Pitanje kome u \u010dast i zbog kojih zasluga imenujemo ulice, trgove i druge javne povr\u0161ine usko je povezano s na\u0161im odnosom prema pro\u0161losti i vrijednostima koje kao zajednica \u017eelimo istaknuti. Odabirom imena grad odaje priznanje pojedincima i \u010duva uspomenu na njihov doprinos, pa ne \u010dudi \u0161to odluke o imenovanju, a osobito preimenovanju, nerijetko izazivaju nesuglasice i suprotstavljena mi\u0161ljenja. Iako kriteriji takvih odluka nisu uvijek jasno odre\u0111eni, a njihova primjena dosljedna, vjerujem da postoje pojedinci oko \u010dijega bi se mjesta u gradskoj toponimiji ve\u0107ina mogla slo\u017eiti \u2013 to osobito vrijedi za ljude koji su svoj radni vijek posvetili o\u010duvanju gradske ba\u0161tine ili pak istra\u017eivanju njegove pro\u0161losti. Ne \u010dudi, stoga, da u imenima zagreba\u010dkih ulica (ali i op\u0107enito drugih gradova u Hrvatskoj) nalazimo niz povjesni\u010dara.<\/p>\n\n\n\n
Kada se u jednom nedavnom razgovoru povela upravo tema zastupljenosti povjesni\u010dara u imenima zagreba\u010dkih ulica, me\u0111u zaslu\u017enim su se imenima vrlo brzo pojavili Lelja Dobroni\u0107<\/strong> i Emilij Laszowski<\/strong>. Malo je, me\u0111utim, re\u0107i da smo ostali neugodno iznena\u0111eni spoznajom da pretraga njihovih imena na Google Mapsu<\/em> ne vra\u0107a rezultat. Naknadna provjera slu\u017ebenoga registra Dr\u017eavne geodetske uprave (DGU) samo je potvrdila inicijalne sumnje \u2013 spomenutim povjesni\u010darima u \u010dast danas doista nije imenovana ni jedna javna zagreba\u010dka povr\u0161ina![1]<\/a> Utvr\u0111eno je, dodu\u0161e, da su njihova imena uvr\u0161tena u Fond imena iz kojeg se imenuju javne povr\u0161ine za podru\u010dje Grada Zagreba<\/em> \u2013 Lelja Dobroni\u0107 2007., pa se pribli\u017eava dvadeseta obljetnica njezina upisa, a Emilij Laszowski, iako se pribli\u017eava osamdeseta obljetnica njegove smrti, uvr\u0161ten je tek 2015.[2]<\/a> Uvr\u0161tavanje u Fond, me\u0111utim, ne jam\u010di skoro imenovanje<\/strong> \u2013 na popisu se nalaze i mno\u0161tvo imena \u010diji nositelji na javnu povr\u0161inu \u010dekaju desetlje\u0107ima, a neki i vi\u0161e od pola stolje\u0107a![3]<\/a> Cilj je teksta koji slijedi stoga ponovno skrenuti pozornost na zasluge Lelje Dobroni\u0107 i Emilija Laszowskog te apelirati na nadle\u017ena gradska tijela da se njihovi upisi preto\u010de u konkretna imenovanja \u2013 kako se ne bi i oni pridru\u017eili imenima koja u Fondu desetlje\u0107ima uzaludno \u010dekaju svoje mjesto na zagreba\u010dkoj karti… S tim ciljem na umu, razmotrimo jo\u0161 jednom \u010dime su Lelja Dobroni\u0107 i Emilij Laszowski zadu\u017eili Zagreb i za\u0161to njihov doprinos zaslu\u017euje trajnije javno priznanje.<\/p>\n\n\n\n Kao ljubitelja zagreba\u010dke povijesti, dok na ra\u010dunalu pi\u0161em ovaj tekst s polica nad radnim stolom u mene gledaju svesci koje sam toliko puta radosno listao i \u010ditao \u2013 s lijeva na desno ni\u017eu se tako, primjerice, Stari Zagreb <\/em>Gjure Szabe, Povijest Zagreba<\/em> Franje Buntaka, Zagreb u srednjem vijeku<\/em> i Medvedgrad i njegovi gospodari<\/em> Nade Klai\u0107 te dvosve\u0161\u010dani Stari Zagreb<\/em> Dragutina Hirca. Ono \u0161to je zajedni\u010dko svim spomenutima, osim \u0161to su svojim istra\u017eivanjem pridonijeli spoznavanju zagreba\u010dke povijesti, jest da su im se grad, odnosno gradska uprava, odu\u017eili imenovanjem ulica, trgova i\/ili parkova u njihovu \u010dast.[4]<\/a> Dodajmo na djelomi\u010dni gornji popis i pojedina djela koja zbog (ne)prakti\u010dnosti, dana\u0161nje visoke cijene ili pak te\u0161ke dobavljivosti posjedujem tek u PDF-formatu \u2013 prije svega Povjestni spomenici grada Zagreba<\/em>, odnosno zagreba\u010dke biskupije <\/em>Ivana Krstitelja Tkal\u010di\u0107a[5]<\/a>, Statut grada Zagreba od god. 1609. i reforma njegova god. 1618.<\/em> Vjekoslava Klai\u0107a[6]<\/a> ili Zagreb u pro\u0161losti i sada\u0161njosti<\/em> Stjepana Srkulja[7]<\/a> \u2013 i ponovno uspore\u0111ivanjem dolazimo do iste spoznaje: ve\u0107ina na\u0161ih pred\u0161asnika koji su svoje opuse (ili barem njihov dio) posvetili istra\u017eivanju Zagreba danas, zaslu\u017eeno, ima svoje ulice. \u0160tovi\u0161e, nekima, kao Tkal\u010di\u0107u, s potpunim pravom pripadaju i one povr\u0161ine koje bismo mogli ozna\u010diti kao premium<\/em>!