{"id":6213,"date":"2017-10-07T18:58:54","date_gmt":"2017-10-07T18:58:54","guid":{"rendered":"http:\/\/historiografija.hr\/?p=6213"},"modified":"2017-10-18T16:22:29","modified_gmt":"2017-10-18T16:22:29","slug":"sven-spanic-prikaz-knjige-stevo-duraskovic-the-politics-of-history-in-croatia-and-slovakia-in-the-1990s-2016","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=6213","title":{"rendered":"Sven \u0160pani\u0107 \u2013 prikaz knjige \u2013 Stevo \u0110ura\u0161kovi\u0107, “The Politics of History in Croatia and Slovakia in the 1990s”, 2016."},"content":{"rendered":"

Stevo \u0110ura\u0161kovi\u0107, The Politics of History in Croatia and Slovakia in the 1990s<\/em>, Srednja Europa, Zagreb 2016, 225 str.<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Osnovni istra\u017eiva\u010dki zadatak koji pred sebe postavlja recentna studija politologa Steve \u0110ura\u0161kovi\u0107a, nastala kao pro\u0161irenje autorove doktorske disertacije, jest ispitati kako su politike povijesti i nacionalisti\u010dke ideologije dviju vladaju\u0107ih partija u Hrvatskoj i Slova\u010dkoj (HDZ F. Tu\u0111mana i HZDS V. Me\u010diara) tijekom devedesetih godina pro\u0161loga stolje\u0107a kori\u0161tene od njezinih kreatora za odr\u017eanje politi\u010dke mo\u0107i, a u kontekstu raspada vi\u0161enacionalnih zajednica. Autor povrh toga nastoji utvrditi postoji li i u kojoj mjeri utjecaj razlika u povijesnome naslje\u0111u na oblikovanje dviju politika povijesti (ideologiju, ostale politike i moduse vladanja, uklju\u010duju\u0107i sam proces disolucije).<\/p>\n

 <\/p>\n

Odabir upravo Hrvatske i Slova\u010dke za sastavnice komparacije \u0110ura\u0161kovi\u0107 obrazla\u017ee upadljivom \u010dinjenicom da Hrvatska i Slova\u010dka 1990-ih predstavljaju jedine zemlje u regiji Srednjoisto\u010dne Europe (uklju\u010duju\u0107i tri balti\u010dke dr\u017eave) koje pokazuju ozbiljnije demokratske deficite. Ta \u010dinjenica name\u0107e pitanje na koji na\u010din brojni raniji povijesni paralelizmi izme\u0111u dvije zemlje ili naroda\/nacije (nezavisnost u ranome srednjem vijeku, Habsbur\u0161ka Monarhija, Austro-Ugarska, nositelji nadnacionalnih identitetskih koncepata \u010dehoslovakizam i jugoslavizam, resentiman prema ja\u010dim partnerima u slo\u017eenoj dr\u017eavi, iste godine povijesnih lomova, satelitske dr\u017eave u II. svjetskom ratu, narativi o tisu\u0107godi\u0161njoj borbi za slobodu), ali i odre\u0111ene specifi\u010dnosti povijesnoga razvoja utje\u010du na sli\u010dnosti i divergencije u politikama povijesti HDZ-a i HZDS-a. Njihova se ocjena u radovima ve\u0107ine ranijih relevantnih istra\u017eiva\u010da dade sa\u017eeti u definiciju pretpoliti\u010dkih nacionalisti\u010dkih pokreta uvezanih ideologijom eklekti\u010dkoga karaktera, odnosno heterogenih izvori\u0161ta.<\/p>\n

 <\/p>\n

Prihva\u0107aju\u0107i ovo odre\u0111enje, autor ranijim razmatranjima ovoga problema (najobuhvatnije je ono Sharon Fisher) predbacuje da ne nude interpretacijsku poveznicu s povijesnim naslje\u0111em, osobito onim socijalisti\u010dkoga perioda (koje razja\u0161njava autorovu provodnu interpretacijsku sintagmu \u201enacionalizma resentimana\u201c), \u010dime se li\u0161avaju mogu\u0107nosti da ponude uvjerljivo obja\u0161njenje za\u0161to su se dva pokreta pokazala u zadobivanju podr\u0161ke elektorata bitno uspje\u0161nijim od nekih stranaka s ideolo\u0161ki \u201e\u010di\u0161\u0107im\u201c nacionalisti\u010dkim backgroundom<\/em>.<\/p>\n

 <\/p>\n

Fenomen politike povijesti autor odre\u0111uje, slijede\u0107i doajena ove discipline u hrvatskoj znanosti Tihomira Cipeka, prvenstveno kao uporabu povijesti u svrhu politi\u010dke legitimizacije, odnosno utjecaj povijesnih narativa i simboli\u010dkih praksi na procese izgradnje nacionalnih identiteta, kao i one demokracije i formiranja specifi\u010dne politi\u010dke kulture. Kao disciplina politika povijesti se oblikuje u Njema\u010dkoj devedesetih godina pro\u0161loga stolje\u0107a u sklopu istra\u017eivanja o utjecaju razli\u010ditih povijesnih iskustava i sje\u0107anja Isto\u010dnih i Zapadnih Nijemaca na proces ujedinjenja te zemlje, da bi se ubrzo pre\u0161lo na vezu izme\u0111u te\u0161ko\u0107a u demokratskoj tranziciji u Isto\u010dnoj Europi s razli\u010ditim fenomenima iz totalitarne, komunisti\u010dke i fa\u0161isti\u010dke, pro\u0161losti. (Tome se mogu, dr\u017eimo, pridodati i \u0161iri povijesni odnosno akademski konteksti, poput bu\u0111enja etni\u010dkog, kulturnoga obrata i postmoderne).<\/p>\n

