{"id":5464,"date":"2017-08-01T10:55:06","date_gmt":"2017-08-01T10:55:06","guid":{"rendered":"http:\/\/historiografija.hr\/?p=5464"},"modified":"2017-08-01T11:08:41","modified_gmt":"2017-08-01T11:08:41","slug":"filip-simetin-segvic-sto-je-novo-u-judsonovoj-novoj-povijesti-habsburske-monarhije-dugog-19-stoljeca","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=5464","title":{"rendered":"Filip \u0160imetin \u0160egvi\u0107 – \u0160to je novo u Judsonovoj (novoj) povijesti Habsbur\u0161ke Monarhije dugog 19. stolje\u0107a?"},"content":{"rendered":"

Pieter M. Judson, The Habsburg Empire: A New History<\/em>, Harvard University Press, 2016., 567 str.<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Britanska i ameri\u010dka historiografija desetlje\u0107ima prou\u010davaju kako povijest Habsbur\u0161ke Monarhije, tako i njenu imperijalnu ba\u0161tinu. Radili su to manje ili vi\u0161e informirani novinari, povjesni\u010dari, politi\u010dki komentatori, publicisti iz najrazli\u010ditijih pobuda jo\u0161 od 19. stolje\u0107a. Jedna od prvih takvih knjiga je ona konzervativnog politi\u010dara Geoffreyja Dragea (1860.-1955.) naslovljena Austria-Hungary<\/em> (1909.), izuzetno lucidnog politi\u010dkog analiti\u010dara Srednje i Isto\u010dne Europe, oslanjaju\u0107i se na povijest Monarhije i tada\u0161nje suvremene prilike u zemlji. Poznatiji su, naravno, Henry Wickham Steed (1871.-1956.) i Robert William Seton-Watson (1879.-1951.) \u2013 dakako ne samo zbog svoje uloge i va\u017enosti u sklopu stvaranja nove konstelacije Europe nakon Velikog rata(1) \u2013 odnosno ugledni britanski povjesni\u010dar A. J. P. Taylor (1906.-1990.), jedan od najva\u017enijih povjesni\u010dara svoje generacije.<\/p>\n

 <\/p>\n

Taylorova knjiga Habsbur\u0161ka monarhija 1809-1918.<\/em>, prevedena u izdanju Znanja 1990. (prvo izdanje izvornika bilo je jo\u0161 1941. godine), do danas je najcjelovitiji politi\u010dki pregled Dunavske Monarhije u 19. stolje\u0107u dostupan na hrvatskom jeziku. To znalca mo\u017ee i za\u010duditi, jer ne samo da je habsbur\u0161ka povijest uvelike i povijest Hrvatske, nego je upravo spomenuta Taylorova knjiga, napisana stilski britko i dovitljivo, nadovezuju\u0107i se na povjesni\u010darske klasike Gibbona, Macaulayja, Namiera,(2)\u00a0karakteristi\u010dno taylorovski oslonjena na o\u0161trinu vlastitog suda, pa je ponekad u interpretativnom smislu odve\u0107 nedore\u010dena ili \u010dak pogre\u0161na.(3) Stoga je to jedna od onih knjiga koje bi se trebale nadogra\u0111ivati na bazi\u010dnije studije \u2013 od starijih se tu prvenstveno misli na klasi\u010dnu sintezu The Habsburg Empire, 1790\u20131918<\/em> (1968.) C. A. Macartneya (1895.-1975.). Konteksta radi, ovdje se ne spominju djela o Habsbur\u0161koj Monarhiji napisana na francuskom i talijanskom jeziku, odnosno brojne studije koje su u sklopu austrijske i njema\u010dke historiografije na\u010dinjene u obliku serija, zbornika ili monografija.<\/p>\n

 <\/p>\n

Na istra\u017eiva\u010dke domete britanske historiografije, koji su se temeljili na politi\u010dkoj povijesti Habsbur\u0161ke Monarhije (s klju\u010dnim te\u017ei\u0161tem na odnosu vanjskopoliti\u010dkog polo\u017eaja Carstva i unutarnjeg stanja), nadovezuje se ozbiljnije od 1960-ih i 1970-ih godina ameri\u010dka historiografija. Zahva\u0107eni valom promjena u svjetskoj historiografiji, mla\u0111i su povjesni\u010dari poput Williama M. Johnstona i Carla E. Schorskea odlu\u010dili u\u010diniti nekoliko koraka naprijed i obraditi razli\u010dite kulturne, gospodarske, dru\u0161tvene i sl. aspekte Habsbur\u0161ke Monarhije. Paralelno i dalje me\u0111utim nije napu\u0161tana potreba za sintezama, \u010dija je okosnica i nadalje politika, kao kod jednog od korifeja historiografije Monarhije, Roberta A. Kanna (1906.-1981.). Na takav je pristup pisanju sinteza, usmjeren na poku\u0161aje reforme i spasa velikog Imperija, uvelike utjecao povjesni\u010dar Oszk\u00e1r J\u00e1szi (1875.-1957.), koji je kao emigrant nakon dosta zna\u010dajne uloge u politi\u010dkom \u017eivotu Austro-Ugarske i novonastale Ma\u0111arske, u Sjedinjenim Dr\u017eavama objavio klju\u010dnu studiju The Dissolution of the Habsburg Monarchy<\/em> (1929.).(4)<\/p>\n

