{"id":55552,"date":"2026-10-02T11:55:00","date_gmt":"2026-10-02T09:55:00","guid":{"rendered":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=55552"},"modified":"2026-10-02T10:14:09","modified_gmt":"2026-10-02T08:14:09","slug":"mir-kao-slijepa-tocka-historiografije-razgovor-s-valentinom-otmacic-povodom-objavljivanja-knjige-oaze-mira-u-pustosima-rata","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=55552","title":{"rendered":"Mir kao slijepa to\u010dka historiografije \u2013 razgovor s Valentinom Otma\u010di\u0107 povodom objavljivanja knjige “Oaze mira u pusto\u0161ima rata”"},"content":{"rendered":"\n

Valentina Otma\u010di\u0107<\/strong> znanstvenica je, edukatorica i prakti\u010darka u podru\u010dju mira, transformacije sukoba i ljudskih prava. Zaposlena je u Centru za studije mira i konflikata na Sveu\u010dili\u0161tu u Rijeci te je zamjenica predstojnika Centra. Doktorirala je studije mira na Sveu\u010dili\u0161tu u Bradfordu na temu \u201eOdupiranje podjeli po etni\u010dkim linijama: studija slu\u010daja dvije zajednice koje su izazivale diskurse rata tijekom jugoslavenskog sukoba 1991-1995. godine”, a magistrirala razrje\u0161avanje sukoba na Otvorenom sveu\u010dili\u0161tu u Barceloni i kulturu mira, sukoba, obrazovanja i ljudskih prava na Sveu\u010dili\u0161tu u Granadi. Njezini glavni istra\u017eiva\u010dki interesi vezani su uz otpor nasilju, konstruktivnu transformaciju sukoba i studije sje\u0107anja. Knjiga Oaze mira u pusto\u0161ima rata. Konstruktivni otpor nasilju 1990-ih u lokalnim zajednicama Gorskog kotara i Tuzle<\/em><\/a> objavljena je ove godine u nakladi Srednje Europe, a rije\u010d je o hrvatskom prijevodu njezine knjige Resisting Inter-Ethnic Violence: Community Approaches to Conflict Transformation in Croatia and Bosnia-Herzegovina<\/em>, objavljene 2025. u izdanju Routledgea, povodom \u010dijeg smo objavljivanja i vodili ovaj razgovor.<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

1. Knjigu otvarate anegdotom o kolegi znanstveniku koji na konferenciji uzdahne: “Mi naprosto imamo previ\u0161e pro\u0161losti!”, misle\u0107i na optere\u0107enost zlo\u010dinima iz ratova 1990-ih. Vi na to odgovarate da nemate previ\u0161e pro\u0161losti, nego previ\u0161e jedne vrste pro\u0161losti, one nasilne, dok se o povijesti otpora nasilju gotovo ne govori. Otkuda usmjerenost akademske zajednice, medija i javnosti isklju\u010divo na rat i nasilje?<\/strong><\/em><\/p>\n\n\n\n

Mislim da je nekoliko klju\u010dnih razloga za sna\u017enu usmjerenost cjelokupnog dru\u0161tva na teme rata i nasilja. Rije\u010d je svakako o politi\u010dki i poslovno isplativim temama, uvijek dobrodo\u0161lim za mobilizaciju javnosti i kapitala. Vojna industrija vrlo je utjecajna i ima potrebu za ratovima, a politi\u010dari najbolje prolaze kad sebe predstavljaju kao za\u0161titnike svog naroda koji \u0107e ga obraniti od \u201ezlih drugih\u201c. Pored toga, u Hrvatskoj je Domovinski rat mnogima svetinja, on ima \u010dak i svoje dostojanstvo, pa nije neobi\u010dno da je mnogima privla\u010dna tema.<\/p>\n\n\n\n

Zvu\u010di \u010dudno, ali ljude je doista lak\u0161e mobilizirati za rat nego za mir. To je, pored ostalog, i zato jer nasilje i rat po\u010divaju na primarnim i vrlo bazi\u010dnim emocijama poput straha i bijesa, dok izgradnja mira zahtijeva kompleksnije emocije poput nade te slo\u017eene procese poput dugoro\u010dnog razmi\u0161ljanja i imaginacije.<\/p>\n\n\n\n