 <\/p>\n

Njezini specifi\u010dni vidovi koje ve\u0107ina istra\u017eiva\u010da stavlja u fokus svojih studija uglavnom jesu problemi poput uporabe povijesti za politi\u010dku legitimaciju te pitanje suo\u010davanja s pro\u0161lo\u0161\u0107u i tranzicijske pravde. Teorijsko-metodolo\u0161ki koncept za koji se autor odlu\u010duje jest onaj politolo\u0161ke kulturne poredbe, smatraju\u0107i ga osobito pogodnim za prou\u010davanje procesa politi\u010dke tranzicije i revolucija, u kojima je izgradnja nacionalnoga identiteta bitan faktor. Ovaj pristup, naime, ne tendira ispitivanju me\u0111udjelovanja strogo definiranih varijabli, nego, naprotiv, tretira jedinice komparacije u njihovoj povijesnoj i dru\u0161tvenoj specifi\u010dnosti, \u0161to ga upu\u0107uje na iskustvo komparativne historije (prije svega one asimetri\u010dnoga tipa), utiskuju\u0107i \u0110ura\u0161kovi\u0107evoj studiji pe\u010dat interdisciplinarne perspektive ne samo u tematskome smislu, ve\u0107 i onom metodolo\u0161kom.<\/p>\n

 <\/p>\n

U prvome poglavlju nakon dono\u0161enja pregleda razvoja nacionalnih ideologija, odnosno identitetskih koncepeta (pojava konkurentnih supranacionalnih odnosno ekskluzivisti\u010dkih nacionalnointegracijskih ideologija u 19. stolje\u0107u, rast alternative ekskluzivnoga nacionalizma autonomisti\u010dkom opozicijom integralisti\u010dkim projektima \u201eja\u010dega\u201c etni\u010dkog partnera u me\u0111uratnome razdoblju, utjecanje komunista nacionalnome sentimentu pri izgradnji pokreta otpora doma\u0107im kvislinzima, poslijeratni centralizam jednopartijske vlasti pra\u0107en vjerom u prevladavanje nacionalnih suprotnosti razvojnim ekonomizmom), autor se usredoto\u010dava na razdoblje zreloga socijalizma, koje \u0107e iznjedriti predlo\u0161ke politike povijesti i ideolo\u0161ke formacije koji \u0107e igrati klju\u010dnu ulogu pri gradnji politika povijesti vladaju\u0107ih stranaka u prvom razdoblju tranzicije.<\/p>\n

 <\/p>\n

U autonomnoj \u0107e slova\u010dkoj republici tako husakovska nomenklatura podupirati nastojanja lojalne inteligencije na (re)kodiranju devetnaestostoljetnog narativa o \u201eplebejskoj naciji\u201c \u2013 masovno populariziranoga od me\u0111uratnih klerikalnih autonomista \u2013 na jezik slu\u017ebenoga marksizma. Time \u0107e SNP u djelima povjesni\u010dara i, osobito, knji\u017eevnih \u201enacionalnih bardova\u201c figurirati kao vrhunac tradicije narodnih buna, a pozitivnom prevrednovanju bit \u0107e podvrgnuta i uloga rehabilitiranih \u201enacionalista\u201c u slova\u010dkoj Partiji. Obnovljenoj socijalisti\u010dkoj dr\u017eavnosti povjesni\u010dari \u0107e pak tra\u017eiti prete\u010du u \u201ezlatnom dobu\u201c Velike Moravske. S druge strane, po smjeni \u201eprolje\u0107arskoga\u201c rukovodstva odnos prema hrvatskoj posebnosti mo\u017ee se opisati kao paradoksalna kombinacija dvije nespojive politike: supresije iskazivanja kulturnoga nacionalizma pratit \u0107e ubrzanje procesa afirmiranja republi\u010dke dr\u017eavnosti (\u201efederiranja federacije\u201c).<\/p>\n

 <\/p>\n

Ipak, oba slu\u010daja povezuje funkcija federalizacije kao supstituta zaustavljenog procesa liberalizacije. To za nenamjeravanu posljedicu ima fenomen etnicizacije politike (opisan konceptom \u201einstitucionalizacije etni\u010dnosti\u201c R. Brubakera, koji utvr\u0111uje poveznicu lenjinisti\u010dkoga odgovara na tzv. nacionalno pitanje s ja\u010danjem etni\u010dkoga nacionalizma u praksi isto\u010dnoeuropskih re\u017eima i dru\u0161tava, odnosno njihov utjecaj na politi\u010dke trendove perioda tranzicije), koji \u0107e u slu\u010daju Jugoslavije postati o\u010diglednijim u uvjetima liberalizacije 1980-ih. S obzirom na ulogu pri oblikovanju tranzicijskih politika povijesti \u0110ura\u0161kovi\u0107 parnjaka slova\u010dkome oficijelnom \u201ecrvenome nacionalizmu\u201c u hrvatskome slu\u010daju nalazi u politi\u010dkoj misli, odnosno filozofiji povijesti Franje Tu\u0111mana, prominentnoga partijskog povjesni\u010dara koji je zapao u nemilost zbog svojih poku\u0161aja revizije odre\u0111enih dogmi slu\u017ebene partijske historiografije, koji se mogu podvesti pod te\u017enju nacionalizacije povijesti NOB-a, s naznakama pretpostavljanja nacionalnoga momenta onom klasnom.<\/p>\n