 <\/p>\n

Dok su jo\u0161 1990-ih i po\u010detkom 2000-ih godina izlazila nova izdanja ili posve nove sinteze (npr. knjige Alana Skeda, J. W. Masona, Robina Okeyja itd.), taj se trend ipak potom na neko vrijeme zaustavlja. U austrijskoj se historiografiji u me\u0111uvremenu uvrije\u017eio obi\u010daj izdavanja ve\u0107ih edicija koje u pojedina\u010dnim svescima obra\u0111uju razli\u010dite teme i podteme, okupljaju\u0107i \u0161iri krug stru\u010dnjaka, jer je \u2013 iz pozicije starije historiografije \u2013 znanje o perifernim dijelovima Dunavske Monarhije postalo znatno kompleksnije. Tako je najpoznatija edicija svakako ona pokrenuta jo\u0161 1973. godine, Die Habsburgermonarchie 1848-1918<\/em>, s ukupno devet izdanih svezaka (od kojih su neki dvosve\u0161\u010dani) i jo\u0161 dva u skorijoj pripremi, u sklopu koje su pisali i hrvatski povjesni\u010dari.<\/p>\n

 <\/p>\n

Ono \u0161to je me\u0111utim u ameri\u010dkoj (te u manjoj mjeri britanskoj) historiografiji uslijedilo jest gotovo nepregledan niz najrazli\u010ditijih mikrohistorijskih i makrohistorijskih studija (u odnosu na dva dijela Austro-Ugarske, na Habsbur\u0161ku Monarhiju u cjelini, Srednju Europu kao i europsku ili globalnu situaciju). Prou\u010davani su razli\u010diti aspekti kulture, dru\u0161tva, gospodarstva, urbanog razvoja, ruralne povijesti, politi\u010dkih sustava, povijesti elita ili marginalnih skupina, nacionalnih odnosa, intelektualnog \u017eivota, razvoja znanosti itd., provode\u0107i uglavnom interdisciplinarna a nerijetko i komparatisti\u010dki usmjerena istra\u017eivanja.(5) Treba pritom istaknuti da Austrian History Yearbook<\/em> nije jedina klju\u010dna platforma objavljivanja takvih studija, iako je \u010dasopis i dalje vjerojatno najva\u017eniji za angloameri\u010dko podru\u010dje. Nametnuli su se i neki drugi istra\u017eiva\u010dki centri, sveu\u010dili\u0161ta i serije publikacija koje su pod njihovim okriljem izdavane.(6)<\/p>\n

 <\/p>\n

Usporedno s takvim nizom istra\u017eiva\u010dkih radova pojavila se u angloameri\u010dkoj historiografiji ponovno potreba za novim sintetiziranjem povijesti Dunavske Monarhije. Tog se zadatka primio Pieter M. Judson (r. 1956.), pravi znalac habsbur\u0161ke povijesti, iza kojeg stoji nekoliko monografija na bliske teme,(7) dulje nastavni\u010dko iskustvo (Swarthmore College, Sveu\u010dili\u0161te u Firenci) kao i dugogodi\u0161nji uredni\u010dki status u Austrian History Yearbook<\/em>. Kona\u010dno je, nakon duljeg vremena pripreme i rada, 2016. godine objavljena sinteza The Habsburg Empire: A New History<\/em>, a ubrzo potom i njema\u010dki prijevod naslovljen Habsburg: Geschichte eines Imperiums<\/em> (M\u00fcnchen: C. H. Beck Verlag, 2017.). Judson je tom sintezom obuhvatio \u2013 u skladu s vlastitim afinitetima prema modernijim razdobljima kao i \u010dinjenici da je moderna povijest u logici izdava\u010da \u010desto marketin\u0161ki mnogo bolje isplativa (suprotno logici historiografije, koja u posljednjim desetlje\u0107ima daje izuzetno vrijedne reinterpretacije ili produbljenja perioda ranog novog vijeka) \u2013 razdoblje dugog 19. stolje\u0107a, po\u010dev\u0161i okvirno od dolaska Marije Terezije na vlast i vladavine njenog sina Josipa II., pa do posljednjeg vladara, cara i kralja Karla, s kojim je 1918. godine propala Habsbur\u0161ka Monarhija.<\/p>\n

