<\/p>\n
Ian Kershaw, Do pakla i natrag. Europa 1914.\u20131949.<\/em>, preveo s engleskog Vuk Peri\u0161i\u0107, Fraktura, Zapre\u0161i\u0107 2017, 624 str.<\/strong><\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n U svojoj novoj knjizi Do pakla i natrag. Europa 1914.\u20131949.<\/em>, u izdanju Frakture i prijevodu Vuka Peri\u0161i\u0107a, najpoznatiji britanski povjesni\u010dar 20. stolje\u0107a Ian Kershaw uspijeva na iscrpan, ali istovremeno i sa\u017eet na\u010din prikazati politi\u010dku, ekonomsku i kulturnu povijest Europe prve polovice 20. stolje\u0107a. Ne treba stoga \u010duditi \u0161to mnogi njegov poku\u0161aj nazivaju ambicioznim, pogotovo imaju\u0107i u vidu nevjerojatnu zgusnutost doga\u0111aja toga perioda, kao i kompleksnost gra\u0111e koja le\u017ei pred autorom koji takav poku\u0161aj poduzima. Kershaw \u010ditatelja sigurno i suvereno vodi kroz predratni period La Belle \u00c9poque<\/em>, Prvi svjetski rat, me\u0111ura\u0107e te Drugi svjetski rat s njegovim razornim posljedicama po Europu i svijet, ali i mogu\u0107nostima postavljanja temelja onakve Europe kakvu i danas poznajemo. Kershaw \u010ditatelju ne dopu\u0161ta da se utopi u pretjeranim partikularnostima vlastitog historijskog prikaza, kao \u0161to ni nakladni\u010dka ku\u0107a Penguin Books nije autoru knjige dopustila kori\u0161tenje znanstvenog aparata unutar samog teksta. Upravo iz toga razloga ne bismo smjeli dopustiti da nam zamjerke, koje u ovom radu svatko mo\u017ee na trenutke primijetiti zbog autorovog povr\u0161nog pristupa nekim temama \u2013 pogotovo u opisu zbivanja na tlu Jugoslavije \u2013 pokvare sveop\u0107i dojam o korisnosti i zahvalnosti za postojanje knjige takvog formata iz pera stru\u010dnjaka kompetentnog da se u taj pothvat upusti. Knjiga je to koja je dio ve\u0107e edicije nakladnika The Penguin History of Europe<\/em>, stoga je nu\u017eno sintetska te \u010ditatelju pru\u017ea veoma korisna saznanja s obilatom bibliografijom na kraju pomo\u0107u kojih mo\u017ee dalje graditi vlastito stajali\u0161te i istra\u017eivanje.<\/p>\n <\/p>\n Iako nekoga poput Sir<\/em> Iana Kershawa (r. 1943.) ne treba dodatno predstavljati u historiografskim krugovima, valja istaknuti kako ga se smatra najve\u0107im stru\u010dnjakom za podru\u010dje nacionalsocijalisti\u010dke Njema\u010dke, kao i autorom najopse\u017enije i najbolje napisane biografije F\u00fchrera Tre\u0107eg Reicha Adolfa Hitlera. Povjesni\u010dar je to koji je svoju znanstvenu slavu stjecao objavljivanjem dvadesetak knjiga iste tematike od kojih bi valjalo istaknuti samu Hitlerovu biografiju Hitler 1889-1936: Hubris<\/em> (1998.) i Hitler 1936-1945: Nemesis<\/em> (2000.), potom The End: Hitler’s Germany 1944-45<\/em> (2001.) te najnoviju knjigu izvornog imena To Hell and Back<\/em> (2015.). Kershaw je dobitnik mnogobrojnih znanstvenih priznanja i nagrada, a dobitnik je prve knji\u017ene nagrade Britanske akademije \u010diji je \u010dlan. Kao stru\u010dni savjetnik radio je na mnogobrojnim BBC-jevim dokumentarnim serijama, a prije umirovljenja predavao je na Sveu\u010dili\u0161tu u Sheffieldu.