 <\/p>\n

U daljnjem razvijanju svoje misli budu\u0107i \u0107e lider HDZ-a u metapovijesnim promi\u0161ljanjima iz vremena disidentstva ponuditi osobeno organicisti\u010dko i teleolo\u0161ko vi\u0111enje nacionalne povijesti, \u010diju \u0107e jezgru \u010diniti zaklju\u010dak kako bi mali narodi trebali odbaciti ideje supranacionalnih integracija, s obzirom da se ove u praksi nu\u017eno pokazuju kao instrument imperijalizma ja\u010dih nacija. Ta \u0107e se teza logi\u010dki nadopunjavati s Tu\u0111manovim predlaganjem projekta tzv. nacionalnoga pomirenja – preuzeta od nekada\u0161njega usta\u0161kog du\u017enosnika M. Luburi\u0107a \u2013 zapravo poziva usta\u0161ama i komunistima, odnosno njihovim ideolo\u0161kim ili biolo\u0161kim potomcima da se zajedno okupe oko borbe za hrvatsku nezavisnost, a protiv navodne srpske hegemonije.<\/p>\n

 <\/p>\n

Me\u0111utim autorovo vi\u0111enje tu\u0111manizma kao jedne kompleksne nacionalisti\u010dke ideologije izrazito osobne inspiracije, odnosno\u00a0 prete\u017eito originalnih karakteristika, moglo bi se, \u010dini nam se, u odre\u0111enoj mjeri dovesti u pitanje. Naime, ispravno izdvajaju\u0107i zazor spram supranacionalnih ideolo\u0161kih i identitetskih koncepata kao jezgrenu misao Tu\u0111manove ideologije, \u0110ura\u0161kovi\u0107 propu\u0161ta pobli\u017ee odrediti njezine intelektualne korijene. Prema (i) na\u0161emu mi\u0161ljenju, nit njihove geneze, uz uva\u017eavanje svih dijakronijskih modifikacija, bi valjalo pratiti jo\u0161 od politi\u010dkoga mi\u0161ljenja grupe me\u0111uratnih hrvatskih lijevih intelektualaca razo\u010daranih integralisti\u010dkim idejama svoje mladosti (indikativna je u ovome smislu, primjerice, Tu\u0111manova fascinacija kerestine\u010dkim klicanjem \u201esovjetskoj Hrvatskoj\u201c).<\/p>\n

 <\/p>\n

Najzna\u010dajnije i najdugovje\u010dnije ime ove generacije svakako je ono pisca Miroslava Krle\u017ee, Tu\u0111manova poznanika, ali kroz desetlje\u0107a i jednoga od najkrupnijih intelektualnih pojava hrvatske i jugoslavenske Partije. Krle\u017ea u svome djelu znatno prije slova\u010dkoga husakovskog barda Vladimira Mina\u010da gradi osobenu viziju rebelskoga, klasnog hrvatstva, koji svoju zaokru\u017eenu poetsku apoteozu zadobiva u plebejskome martirologiju Balada Petrice Kerempuha<\/em>. Premda ne mo\u017ee biti govora o njegovome sustavnom njegovanju kao u slova\u010dkome slu\u010daju, ovakav \u0107e tip lijevoga nacionalizma zahvaljuju\u0107i Krle\u017einom gotovo sakrosanktnom statusu u odre\u0111enome smislu biti \u201eprokrijum\u010daren\u201c i u oficijelnu kulturu socijalisti\u010dke Hrvatske (dakako, ne zanemaruju\u0107i ne manje bitan fenomen Krle\u017eina jugoslavenstva).<\/p>\n

 <\/p>\n

Pukim slu\u010dajem se zasigurno ne mo\u017ee smatrati \u010dinjenicu da \u0107e neki \u0107e od Krle\u017einih najzna\u010dajnijih literarnih discipula proisteklih iz predratnoga kruga \u201epe\u010datovaca\u201c poput Ranka Marinkovi\u0107a ili Petra \u0160egedina (u \u010dijim \u201eprolje\u0107arskim\u201c esejima krle\u017eijanska vizija nacionalnoga identiteta dobiva nekovrsnu svoju daljnju razradu) devedestih godina, donekle usporedivo sa svojim slova\u010dkim kolegama, prihvatiti Tu\u0111manov politi\u010dki projekt kao ostvarenje vlastitih ideala (uostalom, ne ukazuje li na ove tijekove simboli\u010dki i jedna karakteristi\u010dna kasnotu\u0111manisti\u010dka groteska u vidu proslave Poglavarova ro\u0111endana kazali\u0161nom obradom Krle\u017einih Balada<\/em>, znakovito naslovljenih stihom Seh kri\u017enih putev konec i kraj<\/em>?). Stoga se, usudit \u0107emo se ustvrditi, veze Tu\u0111manova mi\u0161ljenja s tradicijama hrvatske (komunisti\u010dke) ljevice otkrivaju u mnogostrukijoj, pa i intimnijoj uvjetovanosti od one na koju bi mogla upu\u0107ivati sama karijera partijskoga histori\u010dara, odnosno strukturne podloge \u201eetnicizacije politike\u201c kasnoga jugoslavenskog socijalizma.<\/p>\n

