{"id":56185,"date":"2026-11-09T15:30:00","date_gmt":"2026-11-09T14:30:00","guid":{"rendered":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=56185"},"modified":"2026-11-09T13:30:08","modified_gmt":"2026-11-09T12:30:08","slug":"povodom-nove-knjige-o-biljani-plavsic-o-poricanju-rehabilitaciji-i-pitanjima-koja-nasa-drustva-izbjegavaju-intervju-s-oliverom-simic-2","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=56185","title":{"rendered":"Povodom knjige ‘Ovo se ne mo\u017ee izbrisati’: razgovor o pre\u0161u\u0107enim poglavljima slovenske povijesti s Andra\u017eom Ro\u017emanom"},"content":{"rendered":"\n

Andra\u017e Ro\u017eman<\/strong> slovenski je novinar i pisac, ro\u0111en 1983. u Novom Mestu. Diplomirao je novinarstvo na Fakultetu dru\u0161tvenih znanosti Sveu\u010dili\u0161ta u Ljubljani, a vi\u0161e od petnaest godina radio je kao novinar dnevnika Dnevnik<\/em>. Po\u010detkom 2026. zavr\u0161io je i diplomski studij socijalnog rada na Fakultetu za socijalni rad Sveu\u010dili\u0161ta u Ljubljani. Prvu knjigu dokumentarne proze, Tri spomina: med Hajfo, Alepom in Ljubljano<\/em> (2019), posvetio je \u017eivotu sirijsko-palestinskog pjesnika i izdava\u010da Mohamada Al Munema, a roman je bio nominiran za nagradu Kresnik za slovenski roman godine. Slijedio je roman Titov sin<\/em> (2022) o psihi\u010dkoj patnji, glasovima, psihoanalizi i (de)institucionalizaciji. Knjiga Tega se ne da izbrisati<\/em> (2024) govori o administrativnom brisanju vi\u0161e od 25 tisu\u0107a ljudi iz registra stalnih stanovnika Slovenije 1992. godine. U srpskom je izdanju objavljena 2026. u nakladi Otvorene knjige pod naslovom Ovo se ne mo\u017ee izbrisati<\/em>.<\/a> Ro\u017eman je me\u0111u izbrisanima, njihovim obiteljima i zagovornicima prikupio svjedo\u010danstva i pretvorio ih u \u010detrdesetak poglavlja dokumentarne proze, a povodom prijevoda na srpski smo – uz nadu da \u0107e uskoro biti objavljena i u hrvatskom izdanju –\u00a0 vodili ovaj razgovor.<\/p>\n\n\n

\n
\"\"\n\t\t\t\n\t\t\t\t\n\t\t\t<\/svg>\n\t\t<\/button><\/figure>\n<\/div>\n\n\n

1. Va\u0161a knjiga ‘Ovo se ne mo\u017ee izbrisati’ kroz 42 pri\u010de prati sudbine ljudi izbrisanih iz slovenskog registra stanovnika po\u010detkom 1992. godine. Za \u010ditatelje koji s tom temom mo\u017eda nisu upoznati, mo\u017eete li nam re\u0107i vi\u0161e o tome tko su izbrisani i \u0161to im se to\u010dno dogodilo?<\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n