<\/p>\n <\/p>\n Knjigom naslova Do pakla i natrag<\/em> Kershaw \u010ditatelju ve\u0107 poru\u010duje klju\u010dnu poruku svoje knjige, a to je prije svega opisivanje procesa kojima je Europa sebe dovela do ruba ponora samouni\u0161tenja, ali u taj ponor nije zakora\u010dila ve\u0107 se vratila natrag. Simptomati\u010dnija je to poruka jo\u0161 i vi\u0161e ukoliko se ima u vidu kako se Europa nakon zavr\u0161etka Napoleonskih ratova 1815. predstavljala svijetu kao svjetionik \u010dovje\u010danstva, kao nositeljica suvremenih civilizacijskih tokova uop\u0107e ne mogav\u0161i dohvatiti barbarstvo u koje \u0107e biti ba\u010dena i u koje \u0107e se sama baciti izme\u0111u godina 1914. i 1945. Kershaw glavne uzroke takvom razaraju\u0107em samouni\u0161tenju europske civilizacije pronalazi u sna\u017enom porastu europskog etni\u010dkog i rasisti\u010dkog nacionalizma krajem 19. i po\u010detkom 20. stolje\u0107a. Takav proces i\u0161ao je paralelno sa sna\u017enim zahtjevima za prekrajanjem granica suverenih dr\u017eava tada\u0161nje Europe. Suverenost i unutarnji poredak dr\u017eava bio je pak dodatno nagri\u017een i oslabljen jakim klasnim sukobima nakon Oktobarske revolucije 1917. i uspostave Sovjetskog Saveza 1922. \u0161to sve ne bi bilo mogu\u0107e bez svjetske kroni\u010dne krize kapitalisti\u010dkog sustava s kulminacijom u Velikoj depresiji slomom burze na Wall Streetu 1929. godine. U tome su mnogi onda\u0161nji suvremenici vidjeli posljednji stadij propadanja ionako dekandentnog dru\u0161tva kojega i valja pustiti da odumre kako bi se na njegovim temeljima izgradila bolja i socijalno daleko osjetljivija civilizacija.<\/p>\n <\/p>\n Iako je me\u0111usobno djelovanje nabrojenih uzroka bilo problem za sve europske zemlje, u Njema\u010dkoj je njihova povezanost bila osobito istaknuta i pove\u0107ana do krajnjih granica s razornim posljedicama po \u010ditav svijet. S dolaskom Hitlera na mjesto kancelara Njema\u010dke 30. sije\u010dnja 1933. Kershaw uvi\u0111a kako su time prepreke sveop\u0107oj katastrofi bile znatno umanjene, ali nisu sasvim nestale. Srednja i Isto\u010dna Europa bila su mjesta konstantnih prevratni\u010dkih i turbulentnih zbivanja potpomognuta stolje\u0107ima nakupljenom me\u0111uetni\u010dkom i me\u0111urasnom mr\u017enjom, kao i antisemitizmom. Upravo su zbog toga ti dijelovi kontinenta smatrani najnestabilnijima te stoga ne treba \u010duditi da su s izbijanjem svjetskih ratova upravo isto\u010dni dijelovi Europe do\u017eivjeli najve\u0107e zlo\u010dine te po\u010dinjenje genocida u dotad nezamislivom obujmu. Kershaw ispravno primje\u0107uje kako je Prvi svjetski rat iza sebe ostavio potpun civilizacijski slom i kaos, ali je Drugi svjetski rat, iako je po svojim posljedicama o\u010digledno donio nekoliko puta te\u017ee razaranje, ponudio i omogu\u0107io materijalni preporod Europe u drugoj polovici 20. stolje\u0107a. Posljedica Prvog svjetskog rata bila je neprestano etni\u010dko, teritorijalno i klasno sukobljavanje uz permanentnu cikli\u010dku krizu kapitalizma, dok je Drugi svjetski rat svojim zavr\u0161etkom omogu\u0107io novi kapitalisti\u010dki preporod \u010dije \u0107e posljedice ubrzo osjetiti \u010ditav svijet, a zlo\u010dini etni\u010dkog \u010di\u0161\u0107enja, koliko god bili stra\u0161ni, omogu\u0107ili su stabilnost mnogim nacionalno homogenim dr\u017eavama. Tome je svakako pridonio i aktivan anga\u017eman SAD-a i Sovjetskog Saveza jer su oslabljene europske dr\u017eave bile ovisne, na ovaj ili onaj na\u010din, o tim svjetskim supersilama.