 <\/p>\n

U fokus stavlja razvojni narativ, dakle nastoji prikazati kako se Imperij mijenjao i prilago\u0111avao, kakva je bila struktura i tipologija te dr\u017eavne zajednice. Knjiga je sastavljena od osam zaokru\u017eenih poglavlja te uvoda i epiloga, a opremljena je dodatno kartama i slikovnim prilozima. Knjiga je u stilskom smislu napisana te\u010dno, uz niz sitnih i novih primjera koji ne optere\u0107uju narativ, ve\u0107 predstavljaju zanimljive i napete kratke ekskurse koji se nadopunjuju s op\u0107im. \u0160to je novo \u0161to Judsonova \u201enova povijest\u201c Monarhije pru\u017ea \u010ditatelju i stru\u010dnjaku? Odgovor na ovo pitanje je mo\u017eda ne\u0161to kompleksniji negoli bi se moglo isprva pomisliti.<\/p>\n

 <\/p>\n

Treba, prvo, re\u0107i da se unato\u010d uredni\u010dkoj politici, koja je vidljiva i u ovoj knjizi, a op\u0107enito u britanskoj i ameri\u010dkoj historiografiji zauzima za na\u0161e prilike izuzetno va\u017enu komercijalnu notu koja se odra\u017eava na naslove, stil i kona\u010dnu formu teksta, Judsonova \u201enova povijest\u201c nije samo na\u010delno \u201enova\u201c kao marketin\u0161ki privla\u010dan naslov, ve\u0107 se doista radi o rekonceptualizaciji koja sama po sebi \u010dini ovu sintezu svrsishodnom. Rasprava o pisanju sinteza, koja se vodila u hrvatskoj historiografiji, manje u pisanom obliku, a vi\u0161e kroz \u017eive rasprave jo\u0161 od vremena Jaroslava \u0160idaka, pritom postavljaju\u0107i pitanja kako pisati sintezu 19. stolje\u0107a, \u0161to spada u sintezu i kako obuhvatiti razli\u010dite teritorije kao i druga pitanja, mogla bi Judsonovom knjigom zadobiti nov poticaj. I to ne samo kroz pitanje treba li hrvatskim povjesni\u010darima vi\u0161e prijevoda sinteza o \u0161irem, habsbur\u0161kom kontekstu i povrh toga treba li hrvatska historiografija odlu\u010dnije pisati sinteze hrvatske povijesti u \u0161irem habsbur\u0161kom i komparativnom srednjoeuropskom kontekstu?<\/p>\n

 <\/p>\n

S time se nadovezuje i drugo, da Judson u velikom broju spomenutih suvremenih istra\u017eivanja habsbur\u0161ke povijesti pronalazi izuzetno kvalitetnu, na izvorima fundiranu i u teorijsko-metodolo\u0161kom smislu suvremeno osmi\u0161ljenu jezgru svoje knjige. Sintetiziraju\u0107i klju\u010dne radove, njihove domete i zaklju\u010dke koje donose, Judson posti\u017ee znatno bogatiji i slo\u017eeniji mozaik koji treba \u010ditatelje informirati i povrh svega do\u010darati im dojam kako je funkcionirala dr\u017eava od kraja 18. stolje\u0107a pa do 1918. godine, tko ju je \u010dinio, do kuda je sezala, \u0161to je zna\u010dila u centru, a \u0161to na svojim (brojnim) periferijama. Upravo uz pomo\u0107 razli\u010ditih studija-slu\u010daja Judson posti\u017ee izuzetnu \u0161irinu u analiti\u010dkom smislu. Slijede\u0107i zasade ve\u0107ine modernih stru\u010dnih sinteza (naro\u010dito u njema\u010dkoj historiografiji), koje se najo\u010ditije vide u pisanju \u201eglobalnih povijesti\u201c, Judson \u010ditatelju pru\u017ea panoramski pogled kroz Dunavsku Monarhiju 19. stolje\u0107a, vode\u0107i ga \u010das u Be\u010d ili Budimpe\u0161tu \u010das u Krakow ili Bratislavu, \u010das u Trst ili Ko\u0161ice itd.<\/p>\n

