{"id":5585,"date":"2017-08-11T13:16:56","date_gmt":"2017-08-11T13:16:56","guid":{"rendered":"http:\/\/historiografija.hr\/?p=5585"},"modified":"2017-08-11T13:17:59","modified_gmt":"2017-08-11T13:17:59","slug":"mihaela-maric-prikaz-knjige-george-g-iggers-istorijska-nauka-u-20-veku-2014","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=5585","title":{"rendered":"Mihaela Mari\u0107 – prikaz knjige – George G. Iggers, “Istorijska nauka u 20. veku”, 2014."},"content":{"rendered":"

George G. Iggers, Istorijska nauka u 20. veku. Kriti\u010dki pregled u me\u0111unarodnom kontekstu<\/em>, preveo s njema\u010dkog Mihael Antolovi\u0107, Arhipelag, Beograd 2014, 176 str.<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

George Iggers ro\u0111en je 1926. u Njema\u010dkoj u \u017eidovskoj obitelji koja je zbog nacisti\u010dkog re\u017eima emigrirala u SAD. Studirao je u Chicagu gdje je i doktorirao. Kasnije postaje profesor intelektualne historije, a ostala podru\u010dja njegova interesa su povijest historiografije, suvremena historiografija i teorija historije. Va\u017eno je Iggersovo sudjelovanje u osnivanju Komisije za povijest historiografije pri Me\u0111unarodnom odboru za povijesne znanosti 1980. godine. Knjiga Istorijska nauka u 20. veku: kriti\u010dki pregled u me\u0111unarodnom kontekstu<\/em> do\u017eivjela je vi\u0161e izdanja te je prevedena na nekoliko jezika, me\u0111u njima i na srpski 2014. godine.<\/p>\n

 <\/p>\n

Knjigu otvaraju Iggersov predgovor, kratka rije\u010d \u201ePovodom novog izdanja 2007. godine\u201c i uvod. Slijede \u010detiri poglavlja s vi\u0161e manjih podpoglavlja, zatim prijedlozi za daljnje \u010ditanje, literatura i registar imena te kratka bilje\u0161ka o autoru. Na samom kraju nalazi se pogovor srpskom izdanju koji je napisao Mihael Antolovi\u0107. U predgovoru Iggers obja\u0161njava za\u0161to i kako obra\u0111uje pojedine bitne pravce u historijskoj znanosti u 20. stolje\u0107u. Navodi kako ga je zanimalo \u0161to je u novijoj historiografiji pre\u017eivjelo od prosvjetiteljskog pouzdanja u znanstvenost historije kao discipline nakon pojave postmodernizma. Iggersova knjiga prvi je put iza\u0161la 1993. godine, stoga u pogovoru novom izdanju iz 2007. obja\u0161njava za\u0161to je dodao jo\u0161 jedno poglavlje u kojem se osvr\u0107e na promjene koje su se dogodile nakon zavr\u0161etka Hladnog rata \u2013 na prijelazu 20. u 21. stolje\u0107e \u2013 u periodu otkako je izi\u0161lo prvo izdanje njegove knjige.<\/p>\n

 <\/p>\n

U uvodu autor poku\u0161ava objasniti \u0161to se to dogodilo u zadnja dva ili tri desetlje\u0107a 20. stolje\u0107a te uspore\u0111uje nove ideje s onim tradicionalnim iz 19. stolje\u0107a. Navodi kako se u knjizi bavi bitnim promjenama u mi\u0161ljenju i praksi koje presudno utje\u010du na rad svakog povjesni\u010dara. Konstatira kako su odre\u0111ene pretpostavke pre\u017eivjele jo\u0161 od antike, iako je u 19. stolje\u0107u historija prestala biti dio knji\u017eevnosti i postala zasebnom znanosti. Ba\u0161 zbog toga Iggersa zanima za\u0161to se u postmodernizmu historiju kao znanost \u017eeljelo ponovno povezati s pripovjeda\u010dkim aspektom knji\u017eevnosti. Navodi zatim kako u 20. stolje\u0107u nije vi\u0161e u fokusu samo zapadna Europa ve\u0107 europski povjesni\u010dari \u0161ire poglede na cijeli svijet, na one zemlje poput Indije i Kine za koje je Ranke smatrao kako nemaju povijest. S tim u vezi, perspektiva samih povjesni\u010dara se mijenja pa tako bitnu ulogu vi\u0161e ne zauzima dr\u017eava i istaknute politi\u010dke li\u010dnosti ve\u0107 dru\u0161tvena povijest i iskustva pojedinaca, onih za koje se smatralo da su neva\u017eni. Nastupila je u drugoj polovici 20. stolje\u0107a afirmacija socijalne i kulturne historije.<\/p>\n