<\/p>\n <\/p>\n Upravo su takve posljedice Prvog svjetskog rata donijele ono \u0161to se obi\u010dno sa\u017eima pod sintagmom \u201enemirnog mira\u201c. Nisu samo vojnici i veterani, koji su upravo iza\u0161li iz rovova koje su nastanjivali tijekom \u010detiri godine \u017eestokih sukoba, bili nezadovoljni stanjem koje su zatekli prilikom svoga povratka. Budu\u0107i da je rat uni\u0161tio dotada\u0161nje politi\u010dke, ekonomske i socijalne temelje dr\u017eava Kershaw ga smatra velikim potresom \u010dije \u0107e seizmi\u010dke posljedice biti vidljive narednih pet godina. Uz nestajanje \u010detiri velika carstva (Njema\u010dko, Osmansko, Austro-Ugarsko i Rusko Carstvo) rat je za posljedicu imao i nestanak Rusije, uskoro imena SSSR, sa pozornice velikih svjetskih sila. Sovjetski Savez morat \u0107e polako njegovati rane zadobivene stra\u0161nim Gra\u0111anskim ratom izme\u0111u bijelih i crvenih te graditi \u201esocijalizam u jednoj dr\u017eavi\u201c prema Staljinovim zamislima uz neizrecivu patnju milijuna ljudi pod bolj\u0161evi\u010dkim represivnim re\u017eimom. Iznenadni i vrlo brzo prevladani procvat demokracija u me\u0111uratnom periodu Europe treba prije svega gledati u trenutnoj slabosti kontrarevolucionarne desnice koja je izgubila nakratko tlo pod nogama nakon zavr\u0161etka Prvog svjetskog rata, kao i razjedinjenosti revolucionarne ljevice na prista\u0161e socijalizma koje podr\u017eavaju demokratski poredak i prista\u0161e komunizma koje ga nastoje zamijeniti \u201ediktaturom proletarijata\u201c, ustvari jednopartijskim sustavom vlasti u autoritarnoj ili totalitarnoj dr\u017eavi. U neposrednoj poslijeratnoj krizi, ukoliko se izuzme autoritarni re\u017eim Prima de Rivere u \u0160panjolskoj od 1923. godine, \u201eosaka\u0107ena\u201c pobjednica rata bila je Italija, koja je vrlo brzo s demokracije skrenula u fa\u0161izam. Ona je bila prva dr\u017eava koja je ostalim dr\u017eavama u tridesetim godinama 20. stolje\u0107a pokazala put prevladavanja demokracije u \u010demu \u0107e je mnoge dr\u017eave doista i slijediti.<\/p>\n <\/p>\n Propast liberalno-demokratskih poredaka \u0161irom Europe Kershaw promatra kao proces krize legitimiteta u svakoj od pojedinih dr\u017eava. Razorne posljedice rata uz strah od sveop\u0107eg komunisti\u010dkog preuzimanja vlasti determiniraju pona\u0161anje vladaju\u0107ih klasa u posjedu krupnog kapitala da spas vide, ne vi\u0161e u slabim i razlomljenim strankama liberalne demokracije, ve\u0107 u sna\u017enom fa\u0161isti\u010dkom pokretu, jednako odlu\u010dnom primijeniti nasilje kao odgovor na nasilje revolucionarne ljevice. Porast radikalno desnih ideja i ideolo\u0161kih strujanja nije toliko bila posljedica slabosti i razjedinjenosti ljevice na socijaliste i komuniste (u Austriji je primjerice po\u010detkom tridesetih postojala sloga izme\u0111u socijalista i komunista, ali je svejedno 1934. uspostavljen autoritarni re\u017eim kr\u0161\u0107anskih socijalista Engelberta Dollfu\u00dfa), ve\u0107 prije svega nesposobnosti stranaka liberalnog demokratskog opredjeljenja da uspostave red i mir te dr\u017eavi osiguraju nu\u017ean legitimitet i sigurnost vladaju\u0107im kapitalisti\u010dkim slojevima. Konzervativne, vojne i klerikalne elite uvijek su pristajale u krajnjoj liniji, koliko se god tko osobno ne slagao s radikalizmom fa\u0161izma\/nacionalsocijalizma, na suradnju s takvim pokretima budu\u0107i da ih je \u010dvrsto vezao antikomunizam. Me\u0111uratni poredak temeljio se na nacionalnim dr\u017eavama, ali one nisu bile stabilnog karaktera, a mnoge su me\u0111u njima imale otvoreno revizionisti\u010dki stav spram versailleskog poretka uspostavljenog 1919. Najklju\u010dnija me\u0111u njima pokazat \u0107e se Njema\u010dka, klju\u010d mira, ali i rata u Europi.