Brisanje je bilo birokratsko etni\u010dko \u010di\u0161\u0107enje usmjereno protiv ljudi iz drugih jugoslavenskih republika koji su u vrijeme raspada dr\u017eave \u017eivjeli u Sloveniji. Naime, 26. velja\u010de 1992. Slovenija je nezakonito izbrisala 25.671 osobu iz registra stalnih stanovnika i time im oduzela sva temeljna prava – na rad, stanovanje, socijalnu skrb itd<\/strong>. Gotovo svi izbrisani bili su podrijetlom iz drugih jugoslavenskih republika, a me\u0111u njima je bilo i nekoliko etni\u010dkih Slovenaca. Slovenski Ustavni sud i Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu potvrdili su da je rije\u010d o nezakonitom \u010dinu i masovnom kr\u0161enju ljudskih prava. Posljedice su bile te\u0161ke – neki su postali besku\u0107nici, obitelji su se raspadale, neki su zapali u siroma\u0161tvo, neki su deportirani iz Slovenije, a drugi su sami oti\u0161li zbog nemogu\u0107ih \u017eivotnih uvjeta i straha od onoga \u0161to bi im se jo\u0161 moglo dogoditi. Doga\u0111ale su se i deportacije na ratno podru\u010dje; poznat je dokazani slu\u010daj osobe srpskog podrijetla koju su slovenske vlasti predale hrvatskim vlastima, a nakon rata prona\u0111ena je mrtva, s tragovima mu\u010denja, u jednom od logora u Bosni i Hercegovini. Otprilike polovica izbrisanih ostala je u Sloveniji, dok su drugi oti\u0161li i nikada im nisu vra\u0107ena prava. U Sloveniji jo\u0161 uvijek \u017eivi nekoliko ljudi koji od 1992. nemaju pravni status, a s druge strane, od 2013. nije na snazi nijedan zakon koji bi ure\u0111ivao prava izbrisanih. Va\u017eno je istaknuti i da brisanje nije jednokratan \u010din, nego proces koji jo\u0161 uvijek traje. To se u knjizi vidi kroz posljedice koje izbrisani i dalje osje\u0107aju, a tijekom godina pojavljuju se i nove, poput transgeneracijske traume, koja je osobito vidljiva u pri\u010dama djece.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

2. U knjizi koristite termin “organizirana nedu\u017enost” da opi\u0161ete kako su obi\u010dni ljudi (birokrati, policajci, bankovni slu\u017ebenici) provodili brisanje misle\u0107i da “samo rade svoj posao”. Vidite li danas sli\u010dnu vrstu organizirane nedu\u017enosti u odnosu prema nekoj drugoj marginaliziranoj skupini u Sloveniji?<\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n

Taj sam izraz preuzeo od filozofkinje Vlaste Jalu\u0161i\u010d, velike poznavateljice Hannah Arendt, koja je konceptom organizirane nedu\u017enosti analizirala (ne)djelovanje tada\u0161njeg slovenskog dru\u0161tva, koje je bilo organizirano tako da je samo bilo nedu\u017eno, a krivnju je, naravno, putem kulturnog rasizma i nacionalizma, pripisivalo drugima. Pomo\u0107u koncepta organizirane nedu\u017enosti u deset izmi\u0161ljenih pri\u010da, kojima prekidam razli\u010dite cjeline pri\u010da izbrisanih, poku\u0161ao sam preispitati vje\u010dno pitanje – za\u0161to nismo ni\u0161ta u\u010dinili? Jalu\u0161i\u010d je analizirala dru\u0161tvenu pojavu koja se kroz povijest uvijek iznova ponavlja i koja je i dalje itekako prisutna. Razlika je u tome \u0161to danas izbrisani vi\u0161e nisu glavna meta, nego su to druge skupine koje je liberalno-kapitalisti\u010dki sustav, povezan s (neo)fa\u0161izmom, gurnuo na rub dru\u0161tva. Tako danas mo\u017eemo vidjeti sli\u010dan odnos prema izrabljivanim radnicima, osobito migrantskim, prema kojima se neka slovenska poduze\u0107a odnose kao prema robovima. Isto vrijedi i za odnos prema izbjeglicama, Romima, \u017ertvama femicida i mogao bih jo\u0161 nabrajati.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

3. Prije nekoliko godina je u Ljubljani otvoren Park izbrisanih sa spomenikom u obliku slova “\u0107” koje slovenska abeceda (vi\u0161e) ne poznaje, a imali su ga u prezimenima mnogi izbrisani. Tko je zagovarao postavljanje ovog spomenika i kako je, nakon toliko godina, uop\u0107e do\u0161lo do te odluke, u kojem politi\u010dkom trenutku? Kako osobno gledate na njegovo postavljanje?<\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n