 <\/p>\n

Dolazi nadalje i do promjene devetnaestostoljetnog mi\u0161ljenja kako se smisao povijesti nalazi u pobjedi obrazovanja, odnosno napretka, jer se nakon iskustva dvaju svjetskih ratova uvidjelo da taj isti napredak mo\u017ee poslu\u017eiti za odr\u017eavanje kontrole nad ljudima i prirodom \u0161to tako\u0111er dovodi u pitanje i opstanak historijske znanosti. Promjene u promi\u0161ljanju i bavljenju povije\u0161\u0107u vodile su u kona\u010dnici do preispitivanja samih pretpostavki historije kao znanosti i mogu\u0107nosti dostizanja objektivne spoznaje.<\/p>\n

 <\/p>\n

U poglavlju Od klasi\u010dnog istorizma do istorije kao analiti\u010dke dru\u0161tvene nauke<\/em> autor iznosi promjene u historiografiji od 19. stolje\u0107a, kada se historija oblikuje kao znanost, do 60-ih i 70-ih godina 20. stolje\u0107a, kada mnogi povjesni\u010dari po\u010dinju preispitivati njezinu znanstvenu vrijednost. Iggers konstatira kako su bitnu ulogu u afirmaciji historije kao znanosti u 19. stolje\u0107u imala sveu\u010dili\u0161ta na kojima se \u0161ire nova mi\u0161ljenja, ali su u isto vrijeme podlijegala ideologiji vlasti. Po\u010dinje s detaljnim opisom Rankeovog doprinosa historiji te ispituje razloge takvog shva\u0107anja historije i istra\u017eiva\u010dke prakse kod Rankea i njegovih sljedbenika. Zatim uspore\u0111uje na koji se na\u010din Rankeove ideje \u0161ire u svijetu, spominju\u0107i primjerice kako se u Francuskoj ipak nije dogodila podjela izme\u0111u knji\u017eevnosti i historiografije. Autor nagla\u0161ava kao bitnu \u010dinjenicu to da je historija postala vezana uz ideologiju iako je Ranke za najbitniju stavku smatrao \u201eobjektivnost u smislu politi\u010dke neutralnosti\u201c.<\/p>\n

 <\/p>\n

Iggers nastavlja s obja\u0161njenjem krize klasi\u010dnog historizma koja se doga\u0111a zbog promjena u dru\u0161tvu tijekom 19. stolje\u0107a, kada je dio povjesni\u010dara smatrao da postoje\u0107a historija treba pro\u0161iriti interes i prema bavljenju dru\u0161tvom i kulturom. U Njema\u010dkoj je rasprava po\u010dela objavljivanjem djela Karla Lamprechta Deutsche Geschichte<\/em> 1891. godine. Iggers zaklju\u010duje kako je specifi\u010dna situacija u Njema\u010dkoj, u kojoj je ve\u0107ina povjesni\u010dara bila politi\u010dki involvirana, ko\u010dila razvoj istra\u017eivanja bilo \u010dega drugog osim politi\u010dke povijesti. Kasnije ipak dolazi do odre\u0111enog usmjerenja prema dru\u0161tvenoj i gospodarskoj historiji.<\/p>\n