<\/p>\n <\/p>\n Tijekom Velike depresije mnogobrojne europske dr\u017eave okrenule su se desnim populisti\u010dkim pokretima \u0161to je paradoksalno u uvjetima masovne nezaposlenosti i sveop\u0107e ekonomske i dru\u0161tvene bijede radni\u010dkih slojeva uz veliku krizu kapitalizma. Svi ti faktori nisu doprinijeli radikalnom ja\u010danju ljevice, ve\u0107 upravo suprotno tome. Uspjeh Narodne fronte 1936. u Francuskoj pokazat \u0107e se iznimkom koja potvr\u0111uje pravilo, a uostalom trajala je prekratko da bi polu\u010dila iole bitnije rezultate konsolidiranja nestabilnog politi\u010dkog poretka Tre\u0107e Republike. Pomak udesno u stabilnim dr\u017eavama obi\u010dno ozna\u010dava porast prisutnosti konzervativnih politi\u010dkih stranaka ili pak skretanje u autoritarne reakcionarne re\u017eime s antidemokratskim tendencijama (Rumunjska, Ma\u0111arska, Bugarska, Gr\u010dka, Estonija i Litva), no u uvjetima globalne ekonomske krize radikalno skretanje udesno ozna\u010davalo je ja\u010danje fa\u0161isti\u010dkih pokreta u mnogim zemljama, a to \u0107e se prije svega odnositi na Njema\u010dku u kojoj je takav pokret dobio mo\u0107 i politi\u010dki legitimitet. Brzinom kojom je nacionalsocijalisti\u010dki re\u017eim zgrabio vlast (die Machtergreifung<\/em>) zapanjili su \u010ditav svijet, a jo\u0161 je vi\u0161e bilo senzacionalno njema\u010dko ekonomsko \u010dudo vidljivo u gotovo potpunom zapo\u0161ljavanju dotada 6 milijuna nezaposlenih ljudi. Nije \u010dudo, zaklju\u010duje Kershaw, kako je najbr\u017ei ekonomski oporavak zapo\u010deo u zemlji u kojoj je sama ekonomska kriza bila najdublja.<\/p>\n <\/p>\n Europljanima je bilo gotovo nemogu\u0107e povjerovati u izbijanje jo\u0161 jednog razornog globalnog sukoba nakon milijunskih \u017ertava koje je iza sebe ostavio prvi takav sukob samo dvadesetak godina prije, no Europa i svijet \u0107e se upravo na\u0107i u takvom polo\u017eaju. Klju\u010dnom razlikom pokazat \u0107e se spremnost vo\u0111a da svoje narode gurnu u jo\u0161 jednu krvavu kupku, no ovoga puta ne\u0107e se mo\u0107i tvrditi kako su to \u010dinili nalik kakvim mjese\u010darima te da nisu znali kakve posljedice po \u010ditav svijet moraju biti njihove odluke. Ponovno oja\u010dana i mo\u0107na Njema\u010dka s pretenzijama na europsku i svjetsku globalnu dominaciju ostavljala je malo alternativa izme\u0111u rata i mira, pogotovo imaju\u0107i u vidu britanske kolonijalne interese u o\u010duvanju globalne dominacije i bu\u0111enje ameri\u010dkog uspavanog diva koji \u0107e iz Drugog svjetskog rata iza\u0107i kao najmo\u0107nija globalna sila s kapacitetom igranja uloge \u201esvjetskog policajca\u201c, ipak bitno ograni\u010denoj neizmjernim porastom mo\u0107i Sovjetskog Saveza nakon rata, kao \u201ebastiona svjetskog socijalizma\u201c. Neuspjeh predratne politike appeasementa<\/em> ili popu\u0161tanja prema Tre\u0107em Reichu razotkrit \u0107e svu slabost i naivnost zapadnoeuropskih politi\u010dara te njihovu nedoraslost situaciji ekonomskog i vojnog ja\u010danja Njema\u010dke u srcu Europe.