Na\u0161i su ud\u017ebenici povijesti napisani kao povijest ratova, muzeji, spomenici i slu\u017ebeni praznici uglavnom posve\u0107eni onima koji su ratovali ili bili \u017ertve ratova itd. Time je i na\u0161e razmi\u0161ljanje o pro\u0161losti \u2013 a posljedi\u010dno tome i o budu\u0107nosti \u2013 formirano kroz normalizaciju rata. <\/strong>Istovremeno, mir ne istra\u017euju \u010dak ni znanstvenici na mirovnim studijima, o njemu se malo govori i pi\u0161e, \u0161to ima brojne negativne posljedice. Mir se do\u017eivljava ili kao ne\u0161to samorazumljivo ili kao nedosti\u017ean ideal za naivne. Takvo razmi\u0161ljanje u oba slu\u010daja je pogubno, jer je mir ne\u0161to u \u0161to treba ulagati i \u0161to treba aktivno graditi.<\/p>\n\n\n\n

2. Gorski kotar i Tuzla vrlo se razlikuju – ruralna zajednica s dvije nacionalne zajednice naspram urbanog, industrijskog grada s tri. \u0160to vas je iznenadilo kad ste usporedili te dvije studije slu\u010daja? Koliko su mehanizmi otpora zapravo bili sli\u010dni unato\u010d tako razli\u010ditim kontekstima?<\/strong><\/em><\/p>\n\n\n\n

Nakon \u0161to sam izradila dvije zasebne studije slu\u010daja, po jednu za svaku od ovih zajednica, iznenadio me velik broj sli\u010dnosti u metodama otpora nacionalnim podjelama i nasilju koje su one primijenile tokom rata.<\/p>\n\n\n\n

Prva i vrlo va\u017ena sli\u010dnost \u2013 u obje zajednice na prvim demokratskim izborima nisu pobijedile nacionalisti\u010dke stranke, ve\u0107 umjerene politi\u010dke opcije. U oba slu\u010daja iskristalizirala se va\u017enost lokalnog vodstva i njegove sna\u017ene strate\u0161ke odrednice u o\u010duvanju \u017eivota svih stanovnika, bez obzira na nacionalnu pripadnost. Lokalno vodstvo Gorskog kotara i Tuzle pokazalo je da se i u izvanrednim okolnostima poput ratnih mo\u017ee i mora o\u010duvati vladavina prava. Pritom je \u010desto podsje\u0107alo na pozitivnu pro\u0161lost, na sve ono \u0161to su \u010dlanovi zajednice razli\u010ditih nacionalnosti u pro\u0161losti u\u010dinili zajedno.<\/p>\n\n\n\n

Tako\u0111er, u obje zajednice primijetila sam sna\u017enu privr\u017eenost lokalnom kolektivnom identitetu, tj. ponos stanovnika zbog pripadnosti zajednici Gorana i zajednici gra\u0111ana Tuzle. Za razliku od nacionalnih identiteta koji su poprimili nasilna obilje\u017eja, te je najve\u0107a vrijednost postala umrijeti ili ubijati za vlastitu naciju, ove teritorijalno definirane identitete obilje\u017eavale su vrijednosti poput uklju\u010divosti, me\u0111usobne solidarnosti i vrednovanja heterogenosti.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Pored lokalnog vodstva, u obje zajednice klju\u010dnu ulogu odigrali su nenacionalisti\u010dki mediji, koji su odgovorno izvje\u0161tavali ne \u0161ire\u0107i paniku ili nacionalnu netrpeljivost. Ovo su samo neki od klju\u010dnih zajedni\u010dkih obilje\u017eja otpora, kojih je bilo toliko da sam u zadnjem poglavlju knjige poku\u0161ala ponuditi okvir za otpor nacionalnim podjelama i nasilju u multinacionalnim zajednicama.<\/p>\n\n\n\n

3. Vi u knjizi odbacujete termin “su\u017eivot” u korist “oaze mira”, slijede\u0107i svoje sugovornike koji ka\u017eu da “su\u017eivot” ne postoji, nego samo \u017eivot. Ako je “su\u017eivot” jezik kojim se slu\u017ebeno govori o pomirenju, a va\u0161i sugovornici taj jezik odbacuju kao ne\u0161to \u0161to im je izvana nametnuto, \u0161to to govori o raskoraku izme\u0111u toga kako institucije\/akademija\/me\u0111unarodna zajednica misle o multietni\u010dnosti i kako je stvarno \u017eive ljudi koji su je uspjeli sa\u010duvati?<\/strong><\/em><\/p>\n\n\n\n