 <\/p>\n

Bavljenje dru\u0161tvom i interes za \u201enovu historiju\u201c bili su, zbog razli\u010ditih politi\u010dkih prilika, izra\u017eeniji u Francuskoj i SAD-u. Iggers navodi da je u ameri\u010dkoj historiografiji na prijelazu 19. u 20. stolje\u0107e prisutna inicijativa za modernizacijom historiografije, koja je polazila od toga da tradicionalna historija ne mo\u017ee pratiti razvoj \u201emodernog demokratskog industrijskog dru\u0161tva\u201c. Spomenuo je razne predstavnike \u201enove historije\u201c poput Charlesa Bearda, Jamesa Robinsona, Perrya Millera i dr. Nakon Drugog svjetskog rata razvija se primjena kvantitativnih metoda koja se pro\u0161irila pojavom ra\u010dunala. Kao glavnog ameri\u010dkog predstavnika \u201enove ekonomske historije\u201c koja se slu\u017ei kvantitativnim metodama naveo je Roberta Fogela.<\/p>\n

 <\/p>\n

Francuski Anali<\/em> kao i njegovi poznati predstavnici Marc Bloch i Lucien Febvre po autorovom mi\u0161ljenju predstavljaju bitnu prekretnicu ne samo u bavljenju dru\u0161tvenom i kulturnom povije\u0161\u0107u, nego i zbog kritike tradicionalnog historizma te potpuno novog poimanja povijesti i historije kao discipline. Oni su, kako navodi Iggers, usmjeravali historijsku znanost prema dru\u0161tvenim znanostima i uspje\u0161no uklopili strogu znanost sa dobrom knji\u017eevno\u0161\u0107u te tako stekli \u0161iroku publiku. Bitne promjene koje donose povjesni\u010dari oko Anala<\/em> su isto tako i razvoj historijske demografije i historije mentaliteta te novo razumijevanje povijesnog vremena koje prestaje biti linearno. Iggers smatra kako su Anali<\/em> ipak ostali prete\u017eno francuski fenomen, vezan uz francusku znanstvenu tradiciju, ali da su imali va\u017ean me\u0111unarodni utjecaj te da su se njihove ideje pro\u0161irile \u010dak i u socijalisti\u010dkim zemljama jer su tamo\u0161njim povjesni\u010darima nudile \u201emnogo bolji pristup materijalnoj kulturi i svakodnevici radnika nego dogmatski marksizam\u201c.<\/p>\n

 <\/p>\n

U poglavlju Od istorijske socijalne nauke do \u201elingvisti\u010dkog preokreta\u201c<\/em> Iggers konstatira kako se u 60-im i 70-im godinama 20. stolje\u0107a historiografija ponovno pribli\u017eava pripovjeda\u010dkom stilu te se po\u010dinje zanimati ne vi\u0161e za makrohistoriju ve\u0107 za mikrohistoriju, pojedinca i povijest svakodnevice. Interes pak za \u0161ire slojeve stanovni\u0161tva proizlazi, prema autoru, iz \u0161kole Anala i historijske demografije. Oblikuje se u me\u0111uvremenu utjecajna nova kulturna historija. Iggers nadalje razmatra razloge zbog kojih se socijalna historija druga\u010dije razvijala u Njema\u010dkoj od ostalih zapadnoeuropskih zemalja. Navodi dva najbitnija razloga: obra\u010dunavanje s nacisti\u010dkom pro\u0161losti i tuma\u010denje uzroka koji su doveli do nacisti\u010dkog re\u017eima.<\/p>\n

 <\/p>\n

Iggers isti\u010de povjesni\u010dare Wehlera i Kocku kao predstavnike njema\u010dke historijske dru\u0161tvene znanosti koja se institucionalizirala 1970-ih i prekinula monopol koji je na njema\u010dkim sveu\u010dili\u0161tima imao klasi\u010dni historizam. U fokusu istra\u017eivanja historijske dru\u0161tvene znanosti bili su procesi i strukture, zbog \u010dega su Wehleru upu\u0107ivani prigovori da kultura i obi\u010dni ljudi nestaju u tim strukturama. Druga\u010dije je s radovima J\u00fcrgena Kocke u kojima je ipak primjetno \u201epovezivanje radnih odnosa i egzistencije, a odatle i kulture radnika\u201c. Nagovje\u0161taj je to pribli\u017eavanja socijalne i kulturne historije.<\/p>\n