 <\/p>\n

Kako autor pokazuje u drugome poglavlje svoje studije (o politici povijesti i vlasti u Hrvatskoj i Slova\u010dkoj 1990-ih), obje partije pozicije mo\u0107i zadobivaju u kontekstu akutne krize, koja donosi imperativ nacionalne homogenizacije. U Slova\u010dkoj Me\u010diar gradi popularnost na rastu\u0107em nezadovoljstvu upravlja\u010dkom izvedbom prve postkomunisti\u010dke garniture na vlasti, koju dio javnosti smatra odgovornom za pojave ekonomskih te\u0161ko\u0107a i dru\u0161tvenoga raslojavanja uslijed otpo\u010detoga procesa privatizacije, ali i popustljiv odnos prema svojim liberalnim partnerima u Pragu. Tu\u0111manov HDZ pak pobje\u0111uje na prvim vi\u0161estrana\u010dkim izborima u uvjetima ofenzive Milo\u0161evi\u0107eve politike na de facto<\/em> konfederalisti\u010dki ustavni aran\u017eman Jugoslavije.<\/p>\n

 <\/p>\n

Ideologija HZDS-a preuzela je ve\u0107 uobli\u010dene ideje platforme grupe nacionalisti\u010dkih intelektualaca okupljenih oko Matice slova\u010dke, koji su na krizu reagirali pozivom na stvaranje svenarodnoga pokreta independisti\u010dkoga usmjerenja kao alternative navodnome jalovom strana\u010dkom politikantstvu, pri \u010demu je osobito bitno da su kako sastav ovoga miljea, tako i njihove ideje odavale poveznicu s \u201ecrvenim nacionalizmom\u201c. Populisti\u010dki program nove stranke smjerao je delegitimizaciji s jedne strane \u201epra\u0161kih Slovaka\u201c iz VPN-a, koji su predstavljani kao kulturno otu\u0111ene elite intelektualaca u slu\u017ebi tu\u0111ih interesa (odbacivanje \u010de\u0161ke tradicije liberalizma povezivalo je Me\u010diarov pokret i s me\u0111uratnim autonomistima, ali i s oficijelnim stavovima komunisti\u010dkoga razdoblja), a s druge revizionisti\u010dke desnice (SNS), prvenstveno obranom tradicije SNP-a.<\/p>\n

 <\/p>\n

Jednako se tako pokazao i uspje\u0161nijom alternativom nasljednicima izvornoga ludakizma, nasuprot kojih je HZDS kao adut imao i ve\u0107 javljaju\u0107u nostalgiju za socijalnom sigurno\u0161\u0107u i relativno zadovoljavaju\u0107im \u017eivotnim standardom husakizma (\u0161to predstavlja sukob s Crkvom, dok \u0107e Crkva ostati nedeklarirani saveznik HDZ-a). U tome smislu autor prihva\u0107a ocjenu me\u010diarizma kao \u201eo\u010duvanja pro\u0161losti u sada\u0161njosti\u201c (G. Eyal). S druge strane, u program HDZ-a jednostavno je preto\u010den Tu\u0111manov eklekti\u010dki (vertikala Star\u010devi\u0107-Radi\u0107-hrvatska ljevica), transideolo\u0161ki koncept nacionalizma, koji u predizbornoj kampanji 1990. uspijeva zadobiti prednost nad reformiranim komunistima te liberalnom, umjereno nacionalisti\u010dkom Koalicijom narodnoga sporazuma, oslikavaju\u0107i prve kao marionete Beograda, odnosno predbacuju\u0107i potonjima manjak odlu\u010dnosti u artikuliranju hrvatskih interesa. Tijekom prvih godina mo\u017ee se govoriti o svojevrsnom \u201ezlatnom razdoblju\u201c njihovih politika povijesti.<\/p>\n

 <\/p>\n

Tako u Hrvatskoj s eskalacijom krize i izbijanjem otvorenoga rata, u namjeri homogenizacije politi\u010dkih aktera oko cilja obrane nacionalnoga suvereniteta i teritorijalnog integriteta, Tu\u0111man zauzima pomirljiviji stav prema opoziciji, pozivaju\u0107i je u Vladu nacionalnoga jedinstva te obznanjuje kraj ideolo\u0161koga gra\u0111anskog rata koji traje od II. svjetskoga rata. Iz toga razloga, ali i zbog podr\u0161ke me\u0111unarodne zajednice, osu\u0111uje prousta\u0161ki ekstremizam HSP-a. S druge strane, narativ nacionalnoga pomirenja iskazuje kao inherentno antagoniziraju\u0107i prema srpskoj zajednici u Hrvatskoj, \u0161to se ogleda, primjerice, u navadi da se komunisti\u010dki zlo\u010dini pripi\u0161u partizanima srpske nacionalnosti (\u0161to prerasta u \u201epomiriteljski\u201c ekvivalent Jasenovca). Povrh toga, Tu\u0111man nakon Sarajevskoga primirja i s eskalacijom sukoba u BiH, uz tinjaju\u0107i frakcijski rat u HDZ-u, sve o\u010ditije po\u010dinje provoditi ambivalentnu, dvostruku politiku javne osude ekstremizma, uz istodobno popu\u0161tanje radikalnoj strana\u010dkoj struji koja vr\u0161i pritisak u korist revizije povijesti, uklju\u010duju\u0107i i rehabilitaciju kvislin\u0161koga re\u017eima.<\/p>\n