Drago mi je da je proteklih godina, barem u akademskoj zajednici, porasla svijest o tome da se mir ne mo\u017ee graditi samo \u201eodozgo\u201c i prema unaprijed definiranim shemama, ili, kako je to rekao Roger Mac Ginty \u2013  \u201e\u0161ablonskim me\u0111unarodnim intervencijama\u201c, \u0161to je desetlje\u0107ima bio slu\u010daj. Izgradnja mira u svim, pa tako i u multietni\u010dkim dru\u0161tvima, proces je koji pored nekih op\u0107ih na\u010dela uklju\u010duje i brojne lokalne specifi\u010dnosti, norme, obi\u010daje i sli\u010dno. Mogli bismo re\u0107i da je svaki mir \u2013 autohton. <\/strong>Nadam se da \u0107e to, pored znanstvene, prepoznati i zajednica politi\u010dara i prakti\u010dara, svih koji su uklju\u010deni u procese izgradnje mira, kao i same lokalne zajednice uklju\u010dene u te procese.<\/p>\n\n\n\n

\u0160ablonski pristup razumijevanju i izgradnji mira donio je mnogo negativnih posljedica koje u budu\u0107nosti moramo izbje\u0107i. Pritom je va\u017eno puno se ozbiljnije posvetiti razumijevanju lokalnih dinamika i strategija mira, koje postoje u svim dru\u0161tvima, a dosad su uglavnom bile zanemarivane.<\/p>\n\n\n\n

4. Kriti\u010dari koncepta “su\u017eivota” i sli\u010dnih modela multietni\u010dnosti ponekad ka\u017eu da takvi modeli u praksi tra\u017ee od ljudi da ubla\u017ee ili sakriju etni\u010dki identitet radi mira. Je li to bio slu\u010daj u Gorskom kotaru i Tuzli, ili je oaza mira zapravo bila mjesto gdje se etni\u010dki identitet mogao slobodnije i sigurnije \u017eivjeti nego u ostatku zemlje?<\/strong><\/em><\/p>\n\n\n\n

Moj izazov s tvrdnjama da ljudi ubla\u017eavaju ili skrivaju svoj etni\u010dki identitet jest taj \u0161to takve tvrdnje zasnivaju na dvjema problemati\u010dnim pretpostavkama: prvo, da je svim ljudima etni\u010dki ili nacionalni identitet va\u017ean, i drugo, da mi to\u010dno znamo koji su aspekti tog identiteta ljudima va\u017eni. I to je, mogli bismo re\u0107i, primjer \u0161ablonskog pristupa etni\u010dkom identitetu, gdje mi pretpostavljamo da o ljudima znamo ne\u0161to \u0161to je zapravo vrlo intimno i osobno.<\/strong> Na primjer, neki \u0107e re\u0107i \u2013 Srbi u Gorskom kotaru ne pi\u0161u \u0107irilicom, to je sigurno zato jer prikrivaju taj dio svog identiteta. No tko je, kada i kako utvrdio da je ve\u0107ini Srba u Gorskom kotaru \u0107irilica doista va\u017ena?<\/p>\n\n\n\n

Nijedan od mojih sudionika u istra\u017eivanju nije mi rekao, ili insinuirao, da je 1990-ih morao prikrivati pojedine aspekte svog etni\u010dkog identiteta, ni u Tuzli ni u Gorskom kotaru. Ono \u0161to jesam primijetila, kao \u0161to sam ranije spomenula, jest \u010desta privr\u017eenost lokalnom, teritorijalnom, transetni\u010dkom kolektivnom identitetu, tj. sna\u017ean osje\u0107aj pripadnosti zajednici Gorana i zajednici gra\u0111ana Tuzle. Sadr\u017eaj tog lokalnog identiteta \u010desto je bio u koliziji sa sadr\u017eajem nacionalnih i etni\u010dkih identiteta, \u0161to je kod pojedinih ljudi dovodilo do nelagode i tenzije lojalnosti.<\/p>\n\n\n\n

5. U zaklju\u010dku pi\u0161ete da pri\u010de o Gorskom kotaru i Tuzli spadaju u kategoriju “subverzivnih” ili “opasnih sje\u0107anja” jer naru\u0161avaju uvrije\u017eene pretpostavke o identitetu i dovode u pitanje neizbje\u017enost nasilja. Koliko je danas prostor za takva sje\u0107anja u Hrvatskoj \u0161iri ili u\u017ei nego kad ste po\u010dinjali istra\u017eivanje prije desetak godina i \u0161to je na to utjecalo?<\/strong><\/em><\/p>\n\n\n\n

