u010dava se jedan va\u017ean iskorak, koji kod nas jo\u0161 uvijek nedostaje. Naime, u mje\u0161ovitu komisiju radi postizanja \u0161to je mogu\u0107e bolje ravnopravnosti pozvan je jednak broj sudionika su\u010deljenih strana uz dvojicu neutralnih promatra\u010da. Organizatori skupa na\u017ealost jo\u0161 uvijek nisu spremni u potpunosti slijediti ovakvu (naprednu?) politiku pape Franje pa su tako i primat prou\u010davanju osobe i djela Alojzija Stepinca i dalje dali osobama sebi bliskih stavova. Pozivanjem stranih povjesni\u010dara organizatori skupa htjeli su naglasiti objektivnost u pristupu ovoj temi. U tom smislu pozivanje srpskih povjesni\u010dara je razumljivo, ali ne i Robina Harrisa i Esther Gitman, koji su poznati isklju\u010divo po pozitivnom odnosu prema Alojziju Stepincu, s obzirom da u svijetu postoji \u010ditav niz povjesni\u010dara koji o djelovanju Alojzija Stepinca i Katoli\u010dke crkve tijekom Drugog svjetskog rata imaju bitno druga\u010dije mi\u0161ljenje. Stoga ni ovaj skup nije u znatnoj mjeri doprinio otvaranju pomirljivog dijaloga, a u kona\u010dnici i ostvarivanju zadanog cilja \u201etra\u017eenja istine\u201c. Pokazatelj je to nedovoljne zrelosti historiografije u Hrvatskoj i regiji, ali i svojevrstan znak za uzbunu s obzirom da je od smrti Alojzija Stepinca pro\u0161lo vi\u0161e od pola stolje\u0107a, a rasprave oko njegove uloge u Drugom svjetskom ratu jo\u0161 uvijek traju. Mo\u017eemo se samo nadati da \u0107e barem rad mje\u0161ovite komisije pridonijeti stvaranju civilizacijskog ozra\u010dja i da \u0107e neproduktivne monologe transformirati u konstruktivni dijalog.<\/p>\n

 <\/p>\n

Andrijana Petrina<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

\n

 <\/p>\n

[i]<\/a> Ivica \u0160ute: Hrvatska u stolje\u0107u promjena: od stvaranja prve jugoslavenske dr\u017eave do kraja Drugog svjetskog rata<\/em>, Tomislav Ani\u0107: Geneza negativnog mita o nadbiskupu Stepincu nakon 1945<\/em>., Mario Jareb: Izme\u0111u navodne \u0161utnje i negativnih stereotipa: odnos zagreba\u010dkog nadbiskupa Alojzija Stepinca prema vlastima NDH u svjetlu djelovanja hrvatskih katoli\u010dkih medija tijekom Drugog svjetskog rata<\/em>, Milan Koljanin: Nadbiskup Stepinac i vlasti u Nezavisnoj Dr\u017eavi Hrvatsko<\/em>j, Radmila Radi\u0107: Alojzije Stepinac i odnos prema Srbima i pravoslavlju<\/em>, Miroslav Akmad\u017ea: Alojzije Stepinac i Srpska pravoslavna crkva<\/em>, Jure Kri\u0161to: Dr\u017eavni program vjerskih prijelaza i reakcije nadbiskupa Stepinca i drugih katoli\u010dkih predstavnika u Nezavisnoj Dr\u017eavi Hrvatskoj<\/em>, Mario Kevo: Uloga nadbiskupa Stepinca u zbrinjavanju i spa\u0161avanju srpske i \u017eidovske djece<\/em>, Robin Harris: Stepinac i Srbi: istina, la\u017ei i manipulacija<\/em>, Juraj Batelja: Nadbiskup Stepinac spa\u0161avao je Srbe i uz pomo\u0107 Srba \u2013 dr. Marko Vidakovi\u0107 i Dje\u010dja akcija<\/em>.<\/p>\n

 <\/p>\n

[ii]<\/a> Ovdje bih htjela izuzeti prof. dr. sc. Ivicu \u0160utu, \u010diji je rad primarno vezan uz politi\u010dku situaciju u me\u0111uratnom razdoblju.<\/p>\n