 <\/p>\n

U manje zao\u0161trenom vidu sli\u010dne tendencije mogu se uo\u010diti i u Slova\u010dkoj, pa tako Me\u010diarove osude \u201enormalizacije\u201c (odgovornost koju, sli\u010dno kao i za raniji period staljinizma, pripisuje \u010de\u0161kim komunistima) prate i njegove pohvale idealizmu \u201esocijalisti\u010dkih patriota\u201c (mada ne i samoga Husaka). Usto, u oba slu\u010daja i sami narativi vladaju\u0107ih u sebi sadr\u017ee elemente povijesnoga revizionizma (sklonost tuma\u010denju SNP-a kao ustanka protiv Tisina re\u017eima, uz istodobno implicitno tretiranje satelitske dr\u017eave kao dokaza sposobnosti Slovaka za neovisnost, odnosno Tu\u0111manova ocjena o NDH kao i izrazu povijesnih te\u017enji hrvatskoga naroda). Prvu ozbiljniju krizu politike povijesti dviju stranaka do\u017eivjet \u0107e intenziviranjem frakcijskih borbi krajem prve polovice desetlje\u0107a, koje \u0107e zaprijetiti gubitkom parlamentarne ve\u0107ine. Naime, nakon uspje\u0161noga odstranjenja nezadovoljnika u svojim redovima Me\u010diar i Tu\u0111man prividno izlaze ja\u010di, ali cijena pobjede je savezni\u0161tvo s desnicom.<\/p>\n

 <\/p>\n

Revizionisti\u010dke te\u017enje ovih nevoljnih saveznika ugro\u017eavaju politiku nacionalnoga pomirenja, a zbog iscrpljenja dr\u017eavotvorne agende, uparenim s gospodarskim pokazateljima i znacima sistemske korupcije, legitimiziraju\u0107i narativ u obje zemlje sredinom desetlje\u0107a pro\u017eivljava krizu. Autoritarniji stil vladanja i njegov organicisti\u010dki karakter, koji se pokazao efektnim u homogeniziranju nacije naspram vanjskoga protivnika, sada se o\u010dituje u vidu oslikavanja opozicije, podr\u017eavane od me\u0111unarodnih faktora, kao novoga izdanka izdajni\u010dke elite koja slu\u017ei stranim centrima mo\u0107i. HDZ se u tom pogledu pokazuje uspje\u0161nijim, \u0161to se mo\u017ee pripisati nezadovoljstvu reakcijom me\u0111unarodne zajednice na ratnu krizu, ali i za vladaju\u0107e tako\u0111er povoljnoj \u010dinjenici da vode\u0107e oporbene snage zadugo nisu dovodile u pitanje samu sr\u017e vladaju\u0107ega narativa, ve\u0107 su svoju kritiku ograni\u010davale na transideolo\u0161ka pitanja poput problema korupcije i gospodarskoga stanja.<\/p>\n

 <\/p>\n

U tre\u0107emu dijelu knjige govori se o \u0161irim politikama povijesti (policies of history<\/em>) u Slova\u010dkoj i Hrvatskoj tijekom 1990-ih godina. Navedeni pojam, naime, obuhva\u0107a \u201ekonkretnije\u201c povijesne sadr\u017eaje koje se smatra vrijednima nacionalnoga pam\u0107enja (dr\u017eavni simboli, ud\u017ebenici, praznici, komemoracije, \u201emjesta nacionalnoga pam\u0107enja\u201c…). Oni se mogu sagledavati kao svojevrstan potporanj narativnoj dimenziji politike povijesti (politics of history<\/em>), koja \u010dini jezgru procesa gradnje nacionalnoga identiteta i najbitniji izvor legitimiteta nositelja politi\u010dke mo\u0107i. Ipak, pored tri preostale kategorije politika povijesti (politi\u010dko-obrazovna dimenzija, politika nacionalnih simbola, politi\u010dko-administrativna dimenzija), \u0110ura\u0161kovi\u0107 osobiti fokus stavlja na najmanje istra\u017eenu politiku suo\u010davanja s autoritarnom pro\u0161lo\u0161\u0107u (Vergangeheitspolitik<\/em>), koja se u konkretnom vidu manifestira u mjerama poput su\u0111enja, abolicije, amnestija itd., kao i onom ekonomske restitucije, odnosno od\u0161tete za nacionaliziranu imovinu.<\/p>\n

 <\/p>\n

U slu\u010daju Slova\u010dke, kako autor pokazuje, Me\u010diarov je HZDS kao alternativu inzistiranju VPN-ove vlade na \u2013 u uvjetima ekonomskih te\u0161ko\u0107a za \u0161iru javnost \u2013 efermernome pitanju provedbe lustracije, pra\u0107enome uporabom dosjea u obra\u010dunima s politi\u010dkim protivnicima (od njezinih \u0107e kriti\u010dara ono biti predstavljeno kao pokazatelj spremnosti liberala na denunciranje sunarodnjaka za ra\u010dun \u201epra\u0161kih\u201c mentora), ponudio kombinaciju verbalne osude komunisti\u010dkoga re\u017eima i pohvale djelovanja \u201esocijalisti\u010dkih patriota\u201c poslije 1968. godine. U Hrvatskoj je pak Tu\u0111man argument ratne ugroze koristio kao sredstvo pri ograni\u010davanju poku\u0161aja desne frakcije HDZ-a da se obra\u010duna sa svojim unutarstrana\u010dkim protivnicima kori\u0161tenjem Udbinih dosjea i sl.<\/p>\n