Spomenik je bio dugogodi\u0161nja \u017eelja izbrisanih; o njemu je jo\u0161 mnogo prije govorio Aleksandar Todorovi\u0107, koji je po\u010detkom ovog tisu\u0107lje\u0107a zapo\u010deo borbu za izbrisane i kasnije postao jedan od najprepoznatljivijih aktivista. Kroz praksu borbe, zajedno sa svojim drugovima, postavio je \u010dak i politi\u010dku platformu od koje su poslije u\u010dili sudionici drugih borbi. Spomenik je postavljen u trenutku kada izbrisani vi\u0161e nisu bili glavni \u201edr\u017eavni neprijatelj\u201d, a njihova borba ve\u0107 dugo nije bila na vrhuncu, jer je ve\u0107ina izbrisanih ostarjela, a mnogi su ve\u0107 umrli.<\/strong> Iz razgovora s njima zaklju\u010dio sam da nekima spomenik zna\u010di vi\u0161e, a drugima manje. Tako je jedna gospo\u0111a, \u010diji je suprug bio izbrisan i kojem je prije nekoliko godina vra\u0107en status, izrazila veliko zadovoljstvo zbog toga, dok je druga osoba, kojoj status jo\u0161 nije vra\u0107en, rekla da se osje\u0107a \u201ekao da su joj jo\u0161 jednom pljunuli u lice jer postavljaju spomenik prije nego \u0161to su nam vratili prava\u201d. Iz toga zaklju\u010dujem da je do\u017eivljaj spomenika prili\u010dno povezan s klasnim polo\u017eajem izbrisanih. Oko spomenika je na ljubljanskoj sceni bilo odre\u0111ene nelagode. Naime, op\u0107ina je izbrisane dovela u vrlo neugodan polo\u017eaj jer im je ponudila da spomenik postave na mjestu na kojem su izbrisani neko\u0107 imali svoj prostor u Autonomnoj tvornici Rog, koju je op\u0107ina samovoljno sru\u0161ila i time uni\u0161tila prostor \u0161iroke alternativne zajednice. Da su odbili ponudu, odrekli bi se dugogodi\u0161njeg cilja. Da su je prihvatili, riskirali bi djelomi\u010dno prisvajanje svoje borbe i legitimizaciju nelegitimnog novog Centra Rog, koji je nastao na ru\u0161evinama autonomne tvornice; mogli su izazvati i napetosti unutar ljubljanske aktivisti\u010dke zajednice, koja i dalje podr\u017eava izbrisane. Osobno ne bih postavio spomenik na tom mjestu, ali svakako razumijem odluku izbrisanih. Ako je udruga izbrisanih odlu\u010dila da spomenik mnogima od njih mnogo zna\u010di i pristala na ponudu op\u0107ine, ja nemam pravo tome se protiviti jer nisam bio izbrisan i ne mogu znati \u0161to postavljeni spomenik zna\u010di \u010dovjeku u takvoj situaciji.<\/p>\n\n\n\n

4. Kad se danas u Sloveniji – u politici, obrazovnom sustavu, kulturi – interpretira i pamti raspad Jugoslavije, a kako se ocjenjuje slovenska pozicija u tom procesu? Kakav je \u0161iri odnos prema Jugoslaviji i njenom naslje\u0111u?<\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n

