{"id":54896,"date":"2026-08-10T17:15:00","date_gmt":"2026-08-10T15:15:00","guid":{"rendered":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=54896"},"modified":"2026-08-10T17:16:19","modified_gmt":"2026-08-10T15:16:19","slug":"igor-razum-osvrt-na-nolanovu-odiseju","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=54896","title":{"rendered":"Igor Razum: Osvrt na Nolanovu “Odiseju”"},"content":{"rendered":"\n

Osvrt na Nolanovu<\/strong> Odiseju<\/strong><\/em><\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

Odiseja <\/em>Christophera Nolana \u2013 kino-hit ovoga ljeta \u2013 potaknula je mno\u0161tvo kritika i \u017eivopisne rasprave u stru\u010dnim krugovima. U tu \u0107u se raspravu uklju\u010diti i ja, prvo poku\u0161avaju\u0107i dati odre\u0111eni uvod u film i opus njegova redatelja, zatim svoj sud, dojam ili osje\u0107aj nakon gledanja filma, a potom svoju perspektivu na konstruktivne kritike i one koje su mo\u017eda proma\u0161ile cilj. Na kraju \u0107e biti rije\u010di i o mogu\u0107im pozitivnim u\u010dincima filma.<\/p>\n\n\n\n

O Nolanu i njegovom filmu<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Nakon dva gledanja Nolanove Odiseje<\/em> mogu uvjerenije re\u0107i da je to definitivno veli\u010danstveni filmski uradak koji predstavlja jednog od rijetkih filmotvoraca na\u0161ega doba koji poku\u0161ava napraviti epsko djelo (a vjerojatno to i radi u ve\u0107ini svojih filmova). Osobito u ovom trenutku kada je osjetio da ima dovoljno kapitala da adaptira pri\u010du koja ga o\u010dito privla\u010di od davnih dana jer je i sam bio povezan sa snimanjem Troje<\/em> (2004.). Taj film je naknadno preuzeo Wolfgang Petersen, a Nolan je bio premje\u0161ten na filmski projekt o Batmanu koji je kasnije postao Batman Begins<\/em> (2005.). Trilogija o Batmanu Dark Knight<\/em> (“Vitez tame”) bila je za\u010detak Nolanove \u0161ire popularne faze, koja je obilje\u017eena kontinuiranim stvaranjem kino-hitova, \u0161to prihva\u0107enih od filmskih kriti\u010dara \u0161to od publike. Povjesni\u010darima su od posebnog interesa njegovi filmovi Dunkirk<\/em> (2017.) i Oppenheimer <\/em>(2023.), koji su tako\u0111er imali nezanemariv javni odjek.<\/p>\n\n\n\n

No, kao i velik broj umjetnika, Nolan nije pristupio filmu o Odiseji<\/em> dok nije mogao adaptaciju napraviti na svoj na\u010din, \u0161to zna\u010di uz mno\u0161tvo prakti\u010dnih scena minimiziraju\u0107i upotrebu ra\u010dunalnih alata za modificiranje slike. Ono \u0161to je bilo mnogima \u0161okantno jest da je ovaj film, koliko god da je velik obujmom i ambicijom, snimljen prije predvi\u0111enog roka i za manje novca od prvotno zami\u0161ljenog. Nolan nakon vi\u0161e od 30 godina rada u industriji mo\u017ee \u0161to ho\u0107e, unutar nekih racionalnih okvira. Isto tako, privla\u010di najbolje ljude u toj industriji, od glumaca u prvom planu, preko cijelog niza produkcijskog osoblja iza kamere, uklju\u010duju\u0107i i iznimno va\u017ene monta\u017eere, kinematografe i kompozitore. Nolana se \u010desto opisuje, zbog tih stvari, kao iznimno tehni\u010dkog redatelja (i scenarista) \u2013 njegovi likovi su tobo\u017ee prili\u010dno jednostavni, povr\u0161ni (osobito \u017eenski) – kao i da se radi o spektaklu bez du\u0161e koji ne mo\u017ee izazvati zna\u010dajnu emocionalnu reakciju kod nikoga osim kod Nolanovih fanova (tzv. Nolan bros<\/em>).<\/p>\n\n\n\n