 <\/p>\n

Zakonska rje\u0161enja i sudska praksa u obje zemlje ne pokazuju nikakva sistemskog nastojanja vladaju\u0107ega establi\u0161menta na polju Vergangeheitspolitik<\/em> (izuzetak donekle predstavlja Me\u010diarova primoranost da nastavi provoditi restitucijske zakone donesene za vlasti VPN-a, pri \u010demu se to pitanje nastoji \u201etehnicizirati\u201c kao isklju\u010divo posao sudbene vlasti). One, pak, malobrojne i parcijalne mjere u tom pravcu (restitucija \u017eidovske imovine u Slova\u010dkoj, su\u0111enje Dinku \u0160aki\u0107u 1998-1999) provedene su prvenstveno kao ustupak me\u0111unarodnoj kritici rastu\u0107ih revizionisti\u010dkih tendencija vlasti (premda im se mo\u017ee pripisati, osobito u slova\u010dkom slu\u010daju, i poruka krajnoj desnici). Iz svega navedenoga autor zaklju\u010duje kako upravo u konceptu \u201enacionalnoga pomirenja\u201c vladaju\u0107ih garnitura valja tra\u017eiti onu su\u0161tinsku ko\u010dnicu procesu suo\u010davanja s pro\u0161lo\u0161\u0107u u oba tranzicijska dru\u0161tva.<\/p>\n

 <\/p>\n

Slijedom razlika u povijesnim naslije\u0111ima, ali i specifi\u010dnosti dinamika politi\u010dkih zbivanja u razdoblju po\u010detaka tranzicije i disolucije federativnih dr\u017eava, ovaj negativni aspekt politika povijesti u dvije se zemlje manifestirao na donekle razli\u010dit na\u010din. U slova\u010dkome slu\u010daju mo\u017ee se govoriti o procesu induciranog \u201eodumiranja\u201c od liberalnih prethodnika na vlasti zapo\u010detoga sukcesivnim taktikama njihove kompromitacije odnosno marginalizacije u politi\u010dkome \u017eivotu i javnome diskursu uop\u0107e. U Tu\u0111manovoj Hrvatskoj utjecanje sveobja\u0161njavaju\u0107oj interpretacijskoj panaceji \u201ejugokomunizma\u201c trebalo je sprije\u010diti otvaranje sadr\u017eajnije rasprave o odgovornosti(ma) za represiju u pro\u0161losti. Unato\u010d tome, u oba je primjera krajnji raison<\/em> kreatora opisanih politika bio preventivne naravi na dvije razine: pored prakti\u010dnih razloga dnevne politike (uklanjanje fokusa s optu\u017ebi za re\u017eimsku pro\u0161lost pripadnika ili saveznika novoga establi\u0161menta), njihova je svrha, naime, bila osloboditi nacionalni identitet bilo kakve povijesne odgovornosti za nepravde u pro\u0161losti i tako potvrditi slu\u017ebenu predstavu o povijesti kao iznutra nekonfliktne, a izvana uvijek ugnjetavane organicisti\u010dki shva\u0107ene etni\u010dke zajednice, odnosno, u kona\u010dnoj instanci, o\u010duvati koheziju same jezgre legitimiraju\u0107ega narativa vladuju\u0107ih partija.<\/p>\n

 <\/p>\n

\u0160to se ostalih dimenzija politika povijesti ti\u010de, pored brojnih podudarnosti zamje\u0107uje se i donekle razli\u010dit odnos spram ideologijske jezgre. Nov\u010danice u oba slu\u010daja simboli\u010dki vjerno reprezentiraju povijesni narativ stranaka: na slova\u010dkima su zastupljene sve tri zaglavne vrijednosti iz prvog programa stranke (\u0107irilometodska tradicija, narodni preporod, me\u0111uratna borba za autonomiju), dok hrvatske uglavnom donose li\u010dnosti vezane uz dr\u017eavnopravnu vertikalu. Upadljivo su izostavljene li\u010dnosti vezane uz nadnacionalne koncepte jugoslavizma i \u010dehoslovakizma. Novi \u0107e ud\u017ebenici pak slijediti etnocentri\u010dku viziju nacionalne pro\u0161losti, s vidljivom zastupljeno\u0161\u0107u teleolo\u0161ke predstave o \u201etisu\u0107godi\u0161njoj borbi za dr\u017eavnost\u201c, delegitimizacijom nadnacionalnih ideologija i inzistiranjem na nacionalnom martirologiju. Ipak, hrvatski ud\u017ebenici u ve\u0107oj \u0107e mjeri pokazivati tendenciju opravdavanja kolaboracije, pra\u0107enu relativno slabijim naglaskom na doma\u0107i pokret otpora u odnosu na slova\u010dke autore. Nagla\u0161enije \u0107e biti i negativno stereotipiziranje glavnog etni\u010dkog Drugog, pa \u0107e uloga Srba kao stereotipnih antagonista zadobiti gotovo atemporalnu, transpovijesnu dimenziju.<\/p>\n