 <\/p>\n

Povezuju\u0107i tako, u metodolo\u0161kom i tematskom smislu, suvremene historiografske analize u svoju sintezu, Judson ukazuje kroz razli\u010dite primjere kako je dr\u017eavna birokracija, kao klju\u010dni faktor od razdoblja centralizacijskih nastojanja Marije Terezije do raspada Monarhije, poku\u0161avala manje ili vi\u0161e uspje\u0161no rje\u0161avati brojne politi\u010dke, nacionalne, kulturne i gospodarske probleme, kako je \u201eadministriranje\u201c perifernih dijelova Austro-Ugarske tijekom 19. stolje\u0107a postajala sve kompleksnija zada\u0107a i kako se dr\u017eavni aparat \u010desto uspje\u0161no prilago\u0111avao novim izazovima, unato\u010d svim nedostacima. Tako na primjerima Galicije i Dalmacije Judson pokazuje kako je Imperij nastojao ulagati ve\u0107e financijske iznose u oporavak kriti\u010dno siroma\u0161nih ili zaostalih dijelova Monarhije, koji su osnovni problemi tih ulaganja (spora implementacija strukturnih reformi i te\u017eak razvoj infrastrukture) i kako se u odnosu na centralizacijska nastojanja Imperija 1820-ih i 1830-ih javljalo veliko i\u0161\u010dekivanje i nada u mo\u0107ni Imperij, koja se ipak nije opravdala.<\/p>\n

 <\/p>\n

Upravo kroz takve odnose Judson nagla\u0161ava va\u017enost habsbur\u0161ke multinacionalne dr\u017eave: Imperij je za njega utjelovljenje simboli\u010dke i stvarne mo\u0107i, alternativna snaga koja je lokalne elite dovodila \u010desto u ku\u0161nju. Ipak, dok je primjer Galicije fundiran na dugoro\u010dnijim vlastitim istra\u017eivanjima i nizom \u010dlanaka i knjiga posve\u0107enih toj temi (Galicija u Habsbur\u0161koj Monarhiji predstavlja pravi historiografski istra\u017eiva\u010dki trend, uz brojne knjige, kataloge, izlo\u017ebe, skupove i sl.), literatura i dubina zaklju\u010divanja u slu\u010daju Dalmacije znatno je su\u017eenija (temelji se uglavnom na istra\u017eivanjima Konrada Clewinga, Dominique Reill i dr.), \u0161to se mo\u017ee shvatiti prvenstveno kao poticaj da se dalje objavljuju istra\u017eivanja o \u201ehabsbur\u0161koj\u201c Dalmaciji i Jadranu kod nas i u inozemstvu.<\/p>\n

 <\/p>\n

U analiti\u010dkom smislu Judson nastoji razine politika-kultura-dru\u0161tvo \u0161to je mogu\u0107e vi\u0161e ispreplesti, kako bi primjerice u\u010dinke kulturnih praksi \u0161to jasnije mogao povezati s funkcijama imperijalnih dr\u017eavnih institucija i administrativnih politika. Sve to kako bi se postigao jasan dijagonalni presjek tema, problema i interpretacija unato\u010d \u010dinjenici da je knjiga izuzetno narativna i unutar klasi\u010dnog kronolo\u0161kog okvira. U tom smislu treba istaknuti i da je doista velika \u0161teta \u0161to autor i izdava\u010d nisu prilo\u017eili bibliografiju kori\u0161tenih radova. Za pretpostaviti je da bi time ionako voluminozna knjiga postala jo\u0161 vi\u0161e optere\u0107ena stranicama, ali je, \u010dini se, takvo optere\u0107enje isto tako nu\u017enost upravo iz razloga lak\u0161eg i sustavnijeg pregleda spomenutih novih priloga na kojima se i Judsonova knjiga ve\u0107inski temelji.<\/p>\n

 <\/p>\n

Jer, tre\u0107e, Judsonovo djelo nije ve\u0107inom temeljeno na arhivskim istra\u017eivanjima (iako su u knjizi integrirana neka njegova istra\u017eivanja arhivskog gradiva i naro\u010dito periodike), \u0161to u ovom slu\u010daju ipak ne umanjuje va\u017enost djela. Oslanjaju\u0107i se na vlastiti rad kao i na suvremene studije pojedinih aspekata Monarhije uglavnom objavljivane na engleskom i njema\u010dkom jeziku, Judson istovremeno i sa\u017eima ranija istra\u017eivanja, otvara nove problemske komplekse i postavlja vlastite zaklju\u010dke, pa stoga njegova knjiga nipo\u0161to nije za \u010ditatelja koji tra\u017ei jednostavan uvod u povijest i problematiku Habsbur\u0161ke Monarhije. Primjerice kada se govori o austrijskoj politici u Galiciji potrebno je predznanje i dobro poznavanje novijih priloga Larryja Wolffa, Markian Prokopovych, Daniela L. Unowskog i drugih povjesni\u010dara koji su se detaljnije bavili tom temom.<\/p>\n