Nakon 30 godina rada, preko filmova u kojima je zapravo razra\u0111ivao elemente Odiseje<\/em>, napokon je uspio snimiti svoje epsko djelo koje je vrhunac njegovog redateljskog zanata. Ono \u0161to je Nolanu najbolje odgovaralo u Odiseji<\/em> jest taj nelinearni na\u010din pripovijedanja i razli\u010dite perspektive, a opet u\u010dinkovito sljubljene u jednu cjelinu koja kulminira u tre\u0107em \u010dinu filma na najimpresivniji na\u010din. Gluma u filmu je odli\u010dna, pri \u010demu su uloge Odiseja, Penelope, Antinoja, Menelaja, Kirke i Eumeja mo\u017eda neke od najzna\u010dajnijih, ali su \u010dak i kra\u0107e zastupljeni likovi poput Agamemnona, Helene, Klitemnestre i Tiresije ostali upe\u010datljivi uz minimum dijaloga. To je prije svega zato jer Nolan vrti ovu pri\u010du oko naslovnog junaka, Odiseja, koji je jedan od pripovjeda\u010da, ali ne i jedini. Film je zapravo prikaz multiperspektivnosti vezane za doga\u0111aje tijekom pada Troje, no istodobno i ostalih doga\u0111aja koji su slijedili.<\/p>\n\n\n\n

Naime, pitanje je zapravo \u010dega se i kako sje\u0107amo, osobito s obzirom da je sje\u0107anje emocionalno obojeno, uz naravno pitanje kako mo\u017eemo \u017eivjeti s tim sje\u0107anjima. Ta relativna kvaliteta sje\u0107anja kao narativnog izvora ono je u \u010demu se Nolan odli\u010dno snalazi. Dvosmislenost rije\u010di i djela te nejasnost kraja upu\u0107uju na vrlo ljudsko nesnala\u017eenje u traumama i njihovo dugotrajno lije\u010denje, \u0161to je izrazito nehomerska pri\u010da, no vrlo moderna i primjerena na\u0161em dobu. Nadmotivi poput propasti civilizacije i pisma, koji se odmah mogu povezati s na\u0161im stolje\u0107em, zapravo jasno iskazuju koliko je Nolanova Odiseja<\/em> trenutno relevantan i izvanredan film koji \u0107e obilje\u017eiti ovo desetlje\u0107e. Mo\u017eda ne\u0107e biti \u0161iroko omiljen, ali \u0107e zasigurno biti svrstan u rang Coppoline Apokalipse danas<\/em>, Kubrickova Full Metal Jacket<\/em>, Spielbergova Spa\u0161avanja vojnika Ryana<\/em>, a vjerojatno i onog Nolanova sna, Leanovog Lawrencea od Arabije<\/em>.<\/p>\n\n\n\n

Glavni likovi Odiseje<\/em> su autenti\u010dni i predani svojoj motivaciji, razra\u0111eni i osje\u0107ajni. Nolan u epizodama s kiklopom i Kirkom zahva\u0107a i prostor horora i body-horora koji do sad nije bio prisutan u njegovim filmovima, no mo\u017ee se re\u0107i da mu i taj dio odli\u010dno funkcionira (do te mjere da mnogi fanovi zazivaju punokrvni horor kao njegov idu\u0107i film, \u0161to bi bilo jako zanimljivo s obzirom da je Nolan naizgled alergi\u010dan na krv u svojim filmovima). Film je dinami\u010dan toliko da 2 sata i 53 minute pro\u0111u zaista brzo, a mno\u0161tvo Odisejevih zgoda biva dobro prenijeto (ako i ne\u0161to skra\u0107eno) na veliko platno. Kostimi i lokacije su uvjerljivi i \u017eivotni, pri \u010demu raznolika dinamika boja vjerno do\u010darava psiholo\u0161ko stanje glavnog lika. Svi mali i veliki trikovi koje je Nolan prikupio tijekom svoje karijere i koji su mu omogu\u0107ili da uz manje dijaloga prika\u017ee svoju pri\u010du tehni\u010dke su naravi, a zapravo se radi i o velikom povjerenju u glumce da \u0107e neverbalno do\u010darati smisao scenarija i podariti istinu svojim likovima. S te strane je film zapravo, vrlo vjerojatno, Nolanovo remek-djelo. Ta ocjena bi se lako mogla podariti i prethodnim Dunkirku<\/em> i Oppenheimeru<\/em>, no ovaj poku\u0161aj nadvisuje \u010dak i njih, osobito po golemom utjecaju na kulturni krajolik ovog ljeta.<\/p>\n\n\n\n