<\/p>\n\n\n\n Bacim li oko malo vi\u0161e udesno, na polici \u0107u vidjeti pove\u0107i red knjiga koji opsegom parira prethodno pobrojanom nizu s lijeve. Tu se nalaze naslovi poput Zagreba\u010dki Kaptol i Gornji grad nekad i danas<\/em> (1986[8]<\/a>), Zagreba\u010dka biskupska tvr\u0111a <\/em>(1988), Biskupski i kaptolski Zagreb<\/em> (1991), Kraljevski grad Zagreb<\/em> (1992), Stari ‘vijenac’ sela oko Zagreba<\/em> (2003), Klasi\u010dna gimnazija u Zagrebu od 1607. do danas<\/em> (2004) ili pak Zagreba\u010dka akademija 1633\u20131874. <\/em>(2004). Dodamo li, ponovno, tomu nizu i djela koja je zbog prakti\u010dnosti ili preglednosti lak\u0161e pohraniti u PDF-formatu \u2013 Stari planovi Zagreba <\/em>(1961), nekoliko svezaka serije Povijesni spomenici grada Zagreba <\/em>itd. \u2013 kao i zna\u010dajna djela koja ne posjedujem te nebrojene priloge u obliku \u010dlanaka objavljenih po raznim znanstvenim i znanstveno-popularnim \u010dasopisima, mislim da se nitko od ranije spomenutih velikana ne\u0107e na\u0107i zakinut konstatacijom kako je upravo autorica ovoga obilnoga opusa, Lelja Dobroni\u0107<\/strong>, jedna od najve\u0107ih \u2013 ako ne i najve\u0107a \u2013 istra\u017eiva\u010dica zagreba\u010dke povijesti uop\u0107e. Ostav\u0161tina Lelje Dobroni\u0107, me\u0111utim, daleko nadilazi pisani opus. Prakti\u010dki cijeli njen radni vijek bio je obilje\u017een kulturno-umjetni\u010dkim radom povezanim sa zagreba\u010dkom pro\u0161lo\u0161\u0107u \u2013 radila je tako 1944\u201348. kao kustos Gradske gipsoteke, 1948\u201362. kustos, od 1957. znanstveni suradnik Muzeja grada Zagreba, a 1962\u201366. znanstveni suradnik Regionalnog zavoda za za\u0161titu spomenika kulture i Muzejskoga dokumentacijskog centra u Zagrebu; od 1967. do umirovljenja 1980. bila je potom direktorica Povijesnog muzeja Hrvatske.[9]<\/a> Sagledamo li stoga njezin pisani opus i desetlje\u0107a rada posve\u0107enoga zagreba\u010dkoj pro\u0161losti, te\u0161ko se oteti dojmu da je rije\u010d o osobi koja je, kao malo koja druga, zadu\u017eila svoj rodni grad.[10]<\/a> Tim se vi\u0161e name\u0107e pitanje \u2013 za\u0161to u njemu jo\u0161 uvijek nema ni jedne javne povr\u0161ine koja bi nosila njezino ime?<\/p>\n\n\n\n Vra\u0107aju\u0107i se nekoliko desetlje\u0107a unazad i bacaju\u0107i pogled na sam desni kraj police, nalazim knjigu Stari i novi Zagreb<\/em> Emilija Laszowskoga<\/strong>. Iako je Zagrebu autorski posvetio tek tu jednu[11]<\/a>, no nadasve zanimljivu knjigu koncipiranu kao niz histori\u010dkih i kulturno-histori\u010dkih crtica<\/em>, njegova je ostav\u0161tina daleko ve\u0107a! Najve\u0107i mu je pisani doprinos lokalnoj povijesti neprijeporno mukotrpan rad na izdavanju Povijesnih spomenika grada Zagreba<\/em> \u2013 najprije kao suradnik Ivana Krstitelja Tkal\u010di\u0107a, a zatim i samostalni prire\u0111iva\u010d svezaka XII\u2013XVIII (nakon njegove \u0107e smrti 1949. svezak XVIII dovr\u0161iti, a potom i rad na narednim svescima voditi upravo Lelja Dobroni\u0107). Razne je kra\u0107e priloge o zagreba\u010dkoj povijesti objavio u znanstvenim (primarno u Vjestniku zemaljskog arkiva<\/em> te Narodnoj starini<\/em>), kao i raznim znanstveno-popularnim ili novinskim publikacijama (Zagreb: revija Dru\u0161tva Zagrep\u010dana<\/em>, Jutarnji list<\/em>, Obzor<\/em>, Novosti<\/em>, Prosvjeta<\/em> itd).[12]<\/a> Osobit je interes pokazao za prostor tzv. plemenite op\u0107ine Turopolje[13]<\/a>, \u010diji su se dijelovi \u2013 iako danas ponajvi\u0161e na prostoru grada Velika Gorica[14]<\/a> \u2013 prostirali i ju\u017enim dijelovima dana\u0161njega grada Zagreba.<\/p>\n\n\n\n Poput Lelje Dobroni\u0107, i Laszowski je svojim djelovanjem nadi\u0161ao okvire pisane ostav\u0161tine, a njegove su zasluge u mnogo\u010demu bile i od nacionalnog zna\u010daja. Velik dio svojega radnog vijeka posvetio je Zemaljskom arhivu, dana\u0161njem Hrvatskom dr\u017eavnom arhivu<\/strong>, u kojem se 1891. zaposlio kao dnevni\u010dar, potom radio kao arhivist, a od 1925. do umirovljenja 1939. i kao ravnatelj.[15]<\/a> Ondje je prikupljao i sre\u0111ivao gradivo, brinuo o njegovu o\u010duvanju te nastojao povijesne izvore pribli\u017eiti ostalim istra\u017eiva\u010dima \u2013 s Ivanom Bojni\u010di\u0107em jo\u0161 je 1899. pokrenuo Vjestnik Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arkiva<\/em>, koji \u0107e poslije, od 1926. do 1939., i ure\u0111ivati. Uz ve\u0107 spomenute zagreba\u010dke i turopoljske spomenike, njegovu radu dugujemo i nekoliko temeljnih zbirki izvora za hrvatsku povijest. Tako je s Tadijom Smi\u010diklasom, potom i Markom Kostren\u010di\u0107em, sura\u0111ivao u izdavanju Diplomati\u010dkog zbornika Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije<\/em>, a samostalno je prikupio i priredio tri sveska Habsbur\u0161kih spomenika Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije<\/em>.