U svojevrsnom autobiografskom romanu Periodni sustav<\/em> talijanski klasik Primo Levi kroz 21 pri\u010du naslovljenu po kemijskim elementima donosi pripovijest o svom \u017eivotu i povijesti svoje obitelji, ali i Italije i Europe, vi\u0111ene kroz kaleidoskop kemije \u2013 na beskrajno uzbudljiv na\u010din, pomjeraju\u0107i spoznajne granice o svijetu i \u017eivotu.<\/p>\n\n\n\n Ako je Periodni sustav<\/em> biografija, onda to sigurno nije samo biografija Prima Levija, ve\u0107 i poku\u0161aj pisanja biografije svih ljudi, pa i sveg \u017eivog svijeta na zemlji. Za Levija preci nisu samo pradjedovi, nego i simpati\u010dni atom ugljika koji je krenuo od stijene vapnenca, a zavr\u0161io u njegovu mozgu, otkuda upravlja njegovom rukom. \u201cBio sam zapravo romantik, pa me i u kemiji zanimao njen romanti\u010dni aspekt, nadao sam se (\u2026) do\u0107i u posjed klju\u010da svemira, razumjeti krajnji razlog svega. Danas znam da krajnji razlog ne postoji, ili bar tako mislim\u2026\u201d pisao je Levi 1984. prijatelju Tulliju Reggeu, fizi\u010daru. Rije\u010d je, dakle, o stvarima u kozmosu. No ono alkemijsko u pisanju Prima Levija ovom kemijskom nudi i opreku: kozmos u stvarima.<\/p>\n\n\n\n Periodni sustav<\/em> govori nam i o pomirenju homo poeticusa<\/em> i homo sapiensa<\/em>, koje zdru\u017euje zajedni\u010dka \u017eudnja za nala\u017eenjem reda u kaosu. Oni to \u010dine na dva prividno razli\u010dita, ali zapravo bliska na\u010dina. Svako poglavlje knjige pred homo sapiensa<\/em> postavlja jedan, uvijek vrlo konkretan problem, primjerice kako iz odre\u0111enog kemijskog spoja izolirati odre\u0111eni kemijski element. Do rje\u0161enja se, me\u0111utim, dolazi tek poznavanjem du\u0161e toga kemijskog elementa, njegovih strasti i slabosti, sposobno\u0161\u0107u intuitivnog predvi\u0111anja njegova pona\u0161anja. Osim toga, pravo razumijevanje danog doga\u0111aja nastupa poslije, zapravo tek u \u010dinu pisanja. \u010cinom izricanja homo poeticus<\/em> obja\u0161njava znanstvenika, a geometrijska ljepota nadrasta inteligenciju. O\u010dituje se tako barem uvjetna pobjeda iskaza nad iskustvom i teksta nad izvantekstualnim. \u2014 Iva Grgi\u0107 Maroevi\u0107<\/p>\n\n\n\n Primo Levi<\/strong> (Torino, 1919.\u20131987.) talijanski je pjesnik, prevodi\u00adtelj, pripovjeda\u010d, romanopisac i esejist. Po temeljnoj izobrazbi kemi\u010dar, u svijet knji\u017eevnosti zakora\u010duje svjedo\u010de\u0107i o osobnom iskustvu Holokausta, objaviv\u0161i 1947. roman Zar je to \u010dovjek<\/em> ( Se questo \u00e8 un uomo<\/em>). Logora\u0161kom iskustvu autor se navra\u0107a i \u010detrdeset godina poslije u svojoj knjizi antropolo\u0161kih eseja Utopljenici i spa\u0161eni<\/em> (I sommersi e i salvati<\/em>), koja se zbog iznenadne smrti prometnula u Levijevo testamentarno djelo. Autobiografski su sna\u017eno obilje\u017eena i druga dva Levijeva djela: Smiraj<\/em> (La tregua<\/em>, 