O kritikama<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Kulturna recepcija i percepcija ovog filma se o\u010dituje u raznolikim kritikama filma, od kojih su mnoge pozitivne i dobronamjerne (i od strane povjesni\u010dara i klasi\u010dara, a svakako filmskih kriti\u010dara), ali su mnoge i iznimno negativne.<\/p>\n\n\n\n

Prvi Nolanov krimen je bilo anga\u017eiranje afri\u010dke glumice Lupite Nyong’o u ulozi Helene\/Klitemnestre. Jer kao \u0161to nas je film Troja<\/em> nau\u010dio prije 22 godine, Helena je germanska plavu\u0161a iznimno bijele puti. Nolan tu zaista jest u krivu, jer Helena, kao k\u0107i labuda koja se izlegla iz jajeta, o\u010dito je trebala imati perje (bijelo ili crno, ovisi koji labud je posrijedi). Drugi krimen je bilo anga\u017eiranje prethodnog Nolanova suradnika Elliota Pagea za kojeg se govorilo da \u0107e glumiti Ahileja. Iako zapravo uop\u0107e ne glumi Ahileja, ve\u0107 sama vijest da je nekada\u0161nja Ellen (sada Elliot) trebala postati najve\u0107i ratnik u Trojanskom ratu izazvala je sveop\u0107u internetsku konsternaciju, jer, eto, razlozi.<\/p>\n\n\n\n

Tik pred dolazak filma u kina, kada su iza\u0161li prvi for\u0161pani, problem je postao ameri\u010dki naglasak likova, kao \u0161to je sli\u010dno bilo s Aleksandrom<\/em> (2004.) Olivera Stonea, u kojem je bio problem irski naglasak Colina Farrella. Naravno, dobro je poznato da su svi anti\u010dki likovi govorili Queen’s English (RP), ali, eto, moderni redatelji. U Odiseji<\/em> taj argument postaje jo\u0161 smje\u0161niji s obzirom da su neki od glavnih glumaca Englezi, no Nolan je odabrao ameri\u010dki dijalekt i tako\u0111er kolokvijalni govor kako bi \u0161to bolje pribli\u017eio likove modernoj publici. Pri gledanju filma to zaista ne smeta. Kao \u0161to ne smeta ni uklju\u010denje repera Travisa Scotta kao barda koji recitira pri\u010du o Trojanskom ratu. Ve\u0107ina tih kritika je bila izre\u010dena od \u201eonline hatera\u201c prije gledanja filma, a vjerojatno ga niti naknadno nisu pogledali jer je najljep\u0161e kritizirati ne\u0161to o \u010demu znamo jako malo, ako je mogu\u0107e i ne pogledav\u0161i to djelo.<\/p>\n\n\n\n

Konstruktivna kritika se, po mom mi\u0161ljenju, o\u010dituje u mnogim podcastima, filmskim kritikama, memeovima i sli\u010dno, koji upozoravaju na razlike izme\u0111u knji\u017eevnog teksta Odiseje<\/em> i filmskog djela Christophera Nolana. Razvijaju se rasprave o naravi adaptiranja djela, aktualne ne samo danas nego i u vrijeme stoi\u010dkog filozofa Seneke, o \u010demu \u0107e jo\u0161 biti rije\u010di. Sve to govori o rastu interesa, barem privremenom, za klasike, za antiku, za humanistiku, \u0161to su iznimno pozitivne stvari koje su nu\u017ene i dobrodo\u0161le te \u0107u njima jo\u0161 vratiti na kraju svog osvrta. <\/p>\n\n\n\n