<\/p>\n\n\n\n Odmaknemo li se od police s knjigama i sagledavanja \u017eivotopisa te pro\u0161etamo gradom, tragovi njegova rada postaju jo\u0161 opipljiviji. Jedan nas vodi na Maruli\u0107ev trg, do znamenite zgrade nekada\u0161nje Sveu\u010dili\u0161ne knji\u017enice, u kojoj danas djeluje Hrvatski dr\u017eavni arhiv<\/strong> \u2013 upravo je, naime, na inicijativu Laszowskoga njezino isto\u010dno krilo pri gradnji 1911\u20131913. ure\u0111eno za potrebe Zemaljskog arhiva, dotad smje\u0161tenoga u neprimjerenim prostorima Banske pala\u010de. Koliko je pritom ozbiljno pristupio zada\u0107i ure\u0111enja novoga prostora svjedo\u010di i podatak da je, rade\u0107i na pripremama projekta, obi\u0161ao niz europskih gradova, od Be\u010da i Praga do Berlina i Berna. Drugi nas trag vra\u0107a na Gornji grad, do Kamenitih vrata, gdje je Dru\u017eba \u201eBra\u0107a Hrvatskoga Zmaja\u201c, kojoj je Laszowski bio dugogodi\u0161nji voditelj, 1907. utemeljila Muzej grada Zagreba<\/strong>; njegov je prvi upravitelj bio upravo Laszowski, koji je muzej vodio sve do 1925.[16]<\/a> Iste je 1907. godine utemeljio i Gradski arhiv<\/strong>, dana\u0161nji Dr\u017eavni arhiv u Zagrebu, osigurao mu primjeren prostor te njime u ime Dru\u017ebe upravljao do 1915. kao ravnatelj, a potom do 1939. djelovao kao kustos. Kona\u010dno, ne smijemo zaboraviti ni Gradsku knji\u017enicu<\/strong>, \u010diju je upravu vodio od 1909. do 1936. Podvu\u010demo li crtu na i ovako sa\u017eet prikaz njegove djelatnosti postaje razvidno da je rije\u010d o osobi koja je utemeljila ili pak na odre\u0111en na\u010din vodila te pripomogla nizu ustanova koje su generacijama Zagrep\u010dana bile od iznimne va\u017enosti. Gradski muzej, knji\u017enica te dva arhiva, svi oni u svojim po\u010detcima i temeljima imaju vidljiv trag Emilija Laszowskoga!<\/p>\n\n\n\n Postavlja se, stoga, naposljetku pitanje za\u0161to tako znamenit istra\u017eiva\u010d nije ve\u0107 ranije dobio \u010dast biti uvr\u0161ten u korpus osoba \u010dija imena krase zagreba\u010dke ulice? \u010cini se kako je glavni krimen ovog povjesnika \u0161to je, vrativ\u0161i se iz mirovine, od lipnja do studenoga 1941. obna\u0161ao du\u017enost upravitelja novoosnovanoga Ratnoga arhiva i muzeja NDH u Zagrebu.[17]<\/a> Kako je zbog toga nakon rata bio istra\u017eivan, pa kra\u0107i period i zatvoren[18]<\/a>, vjerojatno tom anga\u017emanu treba i pripisati \u010dinjenicu \u0161to danas u Zagrebu nema ulicu \u2013 po uspostavi nove vlasti nakon 1945., a po smrti \u010detiri godine poslije, jednostavno nije bio politi\u010dki pogodan za imenovanje. Ostaje, me\u0111utim, otvorenim pitanje za\u0161to se po stjecanju samostalnosti 1990-ih i u vrijeme niza preimenovanja javnih povr\u0161ina u Hrvatskoj nije prona\u0161lo ‘mjesta’ i za njega?[19]<\/a><\/p>\n\n\n\n Nakon svega izlo\u017eenoga, ostaje jo\u0161 jedno, sasvim prakti\u010dno pitanje \u2013 kako odabrati i gdje smjestiti javne povr\u0161ine za potencijalno (pre)imenovanje? Iako bi i Lelji Dobroni\u0107 i Emiliju Laszowskom svakako dolikovale javne povr\u0161ine u staroj gradskoj jezgri izbor je ondje, dakako, razmjerno su\u017een. Takvo bi rje\u0161enje vjerojatno iziskivalo preimenovanje ve\u0107 imenovanih ulica ili trgova, \u0161to nije uvijek najsretnija opcija \u2013 kako zbog uklanjanja postoje\u0107ih naziva, koji tako\u0111er pripadaju gradskoj povijesti, tako i zbog prakti\u010dnih pote\u0161ko\u0107a koje promjene adresa mogu donijeti stanovnicima. Pritom nije zanemariva i \u010dinjenica da je preimenovanje povr\u0161ina ve\u0107 nazvanih u \u010dast drugih osoba osobito osjetljivo \u2013 takve odluke, naime, nerijetko izazivaju kontroverze i poti\u010du javne rasprave.<\/p>\n\n\n\n Jednostavnije bi stoga bilo njihovim imenima okititi nove javne povr\u0161ine, za koje stalno \u0161irenje grada, osobito na njegovim rubnim dijelovima, otvara niz mogu\u0107nosti. Druga bi mogu\u0107nost bila, uz pomo\u0107 nadle\u017enih tijela gradske uprave, prona\u0107i ve\u0107 postoje\u0107e povr\u0161ine koje zasad nisu imenovane. Koliko se mo\u017ee razabrati iz dostupnih karata i dokumenata, takvih prostora \u2013 naro\u010dito zelenih \u2013 u Zagrebu ima, pa bi i me\u0111u njima vrijedilo potra\u017eiti prikladno mjesto za spomen na ovo dvoje zaslu\u017enih povjesni\u010dara.