<\/p>\n <\/p>\n Drugi svjetski rat uistinu je bio kulminacija katastrofe, \u010dak i ako se uzme da je Prvi svjetski rat bio katastrofa epohalnih razmjera. Sve napetosti nacionalnih, rasnih i klasnih sukobima proisteklih iz posljedica Prvog svjetskog rata sada su do\u017eivjele rasplet te se konfrontirale u sukobu koji \u0107e ostati najrazornijim u povijesti \u010dovje\u010danstva. Ipak 1945. nastala je potpuno nova konstelacija u geopoliti\u010dkom smislu koja je dokraj\u010dila naslje\u0111e Prvog svjetskog rata u Europi. \u010citav kontinent mogao je sada krenuti iznova, iako me\u0111usobno suprotstavljen dvama politi\u010dko-vojnim blokovima. Njema\u010dki Wehrmacht<\/em> u nizu munjevitih udara tijekom Blitzkriega<\/em> uspio je vojno slomiti i zauzeti ve\u0107inu Europe te krajem 1941. dospjeti do same Moskve, koja se na koncu uspjela obraniti, a Crvena armija preuzeti inicijativu. U tom osvaja\u010dkom pohodu mnogobrojne dr\u017eave na\u0161le su se pod njema\u010dkim re\u017eimom te su ubrzo u njima zapo\u010deli pokreti otpora.<\/p>\n <\/p>\n Jedna od tih dr\u017eava bila je dakako i Jugoslavija koju Kershaw na trenutke doti\u010de vrlo povr\u0161no oslikavaju\u0107i zbivanja u njoj tvrde\u0107i tako kako je \u010detni\u010dki pokret Dra\u017ee Mihailovi\u0107a bio u cijelosti antifa\u0161isti\u010dkoga karaktera te zbog toga tvrdi kako je u Jugoslaviji postojao dualizam i razjedinjenost izme\u0111u antifa\u0161isti\u010dkog partizanskog pokreta i \u010detni\u010dkoga \u0161to je i sam prevoditelj Peri\u0161i\u0107 smatrao potrebnim popratiti bilje\u0161kom o autorovom pojednostavljenom i nepreciznom prikazu. Jednako tako Kershaw gotovo kao \u010dinjenicu prihva\u0107a Malaparteovu izmi\u0161ljotinu iz romana Kaputt<\/em> o ko\u0161arama ljudskih o\u010diju na Paveli\u0107evom stolu. Ipak su ovo samo mali detalji izuzeti iz cjeline knjige koji se autoru zbog \u0161irine zahvata mogu opravdano spo\u010ditnuti, ali ne i suvi\u0161e zamjeriti. Puno nijansiranije poznavanje Kershaw \u0107e unato\u010d tome pokazati na primjeru Alojzija Stepinca kojega je okarakterizirao kao lojalnog prema NDH, \u0161to je uostalom on morao i biti, ali i kao \u010dovjeka koji je nedvosmisleno osudio rasizam te, koliko je bilo u njegovoj mo\u0107i, sprije\u010dio deportaciju i ubojstva pojedinih \u017didova i Srba.<\/p>\n <\/p>\n Kershaw veoma dobro uvi\u0111a kako su europski intelektualci bili opsjednuti klju\u010dnim pitanjem sveop\u0107e dru\u0161tvene i moralne krize u koju je Europa zapala krajem 19. i po\u010detkom 20. stolje\u0107a. Mnogi su na liberalnu demokraciju gledali kao na glavnog krivca takvog stanja deformirane civilizacije koja nepovratno involuira u barbarizam i bezli\u010dnost masovnog konzumeristi\u010dkog dru\u0161tva. Mnogi su se intelektualci pokazali kao za\u010du\u0111uju\u0107e nezadovoljni umjerenja\u0161tvom, ne samo liberalne demokracije, ve\u0107 i socijaldemokracije te su postali odlu\u010dni zastupnici bolj\u0161evi\u010dkog oblika marksizma (Antonio Gramsci, Lav Trocki, Otto Bauer ili Gy\u00f6rgy Luk\u00e1cs), no daleko filozofijski interesantniji pokazat \u0107e se intelektualci koji su odlu\u010dno zauzeli fa\u0161isti\u010dke pozicije poput najve\u0107eg fa\u0161isti\u010dkog filozofa Giovannija Gentilea. Kershaw dodu\u0161e proma\u0161uje u pogledu Martina Heideggera i razloga njegovog pristupanju nacionalsocijalisti\u010dkom pokretu 1933. godine. Heideggerovo uvjerenje u to da njema\u010dki narod ima posebnu kulturnu misiju jer je smje\u0161ten u srce kontinenta, u Srednju Europu, nije ni nu\u017eno povezano s nacionalsocijalizmom kao ideologijom niti je mi\u0161ljenje koje su dijelili nu\u017eno samo Nijemci. Tvrdnja Kershawa