 <\/p>\n

[iii]<\/a> Rije\u010d urednika: \u201eAutorski prinosi su utemeljeni isklju\u010divo na historiografskim metodama, tj. temelje se na izvoru, kojeg se nastoji analizirati i interpretirati sukladno dobu u kojem je nastao mimo politi\u010dkih, socijalnih i dnevno politi\u010dkih usmjerenja dana\u0161njice\u201d ili Juraj Batelja: \u201cStoga, objektivan i istinoljubiv pristup povijesnim \u010dinjenicama u posve druga\u010dijem svjetlu donosi bolji pogled i jasniji sud o zagreba\u010dkom nadbiskupu Alojziju Stepincu negoli su to kadri u\u010diniti proizvoljni zaklju\u010dci.\u201d<\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2},"jetpack_post_was_ever_published":false},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-7646","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[{"id":52502,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52502","url_meta":{"origin":7646,"position":0},"title":"Novi znanstveni projekt Hrvatskog instituta za povijest: \u201c\u017drtve ratova i dr\u017eavnog\/politi\u010dkog nasilja u hrvatskoj povijesti 20. stolje\u0107a\u201d","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Na redovitoj sjednici Vlade RH, 16. travnja 2026., donijet je Zaklju\u010dak kojim se pokre\u0107e znanstveni projekt \u201c\u017drtve ratova i dr\u017eavnog\/politi\u010dkog nasilja u hrvatskoj povijesti 20. stolje\u0107a\u201d. Projekt \u0107e provoditi i koordinirati Hrvatski institut za povijest u razdoblju trajanja projekta od pet godina. Zakljucak Vlade RH Iz teksta projektnog prijedloga: Problematika\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":53007,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=53007","url_meta":{"origin":7646,"position":1},"title":"Diskurzivni program Trnjanskih kresova: Predstavljena knjiga Erica U\u0161i\u0107a “Zidovi pamte. Vizualna etnografija politi\u010dkih grafita iz Drugog svjetskog rata i pora\u0107a u Istri”","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"7. svibnja 2026.","format":false,"excerpt":"U sklopu diskurzivnog programa Trnjanskih kresova predstavljena je u \u010detvrtak, 7. svibnja 2026. u 19 sati u Dokukinu KIC u Zagrebu knjiga Erica U\u0161i\u0107a \"Zidovi pamte. Vizualna etnografija politi\u010dkih grafita iz Drugog svjetskog rata i pora\u0107a u Istri\". O knjizi su govorili autor Eric U\u0161i\u0107 i povjesni\u010darka umjetnosti Sanja Horvatin\u010di\u0107.\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Dokukino-KIC-1.jpg?fit=1200%2C1200&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Dokukino-KIC-1.jpg?fit=1200%2C1200&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Dokukino-KIC-1.jpg?fit=1200%2C1200&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Dokukino-KIC-1.jpg?fit=1200%2C1200&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Dokukino-KIC-1.jpg?fit=1200%2C1200&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":53488,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=53488","url_meta":{"origin":7646,"position":2},"title":"Poziv na predavanje \u201eStradavanje Roma u Drugom svjetskom ratu\u201c te predstavljanje europskog projekta GIVO \u2013 Give Voice to Our Memories u Splitu","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"20. svibnja 2026.","format":false,"excerpt":"Pozivamo vas na predavanje na temu \"Stradavanje Roma u Drugom svjetskom ratu\" te predstavljanje europskog projekta GIVO - Give Voice to Our Memories koje \u0107e se odr\u017eati:20. svibnja 2026. u 15 hPredavaonica P13, Filozofski fakultet u SplituPredavanje \u0107e odr\u017eati dr. sc. Aleksandar Jakir, koji \u0107e govoriti o stradanju Roma tijekom\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Split_predavanje-2.png?fit=566%2C365&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Split_predavanje-2.png?fit=566%2C365&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Split_predavanje-2.png?fit=566%2C365&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x"},"classes":[]},{"id":49679,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=49679","url_meta":{"origin":7646,"position":3},"title":"Novi “Podravski zbornik” (br. 51, 2025) u duhu velikih obljetnica","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"18. studenoga 2025.","format":false,"excerpt":"Muzej grada Koprivnice ve\u0107 tradicionalno, povodom Dana Grada, objavljuje i predstavlja Podravski zbornik \u2013 najdugovje\u010dniju ediciju ovog dijela Hrvatske. Od prvog broja 1975. godine, dosad je tiskano 50 izdanja, a od studenog u ruke \u010ditatelja je stigao i 51 broj. Uredni\u0161tvo pod vodstvom Vesne Per\u0161i\u0107 Kova\u010d radilo je u pro\u0161irenom\u2026","rel":"","context":"U "\u010casopisi"","block_context":{"text":"\u010casopisi","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=21"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2025\/11\/Podravski-zbornik.jpg?fit=875%2C720&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2025\/11\/Podravski-zbornik.jpg?fit=875%2C720&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2025\/11\/Podravski-zbornik.jpg?fit=875%2C720&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2025\/11\/Podravski-zbornik.jpg?fit=875%2C720&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":52920,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52920","url_meta":{"origin":7646,"position":4},"title":"Memorijalna intervencija Marka Tadi\u0107a u Rakovom Potoku","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"6. svibnja 2026.","format":false,"excerpt":"Privremena memorijalna umjetni\u010dka intervencija u \u010dast \u017ertava fa\u0161izma Vidi, vrata su otvorena\u00a0autora Marka Tadi\u0107a otvara se 8. svibnja, povodom Dana oslobo\u0111enja Grada Zagreba u Drugom svjetskom ratu, u spomen-parku Rakov Potok. Rakov Potok drugo je najve\u0107e mjesto masovnog stradanja tijekom Drugog svjetskog rata u Zagrebu. Mjesto gdje se danas nalazi\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/marko-tadic.jpeg?fit=600%2C600&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/marko-tadic.jpeg?fit=600%2C600&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/marko-tadic.jpeg?fit=600%2C600&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x"},"classes":[]},{"id":53176,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=53176","url_meta":{"origin":7646,"position":5},"title":"Spomen-\u0161etnja \u201cZagreb u otporu 1941.-1945.\u201d – poziv za prijavu","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"12. svibnja 2026.","format":false,"excerpt":"Spomen-\u0161etnja Donjim gradom kojom se komemorira otpor zagreba\u010dkih ilegalaca, odr\u017eat \u0107e se u subotu, 16. svibnja 2026. Kre\u0107e se u 17 sati od Botani\u010dkog vrta u Runjaninovoj. Cilj \u0161etnje je prikazati neke od hrabrih akcija koje su \u010dinili partizani u Zagrebu tijekom drugog svjetskog rata kroz vo\u0111enu turu, audio materijale\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Zagreb-u-otporu.png?fit=449%2C483&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200},"classes":[]}],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/7646","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=7646"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/7646\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":7647,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/7646\/revisions\/7647"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=7646"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=7646"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=7646"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}