<\/p>\n\n\n\n Ako si, me\u0111utim, pribli\u017eavaju\u0107i se kraju ovoga teksta mogu dopustiti toliko slobode da iznesem i neke konkretne prijedloge, pregled dostupnih karata i dokumenata otkrio je dvije osobito zanimljive mogu\u0107nosti. Iako su mi se ponajprije nametnule kao prijedlozi za Emilija Laszowskoga, obje bi svakako mogle do\u0107i u obzir i za Lelju Dobroni\u0107[20]<\/a> \u2013 obje pritom na Gornjem gradu te u neposrednom susjedstvu Muzeja grada Zagreba. Jedna bi podrazumijevala preimenovanje, a druga, koliko se mo\u017ee ustanoviti iz dostupnih podataka, tek imenovanje zasad neimenovane povr\u0161ine.<\/p>\n\n\n\n Prvi je kandidat Ulica Dvoranski pre\u010dac \u2013 prolaz uz ju\u017eni zid Muzeja grada Zagreba, koji Opati\u010dku ulicu povezuje sa Stubama Franje Buntaka. Laszowskijevo bi ime tako dobilo mjesto uz samu ustanovu \u010dijem je osnutku pridonio i kojoj je bio prvi upravitelj, a njegova bi se ulica (ili pak pre\u010dac) prikladno nadovezala na ime jo\u0161 jednoga velikog istra\u017eiva\u010da zagreba\u010dke pro\u0161losti. I s \u010disto prakti\u010dne strane prijedlog se \u010dini izvediv. Naime, gradski popis Dvoranski pre\u010dac vodi bez ku\u0107nih brojeva, pa bi njegovo preimenovanje iziskivalo razmjerno malen opseg tehni\u010dko-administrativnih zahvata.[21]<\/a> Drugi je kandidat park uz ju\u017eni rub Ilirskoga trga, smje\u0161ten sjeverno od Popova tornja i Muzeja grada Zagreba. Prema uvidu u podatke DGU-a park zasad nema slu\u017ebeno ime, dok je na OpenStreetMapu<\/em> neslu\u017ebeno ozna\u010den tek kao Park Zvjezdarnica.[22]<\/a> I ovim bi prijedlogom Laszowski dobio javnu povr\u0161inu neposredno uz Muzej grada Zagreba \u2013 odnosno Park Emilija Laszowskoga \u2013 a da bi se pritom izbjegla potreba za preimenovanjem ve\u0107 imenovanih povr\u0161ina.<\/p>\n\n\n\n * * *<\/p>\n\n\n\n Dodajmo naposljetku kako bi se spomenutom dvojcu dakako mogli pridodati i mnogi drugi povjesni\u010dari \u2013 primjerice, ulice danas u Zagrebu nemaju ni Rudolf Horvat[23]<\/a>, Ivan Kampu\u0161, Igor Karaman[24]<\/a> ili pak Zlatko Herkov.[25]<\/a> Ipak, jaz izme\u0111u zna\u010denja njihovih istra\u017eivanja i ostav\u0161tine te gradskoga prepoznavanja tih zasluga, po mojem je mi\u0161ljenju, daleko najizra\u017eeniji upravo u slu\u010daju Lelje Dobroni\u0107 i Emilija Laszowskoga<\/strong>. Nadajmo se stoga da \u0107e se u skorije vrijeme prona\u0107i i mjesta i volje da ova dva zanemarena velikana zagreba\u010dke povijesti dobiju zaslu\u017een spomen u javnome prostoru; nakon svega \u0161to su Zagrebu dali, \u010dini se da im grad duguje barem takvo priznanje.<\/p>\n\n\n\n Filip \u0160imunjak<\/em><\/p>\n\n\n\n [1]<\/a> Dana\u0161nja Dobroni\u0107eva ulica na Pre\u010dkom ime nosi u \u010dast Antuna Dobroni\u0107a (1878\u20131955), skladatelja i Leljina oca.<\/p>\n\n\n\n [2]<\/a> Fond imena iz kojeg se imenuju javne povr\u0161ine za podru\u010dje Grada Zagreba, stanje na dan 1. rujna 2026., Grad Zagreb: https:\/\/www.zagreb.hr\/fond-imena\/57688<\/a>.<\/p>\n\n\n\n [3]<\/a> Me\u0111u najranijim upisima koje smo prona\u0161li jest Johannes Gutenberg, uvr\u0161ten 1968., prije gotovo \u0161est desetlje\u0107a; na popisu su i brojna druga imena uvr\u0161tena tijekom narednih desetlje\u0107a.<\/p>\n\n\n\n [4]<\/a> Ulica Gjure Szabe nalazi se na \u010crnomercu, neposredno uz tamo\u0161nje okreti\u0161te; Stube Franje Buntaka nalaze se na Gornjem gradu; Ulica Nade Klai\u0107 smje\u0161tena je u Zapru\u0111u; a Ulica Dragutina Hirca (koji je ina\u010de obrazovanjem bio prirodoslovac, a interesima putopisac; ne \u0161kolovani povjesni\u010dar) nalazi se na isto\u010dnom dijelu Donjega grada.<\/p>\n\n\n\n [5]<\/a> Tkal\u010di\u0107ev je opus najve\u0107im dijelom posve\u0107en upravo Zagrebu; jedan je od za\u010detnika historiografskog istra\u017eivanja gradske povijesti te inicijator ideje kriti\u010dke obrade i objave najva\u017enijih dokumenata iz povijesti Zagreba (usp. https:\/\/www.enciklopedija.hr\/clanak\/tkalcic-ivan-krstitelj<\/a>). Danas mu u \u010dast ime nosi, vjerujem svima dobro poznata, Tkal\u010di\u0107eva ulica smje\u0161tena u samom srcu grada, izme\u0111u starih jezgra Gradeca i Kaptola.<\/p>\n\n\n\n [6]<\/a> Jedan od najve\u0107ih hrvatskih povjesni\u010dara 20. st., svestrana interesa, najpoznatiji po svome pregledu hrvatske povijesti do po\u010detka 17. st. (Pov(i)jest Hrvata<\/em> u 5 knjiga), nekoliko je djela posvetio i gradu Zagrebu. Osim gore spomenutog izdanja Statuta, tu je i kra\u0107i pregled zagreba\u010dke povijesti (Zagreb<\/em>, 1918), kao i niz kra\u0107ih tekstova u onda\u0161njim periodicima. Dana\u0161nja Ulica Vjekoslava Klai\u0107a jedna je od najpoznatijih zagreba\u010dkih donjogradskih ulica; spaja Trg dr. Franje Tu\u0111mana s Rooseveltovim trgom.