 <\/p>\n

Nakon uvida u razvoj socijalne historije u Njema\u010dkoj autor prelazi na marksisti\u010dku historiografiju i njezine bitne zna\u010dajke. Nagla\u0161ava kako se nikako ne smije zaboraviti doprinos marksizma historiji jer je utjecao na oblikovanje socijalne i kulturne historije. Navodi da je u socijalisti\u010dkim zemljama od 1970-ih godina dolazilo do odre\u0111enog otvaranja prema me\u0111unarodnoj historiografiji. Razmatra zatim kakav je utjecaj imao marksizam u zapadnoj Europi gdje se razvijaju dva pravca marksisti\u010dke historiografije \u2013 strukturalisti\u010dki i kulturolo\u0161ki. Strukturaliste poput Dobba, Sweezyja, Brennera i Wallersteina zanimao je prijelaz iz feudalizma u kapitalizam, dok su se kulturalisti, kojih je najvi\u0161e bilo u Italiji i Velikoj Britaniji, bavili svije\u0161\u0107u i kulturom, promatraju\u0107i povijest \u201eodozdo\u201c. Kao va\u017ene predstavnike autor navodi Thompsona, Rud\u00e9a, Hobsbawma, Genovesea, Ginzburga, Levija.<\/p>\n

 <\/p>\n

Najvi\u0161e pa\u017enje ipak pridaje Edwardu Thompsonu i njegovoj knjizi Stvaranje engleske radni\u010dke klase<\/em> iz 1963. godine u kojoj se klasi ne pristupa kao strukturi ve\u0107 kao ne\u010demu \u0161to se odvija me\u0111u ljudima i \u0161to je dakle dobrim dijelom vezano uz kulturu. Osim toga je Thompsonu \u017eivot svakog pojedinca jednako povijesno vrijedan. Iggers nagla\u0161ava kako je za kulturno orijentirane marksisti\u010dke povjesni\u010dare bitan pojam narodne kulture koji se provla\u010di kroz radove Thompsona, Hobsbawma, Rud\u00e9a, a posebno je interesantan primjer Ginzburgova knjiga Sir i crvi. Kozmos jednog mlinara iz 16. stolje\u0107a<\/em>. Rije\u010d je o postupnom kretanju prema historijskoj antropologiji.<\/p>\n

 <\/p>\n

Iggers nadalje razmatra za\u0161to je 1970-ih i 80-ih do\u0161lo do zahtjeva za bavljenje \u201emalim ljudima\u201c. Pritom spominje povjesni\u010dare poput Hansa Medicka, Giovannia Levija, Natalie Zemon Davis, Rogera Chartierea kao bitne istra\u017eiva\u010de i teoreti\u010dare historije svakodnevice i mikrohistorije. Va\u017enu ulogu kod ovog tipa istra\u017eivanja zauzima ukazivanje na \u0161tetu i gubitke koje je donio proces modernizacije, nastoje\u0107i prikazati iskustva ljudi koji su je do\u017eivjeli, \u0161to je do tada bilo zapostavljeno. Autor navodi i knjigu Povratak Martina Guerrea<\/em> u kojoj Natalie Davis \u010dinjenice i fikciju \u010dini nedjeljivima. Govori zatim o odnosu historije svakodnevice i historijske antropologije prema teoriji te odnosu mikrohistorije prema makrohistoriji, zaklju\u010duju\u0107i da prikazana mikrohistorijska istra\u017eivanja ne zanemaruju me\u0111uodnos regionalne\/lokalne historije i \u0161irih dru\u0161tvenih, kulturnih i ekonomskih procesa, omogu\u0107uju\u0107i time \u201eda slika o ovim procesima bude iznijansiranija\u201c.<\/p>\n