Mislim da raspad Jugoslavije u slovenskoj politici danas ponajprije slu\u017ei ja\u010danju nacionalizma. Desni\u010dari u Jugoslaviji vide zlo koje su pobijedili, dok liberali vide i neke pozitivne stvari, ali tako\u0111er veli\u010daju osamostaljenje, u koje je gotovo zabranjeno sumnjati.<\/strong> To su dvije strane nacionalizma; mo\u017eda je jedan naizgled ljubazniji od drugoga, ali izbrisanima to nije ni\u0161ta pomoglo jer ih nije za\u0161titio ni desni premijer Lojze Peterle ni lijevi Janez Drnov\u0161ek, kao ni politi\u010dke garniture koje su ih naslijedile. Razlika je bila samo u retorici, a u stvarnosti nijedna politi\u010dka opcija nije podr\u017eala izbrisane. Uz njih je stajala samo nekolicina aktivista iz kruga Autonomne tvornice Rog. Ipak, \u010dini mi se da obi\u010dni ljudi sve vi\u0161e prepoznaju niz pozitivnih stvari koje smo imali u Jugoslaviji; neki \u010dak sumnjaju u opravdanost osamostaljenja. U Bosni i Hercegovini mi \u010desto govore da na partizanske obljetnice dolazi mnogo Slovenaca. Poznajem i nekoliko vrlo mladih ljudi koji su odu\u0161evljeni Jugoslavijom, antifa\u0161izmom i partizanstvom te zato putuju po Jugoslaviji. Ja Jugoslaviju ne vidim samo kao ne\u0161to \u0161to je bilo, nego i kao ne\u0161to \u0161to jest i \u0161to \u0107e biti, pa vi\u0161e ne namjeravam upotrebljavati pridjev \u201ebiv\u0161a\u201d. Istina je da dr\u017eave vi\u0161e nema. Ali mene vi\u0161e od dr\u017eava i granica zanimaju ljudi i prostor koji ljudi zajedni\u010dki stvaramo. U tom smislu Jugoslavija se nikada nije raspala i vjerojatno se nikada ne\u0107e ni raspasti. Zato u vezi s Jugoslavijom ne bih govorio o jugonostalgiji, nego o zajedni\u010dkom stvaranju zajedni\u010dkog prostora, koji se, naravno, mo\u017ee oslanjati na niz pozitivnih stvari koje je dr\u017eava Jugoslavija imala – od nesvrstanih, preko radni\u010dkih prava, socijalne skrbi i stambenog zbrinjavanja, do multikulturalnosti\u2026 Mo\u017eda u vrijeme kada fa\u0161izam posvuda uzima maha zvu\u010di utopijski govoriti o tome, ali upravo sada to treba \u010diniti jo\u0161 vi\u0161e kako bismo mogli zamisliti i zajedni\u010dki stvoriti bolju budu\u0107nost.<\/p>\n\n\n\n

5. Na tragu prethodnog pitanja, \u0161to je s ratovima devedesetih – do\u017eivljavaju li se oni prvenstveno kao ne\u0161to \u0161to se dogodilo ju\u017enije, \u201cdrugima\u201d? Jesu li oni dio vlastitog slovenskog iskustva? Nadalje, postoji li svijest (pogotovo me\u0111u mla\u0111im generacijama) o tome da je i slovensko dru\u0161tvo pro\u0161lo kroz vlastiti oblik etni\u010dkog nasilja?<\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n

Na\u017ealost, \u010dini se da prevladava do\u017eivljaj da se to dogodilo drugima, negdje ju\u017enije; slijede predrasude i stereotipi koje ne\u0107u nabrajati, ali njima sam se poigravao u knjizi. Mnogi idealiziraju slovensku poziciju u smislu da se Slovenija oduprla Milo\u0161evi\u0107u, pobijedila u desetodnevnom ratu i uspje\u0161no zakora\u010dila u kapitalizam, i tu se stavlja to\u010dka, kao da ratovi i sve tragedije koje su uslijedile nisu imali nikakve veze sa Slovenijom i kao da jugoslavenski ratovi nisu po\u010deli upravo u Sloveniji.<\/strong> Dokaz da to nije istina i da slovensko dru\u0161tvo nije toliko otvoreno koliko bi ga mnogi \u017eeljeli prikazati upravo su izbrisani. Postoji jo\u0161 jedan podatak koji to pokazuje: Slovenci u svim dr\u017eavama s podru\u010dja Jugoslavije imaju status manjine, dok pripadnici drugih jugoslavenskih naroda u Sloveniji nemaju taj status. Mladi nemaju mnogo mogu\u0107nosti ste\u0107i svijest o brisanju. Naime, o tome ne u\u010de u \u0161kolama. O brisanju vi\u0161e saznaju samo oni koji su uklju\u010deni u projekt Amnesty Internationala Slovenije. Ta organizacija organizira predavanja u srednjim \u0161kolama, na kojima izbrisani pripovijedaju svoje pri\u010de; na taj na\u010din svake godine dopru do tisu\u0107u do tisu\u0107u i petsto u\u010denika i u\u010denica. Osim toga, nekoliko profesorica, ponajprije s Odsjeka za antropologiju Filozofskog fakulteta i Fakulteta za socijalni rad, svake godine poziva izbrisane da razgovaraju sa studenticama i studentima. Mladi koji prije toga nisu znali ni\u0161ta o brisanju i stoga ne mogu imati predrasude prema izbrisanima imaju vrlo pozitivan odnos prema njima, a iz toga je proiza\u0161lo vi\u0161e seminarskih, diplomskih i magistarskih radova.<\/p>\n\n\n\n