<\/p>\n\n\n\n [7]<\/a> Iako je spomenuta knjiga jedan od najranijih pregleda povijesti Zagreba (objavljena 1928., kasnije i dopunjena izdanja te prijevodi na njema\u010dki i engleski jezik), Srkulj je ipak puno poznatiji po svojim djelima iz op\u0107e hrvatske povijesti, povijesnim kartama i ud\u017ebenicima te, dakako, kao zagreba\u010dki gradona\u010delnik (1917\u20131919. i 1928\u20131932). Park Stjepana Srkulja nalazi se danas u Trnju, ju\u017eno od zgrade Gradske uprave.<\/p>\n\n\n\n [8]<\/a> Rije\u010d je o tre\u0107em, pro\u0161irenom izdanju iz 1986. Djelo je izvorno objavljeno 1967. kao Zagreba\u010dki Gornji grad nekad i danas<\/em>, a upravo je u tre\u0107em izdanju autorica sadr\u017eaj po prvi puta pro\u0161irila i na kaptolsko brdo.<\/p>\n\n\n\n [9]<\/a> Op\u0161irniji \u017eivotopis na: https:\/\/hbl.lzmk.hr\/clanak\/dobronic-lelja<\/a>.<\/p>\n\n\n\n [10]<\/a> Cjelovitu bibliografiju Lelje Dobroni\u0107, kao i niz va\u017enih priloga o njenom \u017eivotu i radu koji svjedo\u010de kako je od struke prepoznat njen doprinos povijesti te povijesti umjetnosti, vidi u: Stjepan Razum, \u017divot i djelo Lelje Dobroni\u0107 (1920\u20132006)<\/em> (Zagreb, 2007) i Lelja Dobroni\u0107: 1920\u20132006 <\/em>(Zagreb, 2020), zbornik radova proiza\u0161ao iz istoimena skupa odr\u017eanoga 2017. u organizaciji Dru\u0161tva povjesni\u010dara umjetnosti Hrvatske.<\/p>\n\n\n\n [11]<\/a> Pojedine pri\u010de (odnosno crtice<\/em>) u knjizi napisali su i drugi autori, no djelo je u cjelini mogu\u0107e smatrati autorskim jer je od 92 teksta Laszowski napisao \u010dak 60. Pri\u010de su isprva izlazile u snopi\u0107ima svaka dva tjedna; ukupno ih je izdano 10 (usp. https:\/\/laszowski.com\/14-moj-knjizevni-rad\/#144-2<\/a>).<\/p>\n\n\n\n [12]<\/a> Neke od priloga vidi na: https:\/\/laszowski.com\/14-moj-knjizevni-rad\/#144-2<\/a>.<\/p>\n\n\n\n [13]<\/a> Obradio autorsko-monografski u nizu Povijest plem. op\u0107ine Turopolja<\/em> (u suradnji s drugim autorima, 3 sveska, 1910\u20131911, 1924), a popratio i zbirkom izvora Povjesni spomenici plem. op\u0107ine Turopolja neko\u0107 Zagreba\u010dko polje zvane<\/em> (4 sveska, 1904\u20131908).<\/p>\n\n\n\n [14]<\/a> Spomenimo kako je njegovu zaslugu za povijest prostora Velike Gorice tamo\u0161nja uprava prepoznala te danas u Velikoj Gorici postoji Ulica Emilija Laszowskog, koja se kri\u017eanjem nadovezuje na Turopoljsku ulicu.<\/p>\n\n\n\n [15]<\/a> Op\u0161irniji \u017eivotopis na: https:\/\/hbl.lzmk.hr\/clanak\/laszowski-emilij<\/a>.<\/p>\n\n\n\n [16]<\/a> Kra\u0107a povijest muzeja dostupna na: https:\/\/www.mgz.hr\/hr\/o-muzeju\/povijest-muzeja\/<\/a>.<\/p>\n\n\n\n [17]<\/a> Recentna su arhivska istra\u017eivanja pokazala da Laszowski, zapravo, novu du\u017enost nikada nije doista stigao ‘konzumirati’. Naime, ve\u0107 na prvoj sjednici Savjetodavnoga vije\u0107a RAM-a Laszowski se odmah u po\u010detku zahvalio zbog bolesti na slu\u017ebi<\/em>, pa je potom cieli rad oko osnovanja preuzeo pukovnik <\/em>[Milan] Praunsperger<\/em> (usp. Kristijan Goti\u0107, Ivan kokeza, \u201eRatni arhiv i muzej Nezavisne Dr\u017eave Hrvatske,\u201c \u010casopis za suvremenu povijesti<\/em> 56\/2 (2024), str. 399\u2013400). Autori studije, nadalje, poja\u0161njavaju kako je formativne 1941. godine spomenuta institucija bila tek u povojima: \u20261941. godine Laszowski je obna\u0161ao du\u017enost upravitelja. U tom razdoblju, me\u0111utim, institucija nije imala slu\u017ebeno sjedi\u0161te, pa su se prvotne aktivnosti prikupljanja muzejske gra\u0111e odvijale u njegovu stanu u Kraji\u0161koj ulici 17\u2026<\/em> Ipak, nedugo nakon imenovanja (odredba Slavka Kvaternika od 12. lipnja 1941., broj 235\/1941.) kuloarima su po\u010deli kru\u017eiti za Laszowskog neugodni dru\u0161tveno-politi\u010dki detalji iz bli\u017ee pro\u0161losti, me\u0111u kojima su se napose isticali unutarnji sukobi u Dru\u017ebi te glasanje za Jevti\u0107evu listu na izborima 1935. godine. Spomenute neugodnosti vjerojatno su ga ko\u0161tale funkcije ravnatelja. Ve\u0107 od 15. kolovoza do 15. rujna Laszowski je boravio u Sutinskim Toplicama na lije\u010denju, a 12. studenog 1941. (dekretom Ministarstva hrvatskoga domobranstva broj 1506) bio je umirovljen, i to s obrazlo\u017eenjem da uop\u0107e nije stupio u slu\u017ebu kao ravnatelj!