 <\/p>\n

Iggers se zatim posvetio povjesni\u010darima, filozofima i teoreti\u010darima poput Stonea, Whitea, LaCapre, Foucaulta, Derride koji su \u017eeljeli dokazati bitnu povezanost historiografije i knji\u017eevnosti te historijske znanosti i filozofije povijesti, \u010dime su osporavali znanstvenost historije. Mogu\u0107e je primijetiti da Iggers u jednu ruku brani historijsku znanost od radikalnih mi\u0161ljenja postmodernista. Govorio je isto tako o zna\u010denju koje je pitanje jezika \u2013 potaknuto \u201elingvisti\u010dkim obratom\u201c \u2013 imalo za povjesni\u010dare Lynn Hunt i Williama Sewella, predstavnike nove kulturne historije. Iggers na kraju poglavlja zaklju\u010duje kako su teorijske rasprave u drugoj polovici 20. stolje\u0107a prili\u010dno utjecale na razvoj suvremene historiografije te da je postmodernizam natjerao historijsku znanost da postane znatno opreznija.<\/p>\n

 <\/p>\n

U dijelu pod nazivom Zaklju\u010dno razmatranje<\/em> autor navodi da se iz ve\u0107 napisanog mo\u017ee vidjeti kako historijska znanost nije u krizi. Razmatra me\u0111utim tri pitanja: je li nastupio kraj povijesti, je li se zbog toga umanjila mogu\u0107nost objektivnog bavljenja historijom te je li postmodernizam ozna\u010dio kraj ideja proiza\u0161lih iz prosvjetiteljstva. Isti\u010de da se ideja o kraju povijesti pojavila \u201esa sumnjom u razvoj moderne kulture i dru\u0161tva\u201c. Pritom se do\u0161lo do spoznaje da nema jedne povijesti ve\u0107 njih mno\u0161tvo (\u0161to je polazi\u0161te mikrohistorije). Iggers smatra da \u201eistorija nipo\u0161to nije izgubila svoje zna\u010denje ve\u0107 da je umno\u017eavanjem perspektiva dobila na zna\u010daju\u201c. Isti\u010de isto tako da usprkos porastu sumnje u objektivnost i znanstvenost historije, historijska istra\u017eivanja nisu prestala nego su postala slojevitija. Javile su brojne nove tema kao i nove metode kojima se, prema njegovim rije\u010dima, nadi\u0161lo kako klasi\u010dni historizam tako i kvantitativne modele empirijskih dru\u0161tvenih znanosti. S obzirom na kritike prosvjetiteljstva, Iggers tvrdi da je nova historiografija svjesna granica prosvjetiteljstva, kao i slo\u017eenosti pro\u0161losti i mogu\u0107nosti njezina dosezanja, ali da ipak \u201enije odustala od nau\u010dnog obja\u0161njavanja pro\u0161losti\u201c.<\/p>\n

 <\/p>\n

Nakon toga slijedi Pogovor novom izdanju iz 2007. godine<\/em> u kojem Iggers razmatra promjene koje su se dogodile u historiografiji na prijelazu 20. u 21. stolje\u0107e s obzirom da se historiografija tada morala nositi s novim problemima proiza\u0161lima iz politi\u010dke i ekonomske situacije u svijetu. Navodi kako je nakon kraja Hladnog rata mogu\u0107e izdvojiti pet razli\u010ditih trendova u historiografiji: a) nastavljanje kulturnog i lingvisti\u010dkog obrata koji je iznjedrio novu kulturnu historiju; b) dodatno \u0161irenje rodne historije i historije \u017eena; c) istovremeno postojanje trenda globalne historije i nacionalizama; d) novi oblik interdisciplinarnosti historije i dru\u0161tvenih znanosti; e) odnos dru\u0161tvenih znanosti i historije globalizacije.<\/p>\n