kako je Heidegger unato\u010d svom briljantnom umu skrenuo u romanti\u010dni misticizam pokazuje povr\u0161no poznavanje Heideggerove misli o nu\u017enosti nadvladavanja ograni\u010denosti jezika kojim se poku\u0161ava izgovoriti ono \u0161to je u svojoj biti neizgovorivo. No opet valja istaknuti kako se u knjizi takve neizmjerno zamr\u0161ene i kompleksne historijske tematike ne treba o\u010dekivati suvi\u0161e autorove preciznosti u nekim temama koje se promatraju\u0107i iz cjeline knjige pokazuju sporednima.<\/p>\n <\/p>\n Oba svjetska rata ostavili su duboke politi\u010dke i ekonomske posljedice po Europu, me\u0111utim o\u017eiljci su prije svega bili moralne naravi. Odlukama konferencije Saveznika na Jalti u velja\u010di 1945. SSSR-u je dopu\u0161teno \u0161irenje utjecaja na Isto\u010dnu Europu i dio Njema\u010dke koja je bila podijeljena na ameri\u010dku, britansku, francusku i sovjetsku zonu okupacije pod nadzorom Savezni\u010dkog nadzornog vije\u0107a, a oko 13 milijuna Nijemaca protjerano je iz Isto\u010dne Europe u granice sada bitno smanjene Njema\u010dke. Na sli\u010dan na\u010din kao Prvom svjetskom ratu koji je razlomio europska carstva, ovaj je rat podijelio Europu po sredini izme\u0111u vojnih blokova u \u010dijem \u0107e se okru\u017eenju nacionalni interesi velikih i malih europskih sila prilago\u0111avati geopoliti\u010dkoj strategiji i zamislima dvjema preostalim supersilama \u2013 Sjedinjenim Ameri\u010dkim Dr\u017eavama i Sovjetskom Savezu. Ljudi koji su \u017eivjeli u Isto\u010dnoj Europi prema Kershawu jednu su tiraniju zamijenili drugom budu\u0107i da su nacisti\u010dki teror zamijenili vi\u0161edesetljetnim komunisti\u010dkim terorom, progonima i masovnim kr\u0161enjima ljudskih prava. Ve\u0107 od sastanka u Breton Woodsu 1944., koji je postavio temelje novom ekonomskom poretku nakon rata i uspostavio nove globalne financijske institucije poput Me\u0111unarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke, zapo\u010delo je planiranje obnove gospodarske mo\u0107i Europe kao najva\u017enijeg ameri\u010dkog saveznika i partnera. Time je podjela Europe izvr\u0161ena ne samo politi\u010dki, nego i ekonomski budu\u0107i da su isto\u010dni dijelovi Europe bitno zaostajali socijalisti\u010dkim na\u010dinom proizvodnje za razvijenim zapadnoeuropskim kapitalisti\u010dkim modelom dodatno potaknutom Marshallovim planom iz 1947. godine.<\/p>\n <\/p>\n Knjiga Iana Kershawa Do pakla i natrag<\/em> iz Penguinove edicije o europskoj povijesti uistinu je opravdala visoka o\u010dekivanja \u010ditatelja. Kershaw se nije izgubio u nepotrebnim detaljima i zamornoj naraciji ve\u0107 ionako poznatih \u010dinjenica, nego je ponudio mno\u0161tvo svje\u017eih interepretacija i novih uvida u problematiku s kojom su se mnogobrojni histori\u010dari ve\u0107 susretali, ali nitko tako sustavno i pregledno poput Kershawa kojemu se za njegovu uistinu hvalevrijednu znanstvenu hrabrost treba iskazati du\u017eno po\u0161tovanje. Iako je knjiga u ponekim dijelovima segmentarno gledano manjkava, ona omogu\u0107ava svojim lako \u010ditljivim stilom uvu\u0107i u problematiku kako profesionalnog histori\u010dara, tako i nekoga tko se tek prvi put susre\u0107e s takvom tematikom i naizgled nepreglednim morem knjiga napisanih na temu raznih pojedina\u010dnih problema koje je Kershaw u svojoj knjizi uzeo u obzir. S obzirom da je najavljena nova knjiga Kershawa kao nastavak ove kojom bi ujedno zaklju\u010dio Penguinovu ediciju o europskoj povijesti od antike do zavr\u0161etka Hladnog rata, mo\u017eemo s nestrpljenjem, ali i povjerenjem u autora, i\u0161\u010dekivati njen izlazak.