<\/strong><\/em>(ist. autor). U o\u010ditovanju iz lipnja 1945. i sam je Laszowski pojasnio da je bio prisilno imenovan ravnateljem arhiva i muzeja, koju slu\u017ebu nisam nastupio, niti polo\u017eio nikakove usta\u0161ke prisege, ve\u0107 zatra\u017eio umirovljenje, \u0161to je uslijedilo ve\u0107 prije listopada 1941.<\/em> (upitni arak, kao prilog 16.10. dostupan na: https:\/\/laszowski.com\/16-ja-ne-poznajem-ni-mrznje-ni-zavisti\/<\/a>). Da je Laszowski o\u010dito bio politi\u010dki neprihvatljiv i samomu vrhu re\u017eima NDH svjedo\u010di i podatak da mu je, po ukidanju Dru\u017ebe \u201eBra\u0107a Hrvatskoga Zmaja\u201c 1941. i njezinu preustroju pod dr\u017eavnim patronatom u Vite\u017eki Red Hrvatskoga Zmaja \u2013 preustroju koji je Laszowski i ina\u010de bojkotirao \u2013 Viktor Mohr sredinom 1942. priop\u0107io da je njegovo djelovanje u \u00bbnovoj\u00ab udruzi za poglavnika i vojskovo\u0111u neprihvatljivo, jer zbog svoje politi\u010dke pro\u0161losti nije dostojan biti dionikom pravoga hrvatskog nacionalnog udru\u017eenja<\/em> (usp. Mario Stipan\u010devi\u0107, Neznani svijet Emila Laszowskog<\/em>, 2014; ulomci iz knjige preuzeti s: https:\/\/www.nacional.hr\/feljton-zaboravljeni-intelektualac-koji-je-zaduzio-hrvatsku-povijest-3\/<\/a>).<\/p>\n\n\n\n [18]<\/a> Vi\u0161e o njegovu boravku u logoru na Kanalu (prostor dana\u0161njega Autobusnoga kolodvora u Zagrebu), koji je bio pod upravom Odjeljenja za za\u0161titu naroda (OZN-a), kao i op\u0107enito \u017eivotnoj situaciji sredinom 1940-ih, vidi u: https:\/\/laszowski.com\/16-ja-ne-poznajem-ni-mrznje-ni-zavisti\/<\/a>.<\/p>\n\n\n\n [19]<\/a> Da interes za ovoga velikana hrvatske povijesti ne jenjava potvr\u0111uje i skup te popratna izlo\u017eba odr\u017eani njemu u \u010dast 2014. u Hrvatskom dr\u017eavnom arhivu (iz skupa proiza\u0161ao i zbornik Stolje\u0107e nakon Laszowskog<\/em>, objavljen 2016), trenutno aktualan projekt i izlo\u017eba Laszowski \u2013 utemeljitelj <\/em>(https:\/\/laszowski.com\/<\/a>) s obilnim popratnim katalogom na 300-ak stranica, kao i dvije relativno recentne monografije o njegovu \u017eivotu \u2013 Emilij Laszowski Szeliga: 1868\u20131949<\/em> (2000) i Neznani svijet Emila Laszowskog<\/em> (2014).<\/p>\n\n\n\n [20]<\/a> Ako se ispostavi da su oba potencijalna prijedloga izvediva, jedna od dviju navedenih povr\u0161ina mogla bi se isto tako imenovati i u \u010dast Lelje Dobroni\u0107. Njoj bi, dakako, tako\u0111er prili\u010dilo ‘mjesto’ dobiti u neposrednoj blizini institucije koja od zaborava \u010duva zagreba\u010dku povijest, a u kojoj je, isto tako, provela dio svoga radnoga vijeka.<\/p>\n\n\n\n [21]<\/a> U gradskom popisu ulica i trgova za Gornji grad \u2013 Medve\u0161\u010dak (https:\/\/aktivnosti.zagreb.hr\/gradske-cetvrti-19\/gornji-grad-medvescak\/ulice-i-trgovi-13433\/13433<\/a>) Dvoranski je pre\u010dac naveden bez ku\u0107nih brojeva. Ponegdje se, me\u0111utim, mo\u017ee prona\u0107i podatak da stra\u017enje dvori\u0161te Narodnoga doma HAZU-a nosi adresu Dvoranski pre\u010dac 1. U svakome slu\u010daju rije\u010d je, dakle, o najvi\u0161e jednome adresnom preimenovanju, a potencijalno i nijednome.<\/p>\n\n\n\n [22]<\/a> Park se nalazi na prostoru k.\u010d. 1456\/1, k.o. Centar, koja je, prema uvidu u vlasni\u010dke podatke, u cijelosti u vlasni\u0161tvu Grada Zagreba. Predlo\u017eeno imenovanje odnosi se na sam park uz Ilirski trg, a ne na cijelu \u010desticu \u2013 naime, gradski dokument potvr\u0111uje da na istoj \u010destici ve\u0107 postoji imenovano Vrazovo \u0161etali\u0161te.<\/p>\n\n\n\n [23]<\/a> Iako je \u017eivotopisom i kasnijom recepcijom ostao relativno kontroverzna osoba u okviru hrvatske historiografije 20. stolje\u0107a, Horvatov je prinos zagreba\u010dkoj povijesti neosporan \u2013 primjerice, Povijest realnih gimnazija u Zagrebu<\/em> (1930), Pro\u0161lost grada Zagreba <\/em>(1942), Zagreb: povijest hrvatskoga glavnog grada <\/em>(1942) itd. Op\u0161irniji \u017eivotopis na: https:\/\/hbl.lzmk.hr\/clanak\/horvat-rudolf<\/a>.<\/p>\n\n\n\n [24]<\/a> Ivan Kampu\u0161 i Igor Karaman priredili su knjigu Tisu\u0107ljetni Zagreb<\/em> (1975) koja je do\u017eivjela nekoliko izdanja te stekla iznimnu popularnost. Kampu\u0161 je 1979. i doktorirao na zagreba\u010dkoj temi: Privredni i dru\u0161tveni razvitak zagreba\u010dkog Gradeca od 13. do konca 16. stolje\u0107a<\/em>. Op\u0161irniji \u017eivotopis na: https:\/\/hbl.lzmk.hr\/clanak\/karaman-igor<\/a>; https:\/\/www.enciklopedija.hr\/clanak\/kampus-ivan<\/a>.