 <\/p>\n

Me\u0111utim, budu\u0107i da je knjiga u stilskom smislu vrlo uspje\u0161no izvedena, da je vokabular jasan, a re\u010denice te\u010dne, da su poglavlja logi\u010dne zatvorene cjeline, ipak je i zainteresiranom \u010ditatelju-laiku Judsonova sinteza vi\u0161e nego prihvatljiva. Osim toga su u knjizi i dalje prisutna \u201eop\u0107a mjesta\u201c Habsbur\u0161ke Monarhije, od carice Marije Terezije i \u201eradi\u0161nog\u201c Franje Josipa, princa Metternicha i \u201eoca\u201c Radetzkog, do uvijek prisutnog literarnog interpretatora Imperija Josepha Rotha (ali i, mo\u017eda manje o\u010dekivanog, Ive Andri\u0107a!).<\/p>\n

 <\/p>\n

No Judsonovo odmicanje od politi\u010dke povijesti nije samo na\u010delna tendencija. Kada se bavi politikom, prou\u010dava uglavnom odnos dr\u017eave i plemstva kao dvije dominantne strukture, ne optere\u0107uju\u0107i svoj narativ doga\u0111ajnicom ili nepotrebnim podacima. \u0160tovi\u0161e, jedan od glavnih ciljeva mu je do\u010darati proto\u010dnost, dinamiku i ritam \u201esvakodnevnog Imperija\u201c (everyday empire<\/em>) na koji politika, ovisno o situaciji, utje\u010de s ve\u0107im ili manjim intenzitetom. Vje\u0161to povezuju\u0107i suvremene historiografske tendencije u istra\u017eivanju povijesti svakodnevice s vlastitim shva\u0107anjem Habsbur\u0161ke Monarhije i pristupom sintezi, Pieter Judson teorijske postulate takve historiografije bez ikakvih pote\u0161ko\u0107a prenosi pomo\u0107u \u017eivopisnih primjera iz \u017eivota \u201eobi\u010dnih ljudi\u201c Galicije, \u010de\u0161kih zemalja itd. Tako i nacionalizam, koji, prema Judsonu, nije zahvatio niti sredinom, ali jo\u0161 va\u017enije ni pred kraj 19. stolje\u0107a, sve pore dr\u017eavnog organizma i svakodnevice.<\/p>\n

 <\/p>\n

\u010citatelji dobivaju na taj na\u010din i pregr\u0161t informacija od jedne sintetizirane povijesti odozdo koja je uvijek kontrolirana narativom o dr\u017eavnom sustavu. Dakako, tako dosljedno proveden pristup sintezi ostavlja relativno malo prostora za analizu vanjske politike Monarhije, koja je dodu\u0161e u historiografiji dobro obra\u0111ena.(8) No, mnogo va\u017enije, izostaju i opse\u017enije komparacije s drugim europskim (i svjetskim) monarhijama. Da je Judson svoje shva\u0107anje dr\u017eave i imperija, uloge nacionalizma u njemu kao i ostale unutarnje probleme u ve\u0107oj mjeri komparativno analizirao s drugim europskim zemljama na zapadu i istoku, mo\u017eda bi se postigla i jo\u0161 cjelovitija slika posebnosti i zajedni\u010dkih elemenata europskih carstva.<\/p>\n

 <\/p>\n

\u010cetvrto i posljednje, pri analizi Judsonove sinteze je na po\u010detku spomenuti kontekst izuzetno va\u017ean. Kao \u0161to se i Taylorova knjiga o Monarhiji nadovezivala na ranije radove Lewisa B. Namiera, Wickham Steeda, Seton-Watsona i drugih, tako i Judsonova studija \u201ekomunicira\u201c s prethodnim djelima. U nekim dijelovima se knjiga The Habsburg Empire: A New History<\/em> nadovezuje na jo\u0161 uvijek va\u017ee\u0107e teze koje su postavili Robert A. Kann i drugi. No uvelike se i razilazi s ranijim interpretacijama povijesti Monarhije, naro\u010dito pri prikazivanju razli\u010ditih (suprotstavljenih) raspolo\u017eenja u dru\u0161tvu i u odnosima me\u0111u nacionalnostima. Dodu\u0161e, treba istaknuti i uputiti da je, u odnosu na stariju historiografiju, radikalniju reinterpretaciju Habsbur\u0161ke Monarhije ponudio ve\u0107 Taylorov u\u010denik Alan Sked u knjizi The Decline and Fall of the Habsburg Empire 1815-1918<\/em> (1989.), upozoravaju\u0107i naro\u010dito u odnosu na gospodarski polo\u017eaj i vanjskopoliti\u010dku ulogu Monarhije (ina\u010de dva aspekta kojih se Judson mnogo rje\u0111e doti\u010de) da je Austro-Ugarska slu\u010daj Imperija koji je do\u017eivio raspad bez propadanja.<\/p>\n