 <\/p>\n

Za kulturni i lingvisti\u010dki obrat tvrdi kako je proizveo neka suvi\u0161e radikalna mi\u0161ljenja koja su dolaskom novih trendova uti\u0161ana, ali da je ostavio bitan utjecaj na razvoj mikrohistorije, kao i rodne historije i historije \u017eena. Me\u0111utim intenzivno zanimanje za povijest \u017eena, rodne odnose i povijest seksualnosti rezultirao je u historiji \u017eena i rodnoj historiji, prema autoru, izostankom interesa prema \u201einstitucionalnim okvirima mo\u0107i, vlasti i privrede koji se tradicionalno smatraju ‘mu\u0161kim’ podru\u010djima\u201c. Iggers zatim govori o porastu bavljenja transnacionalnom, globalnom i svjetskom historijom, posebno intenziviranom nakon kraja Hladnog rata, te ukazuje na razli\u010dite pravce unutar njih. Usprkos tome nagla\u0161ava kako su nacionalizmi i dalje imali istaknutu ulogu, stoga su pored primjera kriti\u010dkih nacionalnih historiografija prisutni i nacionalizmi koji su koristili historiografiju \u201eza mobilizaciju nacionalnih identiteta u susret me\u0111uetni\u010dkim sukobima\u201c.<\/p>\n

 <\/p>\n

Osobno smatram da se to kori\u0161tenje historiografije za promicanje nacionalnog identiteta mo\u017ee lijepo vidjeti na prostoru biv\u0161e Jugoslavije gdje nakon vi\u0161e od 20 godina nacionalna historiografija i dalje igra klju\u010dnu ulogu unato\u010d nastojanjima da je se pove\u017ee s europskom i svjetskom historiografijom. S tim u vezi, Iggers kritizira \u0161to u Europi jo\u0161 uvijek dominira europocentri\u010dnost i \u0161to postoji mali broj povjesni\u010dara globalne historije. Osim razmi\u0161ljanja o globalnoj historiji, autor se pita \u0161to je s istra\u017eivanjem samog procesa globalizacije te kako je globalizacija utjecala na historijska istra\u017eivanja. \u0160to se pak ti\u010de novosti u razumijevanju me\u0111uodnosa historije i dru\u0161tvenih znanosti, autor navodi kako se radilo na povezivanju dru\u0161tvenih i kulturno orijentiranih znanosti te da se pro\u0161irio opseg dru\u0161tvenih znanosti s kojima historija nastoji interdisciplinarno sura\u0111ivati.<\/p>\n

 <\/p>\n

U pogovoru Georg G. Igers \u2013 istori\u010dar istoriografije<\/em> Mihael Antolovi\u0107 prvo ukratko donosi Iggersovu biografiju te navodi najva\u017enija polja njegova interesa. Zatim isti\u010de kako Iggers u obradi povijesti historiografije ne analizira samo teorije i metode te povjesni\u010dare i njihova djela nego i intelektualni i dru\u0161tveni kontekst u kojem se razvijaju. Nakon toga u kratkim crtama iznosi sadr\u017eaj Iggersove knjige zaklju\u010duju\u0107i kako se autor \u201eizme\u0111u krajnosti postmodernizma i scijentizma\u201c priklanja odre\u0111enom srednjem mi\u0161ljenju koje ostaje uz znanstveni karakter historiografije, ali u isto vrijeme otklanja mogu\u0107nost ostvarenja posve objektivne historijske znanosti.<\/p>\n

 <\/p>\n

Antolovi\u0107 se na kraju osvr\u0107e na bavljenje historijom historiografije na jugoslavenskom podru\u010dju gdje kao najva\u017eniju povjesni\u010darku koja je prenosila trendove iz svjetske u jugoslavensku historiografiju isti\u010de Mirjanu Gross. Zatim slijedi kriti\u010dka napomena kako se prijevodi bitnih teorijskih djela na srpski jezik pojavljuju tek od 1990-ih, dok su prijevodi sinteza povijesti historiografije dostupni tek od 2000-ih godina. Antolovi\u0107 dr\u017ei vrlo zna\u010dajnim prijevod Iggersovog djela jer pregledno predstavlja vode\u0107e teorijsko-metodolo\u0161ke pravce moderne i suvremene historiografije, zbog \u010dega \u201esvako bavljenje istorijom savremene istoriografije valja po\u010deti upravo Igersovom maestralnom istoriografskom sintezom\u201c.<\/p>\n