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Ivan Smiljani\u0107<\/em><\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-7312","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[{"id":52502,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52502","url_meta":{"origin":7312,"position":0},"title":"Novi znanstveni projekt Hrvatskog instituta za povijest: \u201c\u017drtve ratova i dr\u017eavnog\/politi\u010dkog nasilja u hrvatskoj povijesti 20. stolje\u0107a\u201d","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Na redovitoj sjednici Vlade RH, 16. travnja 2026., donijet je Zaklju\u010dak kojim se pokre\u0107e znanstveni projekt \u201c\u017drtve ratova i dr\u017eavnog\/politi\u010dkog nasilja u hrvatskoj povijesti 20. stolje\u0107a\u201d. Projekt \u0107e provoditi i koordinirati Hrvatski institut za povijest u razdoblju trajanja projekta od pet godina. Zakljucak Vlade RH Iz teksta projektnog prijedloga: Problematika\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52539,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52539","url_meta":{"origin":7312,"position":1},"title":"Drugi po redu studentski simpozij “In fonte veritas”","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"20. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U srijedu, 22. travnja 2026. godine, u dvorani C 0.4 na Hrvatskom katoli\u010dkom sveu\u010dili\u0161tu odr\u017eat \u0107e se drugi studentski simpozij \u201eIn fonte veritas\". Ovogodi\u0161nja sredi\u0161nja tema simpozija je Papinstvo. Kroz istra\u017eiva\u010dko suo\u010davanje s povijesnim izvorima deset \u0107e studenata predstaviti rezultate svojih istra\u017eivanja o instituciji koja je stolje\u0107ima oblikovala europsku i\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Papinstvo.png?fit=1024%2C500&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Papinstvo.png?fit=1024%2C500&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Papinstvo.png?fit=1024%2C500&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Papinstvo.png?fit=1024%2C500&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":52552,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52552","url_meta":{"origin":7312,"position":2},"title":"Besplatni glazbeni antikvarijat","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"20. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Muzi\u010dka akademija Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu 23. travnja 2026. od 10 do 17 sati Pozivamo Vas na Besplatni glazbeni antikvarijat, koji u sklopu manifestacije No\u0107 knjige 2026. organizira Hrvatska udruga muzi\u010dkih knji\u017enica, arhiva i dokumentacijskih centara (HUMKAD). Antikvarijat \u0107e se odr\u017eati na Svjetski dan knjige \u2013 u \u010detvrtak 23. travnja 2026.\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Besplatni-glazbeni-antikvarijat-23.-4.-2026.jpg?fit=1200%2C848&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Besplatni-glazbeni-antikvarijat-23.-4.-2026.jpg?fit=1200%2C848&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Besplatni-glazbeni-antikvarijat-23.-4.-2026.jpg?fit=1200%2C848&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Besplatni-glazbeni-antikvarijat-23.-4.