Sje\u0107anje na o\u010duvanje multietni\u010dkog \u017eivota i otpor nacionalizmu u Gorskom kotaru i Tuzli subverzivno je iz vi\u0161e razloga. Ono dovodi u pitanje op\u0107e razumijevanje ratova u Hrvatskoj i Bosi i Hercegovini te definiciju me\u0111usobnih suparnika ili, ako ba\u0161 ho\u0107ete, neprijatelja u tim sukobima. Va\u017eno je i to da ta sje\u0107anja \u0161ire prostor promi\u0161ljanja budu\u0107nosti na ovim prostorima.<\/p>\n\n\n\n

Budu\u0107i da nacionalne politike u obje zemlje svoje strategije ostanka na vlasti i dalje uvelike zasnivaju na strahu od \u201eonih drugih\u201c, od ponavljanja pro\u0161losti, a sebe i dalje prikazuju kao \u201ejedine za\u0161titnike vlastite nacije\u201c, ovakva sje\u0107anja nikako nisu dobrodo\u0161la u tom kontekstu. Zato se ona nastoje suzbiti dvjema strategijama: ignoriranjem tih iskustava dok god je to mogu\u0107e, s ciljem da ona umru zajedno s akterima koji su \u010duvali lokalni mir 1990-ih, ili delegitimiranjem tih iskustava kad ignoriranje nije mogu\u0107e ili ne donosi \u017eeljene rezultate.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Prostor za ovakva sje\u0107anja nije se suzio, problem je u tome \u0161to taj prostor koristi vrlo malo ljudi. \u010cini mi se da globalni kontekst galopiraju\u0107e militarizacije, u kojem nas se nastoji uvjeriti da je rat jedina mogu\u0107a i jedina zamisliva budu\u0107nost, \u010dini rad na promicanju ovih iskustava jo\u0161 hitnijim i va\u017enijim. Postoje zajednice koje su sve svoje karte stavile na izgradnju mira, i u tome uspjele. To je poruka koju moramo \u0161iriti.<\/p>\n\n\n\n

6. Na tragu prethodnog pitanja, postoji li danas politi\u010dka ili institucionalna volja u Hrvatskoj da se ovakva lokalna iskustva otpora nasilju istra\u017euju i u\u010de u \u0161kolama, ili ostaju marginalna tema? Nastavno na to, \u0161to bi trebalo promijeniti da ova vrsta istra\u017eivanja dobije vi\u0161e prostora?<\/strong><\/em><\/p>\n\n\n\n

Prostor istra\u017eivanja, podu\u010davanja i promicanja lokalnih iskustava otpora nasilju ovisi o svima nama. Mislim da ne trebamo \u010dekati da nas slu\u017ebene institucije pozovu u taj prostor, jer su izgledi za takvo \u0161to gotovo nepostoje\u0107i. Zato mi sami \u2013 znanstveni istra\u017eiva\u010di i istra\u017eiva\u010dice, profesori, nastavnice, umjetnici, novinarke i brojne druge profesije \u2013 trebamo puno intenzivnije djelovati u tom prostoru i \u0161iriti ga bez obzira na okolnosti. <\/strong>Drugim rije\u010dima, ne trebamo \u010dekati politi\u010dku i institucionalnu volju, nego ju stvarati.<\/p>\n\n\n\n

7. Budu\u0107i da intervju vodimo za portal koji prati historiografiju, zanima me: gdje vidite razlike, a gdje preklapanje izme\u0111u va\u0161eg pristupa i onoga kako bi ovoj temi pristupio povjesni\u010dar? \u0160to studije mira i transformacije sukoba mogu ponuditi historiografiji ratova 1990-ih?<\/strong><\/em><\/p>\n\n\n\n