Zanimljivo je i da je 2024. godine iza\u0161ao film Uberta Pasolinija, The Return<\/em>, koji obuhva\u0107a drugu polovicu Odiseje<\/em>, od vremena kada se naslovni heroj ponovno na\u0111e na svom otoku. Pasolinijev film je kriti\u010dki dobro prihva\u0107en, ali je od strane \u0161ire publike (posljedi\u010dno i komercijalno), pa i mnogobrojnih stru\u010dnjaka o Homeru, ostao nezamije\u0107en ili barem njihov sud nije javno toliko eksponiran. U filmu je Odisej sli\u010dno karakteriziran kao u Nolanovoj Odiseji<\/em>, ali naglasak je stavljen na dinamike i napetosti u trokutu Odisej-Penelopa-Telemah te predstavlja vrlo uspjelu adaptaciju ljudske i obiteljske pri\u010de unutar Odiseje<\/em>.<\/p>\n\n\n\n

Zbog toga mi je bilo iznimno te\u0161ko \u010ditati kritiku klasicistice i prevoditeljice Emily Wilson, \u010diji je prijevod Odiseje<\/em> iz 2017. godine i sam Nolan koristio kao poticaj za svoje djelo.[1]<\/a> Wilson u svojoj o\u0161troj kritici upozorava na razlike izme\u0111u dva Odiseja i njihovih putovanja, ali radi i korak dalje i dezavuira kvalitetu i drugih Nolanovih uradaka (\u201eod kojih su neki dosadni\u201c) te Nolanovog Odiseja smje\u0161ta u nisku plo\u0161nih likova koje taj redatelj proizvodi, za razliku od bogatog Homerovog Odiseja, koji je kompliciran i kompleksan.[2]<\/a> Kritiku je koncipirala na na\u010din da prvo opi\u0161e kako je to Homer, prema njezinoj interpretaciji, oblikovao radnju i likove, te ih nakon toga uspore\u0111uje s Nolanovim siroma\u0161nijim likovima i pri\u010dom. Wilson tvrdi da filmu nedostaje \u201epsiholo\u0161ke, emocionalne, politi\u010dke i eti\u010dke dubine\u201c. To \u0161to likovi u ovom filmu nisu nu\u017eno Homerovi likovi ne zna\u010di nu\u017eno da su toliko povr\u0161ni, kao \u0161to i nisu. Za\u0161to su toliko razli\u010diti? Vjerojatno jer se Nolan odlu\u010dio fokusirati na naslovnog heroja, kao i zbog toga jer je htio kroz film prikazati tematske poruke koje su aktualne za modernu publiku.<\/p>\n\n\n\n

Wilson svoju kritiku zaklju\u010duje rije\u010dima da bi se \u201esramila\u201c da je napisala bilo koji dio ovog \u201eo\u010dajnog\u201c scenarija. Svakako je mogu\u0107e ne slagati se s Nolanovim odlukama, zamjerati mu izbacivanje raznih epizoda i skra\u0107ivanje drugih poput sedam godina s Kalipso i jedne godine s Kirkom (Wilson smeta, izme\u0111u ostalog, nedostatak seksa i dobre hrane u filmu). Tako\u0111er je mogu\u0107e i da se nekome film naravno ne svi\u0111a. No napisati da je scenarij o\u010dajan i povezati to sa sramom po meni je korak previ\u0161e te upu\u0107uje na povrije\u0111eni ego osobe koja se desetlje\u0107ima bavi ovom temom (u koju je o\u010digledno vi\u0161e nego \u201ezaljubljena\u201c) te \u0161to \u201enjezina vizija\u201c nije realizirana.<\/p>\n\n\n\n