-2026.jpg?fit=1200%2C848&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Besplatni-glazbeni-antikvarijat-23.-4.-2026.jpg?fit=1200%2C848&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52666,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52666","url_meta":{"origin":7312,"position":3},"title":"Najava programa Festivala povijesti Kliofest (5-8. V. 2026)","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"24. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Po trinaesti put odr\u017eava se Festival povijesti Kliofest! Do petka \u0107emo odr\u017eati osam okruglih stolova i dva kolokvija te niz predstavljanja knjiga i projekata razli\u010dite tematike, od antike do suvremenosti. Bit \u0107e predstavljeno i nekoliko izlo\u017ebi te odr\u017ean jedan povijesni kviz. Prikazat \u0107emo i jedan film \u2013 o generalu Boroevi\u0107u.\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-2026.jpg?fit=526%2C526&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-2026.jpg?fit=526%2C526&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-2026.jpg?fit=526%2C526&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x"},"classes":[]},{"id":52631,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52631","url_meta":{"origin":7312,"position":4},"title":"Predavanje Ivana Tepe\u0161a: Djelovanje hrvatske politi\u010dke emigracije","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"23. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Odjel za me\u0111unarodnu suradnju i iseljeni\u0161tvo Matice hrvatske Predavanje Ivana Tepe\u0161a: Djelovanje hrvatske politi\u010dke emigracije Utorak, 28. travnja 2026. u 18:00 sati, Dvorana Ljudevita Jonkea (Mala dvorana MH), Strossmayerov trg 4, Zagreb dr. sc. Ivan Tepe\u0161, Institut za istra\u017eivanje migracija Hrvatska politi\u010dka emigracija obilje\u017eila je polustoljetnu hrvatsku povijest u drugoj\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"","width":0,"height":0},"classes":[]},{"id":52628,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52628","url_meta":{"origin":7312,"position":5},"title":"Predavanje dopisnog \u010dlana HAZU Alaina Finkielkrauta Izrael, Europa, antisemitizam","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"23. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Francuski filozof Alain Finkielkraut, redoviti \u010dlan Francuske akademije i dopisni \u010dlan HAZU, odr\u017eat \u0107e predavanje\u00a0Izrael, Europa, antisemitizam u utorak 28. travnja 2026. u 13 sati u Knji\u017enici HAZU,\u00a0Strossmayerov trg 14 u Zagrebu. Uvodne rije\u010di odr\u017eat \u0107e\u00a0akademkinja \u017deljka \u010corak i\u00a0akademik Dra\u017een Katunari\u0107. Predavanje \u0107e se odr\u017eati na francuskom jeziku uz konsekutivno\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Alain_Finkielkraut.jpg?fit=350%2C407&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200},"classes":[]}],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/7312","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=7312"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/7312\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":7313,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/7312\/revisions\/7313"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=7312"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=7312"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=7312"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}