Studije mira i konflikata temelje se na interdisciplinarnom pristupu, u kojem zna\u010dajnu ulogu ima vi\u0161e dru\u0161tvenih i humanisti\u010dkih znanosti. Pored povijesti, tu su svakako i spoznaje iz podru\u010dja sociologije, psihologije, prava, politologije i nekih drugih disciplina. Na primjer, ja u svom istra\u017eivanju dinamika i strategija kojima su se slu\u017eile zajednice Gorskog kotara i Tuzle u otporu nasilju i nacionalnim podjelama koristim brojne radove iz podru\u010dja socijalne psihologije te politi\u010dkih znanosti. Mislim da moj rad historiografiji ratova 1990-ih donosi jednu sasvim novu i neistra\u017eenu perspektivu te se nadam da \u0107e se povjesni\u010dari dodatno za nju zainteresirati.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Pored toga, znanstvenici koji su se specijalizirali u podru\u010dju mira i sukoba iznjedrili su neke nove koncepte i potencijalna nova tuma\u010denja povijesnih doga\u0111anja koja, vjerujem, mogu itekako koristiti povjesni\u010darima. Primjerice, Johan Galtung, jedan od osniva\u010da studija mira i konflikata, donosi vrlo va\u017enu paradigmu razumijevanja nasilja kroz interakciju direktnog, strukturnog i kulturnog nasilja, te upu\u0107uje na me\u0111usobnu povezanost tih triju kategorija. Novije generacije stru\u010dnjaka u podru\u010dju mira i sukoba pozivaju na istra\u017eivanje tzv. svakodnevnog mira (eng. everyday peace<\/em>), \u0161to bi povjesni\u010darima moglo biti itekako zanimljivo.<\/p>\n\n\n\n

8. Mirovne teme u javnosti se \u010desto percipiraju kao “\u017eenske”, a nerijetko i sekundarne u odnosu na (mu\u0161ku) politi\u010dku i vojnu historiju. Susre\u0107ete li se s tim stereotipom kao istra\u017eiva\u010dica koja radi upravo na temi mira i transformacije sukoba, i kako na to (ako uop\u0107e) odgovarate?<\/strong><\/em><\/p>\n\n\n\n

Mislim da je jedan od najve\u0107ih izazova s kojima se susre\u0107em ja, kao i druge kolegice i kolege koji se bave temom mira i transformacije sukoba, vezan uz nedostatak poznavanja i uva\u017eavanja osnovnih pojmova vezanih uz teoriju i praksu mira i sukoba. Taj je nedostatak prisutan kako u op\u0107oj javnosti tako i u velikom dijelu akademske zajednice. On nije neobi\u010dan, s obzirom na potpuni izostanak obrazovnih programa koji se bave temama mira i sukoba na svim razinama. Hrvatska je jedna od malobrojnih zemalja Europe koje nemaju nijedan studijski program koji se bavi konfliktologijom i irinologijom, povrh nekoliko dobrodo\u0161lih, ali izoliranih kolegija na pojedinim fakultetima.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

To je neka vrsta za\u010daranog kruga – normalizacije rata i op\u0107a militarizacija dru\u0161tva, koji svakako imaju sna\u017enu rodnu dimenziju, te\u0161ko se mogu prekinuti u dru\u0161tvu koje nema osnovna znanja o temama mira i sukoba. Otud i fokus na vojnu povijest, i pogre\u0161no poistovje\u0107ivanje mira sa sigurno\u0161\u0107u i obranom. <\/strong>A onda i nemogu\u0107nost dru\u0161tva da zamisli i krene graditi dru\u0161tvo u kojem \u0107e se sukobi transformirati na nenasilan na\u010din. <\/p>\n\n\n\n

9. Nakon godina bavljenja ovom temom i desetlje\u0107a rada u ratom pogo\u0111enim zajednicama diljem svijeta, biste li sebe opisali kao optimistkinju? Odakle crpite tu perspektivu? Tako\u0111er, je li bilo trenutaka kad ste posumnjali u tezu o tome da je nenasilje mogu\u0107e \u010dak i u najgorim okolnostima – odnosno, kad vam se u\u010dinilo da je nasilje ipak neizbje\u017eno?<\/strong><\/em><\/p>\n\n\n\n