Sve ovo je osobito ironi\u010dno s obzirom da je pri izlasku njezina prijevoda sama Wilson do\u017eivjela napade da je \u201etoo woke\u201c, te da prekraja Homerovo djelo. Kao prevoditeljica se uzdala u svoj izbor pri prijevodu, ali je Nolanu taj isti izbor oduzela i njegovu interpretaciju vrednovala kao proma\u0161enu. Usput je kao va\u017ee\u0107i autoritet za Homera dala hranu ljudima koji a priori<\/em> ne podnose Nolana i njegove filmove te smatraju da je uvelike precijenjen redatelj. Ipak, \u010dak se i to mo\u017ee uzeti kao znak \u017eive diskurzivne kulture, sa svim mogu\u0107im pretjerivanjima. Danas se to \u010desto o\u010dituje u sadr\u017eajima kojima se \u017eeli \u010dim vi\u0161e privu\u0107i pa\u017enja u javnom prostoru koji je zasi\u0107en svakojakim i raznoraznim kritikama, osvrtima i mi\u0161ljenjima, a uredni\u010dki se \u010desto svodi na stvaranje tzv. clickbait<\/em> ili ragebait<\/em> naslova koji moraju pobuditi najni\u017ei oblik interesa.<\/p>\n\n\n\n

O pozitivnim u\u010dincima filma<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Naravno, mogu\u0107e je i da su Nolan i njegovi filmovi, poput Odiseje<\/em>, precijenjeni. Isto tako, onima kojima se njegovi filmovi ne svi\u0111aju te\u0161ko da \u0107e im Odiseja<\/em> biti odli\u010dna, a mo\u017eda i neki kojima su njegovi prethodni uradci dobri prona\u0111u zamjerke u ovome filmu. Umjetnost, pa \u010dak i ova industrijska, otvorena je razli\u010ditim interpretacijama i vrednovanjima. Samo je ponekad neugodno kada ve\u0107 spomenuti pozitivan moment za sve (film, kino, akademsku zajednicu) biva poreme\u0107en samo zbog izrazite osobne ta\u0161tine. No razlog za\u0161to mislim da je takav na\u010din diskutiranja, a djelomi\u010dno i pedanterija priro\u0111ena stru\u010dnjacima kada se zadire u njihovo podru\u010dje zapravo proma\u0161ena le\u017ei u gore spomenutom Seneki. Dok je u pismu opisivao problem slobodnih studija, filozof je istaknuo da smo previ\u0161e optere\u0107eni lokacijama koje je Odisej posjetio, a ne kako se sami izbaviti od vlastitih lutanja. Brinemo se gdje je Odiseja ulovila oluja, a ne kako nas same opsjedaju oluje (poroci). \u201eNau\u010di me\u201c, pi\u0161e Seneka, \u201ekako sti\u0107i do \u010dasnog odredi\u0161ta, unato\u010d usputnom brodolomu.\u201c[3]<\/a> Seneku nisu toliko zabrinjavali detalji pri\u010de, ve\u0107 poruka kako sebe pobolj\u0161ati nakon njezina \u010ditanja. Uo\u010davanjem pogre\u0161aka mo\u017eemo povr\u0161no procijeniti djelo, dok tek analizom dubljih poruka (ako postoje) mo\u017eemo nau\u010diti ne\u0161to u vidu ljudske poruke.<\/p>\n\n\n\n

Uglavnom, Nolanova Odiseja<\/em> je upravo to \u2013 Nolanova Odiseja<\/em>. Ona je na simboli\u010dkoj razini vjerojatno i njegov vlastiti put tijekom 30 godina filmske karijere, raznih odricanja i nastojanja da se izrazi preko tog filmskog medija. Ne treba me\u0111utim \u017ealiti Homera, ako je i postojao, jer interes za njegovim knjigama i njegovim svijetom ve\u0107i je no zadnjih desetlje\u0107a. Prijevodi se itekako prodaju na Amazonu (od Nolanova snimanja Odiseje<\/em> prodaja knjige je do\u017eivjela rast od 42% tijekom 2025. godine, a 76% ove godine),[4]<\/a> ljudi raspravljaju o gr\u010dkoj mitologiji, o Homeru, o Odiseji<\/em>. Nolanova Odiseja<\/em> je iznjedrila takav interes koji rijetko koji drugi filmotvorac danas mo\u017ee, bilo u negativnom ili pozitivnom smislu, a njegovi filmovi, osobito Odiseja<\/em>, poticaji su za rasprave, o\u017eivljavaju ove teme, ja\u010daju prodaju raznovrsnih knjiga i imaju sli\u010dne pozitivne kulturne u\u010dinke.<\/p>\n\n\n\n