6. Svetlana Aleksijevi\u010d vam je uzor jer “prepri\u010dava povijest kroz emocije”. Mislite li da dokumentarna proza i oralna historija mogu do\u0107i do nekih slojeva povijesnog iskustva do kojih klasi\u010dna historiografija, oslonjena dominantno na dokumente ne mo\u017ee doprijeti? \u0160to biste istaknuli da nam takav pristup donosi, odnosno \u0161to nam otkriva?<\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n

Mogu, i to upravo metodom Svetlane Aleksijevi\u010d koju sam upotrijebio u ovoj knjizi. Ona govori o povijesti ljudske du\u0161e i povijesti kroz emocije, do kojih mo\u017eemo do\u0107i ako mnogo slu\u0161amo svjedoke i \u010dekamo trenutke kada ne\u0161to za\u0161kripi \u2013 i u njima i u slu\u0161atelju. Upravo sam na te trenutke \u010dekao; to su to\u010dke koje otvaraju put prema povijesti ljudske du\u0161e. Osim toga, \u010dini mi se da nam povijesni podaci ne mogu objasniti sve, \u0161to je jasno vidljivo iz slu\u010daja brisanja.<\/strong> Kada samo spomenemo brojku 25.671 i objasnimo \u0161to je brisanje, ne mo\u017eemo znati kako se, primjerice, osje\u0107ao Irfan Be\u0161irevi\u0107 kada je ostao bez krova nad glavom i bez lije\u010dni\u010dke pomo\u0107i pre\u017eivio trombozu; kako je brisanje najprije dehumaniziralo Mirjanu U\u010dakar, a zatim se ona kroz aktivizam ponovno humanizirala; kako je bilo \u010detrnaestogodi\u0161njoj djevoj\u010dici koja je morala raditi na farmi pili\u0107a i kako joj je bilo kada su je djeca prezirala u \u0161koli; kako su Olga Novak i Aleksandra Todorovi\u0107 pre\u017eivjele samoubojstvo svojeg supruga i oca Aleksandra, koji je na neki na\u010din dao \u017eivot za borbu izbrisanih; kako se Ivo Martinovi\u0107 usprotivio naredbi o zra\u010dnom napadu na Ljubljanu itd. Kakve su bile i kakve su jo\u0161 uvijek posljedice brisanja mo\u017eemo, dakle, razumjeti tek kada slu\u0161amo pri\u010de. Zato sam odlu\u010dio napisati knjigu koja \u0107e obuhvatiti ve\u0107i broj njihovih pri\u010da, a istodobno sam \u017eelio da pri\u010de budu \u0161to autenti\u010dnije te sam ih tek minimalno literarno oblikovao, samo onoliko koliko je bilo potrebno da funkcioniraju. \u017delio sam vlastiti autorski glas \u0161to vi\u0161e staviti po strani kako bi pripovijesti ostale \u0161to autenti\u010dnije. Takav pristup trebao bi nastojati pridonijeti demokratskoj povijesti, ali i osna\u017eivanju svjedoka te otvaranju prostora i za njihov glas i za proces emancipacije.<\/p>\n\n\n\n

7. Kao netko tko dolazi iz novinarstva, kako gledate na ulogu koju mediji (i slovenski i regionalni) igraju danas u (ne)pam\u0107enju ovih tema?<\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n