Htjela bih naglasiti va\u017enu razliku izme\u0111u sukoba i nasilja, koja se \u010desto previ\u0111a. Sna\u017eno podr\u017eavam kori\u0161tenje, pa i povremenu eskalaciju sukoba radi ostvarivanja ljudskih prava i izgradnje boljeg dru\u0161tva, no dr\u017eim da je jedini opravdani na\u010din za to \u2013 nenasilan na\u010din. Nikad mi se nije u\u010dinilo da se iz nasilja mo\u017ee izroditi ne\u0161to dobro. Ono \u0161to vidim na svakom koraku je da jedino \u0161to nasilje donosi \u2013 u obitelji, me\u0111u skupinama u dru\u0161tvu, na me\u0111unarodnom planu \u2013 jo\u0161 vi\u0161e nasilja. Tako\u0111er primje\u0107ujem da je razlog za\u0161to ljudi ne vjeruju u nenasilje taj \u0161to se za njim pose\u017ee prekasno<\/strong>. Kad krene pucnjava, onda je te\u0161ko tra\u017eiti nenasilna rje\u0161enja. Ali ono \u0161to smo u\u010dinili \u2013 ili propustili u\u010diniti \u2013 danima, mjesecima pa i godinama prije nego je pucnjava krenula, to je va\u017eno. Tad se gradi nenasilna, konstruktivna promjena. Rad na izgradnji mira \u010desto je pun frustracija, ali koji vrijedan rad to nije?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

Intervju je provela Senna \u0160imek<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

Intervju je iza\u0161ao uz financijsku potporu Ministarstva kulture i medija RH<\/em>. Odgovornost za sadr\u017eaj teksta isklju\u010divo je na autorima i portalu te ni u kojem slu\u010daju ne odra\u017eava stavove Ministarstva.<\/em><\/p>\n\n\n\n