 <\/p>\n

Me\u0111utim, u slova\u010dkome slu\u010daju poku\u0161aji nacionalisti\u010dke politizacije struke izazivaju odlu\u010dniju reakciju povjesni\u010darske zajednice, odnosno \u201einstitucionalne\u201c historiografije, a grupa povjesni\u010dara oko nacionalne akademije ujedno im postavlja svojevrsnu branu u vidu slu\u017ebenih ud\u017ebenika, uglavnom oslobo\u0111enih teleolo\u0161ke perspektive i viktimolo\u0161ke mitologije. Uz mjere njihove dekomunizacije i nacionalizacije, praznici i muzejski postavi koji komemoriraju SNP u Slova\u010dkoj uspijevaju sa\u010duvati svoju prisutnost, dok je usprkos Tu\u0111manovim nastojanjima legitimizacije pam\u0107enja antifa\u0161isti\u010dke borbe posredstvom njezine nacionalizirane interpretacije ono izlo\u017eeno procesu marginalizacije, a moglo bi se govoriti i o ozra\u010dju supresije sje\u0107anja, s obzirom na ra\u0161irenu pojavu zapu\u0161tanja odnosno izostanka sankcioniranja uni\u0161tavanja partizanskih spomenika. Stoga \u0110ura\u0161kovi\u0107 zaklju\u010duje kako se u Hrvatskoj epohe tu\u0111manizma, osobito njezina zrelog perioda, politike povijesti smje\u0161taju bli\u017ee desnome politi\u010dkom polu od samoga ideolo\u0161koga narativa vladaju\u0107e stranke i, osobito, metapovijesne misli njezinoga lidera-ideologa, gotovo u potpunosti obesna\u017euju\u0107i njezinu lijevonacionalnu sastavnicu, za razliku od Slova\u010dke gdje one prete\u017eito prate smjer HZDS-a.<\/p>\n

 <\/p>\n

Premda ne isklju\u010duje va\u017enost zate\u010denoga konteksta, poput ranije etabliranoga dioni\u0161tva identitetotvorne uloge Katoli\u010dke crkve ili ratne ugro\u017eenosti (osobito kontekst konfrontacije s \u201epartizanskom\u201c JNA), razloge ovakvoj \u201ekonceptualnoj diskrepanciji\u201c unutar Tu\u0111manove ideologije autor pronalazi i u svjesnim politi\u010dkim odlukama vlasti, vide\u0107i u toleriranju brisanja antifa\u0161isti\u010dkih \u201emjesta sje\u0107anja\u201c onaj ishodi\u0161ni faktor koji je kreirao povoljno dru\u0161tveno ozra\u010dje za pojavu eksplicitnijih revizionisti\u010dkih politika povijesti, poput imenovanja nove valute, pitanja \u201e\u0161ahovnice\u201c ili osobne predsjednikove zamisli \u201emije\u0161anja kostiju\u201c u Jasenovcu. Unato\u010d re\u010denoj inherentnoj kontradikciji, HDZ-ove politike povijesti \u0107e se u svojoj legitimiziraju\u0107oj funkciji pokazati uspje\u0161nima, s obzirom da je vladaju\u0107ima uvijek bilo mogu\u0107e prona\u0107i zaklon od prijepora o Drugome svjetskom ratu u utjecanju op\u0107eprihva\u0107enome (barem od etni\u010dke ve\u0107ine) narativu o \u017ertvovanju i pobjedi u Domovinskome ratu. Za razliku od Jasenovca i Bleiburga, Tu\u0111man \u0107e rado pohoditi komemoracije svoje<\/em> pobjede. I u hrvatskom i u slova\u010dkom slu\u010daju politike povijesti iskazale su funkciju podupiranja narativa o vladaju\u0107oj partiji kao utemeljitelju i jedinom kredibilnom garantu opstojnosti nacionalne dr\u017eavnosti.<\/p>\n

 <\/p>\n

Rukovode\u0107i se spoznajama proizi\u0161lim iz ovoga istra\u017eivanja, autor u zaklju\u010dku sugerira mogu\u0107nost pro\u0161irenja komparacije ovoga tipa pomo\u0107u klasi\u010dnijih politolo\u0161kih modela na druge slu\u010dajeve isto\u010dnoeuropskih zemalja i dru\u0161tava karakteriziranih sli\u010dnim povijesnim naslje\u0111em i politi\u010dkim trendovima iskazanim tijekom tranzicije, primjerice nekada\u0161nje sovjetske republike. Pritom pretpostavlja da bi ovaj postupak potvrdio zaklju\u010dak kako prisustvo varijabli resentimana prema ja\u010demu partneru u federativnoj dr\u017eavi s jedne i povijesne tradicije zagovaranja stvaranja supranacionalnih identiteta s druge strane predstavlja onu kauzalnu \u201ejezgru\u201c koja \u0107e rezultirati javljanjem ozbiljnih (sistemskih) demokratskih deficita.<\/p>\n

 <\/p>\n

Ne uklanjaju\u0107i se zahtjevu \u0161ire dru\u0161tvene odgovornosti akademske zajednice, \u0110ura\u0161kovi\u0107 izra\u017eava nadu da bi se ovaj predlo\u017eeni spoj klasi\u010dnoga i kulturnokomparativnoga pristupa u politologiji, kao i sami zaklju\u010dci slova\u010dko-hrvatske poredbe, mogli pokazati korisnim za daljnje usmjeravanje procesa suo\u010davanja s pro\u0161lo\u0161\u0107u, pa stoga i demokratizaciju nacionalnih identiteteta, odnosno politi\u010dke kulture op\u0107enito, koji na ovim geografskim \u0161irinama umnogome i dalje predstavljaju prije desideratum<\/em>, negoli dru\u0161tvenu realnost. U kona\u010dnici, odre\u0111eni recentni razvoji doga\u0111aja upe\u010datljivo pokazuju kako nespretno rukovanje ovim instrumentima znade polu\u010diti sasvim suprotne posljedice od onih \u017eeljenih.<\/p>\n