Mediji su u velikim te\u0161ko\u0107ama. Kadrovski su potkapacitirani i izlo\u017eeni razli\u010ditim oblicima pritisaka i cenzure, kako od strane kapitala tako i politike. U Sloveniji su, primjerice, ponajprije tiskani mediji zarobljeni interesima svojih tajkunskih vlasnika, a javni mediji interesima politike, \u0161to se osobito dobro vidi svaki put kada Janez Jan\u0161a preuzme vlast, kada ponovno po\u010dne rovariti protiv RTV-a Slovenija. U takvim je okolnostima te\u0161ko o\u010dekivati da \u0107e mediji proizvesti mnogo kvalitetnih sadr\u017eaja. I sam sam godinama radio u novinama i, kada bih se, primjerice, \u017eelio temeljito baviti raspadom Jugoslavije, time bih se bavio u slobodno vrijeme jer bih prethodno morao ispuniti sve druge zadatke. Svakako je takvih sadr\u017eaja premalo, a razlog vidim u stanju medija.<\/strong> Unato\u010d tome, pojedini novinari rade izvrstan posao i osobito u subotnjim izdanjima ponekad objavljuju i opse\u017ene \u010dlanke povezane s Jugoslavijom \u2013 s raspadom dr\u017eave ili na\u0161im zajedni\u010dkim prostoro<\/strong>m. Osim toga, iznimno su vrijedni projekti poput serije Titova Jugoslavija Hrvoja Klasi\u0107a na Vidi. Slovenski medijski prostor je uzak. Za razliku od Hrvatske, Srbije te Bosne i Hercegovine, nije se razvila scena manjih neovisnih medija koje mo\u017eemo smatrati ozbiljnima i koji se, naravno, bave i raspadom Jugoslavije, a neki i istra\u017eiva\u010dkim novinarstvom. U Sloveniji takve medije tra\u017eimo pove\u0107alom, dok ih je u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini te Srbiji znatno vi\u0161e.<\/p>\n\n\n\n

8. Rekli ste da ste se u ovoj knjizi bavili temom koja je dugo bila na margini slovenskog kolektivnog sje\u0107anja. Postoje li, po Va\u0161em mi\u0161ljenju, i druge takve “osjetljive” teme ili razdoblja u novijoj slovenskoj povijesti koja i dalje ostaju neobra\u0111ena ili pre\u0161u\u0107ena poglavlja historiografije?<\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n

Svakako. Sve teme koje se ti\u010du izrabljivanih i protjeranih ljudi premalo su obra\u0111ene, o njima se previ\u0161e \u0161uti i potisnute su na marginu. Zada\u0107a novinarstva, umjetnosti i znanosti jest baviti se upravo tim temama, primjerice polo\u017eajem Roma, koji jo\u0161 uvijek nemaju elektri\u010dnu energiju ni vodu i protiv kojih smo prije godinu dana u Sloveniji svjedo\u010dili pogromu. Tu su i pri\u010de migrantskih radnika koje slovenska gra\u0111evinska poduze\u0107a (ali i druga) izrabljuju jo\u0161 od raspada dr\u017eave; ta je tema vrlo povezana s raspadom Jugoslavije jer se mo\u017eemo zapitati tko je u Sloveniji devedesetih gradio autoceste. Zanimao bi me i \u017eivotni put radnika koji su radili u velikim jugoslavenskim poduze\u0107ima nakon \u0161to ih je tranzicija uni\u0161tila. Vrlo su va\u017ena tema izbjeglice, ne samo dana\u0161nje nego i one iz devedesetih \u2013 kako se Slovenija pona\u0161ala prema izbjeglicama iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske? \u0160to se tijekom desetlje\u0107a doga\u0111alo s ljudima zatvorenima u psihijatrijskim ustanovama, u kojima mnogi i dalje borave unato\u010d konvenciji o pravima osoba s invaliditetom? Kakav je tijekom vremena bio \u017eivot ljubljanskih besku\u0107nika? Tema je, dakle, beskona\u010dno mnogo i ne mogu ih se svih ni sjetiti.<\/p>\n\n\n\n

9. Iako niste povjesni\u010dar, napisali ste knjigu koja je va\u017ean doprinos razumijevanju raspada jugoslavenske dr\u017eave, posebice jednog njegovog dijela koji nije toliko (pre)poznat, \u010dak ni u historiografiji. \u0160to biste savjetovali povjesni\u010darima i novinarima, kako da jedni od drugih u\u010de ili kako povezati te struke kad je rije\u010d o istra\u017eivanju doga\u0111aja koji (jo\u0161) ne pripadaju povijesti u potpunosti, ali nisu vi\u0161e ni dio politi\u010dke svakodnevice?<\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n