\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":6,"featured_media":55590,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2},"jetpack_post_was_ever_published":false},"categories":[14,48,3],"tags":[],"class_list":["post-55552","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-intervjui","category-istaknuto","category-novosti"],"acf":{"facebook_opis":"S Valentinom Otma\u010di\u0107 razgovarali smo o knjizi \"Oaze mira u pusto\u0161ima rata\", otporu nasilju 1990-ih te o tome \u0161to studije mira mogu ponuditi historiografiji."},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/10\/PIXSELL-Sandra-Simunovic-Foto.jpg?fit=1536%2C686&ssl=1","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[{"id":54137,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=54137","url_meta":{"origin":55552,"position":0},"title":"Poziv za prijavu radova za znanstveno-knji\u017eevni skup Dana Marije Juri\u0107 Zagorke: Rod, rat i mir","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. lipnja 2026.","format":false,"excerpt":"Centar za \u017eenske studije Zagreb u suradnji s Odsjekom za komparativnu knji\u017eevnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu i Odjelom za komunikologiju, medije i novinarstvo Sveu\u010dili\u0161ta Sjever objavljuje Poziv na znanstveno-knji\u017eevni skup s me\u0111unarodnim sudjelovanjem: ROD, RAT I MIR koji \u0107e se odr\u017eati u sklopu Dana Marije Juri\u0107 Zagorke, 27. i 28.\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/06\/Dani-MJZ-web.png?fit=768%2C382&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/06\/Dani-MJZ-web.png?fit=768%2C382&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/06\/Dani-MJZ-web.png?fit=768%2C382&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/06\/Dani-MJZ-web.png?fit=768%2C382&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":55233,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=55233","url_meta":{"origin":55552,"position":1},"title":"Poziv na iskaz interesa: KonKoop Early Career Lab","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"8. rujna 2026.","format":false,"excerpt":"Istra\u017eiva\u010dka mre\u017ea KonKoop (Cooperation and Conflict in Eastern Europe), koju \u010dini konzorcij njema\u010dkih akademskih i istra\u017eiva\u010dkih institucija, uklju\u010duju\u0107i Leibniz Institut za isto\u010dnu i jugoisto\u010dnu Europu (IOS) iz Regensburga, poziva mlade istra\u017eiva\u010de da se prijave za sudjelovanje u novoosnovanom \"Early Career Labu\" (ECL). Program je besplatan i namijenjen doktorandima, mladim postdoktorandima\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/06\/IOS_Institut.jpg?fit=800%2C533&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/06\/IOS_Institut.jpg?fit=800%2C533&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/06\/IOS_Institut.jpg?fit=800%2C533&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/06\/IOS_Institut.jpg?fit=800%2C533&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":54592,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=54592","url_meta":{"origin":55552,"position":2},"title":"Rashid I. Khalidi, “Stogodi\u0161nji rat protiv Palestine”","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"14. srpnja 2026.","format":false,"excerpt":"Hrabro, briljantno i referentno, ovo izvanredno djelo s polja povijesne znanosti tako\u0111er obiluje dramati\u010dno\u0161\u0107u i zapanjuju\u0107om naracijom. Khalidi iznosi uvjerljive dokaze za preispitivanje konvencionalnog zapadnja\u010dkog poimanja spomenute teme, a njegova knjiga predstavlja prekretnicu u prou\u010davanju arapsko-izraelskog sukoba. Avi Shlaim, autor knjige The Iron Wall: Israel and the Arab World Stogodi\u0161nji\u2026","rel":"","context":"U "Knjige"","block_context":{"text":"Knjige","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=8"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/07\/PK_Stogodisnji-Rat-Protiv-Palestine.jpg?fit=660%2C417&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/07\/PK_Stogodisnji-Rat-Protiv-Palestine.jpg?fit=660%2C417&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/07\/PK_Stogodisnji-Rat-Protiv-Palestine.jpg?fit=660%2C417&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x"},"classes":[]},{"id":54550,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=54550","url_meta":{"origin":55552,"position":3},"title":"Mislav Gabelica, “SVE\u0106ENIK I POLITI\u010cAR JURAJ TOMAC (1866. \u2013 1930.)”","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"10. srpnja 2026.","format":false,"excerpt":"Kao 53. knjiga Biblioteke STUDIJE Instituta dru\u0161tvenih znanosti Ivo Pilar objavljena je studija dr. sc. Mislava Gabelice SVE\u0106ENIK I POLITI\u010cAR JURAJ TOMAC (1866. \u2013 1930.) Mislav GabelicaSVE\u0106ENIK I POLITI\u010cAR JURAJ TOMAC (1866. \u2013 1930.)Biblioteka Studije. \u2013 Knjiga 53.Institut dru\u0161tvenih znanosti Ivo PilarZagreb, 2026. \u2013 216 str.ISBN 978-953-8404-52-8 Sadr\u017eaj Uvod Obiteljske\u2026","rel":"","context":"U "E-knjige"","block_context":{"text":"E-knjige","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=19"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/07\/SiPJT_naslovnica.jpg?fit=543%2C497&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/07\/SiPJT_naslovnica.jpg?fit=543%2C497&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/07\/SiPJT_naslovnica.jpg?fit=543%2C497&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x"},"classes":[]},{"id":42895,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=42895","url_meta":{"origin":55552,"position":4},"title":"Dragan Popovi\u0107, \u201eRat se\u0107anja u Srbiji 1980-1990.\u201c","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"23. listopada 2024.","format":false,"excerpt":"U izdanju Biblioteke XX vek upravo je objavljena knjiga Dragana Popovi\u0107a \u201eRat se\u0107anja u Srbiji 1980-1990.\u201c Dragan Popovi\u0107 (Kraljevo, 1980) je istori\u010dar i dugogodi\u0161nji aktivista za za\u0161titu ljudskih prava iz Beograda. Osnovne i master studije zavr\u0161io je na Pravnom fakultetu u Beogradu, a doktorsku disertaciju pod naslovom \u201ePromene u politici\u2026","rel":"","context":"U "Knjige"","block_context":{"text":"Knjige","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=8"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2024\/10\/Rat_secanja.jpg?fit=450%2C652&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200},"classes":[]},{"id":53994,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=53994","url_meta":{"origin":55552,"position":5},"title":"Doga\u0111anja CKPIS-a: Predavanje Melvina Bernarda o dodjeli stanova u kasnom socijalizmu","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"10. lipnja 2026.","format":false,"excerpt":"U organizaciji sveu\u010dili\u0161nog Centra za kulturolo\u0161ka i povijesna istra\u017eivanja socijalizma \u2013 u utorak, 2. lipnja 2026., u 17.00 sati u dv. 221\u00a0na Filozofskom fakultetu u Puli (Negrijeva 6, prvi kat) \u2013 gostuju\u0107e javno predavanje pod naslovom Workers\u2019 Self-Management in Practice: Company Housing Distribution in Late Socialist Yugoslavia\u00a0odr\u017eao\u00a0je\u00a0Melvin Bernard, doktorand na\u00a0\u00c9cole\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/06\/Bernard-scaled.jpg?fit=1200%2C578&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/06\/Bernard-scaled.jpg?fit=1200%2C578&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/06\/Bernard-scaled.jpg?fit=1200%2C578&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/06\/Bernard-scaled.jpg?fit=1200%2C578&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/06\/Bernard-scaled.jpg?fit=1200%2C578&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]}],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/55552","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/6"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=55552"}],"version-history":[{"count":7,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/55552\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":55618,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/55552\/revisions\/55618"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/55590"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=55552"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=55552"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=55552"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}