Upravo u tome le\u017ei snaga Christophera Nolana. Njegovi filmovi su doga\u0111aji ljeta, temeljeni prije svega na njegovom imenu, ne na nekom brandu, ve\u0107 na izvrsnosti njega kao redatelja, scenarista, producenta. Kao \u0161to je ve\u0107 istaknuto, to je ne\u0161to \u010dime se rijetko koji filmotvorac danas mo\u017ee pohvaliti. Njegov film nadilazi kina i postaje temom \u0161irih dru\u0161tvenih razgovora, intelektualnih poticaja i dobronamjernih kritika. Istovremeno privla\u010di i silne ljude na mnogobrojne internetske komentare koji su po\u010desto negativni, jer smo u sr\u017ei ipak ljudi. No u tome je snaga Odiseje<\/em> \u2013 usmjerenost na ljude, i to, budu\u0107i da Nolan nije naivan, na ljude 21. stolje\u0107a, a ne na one u osmom ili dvanaestom stolje\u0107u prije na\u0161e ere.<\/p>\n\n\n\n

Pravo pitanje na kraju ovog ili bilo kojeg filma jest jesmo li se zabavili, izvukli neku pouku ili do\u017eivjeli neki sli\u010dan pozitivan u\u010dinak od njegova gledanja. Ono \u0161to Nolan poku\u0161ava naglasiti: bitno je kako se osje\u0107ate za vrijeme gledanja filma i nakon njega \u2013 ne trebamo uvijek biti toliko analiti\u010dki nastrojeni. Iz pozicije povjesni\u010dara, humanista, zadovoljan sam i filmom kao nagovorom na povijest, na kulturu, \u0161to je danas te\u0161ko posti\u0107i. Ali opet, sto ljudi sto \u0107udi, ovo je samo moja perspektiva na film, koja je dakako otvorena i druga\u010dijim pogledima.<\/p>\n\n\n\n

Igor Razum<\/em><\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

[1]<\/a> Emily Wilson, \u201eAn Uncomplicated Man\u201c https:\/\/www.lrb.co.uk\/the-paper\/v48\/n14\/emily-wilson\/an-uncomplicated-man<\/a>, pristupljeno 5. kolovoza 2026.<\/p>\n\n\n\n

[2]<\/a> Za opre\u010dno mi\u0161ljenje v. https:\/\/slate.com\/culture\/2026\/07\/the-odyssey-christopher-nolan-emily-wilson-review-critique-translation-lrb.html<\/a>, pristupljeno 5. kolovoza 2026.<\/p>\n\n\n\n

[3]<\/a> Lucius Annaeus Seneca, Letters on Ethics<\/em> (Chicago: The University of Chicago Press, 2015), 310.<\/p>\n\n\n\n

[4]<\/a> https:\/\/www.publishersweekly.com\/pw\/newsbrief\/index.html?record=5952<\/a>, pristupljeno 5. kolovoza 2026.<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