<\/p>\n\n\n\n [25]<\/a> Autor, primjerice, djela Statut grada Zagreba od god. 1732. i Zbornik statuta grada Zagreba od godine 1773<\/em>. (1952), Ime grada Zagreba u pro\u0161losti <\/em>(1957) ili Povijest zagreba\u010dke trgovine<\/em> (1987). Op\u0161irniji \u017eivotopis na: https:\/\/hbl.lzmk.hr\/clanak\/herkov-zlatko<\/a>.<\/p>\n\n\n\n <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":6,"featured_media":55669,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2},"jetpack_post_was_ever_published":false},"categories":[48,3,17],"tags":[50,59,53,60,49,58,55,57,56,51,52,54],"class_list":["post-55668","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-istaknuto","category-novosti","category-rasprave","tag-emilij-laszowski","tag-hrvatski-drzavni-arhiv","tag-javne-povrsine","tag-kulturna-bastina","tag-lelja-dobronic","tag-muzej-grada-zagreba","tag-povijest-zagreba","tag-povjesnicari","tag-toponimija-zagreba","tag-zagreb","tag-zagrebacka-povijest","tag-zagrebacke-ulice"],"acf":{"facebook_opis":"Lelja Dobroni\u0107 i Emilij Laszowski zadu\u017eili su Zagreb kao malo koji istra\u017eiva\u010di gradske pro\u0161losti \u2013 za\u0161to onda u Zagrebu jo\u0161 nema ulice, trga ili parka koji bi nosili njihova imena?"},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/10\/Dobronic-Laszowski-Featured-Image.jpg?fit=1600%2C800&ssl=1","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[{"id":55319,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=55319","url_meta":{"origin":55668,"position":0},"title":"Predstavljanje knjige “Aleksander Laslo: Zagreb \u2013 arhitektura, arhitekti”","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"16. rujna 2026.","format":false,"excerpt":"Institut za povijest umjetnosti i Dru\u0161tvo arhitekata Zagreb pozivaju vas na predstavljanje knjige Aleksander Laslo: Zagreb \u2013 arhitektura, arhitekti objavljene u izdanju Instituta za povijest umjetnosti 2025. godine, koju je priredila dr. sc. Tamara Bja\u017ei\u0107 Klarin. Predstavljanje \u0107e se odr\u017eati u srijedu, 16. rujna 2026., u 18 sati, u prostorijama\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/09\/slika-4.png?fit=1200%2C747&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/09\/slika-4.png?fit=1200%2C747&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/09\/slika-4.png?fit=1200%2C747&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/09\/slika-4.png?fit=1200%2C747&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/09\/slika-4.png?fit=1200%2C747&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":53183,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=53183","url_meta":{"origin":55668,"position":1},"title":"Komemoracija za dr. sc. Snje\u0161ku Kne\u017eevi\u0107","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"12. svibnja 2026.","format":false,"excerpt":"Komemoracija za dr. sc. Snje\u0161ku Kne\u017eevi\u0107 (Zagreb, 9. 12. 1938. \u2013 Zagreb, 16. 10. 2025.), istaknutu povjesni\u010darku umjetnosti, znanstvenu savjetnicu, knji\u017eevnu prevoditeljicu i radijsku urednicu, odr\u017eat \u0107e se u srijedu, 13. svibnja 2026. godine s po\u010detkom u 19:00 sati u Dru\u0161tvu arhitekata Zagreba (Trg bana Jela\u010di\u0107a 3\/1). O znanstvenom, umjetni\u010dkom\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/snjeska-knezevic-sasa-zinaja.jpg?fit=900%2C563&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/snjeska-knezevic-sasa-zinaja.jpg?fit=900%2C563&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/snjeska-knezevic-sasa-zinaja.jpg?fit=900%2C563&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/snjeska-knezevic-sasa-zinaja.jpg?fit=900%2C563&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":52924,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52924","url_meta":{"origin":55668,"position":2},"title":"Tribina \u201cAntifa\u0161izam – povijest i perspektiva\u201d i izlo\u017eba “Slobodarski grad” na Filozofskom fakultetu u Zagrebu","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"6. svibnja 2026.","format":false,"excerpt":"Na dan 81. obljetnice oslobo\u0111enja Zagreba od fa\u0161izma i uo\u010di proslave na Trnjanskim kresovima dan kasnije, Klub studenata Filozofskog fakulteta (KSFF) i Klub studenata Fakulteta politi\u010dkih znanosti (KSFPZG) donose vam tribinu \u201cAntifa\u0161izam - povijest i perspektiva\u201d. Na tribini gostuju Zoran Pusi\u0107, aktivist i predsjednik Antifa\u0161isti\u010dke lige Republike Hrvatske i Jovan\u2026","rel":"","context":"U "Izlo\u017ebe"","block_context":{"text":"Izlo\u017ebe","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=10"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/KSFF.jpg?fit=512%2C640&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200},"classes":[]},{"id":54829,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=54829","url_meta":{"origin":55668,"position":3},"title":"Jak\u0161a