 <\/p>\n

Slo\u017eila bih se s Antolovi\u0107evim zaklju\u010dkom jer Iggersova knjiga na jednostavan na\u010din ukratko opisuje sve bitne pravce historiografije u 20. stolje\u0107u te u isto vrijeme donosi najva\u017enije predstavnike svakog od tih pravaca s njihovim najboljim djelima \u2013 koja bi svaki povjesni\u010dar trebao poznavati \u2013 uspje\u0161no izbjegavaju\u0107i pretvaranje teksta u nabrajanje mno\u0161tva imena. Pridru\u017eujem se i kritici historiografije poslijejugoslavenskog prostora, to\u010dnije hrvatske historiografije koja malo pa\u017enje pridaje prevo\u0111enju ovako va\u017enih svjetskih djela. Primjerice utjecajna teorijska djela poput Apologije historije<\/em> Marca Blocha ili Promi\u0161ljanja historije<\/em> Keitha Jenkinsa prevedena su u Hrvatskoj tek 2008. godine, dok jo\u0161 uvijek nemamo prijevode djela Haydena Whitea ili pak Georgea Iggersa.<\/p>\n

 <\/p>\n

Mihaela Mari\u0107<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2},"jetpack_post_was_ever_published":false},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-5585","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[{"id":53623,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=53623","url_meta":{"origin":5585,"position":0},"title":"Okrugli stol \u201eArhitektura tehni\u010dke suradnje\u201c","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"22. svibnja 2026.","format":false,"excerpt":"Pozivamo vas da nam se pridru\u017eite na okruglom stolu \u201eArhitektura tehni\u010dke suradnje\u201c u utorak 26.5.2026. u 18 sati u Etnografskom muzeju u Zagrebu. Na okruglom stolu sudjeluju:dr. sc. Tvrtko Jakovina, povjesni\u010dar i profesor na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebudr. sc. Vladimir Kuli\u0107, povjesni\u010dar arhitekture i profesor na Iowa\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Web-Dogadanje-EMZ.jpg?fit=1200%2C523&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Web-Dogadanje-EMZ.jpg?fit=1200%2C523&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Web-Dogadanje-EMZ.jpg?fit=1200%2C523&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Web-Dogadanje-EMZ.jpg?fit=1200%2C523&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Web-Dogadanje-EMZ.jpg?fit=1200%2C523&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":53705,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=53705","url_meta":{"origin":5585,"position":1},"title":"Povjesni\u010dar s Hrvatskog instituta za povijest dobitnik je presti\u017ene Fernand Braudel Senior Fellowship na Europskom sveu\u010dili\u0161nom institutu (EUI) u Firenci","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"25. svibnja 2026.","format":false,"excerpt":"Izme\u0111u listopada i prosinca 2026. dr. sc. Dino Mujad\u017eevi\u0107 iz Podru\u017enice Hrvatskog instituta za povijest u Slavonskom Brodu boravit \u0107e na Odjelu za povijest Europskog sveu\u010dili\u0161nog instituta u Firenci (Department of History\u00a0at the European University Institute, EUI) kao Fernand Braudel Senior Fellow. Ondje \u0107e istra\u017eivati u suradnji s profesorom Giancarlom\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Snimka-zaslona-Mujadzevic.png?fit=960%2C280&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Snimka-zaslona-Mujadzevic.png?fit=960%2C280&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Snimka-zaslona-Mujadzevic.png?fit=960%2C280&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Snimka-zaslona-Mujadzevic.png?fit=960%2C280&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":53479,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=53479","url_meta":{"origin":5585,"position":2},"title":"Odr\u017eana tribina \u201eOd knji\u017eevnosti do teorije\u201c \u2013 Izme\u0111u dvije vatre: sociologija knji\u017eevnosti","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"20. svibnja 2026.","format":false,"excerpt":"U utorak, 19. 5. 