Ne osje\u0107am se kompetentnim davati konkretne savjete. Mogu samo re\u0107i da nije toliko va\u017eno kojom se strukom bavimo, nego da se povezujemo. Ako povjesni\u010darka i novinarka odu zajedno na pivo, svakako \u0107e prona\u0107i dodirne to\u010dke na kojima \u0107e jedna drugoj mo\u0107i pomo\u0107i svojim izvorima i metodama. Ne vjerujem u granice, pa tako ne vjerujem ni u granice me\u0111u strukama. Zapravo mi \u010dak ide na \u017eivce pretjerano isticanje stru\u010dnosti jer se time uvijek iznova stvaraju hijerarhije, a zanemaruju ljudi koji nisu stru\u010dnjaci, ali imaju dragocjena i rijetko zamije\u0107ena iskustva, \u0161to je, primjerice, vidljivo i iz pri\u010da izbrisanih. Bitno je zajedni\u010dko stvaranje zajednice i briga za drugoga. Ako nam to uspije, cvjetat \u0107e i novinarstvo i historiografija.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

Intervju je provela Senna \u0160imek. <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":6,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2},"jetpack_post_was_ever_published":false},"categories":[14,3,4],"tags":[],"class_list":["post-56185","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-intervjui","category-novosti","category-osvrti"],"acf":{"facebook_opis":"\u0160to se dogodilo s vi\u0161e od 25 tisu\u0107a ljudi izbrisanih iz slovenskog registra stalnih stanovnika 1992. godine i kakve posljedice tog \u010dina osje\u0107aju i danas? Za\u0161to je njihova sudbina dugo ostala na marginama slovenskog kolektivnog sje\u0107anja? O tim i drugim pitanjima s Andra\u017eem Ro\u017emanom, povodom njegove knjige 'Ovo se ne mo\u017ee izbrisati', razgovarala je Senna \u0160imek."},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[{"id":56150,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=56150","url_meta":{"origin":56185,"position":0},"title":"U pala\u010di HAZU komemorativni sastanak posve\u0107en akademiku Nik\u0161i Stan\u010di\u0107u","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"3. studenoga 2026.","format":false,"excerpt":"Razred za dru\u0161tvene znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti prire\u0111uje komemorativni sastanak posve\u0107en akademiku Nik\u0161i Stan\u010di\u0107u\u00a0u srijedu 11. studenog 2026. u 12 sati u pala\u010di HAZU.\u00a0Sastanak \u0107e otvoriti\u00a0akademik Gordan Dru\u017ei\u0107, tajnik Razreda, a o \u017eivotu i djelu preminulog akademika govorit \u0107e akademik Stjepan \u0106osi\u0107,\u00a0akademik Nenad Cambi i akademik Marko Trogrli\u0107.\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/01\/Niksa_Stancic.jpg?fit=350%2C378&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200},"classes":[]},{"id":53742,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=53742","url_meta":{"origin":56185,"position":1},"title":"Javna predavanja “Kulturalna povijest kolektivnog stanovanja i komercijalni urbanizam”","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"26. svibnja 2026.","format":false,"excerpt":"U okviru ERC projekta Housing.Yu, Lea Horvat i Ivana Mihaela \u017dimbrek odr\u017eat \u0107e javna predavanja o kulturalnoj povijesti kolektivnog stanovanja i komercijalnom urbanizmu u petak, 29. svibnja 2026., u 13:00 sati na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu (Ka\u010di\u0107eva 26, 2. kat, soba 221). Lea HorvatKako nam kulturalna povijest poma\u017ee razumjeti kolektivno\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/erc-hyu-predavnje-ivana-zimbrek-1779202528.jpg?fit=900%2C563&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/erc-hyu-predavnje-ivana-zimbrek-1779202528.jpg?fit=900%2C563&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/erc-hyu-predavnje-ivana-zimbrek-1779202528.jpg?fit=900%2C563&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/erc-hyu-predavnje-ivana-zimbrek-1779202528.jpg?fit=900%2C563&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":55244,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=55244","url_meta":{"origin":56185,"position":2},"title":"In memoriam Darja Miheli\u010d","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"9. rujna 2026.","format":false,"excerpt":"IN MEMORIAM DARJA MIHELI\u010c Sredinom lipnja 2026. godine zauvijek nas je napustila istaknuta slovenska povjesni\u010darka Darja Miheli\u010d. Bila je jedna od najistaknutijih slovenskih istra\u017eiva\u010dica srednjovjekovne povijesti, posebice Istre i njezinih sjevernih gradova, ponajprije Pirana za koji je, izme\u0111u ostalog, priredila i monumentalnu seriju od sedam svezaka transkripcija srednjovjekovnih notarskih knjiga.