Ragu\u017e, Slaven Ru\u017ei\u0107, “SPECIJALNA JEDINICA POLICIJE \u201eGROF\u201c POLICIJSKE UPRAVE DUBROVNIK U DOMOVINSKOM RATU 1991. \u2013 1996.”","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"28. srpnja 2026.","format":false,"excerpt":"Autori: dr. sc. Jak\u0161a Ragu\u017e, dr. sc. Slaven Ru\u017ei\u0107 Udruga Specijalne jedinice policije \u201eGrof\u201c Dubrovnik, Hrvatski institut za povijest, Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, Dubrovnik \u2013 Zagreb, 2026. U Dubrovniku je 5. svibnja 2026. odr\u017eana promocija znanstvene monografije \u201eSpecijalna jedinica policije Grof Policijske uprave Dubrovnik u Domovinskom ratu 1991.-1996., autora\u2026","rel":"","context":"U "Knjige"","block_context":{"text":"Knjige","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=8"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/07\/Grof.jpg?fit=845%2C1200&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/07\/Grof.jpg?fit=845%2C1200&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/07\/Grof.jpg?fit=845%2C1200&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/07\/Grof.jpg?fit=845%2C1200&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":53739,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=53739","url_meta":{"origin":55668,"position":4},"title":"Javna tribina \u201eNaslje\u0111e Hermana Boll\u00e9a u Zagrebu\u201c","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"26. svibnja 2026.","format":false,"excerpt":"Javna tribina \u201eNaslje\u0111e Hermana Boll\u00e9a u Zagrebu\u201c odr\u017eat \u0107e se u \u010detvrtak, 28. svibnja 2026., u 18:00 sati u Multimedijalnoj dvorani Gradske knji\u017enice Knji\u017enice grada Zagreba (Star\u010devi\u0107ev trg 4). Tribina se odr\u017eava u suradnji s projektom \u201eArhitektura i kultura stanovanja u Zagrebu 1880.\u20131940.\u201c, koji se provodi na Institutu za povijest\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/arhzag-ipu-kgz-letak-20260528.jpg?fit=900%2C563&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/arhzag-ipu-kgz-letak-20260528.jpg?fit=900%2C563&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/arhzag-ipu-kgz-letak-20260528.jpg?fit=900%2C563&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/arhzag-ipu-kgz-letak-20260528.jpg?fit=900%2C563&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":54456,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=54456","url_meta":{"origin":55668,"position":5},"title":"Promocija knjige “Dotr\u0161\u010dina”","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"3. srpnja 2026.","format":false,"excerpt":"Promocija knjige Dotr\u0161\u010dina odr\u017eat \u0107e se utorak, 7. 7. 2026. u 19 sati u dvorani KIC-a u Zagrebu (Preradovi\u0107eva 5). Spomen-park Dotr\u0161\u010dina najva\u017eniji je zagreba\u010dki memorijalni prostor, mjesto najve\u0107eg masovnog zlo\u010dina u povijesti glavnoga grada, najva\u017enija lokacija Holokausta u Zagrebu i jedno od namasovnijih strati\u0161ta II. svjetskog rata u Hrvatskoj.\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/07\/sanjin-kastelan.webp?fit=1170%2C662&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/07\/sanjin-kastelan.webp?fit=1170%2C662&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/07\/sanjin-kastelan.webp?fit=1170%2C662&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/07\/sanjin-kastelan.webp?fit=1170%2C662&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/07\/sanjin-kastelan.webp?fit=1170%2C662&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]}],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/55668","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/6"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=55668"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/55668\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":55686,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/55668\/revisions\/55686"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/55669"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=55668"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=55668"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=55668"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Veliki istra\u017eiva\u010di zagreba\u010dke pro\u0161losti<\/strong><\/h2>\n\n\n\n
Gdje smjestiti ulice?<\/strong><\/h2>\n\n\n\n
\n\n\n\n