 <\/p>\n

No i u odnosu na Skedovu sintezu Judson ide nekoliko koraka dalje, ne zaustavljaju\u0107i se na blagom ponovnom sagledavanju politi\u010dkih u\u010dinaka. Judson zaklju\u010dke povjesni\u010dara koji su se, potaknuti i velikim obljetnicama, odlu\u010dili propitati uvjete izbijanja Velikog rata i nanovo prou\u010diti tijek sukoba (npr. M. Cornwalla) pomno prati te se ne libi dati jasan odgovor: Prvi svjetski rat bio je presudan za propast i raspad Habsbur\u0161ke Monarhije. Nekompetencija vojske, slaba organizacija i velike pogre\u0161ke koje su se o\u010ditovale kako na frontu tako i u samom dr\u017eavnom sustavu koji je dozvolio militarizaciju kojom su dokinuta ranija liberalizacijska i demokratizacijska nastojanja, kao i nacionalisti\u010dki populizmi koji su potom uvelike potpomogli dokidanje tih dometa ostvarenih u 19. stolje\u0107u, u kontekstu dugotrajnog rata nedvojbeno su za Judsona jasni razlozi kona\u010dne propasti dr\u017eave. U posljednjim poku\u0161ajima cara Karla, jo\u0161 1918. godine, vidi ponovno nastojanje uspostavljanja \u201epravne dr\u017eave\u201c.<\/p>\n

 <\/p>\n

Judson nije me\u0111utim samo odlu\u010dan u pitanju odgovora na raspad Monarhije. Upravo \u201epravna dr\u017eava\u201c \u2013 Rechtsstaat<\/em> \u2013 predstavlja klju\u010dan element u njegovom istra\u017eivanju razvoja Dunavske Monarhije, od 1770-ih godina i eksperimentalnih nastojanja Marije Terezije, a potom i Josipa II. te Leopolda II., da se stvori centralizirana efikasna habsbur\u0161ka dr\u017eava kojom je, postupno, osiguravana pravednost, legalnost i nepristranost gra\u0111anima<\/em>, a ne vi\u0161e tek podanicima<\/em>. To je osnova pomo\u0107u koje se posti\u017ee koherentan narativ izvan sfere doga\u0111ajne povijesti. Prije svega, Judson se odlu\u010dio ponuditi cjelovitu novu interpretaciju povijesti jednog Imperija na \u0161irokom podru\u010dju politike, kulture i dru\u0161tva. Njegova perspektiva odlu\u010dno odbija prihvatiti shva\u0107anje Monarhije kao beskrajnog sustava koji sam sebe uvijek iznova otkriva, a da je pritom osu\u0111en na propast, koji svoj neminovni raspad bezuspje\u0161no odga\u0111a i pod vladavinom Franje Josipa od druge polovice 19. stolje\u0107a samo ni\u017ee propu\u0161tene prilike reforme i spasa.<\/p>\n

 <\/p>\n

Judson ne pristaje ni na, iz njegovog gledi\u0161ta, odve\u0107 su\u017eenu sliku nacionalnih konflikta, ve\u0107 inzistira na terminu \u201esukobljeni nacionalizmi\u201c, \u017eele\u0107i naglasiti kako se ne radi o konfliktu cjelokupnih populacija, ve\u0107 politi\u010dki izazvanim sukobima. Prema njemu su nacionalisti\u010dke ideologije u odnosu na Imperij bile uglavnom u polo\u017eaju svojevrsne simbioze, jer su u politi\u010dkom smislu me\u0111usobno ovisili te, unato\u010d tome \u0161to su shva\u0107ene kao prijetnja koheziji multinacionalne dr\u017eave, ipak nisu bile \u201eegzistencijalna\u201c opasnost, dakle nisu Monarhiju dovodile u pitanje. Uzletom nacionalizma po\u010detkom 20. stolje\u0107a ubrzavaju se na taj na\u010din i strukturalne promjene Habsbur\u0161ke Monarhije. Judson fenomen nacionalizma nastoji tretirati kao kompleksnu, vi\u0161ezna\u010dnu pojavu koja se uglavnom odnosila na elite koje su u Habsbur\u0161koj Monarhiji 19. stolje\u0107a kroz transformaciju dr\u017eave sve vi\u0161e odguravane od sredi\u0161ta mo\u0107i (i dr\u017eave), dok veliki dio populacije u svakodnevnom smislu jo\u0161 u predve\u010derje Prvog svjetskog rata nije bio zahva\u0107en tom ideologijom, ve\u0107 je iskazivao naprotiv i razli\u010dite oblike (imperijalnog) patriotizma.<\/p>\n