\u2026","rel":"","context":"U "Obavijesti o smrti i nekrolozi"","block_context":{"text":"Obavijesti o smrti i nekrolozi","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=20"},"img":{"alt_text":"","src":"","width":0,"height":0},"classes":[]},{"id":55801,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=55801","url_meta":{"origin":56185,"position":3},"title":"Odr\u017ean me\u0111unarodni skup Hispanski svijet onkraj svojih granica: doticaji, prijenosi i dosezi. Me\u0111unarodni simpozij u \u010dast profesorici emeriti Mirjani Poli\u0107 Bobi\u0107","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"14. listopada 2026.","format":false,"excerpt":"Na Filozofskom fakultetu Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu u petak 9. listopada 2026., u organizaciji Odsjeka za romanistiku, odnosno Katedre za \u0161panjolski jezik i Katedre za hispanske knji\u017eevnosti, odr\u017ean je me\u0111unarodni skup Hispanski svijet onkraj svojih granica: doticaji prijenosi i dosezi. Me\u0111unarodni simpozij u \u010dast profesorici emeriti Mirjani Poli\u0107 Bobi\u0107. Na skupu\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/10\/slika-15.png?fit=600%2C864&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/10\/slika-15.png?fit=600%2C864&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/10\/slika-15.png?fit=600%2C864&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x"},"classes":[]},{"id":52439,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52439","url_meta":{"origin":56185,"position":4},"title":"Tribina “Ahmi\u0107i 33 godine kasnije: Ne u na\u0161e ime”","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"16. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U \u010detvrtak, 16. travnja 2026. u 17 sati u Knji\u017enici i \u010ditaonici Bogdana Ogrizovi\u0107a u Zagrebu odr\u017eat \u0107e se tribina pod nazivom Ahmi\u0107i 33 godine kasnije: Ne u na\u0161e ime. Na tribini \u0107e govoriti Ivica \u0110iki\u0107, novinar, Mubera Masli\u0107 \u2013 \u017ddralovi\u0107, aktivistikinja, prevoditeljica za arapski, Domagoj Fuk, student politologije, \u010dlan\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Zagreb_2026.jpeg?fit=1200%2C900&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Zagreb_2026.jpeg?fit=1200%2C900&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Zagreb_2026.jpeg?fit=1200%2C900&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Zagreb_2026.jpeg?fit=1200%2C900&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Zagreb_2026.jpeg?fit=1200%2C900&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52733,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52733","url_meta":{"origin":56185,"position":5},"title":"Vlado Raji\u0107 \u201eGranica na kraju stolje\u0107a\u201c","author":"Filip \u0160imunjak","date":"29. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U suizdanju Durieuxa i Beletre objavljena je 2025. godine knjiga Granica na kraju stolje\u0107a autora Vlade Raji\u0107a.\u00a0 O knjizi\u00a0 Romansirana biografija Vladimira Iblera mnogo je vi\u0161e od zanimljive pri\u010de o privatnom \u017eivotu i impresivnoj profesionalnoj karijeri istaknutog stru\u010dnjaka za me\u0111unarodno pravo i dugo\u00adgodi\u0161njeg profesora na zagreba\u010dkom Pravnom fakultetu, akademika, koji\u2026","rel":"","context":"U "Knjige"","block_context":{"text":"Knjige","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=8"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/VLADO-RAJIC-GRANICA-NA-KRAJU-STOLJECA.jpg?fit=450%2C650&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200},"classes":[]}],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/56185","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/6"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=56185"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/56185\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":56222,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/56185\/revisions\/56222"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=56185"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=56185"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=56185"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}