1963.), u kojem tematizira povratak iz logora kroz netom oslobo\u0111enu Europu, i Periodni sustav<\/em> ( Il sistema periodico<\/em>, 1975.), dvadeset kratkih proza od kojih svaka za naslov ima ime nekog kemijskog elementa, spajaju\u0107i iskustvo znanstvenika i tih godina ve\u0107 svjetski afirmiranoga knji\u017eevnika. Knjigama kratkih znanstveno-tehnolo\u0161kih parabola, \u201cplemenitih i varljivih izmi\u0161ljaja\u201d, kako ih sam autor naziva, Prirodopisne pri\u010de<\/em> (Storie naturali<\/em>, 1965.) i I\u0161\u010da\u0161enost oblika<\/em> ( Vizio di forma<\/em>, 1971.) upozorava na otu\u0111enost \u010dovjeka i opasnosti koje vrebaju iz neodgovorna odnosa prema okoli\u0161u. Nakon odlaska u (kemi\u010darsku) mirovinu Primo Levi jo\u0161 se vi\u0161e posve\u0107uje knji\u017eevnom radu. Objavljuje dva romana: Zvjezdasti klju\u010d<\/em> (La chiave a stella<\/em>, 1978.) i Ako ne sada, kada<\/em> ( Se non ora, quando<\/em>, 1982.), tematiziraju\u0107i eti\u010dnost dobro obavljenog posla u prvome, odnosno sudjelovanje skupine \u017didova u ratnim operacijama tijekom Drugog svjetskog rata u drugome. Dvije knjige eseja Tu\u0111e podru\u010dje<\/em> (L\u2019altrui mestiere<\/em>, 1985.) te Utopljenici i spa\u0161eni<\/em> (I sommersi e i salvati, 1986.) upotpunjuju sliku o Leviju kao intelektualnom znati\u017eeljniku \u010diji su enciklopedijski interesi u rasponu od rije\u010di do svijeta \u017eivotinja, ali i osobi koja dubinski promi\u0161lja tamnu stranu ljudskoga uma, podsje\u0107aju\u0107i da valja biti itekako suzdr\u017ean pri dono\u0161enju kona\u010dnih sudova. \u017danrovski izdvojeno mjesto zauzima Levijeva osobna antologija Traganje za korijenima<\/em> (La ricerca delle radici<\/em>, 1981.), u kojoj je predstavljeno \u201ctrideset autora iz trideset stolje\u0107a pisane rije\u010di\u201d s odabirom kra\u0107eg ulomka iz djela te uz antologi\u010darevo kratko uvodno obrazlo\u017eenje. Slika o Leviju bila bi nepotpuna bez podsje\u0107anja na njegove prijevode, me\u0111u kojima \u2013 uz one iz svijeta znanosti (Henry Gilman i njegova \u010detiri pozama\u0161na sveska Vi\u0161e organske kemije<\/em> s preko 3500 stranica!) \u2013 nalazimo imena kao \u0161to su Claude L\u00e9vi-Strauss (La voie des masques<\/em> i Le regard eloign\u00e9<\/em>) i Franz Kafka (Proces<\/em>). Levijeva su djela prevedena \u2013 u cijelosti! \u2013 u Francuskoj i Njema\u00ad\u010dkoj, a tom popisu nedavno su se pridru\u017eile i Sjedinjene Dr\u017eave. Iscrpnije na stranici Centro internazionale di studi Primo Levi (www.primolevi.it).<\/p>\n\n\n\n Prijevod: Iva Grgi\u0107 Maroevi\u0107 Izvor: https:\/\/fraktura.hr\/proizvod\/periodni-sustav\/<\/a><\/p>\n\n\n\n
\n\n\n\n
\n\n\n\n
\n\n\n\n
Jezik izvornika: talijanski
Broj stranica: 240
Datum izdanja: travanj 2026.<\/p>\n\n\n\n
\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/08\/slika-10.png?resize=683%2C1024&ssl=1\")