 <\/p>\n

On \u0161tovi\u0161e nastoji ukazati i kako se poimanje nacije kroz 19. stolje\u0107e mijenjalo, bez jednozna\u010dnog smisla, ovisno o geografskim, povijesnim, jezi\u010dnim i drugim kriterijima te, \u0161to je jo\u0161 va\u017enije, kako formiranje nacionalnih identiteta, nacionalnih skupina i sukobi koji su iz toga proizi\u0161li nisu prirodni razvoj unutar multinacionalnog Carstva, ve\u0107 politi\u010dki izazvani problemi u dru\u0161tvu. Tako je Judson u suglasju s dijelom novije historiografije koji nastoji ukazati na odre\u0111enu \u201enasumi\u010dnost\u201c i \u201eslu\u010dajnost\u201c u stvaranju nacija, ovisno o politi\u010dkim, povijesnim, ali i dru\u0161tvenim prilikama u odre\u0111enom razdoblju. On odbija tezu da su nacije u povijesnom smislu nu\u017eni izra\u017eaj etni\u010dkih skupina, smatraju\u0107i da takvo stajali\u0161te potje\u010de od aktivista 19. stolje\u0107a. Nacionalizam je za njega jednako tako proizvod imperijalnih struktura kao i regionalnih tradicija.<\/p>\n

 <\/p>\n

Ipak, preostaje zapitati se je li takvo shva\u0107anje nacionalizma sasvim primjenjivo na Monarhiju u njenom totalitetu? Shva\u0107anje da je nacionalizam prvenstveno zahvatio elite nakon op\u0107e krize liberalizma pa su vode\u0107i slojevi jednostavno prestajali biti odva\u017eni, hrabri i odlu\u010dni u provo\u0111enju \u201epravne dr\u017eave\u201c, u velikoj mjeri predstavlja nu\u017eno kompleksno postavljeno preispitivanje odnosa politike, kulture i dru\u0161tva u Cislajtaniji (austrijski dio Monarhije), kojom se Judson primarno bavi. No kada je rije\u010d o Translajtaniji, Judsonov sinteti\u010dki panoramski pregled dosti\u017ee u odre\u0111enoj mjeri i svoju granicu u analiti\u010dkom smislu. Iako su zaklju\u010dci poput onog da je nakon Nagodbe podjela me\u0111u politi\u010dkim strankama bila isklju\u010divo oko nacionalisti\u010dkih pitanja, a ne dru\u0161tvenih, ili kako je politiku u Ugarskoj zahvatila \u201eopsesija ustavom\u201c (\u0161to je svakako zanimljivo promatrati i u odnosu na hrvatski politi\u010dki mentalitet i politi\u010dku kulturu od 1860-ih godina nadalje), ostaje otvoreno pitanje mo\u017ee li se njegovo shva\u0107anje nacionalizma \u2013 koje nije teorijski razra\u0111eno, ve\u0107 je neraskidivo integrirano s njegovom novom interpretacijom uloge dr\u017eavne administracije Habsbur\u0161ke Monarhije \u2013 jednako dosljedno primijeniti i na ugarsku, odnosno hrvatsku povijest.<\/p>\n

 <\/p>\n

Uloga elita, kojima u odnosu na nacionalizam u Cislajtaniji Judson daje klju\u010dnu ulogu, ipak je bitno izmijenjena u kontekstu Ugarske, a naro\u010dito hrvatskih zemalja itd. U tom smislu bi se ponovno aktualizirala pitanja u \u0161iroj raspravi o naciji, nacionalizmu i nacionalnom pitanju (u odnosu na dru\u0161tvene slojeve) kojih su se jo\u0161 od 1980-ih godina doticali u radovima Mirjana Gross, Nik\u0161a Stan\u010di\u0107, Petar Koruni\u0107, Ivo Banac i mnogi drugi. Postavlja se otvoreno pitanje kako, s obzirom na suvremenu ameri\u010dku historiografiju i konkretno Judsonovo djelo, mo\u017eemo preispitati shva\u0107anje nacije i nacionalizma na podru\u010dju Hrvatske, a naro\u010dito u sklopu Habsbur\u0161ke Monarhije.<\/p>\n

 <\/p>\n

Pristup Pietera Judsona, osim \u0161to je u potpunosti autenti\u010dan i proizlazi iz dubokog promi\u0161ljanja Habsbur\u0161ke Monarhije prvenstveno kao cjeline, nadovezuje se i na suvremene tendencije historiografije u prou\u010davanju nacionalizma. Ve\u0107 se neko vrijeme nastoji dalje razraditi, ponegdje i nadi\u0107i paradigme i sheme koje su postavili Ernest Gellner, Benedict Anderson i Eric Hobsbawm, prou\u010davaju\u0107i npr. odnos centra i periferije u odnosu na nacionalizme velikih europskih monarhija, zatim tzv. \u201eimperijalni nacionalizam\u201c kao reakciju na narodne pokrete, pitanje legitimiteta, svrsishodnosti i samobitnosti imperija itd.(9)<\/p>\n