2026. u 19 sati, u organizaciji Centra za teorijska istra\u017eivanja u humanistici odr\u017eana je prva tribina ciklusa \u201cOd knji\u017eevnosti do teorije\u201d, posve\u0107ena razvoju i aktualnom stanju sociologije knji\u017eevnosti u doma\u0107em i me\u0111unarodnom kontekstu. Razgovor, potaknut nedavno objavljenim prijevodima knjiga Svjetska knji\u017eevna republika Pascale Casanova i Sociologija\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Tribina-2.jpg?fit=1200%2C554&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Tribina-2.jpg?fit=1200%2C554&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Tribina-2.jpg?fit=1200%2C554&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Tribina-2.jpg?fit=1200%2C554&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Tribina-2.jpg?fit=1200%2C554&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":53386,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=53386","url_meta":{"origin":5585,"position":3},"title":"Tribina \u201eOd knji\u017eevnosti do teorije\u201c \u2013 Izme\u0111u dvije vatre: sociologija knji\u017eevnosti","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"15. svibnja 2026.","format":false,"excerpt":"Prva tribina u ciklusu Od\u00a0knji\u017eevnosti do teorije bit \u0107e posve\u0107ena razvoju i aktualnom stanju sociologije knji\u017eevnosti u doma\u0107em i me\u0111unarodnom kontekstu, potaknuta nedavno objavljenim prijevodima dviju utjecajnih studija iz ovog interdisciplinarnog podru\u010dja: Svjetske knji\u017eevne republike Pascale Casanova (1999; prev. Vanda Mik\u0161i\u0107, MeandarMedia, 2024) i Sociologije knji\u017eevnosti Gis\u00e8le Sapiro (2014; prev.\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Tribina_sociologija_knjiz.jpg?fit=526%2C248&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Tribina_sociologija_knjiz.jpg?fit=526%2C248&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Tribina_sociologija_knjiz.jpg?fit=526%2C248&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x"},"classes":[]},{"id":53893,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=53893","url_meta":{"origin":5585,"position":4},"title":"Poziv na sudjelovanje: Otkrivanje Dalmacije XII","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"1. lipnja 2026.","format":false,"excerpt":"Institut za povijest umjetnosti \u2013 Centar Cvito Fiskovi\u0107 u Splitu poziva vas na sudjelovanje na me\u0111unarodnom znanstvenom skupu koji se organizira u sklopu tjedna znanstvenih i stru\u010dnih doga\u0111anja OTKRIVANJE DALMACIJE XII Putopisni crte\u017e \/ Otoci u putopisima Muzej grada Splita, Split, 12. \u2013 14. studenoga 2026. >>> POZIV Putopisi predstavljaju\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/06\/discovering-dalmatia-xii-cfp.jpg?fit=900%2C563&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/06\/discovering-dalmatia-xii-cfp.jpg?fit=900%2C563&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/06\/discovering-dalmatia-xii-cfp.jpg?fit=900%2C563&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/06\/discovering-dalmatia-xii-cfp.jpg?fit=900%2C563&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":53815,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=53815","url_meta":{"origin":5585,"position":5},"title":"Odr\u017eana II. sociohistorijska radionica na temu \u201e\u010cemu teorija?\u201c u Osijeku","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"28. svibnja 2026.","format":false,"excerpt":"U organizaciji Filozofskog fakulteta Sveu\u010dili\u0161ta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku i Doktorskog studija Moderne i suvremene hrvatske povijesti u europskom i svjetskom kontekstu Filozofskog fakulteta Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu 23. svibnja 2026. godine odr\u017eana je druga Sociohistorijska radionica pod naslovom \u201e\u010cemu teorija?\u201c. Ovogodi\u0161nja radionica otvorila je pitanje u kojoj je mjeri\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Radionica-FFOS.jpg?fit=1024%2C683&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Radionica-FFOS.jpg?fit=1024%2C683&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Radionica-FFOS.jpg?fit=1024%2C683&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Radionica-FFOS.jpg?fit=1024%2C683&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]}],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/5585","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=5585"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/5585\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":5587,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/5585\/revisions\/5587"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=5585"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=5585"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=5585"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}