 <\/p>\n

Sven \u0160pani\u0107<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-6213","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[{"id":52660,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52660","url_meta":{"origin":6213,"position":0},"title":"Medijski odjeci \u010dlanka Steve \u0110ura\u0161kovi\u0107a \u201e\u017dupanovljeva ne\u017eeljena djeca: ideolo\u0161ko pribli\u017eavanje neoliberala i kr\u0161\u0107anske radikalne desnice u Hrvatskoj\u201c","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"24. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U sklopu projekta \u201eIzazovi intelektualne povijesti: recepcije, preobrazbe i upotrebe politi\u010dkih ideja\u201c objavljen je polemi\u010dki \u010dlanak Steve \u0110ura\u0161kovi\u0107a \u201e\u017dupanovljeva ne\u017eeljena djeca: ideolo\u0161ko pribli\u017eavanje neoliberala i kr\u0161\u0107anske radikalne desnice u Hrvatskoj\u201c, koji je izazvao odre\u0111ene medijske reakcije. Stevo \u0110ura\u0161kovi\u0107 \u017dupanovljeva ne\u017eeljena djeca: ideolo\u0161ko pribli\u017eavanje neoliberala i kr\u0161\u0107anske radikalne desnice u Hrvatskoj\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/SD.png?fit=809%2C821&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/SD.png?fit=809%2C821&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/SD.png?fit=809%2C821&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/SD.png?fit=809%2C821&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":52502,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52502","url_meta":{"origin":6213,"position":1},"title":"Novi znanstveni projekt Hrvatskog instituta za povijest: \u201c\u017drtve ratova i dr\u017eavnog\/politi\u010dkog nasilja u hrvatskoj povijesti 20. stolje\u0107a\u201d","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Na redovitoj sjednici Vlade RH, 16. travnja 2026., donijet je Zaklju\u010dak kojim se pokre\u0107e znanstveni projekt \u201c\u017drtve ratova i dr\u017eavnog\/politi\u010dkog nasilja u hrvatskoj povijesti 20. stolje\u0107a\u201d. Projekt \u0107e provoditi i koordinirati Hrvatski institut za povijest u razdoblju trajanja projekta od pet godina. Zakljucak Vlade RH Iz teksta projektnog prijedloga: Problematika\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52681,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52681","url_meta":{"origin":6213,"position":2},"title":"XIII. Festival povijesti Kliofest 2026.","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"27. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Trinaesti Festival povijesti Kliofest odr\u017eava se od 5. do 8. svibnja 2026. u Nacionalnoj i sveu\u010dili\u0161noj knji\u017enici u Zagrebu, kao i na nekoliko drugih lokacija u gradu. Cjelokupni program nalazi se u programskoj knji\u017eici u nastavku. Festival povijesti Kliofest - 2026 - ProgramPreuzmi","rel":"","context":"U "Prikazi i osvrti"","block_context":{"text":"Prikazi i osvrti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=4"},"img":{"alt_text":"","src":"","width":0,"height":0},"classes":[]},{"id":52699,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52699","url_meta":{"origin":6213,"position":3},"title":"Sve\u010dano otvaranje Festivala povijesti Kliofest","author":"Filip \u0160imunjak","date":"28. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Pozivamo Vas na sve\u010dano otvaranje XIII. Festivala povijesti Kliofest, u utorak, 5. svibnja 2026. u Nacionalnoj i sveu\u010dili\u0161noj knji\u017enici u Zagrebu, s po\u010detkom u 11 sati. Cijeli program skupa mo\u017eete poglededati na www.kliofest.hr te https:\/\/historiografija.hr\/?p=52681.","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Otvaranje-Kliofest-2026.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Otvaranje-Kliofest-2026.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Otvaranje-Kliofest-2026.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Otvaranje-Kliofest-2026.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Otvaranje-Kliofest-2026.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52666,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52666","url_meta":{"origin":6213,"position":4},"title":"Najava programa Festivala povijesti Kliofest (5-8. V. 2026)","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"24. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Po trinaesti put odr\u017eava se Festival povijesti Kliofest! Do petka \u0107emo odr\u017eati osam okruglih stolova i dva kolokvija te niz predstavljanja knjiga i projekata razli\u010dite tematike, od antike do suvremenosti. Bit \u0107e predstavljeno i nekoliko izlo\u017ebi te odr\u017ean jedan povijesni kviz. Prikazat \u0107emo i jedan film \u2013 o generalu Boroevi\u0107u.\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-2026.jpg?fit=526%2C526&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-2026.jpg?fit=526%2C526&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-2026.jpg?fit=526%2C526&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x"},"classes":[]},{"id":52646,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52646","url_meta":{"origin":6213,"position":5},"title":"5. MALI FESTIVAL POVIJESTI U LASTOVU","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"24. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Peti Mali festival povijesti odr\u017eava se od 25. do 27. travnja 2026. na Lastovu, u suradnji Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, Op\u0107ine Lastovo i Turisti\u010dke zajednice te uz potporu Dubrova\u010dko-neretvanske \u017eupanije. Predavanja: Dr. sc. Jasna \u010capo \u201eKu\u0107a kao zalog budu\u0107nosti i most izme\u0111u iseljenika i domovine\u201c Dr. sc.\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Lastovo.jpg?fit=1200%2C700&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Lastovo.jpg?fit=1200%2C700&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Lastovo.jpg?fit=1200%2C700&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Lastovo.jpg?fit=1200%2C700&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Lastovo.jpg?fit=1200%2C700&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]}],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/6213","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=6213"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/6213\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":6438,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/6213\/revisions\/6438"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=6213"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=6213"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=6213"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}