Zainteresirani za uklju\u010divanje u raspravu o filmu svoje kra\u0107e ili du\u017ee priloge mogu slobodno slati na e-mail adresu urednika portala bjankovi@ffzg.hr<\/em><\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2},"jetpack_post_was_ever_published":false},"categories":[13,4,17],"tags":[],"class_list":["post-54896","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-filmovi-i-serije","category-osvrti","category-rasprave"],"acf":{"facebook_opis":"\"Odiseja Christophera Nolana \u2013 kino-hit ovoga ljeta \u2013 potaknula je mno\u0161tvo kritika i \u017eivopisne rasprave u stru\u010dnim krugovima. U tu \u0107u se raspravu uklju\u010diti i ja, prvo poku\u0161avaju\u0107i dati odre\u0111eni uvod u film i opus njegova redatelja, zatim svoj sud, dojam ili osje\u0107aj nakon gledanja filma, a potom svoju perspektivu na konstruktivne kritike i one koje su mo\u017eda proma\u0161ile cilj. Na kraju \u0107e biti rije\u010di i o mogu\u0107im pozitivnim u\u010dincima filma.\""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[{"id":53103,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=53103","url_meta":{"origin":54896,"position":0},"title":"Hrvoje Petri\u0107, \u201eNikola VII. Zrinski \u010cakove\u010dki (1620. \u2013 1664.) – snovi prekinuti u lovu na vepra\u201c","author":"Filip \u0160imunjak","date":"15. svibnja 2026.","format":false,"excerpt":"Ban Nikola VII. Zrinski (\u010cakovec, 3. svibnja 1620. \u2013 \u0161uma Otok pokraj Kur\u0161anca\/Kur\u0161ane\u010dki lug, 18. studenoga 1664.) bez dvojbe je jedna od najistaknutijih figura hrvatske i ugarske povijesti 17. stolje\u0107a, za \u017eivota smatran \u201eherojem kojem je providnost povjerila u ruke sudbinu Europe\u201c, a odmah nakon smrti nazvan je \u201eocem domovine\u201c\u2026","rel":"","context":"U "Knjige"","block_context":{"text":"Knjige","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=8"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Nikola-VII.-Zrinski-Petric.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Nikola-VII.-Zrinski-Petric.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Nikola-VII.-Zrinski-Petric.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Nikola-VII.-Zrinski-Petric.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Nikola-VII.-Zrinski-Petric.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":54520,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=54520","url_meta":{"origin":54896,"position":1},"title":"\u201ePrilozi za povijest Broda i okolice\u201c. Knjiga 7","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"8. srpnja 2026.","format":false,"excerpt":"U okviru Hrvatskog instituta za povijest \u2013 Podru\u017enice za povijest Slavonije, Srijema i Baranje objavljen je sedmi svezak povremenika Prilozi za povijest Broda i okolice \u010diji je urednik Robert Skenderovi\u0107. Uvodna rije\u010d urednika\u00a0 Ovim, sedmim sveskom nastavljamo objavljivanje povremenika Prilozi za povijest Broda i okolice u izdanju na\u0161e Podru\u017enice. Slijede\u0107i\u2026","rel":"","context":"U "Knjige"","block_context":{"text":"Knjige","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=8"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/07\/Prilozi-za-povijest-Broda-i-okolice-naslov.png?fit=661%2C426&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/07\/Prilozi-za-povijest-Broda-i-okolice-naslov.png?fit=661%2C426&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/07\/Prilozi-za-povijest-Broda-i-okolice-naslov.png?fit=661%2C426&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x"},"classes":[]},{"id":53096,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=53096","url_meta":{"origin":54896,"position":2},"title":"Novi broj \u010dasopisa \u201eHrvatska revija\u201c (4\/2025) \u2013 Tema broja: U po\u010detku bija\u0161e kraljevstvo","author":"Filip \u0160imunjak","date":"14. svibnja 2026.","format":false,"excerpt":"Novi broj \u201cHrvatske revije\u201d (4-2025) donosi temu broja \u201eU po\u010detku bija\u0161e kraljevstvo\u201c. Broj je dostupan online na: https:\/\/www.matica.hr\/hr\/844\/ Tema broja: U po\u010detku bija\u0161e kraljevstvo Vladimir P. Goss:\u00a0Kraljevstvo, duh i prostor Osvrt na izlo\u017ebu \u00bbU po\u010detku bija\u0161e kraljevstvo\u00ab, Galerija Klovi\u0107evi dvori, Zagreb, 16. listopada 2025. \u2013 15. velja\u010de, 2026. Ivan Buljevi\u0107:\u00a0U\u2026","rel":"","context":"U "\u010casopisi"","block_context":{"text":"\u010casopisi","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=21"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Hrvatska-revija-42025.jpg?fit=681%2C933&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Hrvatska-revija-42025.jpg?fit=681%2C933&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Hrvatska-revija-42025.jpg?fit=681%2C933&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x"},"classes":[]},{"id":47355,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=47355","url_meta":{"origin":54896,"position":3},"title":"Mario \u0160imunkovi\u0107 \u2013 prikaz knjige \u2013 Dragan Popovi\u0107, \u201eGubljenje ljudskosti \u2013 Srebrenica kao istorijska \u010dinjenica\u201c, 2025.","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"11. srpnja 2025.","format":false,"excerpt":"Dragan Popovi\u0107, Gubljenje ljudskosti \u2013 Srebrenica kao istorijska \u010dinjenica, Forum Ziviler Friedensdienst - Pro Peace, Predstavni\u0161tvo Beograd i Udru\u017eenje za modernu historiju - Udruga za modernu povijest - UMHIS, Sarajevo, 2025., 270 str. Dragan Popovi\u0107 (Kraljevo, 1980.) povjesni\u010dar je i dugogodi\u0161nji aktivist za za\u0161titu ljudskih prava iz Beograda. Zavr\u0161io je\u2026","rel":"","context":"U "Prikazi i osvrti"","block_context":{"text":"Prikazi i osvrti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=4"},"img":{"alt_text":"","src":"","width":0,"height":0},"classes":[]},{"id":53081,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=53081","url_meta":{"origin":54896,"position":4},"title":"Me\u0111unarodni istra\u017eiva\u010dki seminar “Neposlu\u0161ne slike: vizualno naslije\u0111e antifa\u0161isti\u010dkih borbi”","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"11. svibnja 2026.","format":false,"excerpt":"Institut za povijest umjetnosti organizirao je u petak, 8. svibnja 2026. me\u0111unarodni istra\u017eiva\u010dki seminar koji je okupio dr. sc. Daniela Palaciosa Gonz\u00e1leza (UNED, Madrid) i dr. sc. Erica U\u0161i\u0107a (Sveu\u010dili\u0161te u Rijeci), \u010diji se istra\u017eiva\u010dki rad bavi vizualnim materijalima nastalim unutar antifa\u0161isti\u010dkih i komunisti\u010dkih borbi, a koji su pre\u017eivjeli izvan,\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/unruly-images-seminar.jpg?fit=900%2C563&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/unruly-images-seminar.jpg?fit=900%2C563&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/unruly-images-seminar.jpg?fit=900%2C563&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/unruly-images-seminar.jpg?fit=900%2C563&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":54105,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=54105","url_meta":{"origin":54896,"position":5},"title":"U Ora\u0161ju predstavljena monografija \u201e106. brigada HVO Ora\u0161je \u2013 u obrani ora\u0161kog podru\u010dja 1992. \u2013 1995.\u201c autora Tade Or\u0161oli\u0107a","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"16. lipnja 2026.","format":false,"excerpt":"Monografija \u201e106. brigada HVO Ora\u0161je \u2013 u obrani ora\u0161kog podru\u010dja 1992. \u2013 1995.\u201c, autora prof. dr. sc. Tade Or\u0161oli\u0107a, objavljena u nakladi Zavoda za povijesne znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zadru te udruga proisteklih iz Domovinskog rata Grada Ora\u0161ja, predstavljena je 16. svibnja 2026. u Ora\u0161ju. Na 473\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/06\/Orasje_predstavljanje.jpg?fit=1024%2C683&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/06\/Orasje_predstavljanje.jpg?fit=1024%2C683&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/06\/Orasje_predstavljanje.jpg?fit=1024%2C683&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/06\/Orasje_predstavljanje.jpg?fit=1024%2C683&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]}],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/54896","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=54896"}],"version-history":[{"count":17,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/54896\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":54922,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/54896\/revisions\/54922"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=54896"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=54896"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=54896"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}