 <\/p>\n

Zbog svega toga je Judsonova The Habsburg Empire<\/em> uvelike ustvari protutaylorovska interpretacija. Upornom i lucidnom argumentacijom odbija prihvatiti etape 19. stolje\u0107a kao propu\u0161tene prilike u kojima je Monarhiju trebalo \u201epopraviti\u201c, ne \u017eeli pristati na negativnu sliku vladarskih praksa niti prozvati Monarhiju \u201etamnicom naroda\u201c jer njegovo te\u017ei\u0161te ne predstavljaju suprotstavljeni narodi, ve\u0107 gra\u0111ani Imperija. Svojim dosljednim, iako ne uvijek uvjerljivim promatranjem cjeline (Imperija) i njegovog stanja odozdo (svakodnevna razina), odupire se prikazati Habsbur\u0161ku Monarhiju kao despotsko Carstvo pod trajnim utjecajem Metternicha i apsolutisti\u010dke dr\u017eave Franje I., brutalnu silu koja je uvelike uz vanjsku pomo\u0107 skr\u0161ila revolucije 1848. godine, kao neuhodani eksperiment koji je na vanjskopoliti\u010dkom polju tra\u017eio u\u010dvr\u0161\u0107enje da bi zavr\u0161io u perpetuiranju statusa quo koji je nudila Austro-ugarska nagodba iz 1867. ili kao, u gospodarskom smislu, neuravnote\u017eeni anakroni dr\u017eavni organizam, kako \u0107e ve\u0107inom (pre)nagla\u0161avati A. J. P. Taylor.<\/p>\n

 <\/p>\n

Njegov je pristup druga\u010diji, u sklopu \u010dega se nalazi istovremeno i snaga i slabost knjige: Judson vrlo precizno nastoji izdvojiti odre\u0111ene predrasude prema dr\u017eavi, klju\u010dnim osobama ili bitnim doga\u0111anjima kao \u0161to su 1848. ili 1867. godina, pa\u017eljivo izdvajaju\u0107i argumentaciju i stav koji je nastao u 19. stolje\u0107u i koji su (uglavnom) povjesni\u010dari ba\u0161tinili, prenijeli i unijeli u vlastitu interpretaciju i stav. No pritom Judson ponekad odlazi i predaleko, \u017eele\u0107i stvoriti protute\u017eu i upadaju\u0107i u idejne zasade i predrasude dana\u0161njeg vremena, pokazuju\u0107i jo\u0161 jednom kako povjesni\u010dar doista mo\u017ee tek te\u017eiti tome da je nepristran.<\/p>\n

 <\/p>\n

Judson u Habsbur\u0161koj Monarhiji ne vidi samo raspadaju\u0107i multikulturalni eksperiment-relikt, ve\u0107 dr\u017eavu koja je uspostavljala pozitivne tekovine kao \u0161to su razvoj komunalne samouprave, razvoj pravnog sustava, integraciju ni\u017eih slojeva, odnosno radni\u0161tva putem izbornog prava (u Cislajtaniji) i utvr\u0111ivanje radnih prava itd., te na taj na\u010din pru\u017eala na svakodnevnom planu sigurnost \u0161irem krugu gra\u0111ana. Iz takvog rakursa, doga\u0111anja nakon 1918. godine doista djeluju nasilno, kaoti\u010dno, a u odnosu na ranija iskustva i nazadno; Judson isti\u010de kako su novonastale dr\u017eave \u010desto replicirale stare na\u010dine funkcioniranja, prizivale svojevrsnu \u201eimperijalnu logiku\u201c koja je funkcionirala unutar Dunavske Monarhije \u2013 otvaraju\u0107i na taj na\u010din blago i pitanje kontinuiteta koji su \u201enad\u017eivjeli\u201c prekretnicu, 1918. godinu, ali i odnosa prema imperijalnoj ba\u0161tini u 20. stolje\u0107u.<\/p>\n

 <\/p>\n

Tako je Judsonova knjiga u neprestanoj \u201ekomunikaciji\u201c s ranijim ostvarenjima britanske i ameri\u010dke historiografije, propituju\u0107i te zaklju\u010dke, nude\u0107i ponekad revizionisti\u010dki ili radikalno izmijenjeni pogled, doti\u010du\u0107i se dobrim dijelom i do sada u tom smislu nedovoljno obra\u0111enog teritorija. Hrabra strukturalisti\u010dka analiza koju Judson u svojoj sintezi nudi doista ostvaruje iskorak i opravdava drugi dio naslova \u201enova povijest\u201c. Ona predstavlja pravi izazov za historiografiju, koja \u0107e u teorijskom smislu trebati razraditi ili kritizirati predlo\u017eenu interpretaciju odnosa dr\u017eave i nacionalizma u Dunavskoj Monarhiji, dok \u0107e u odnosu na Judsonov narativ daljnje studije-slu\u010daja, zbornici i monografije nedvojbeno davati razli\u010dite priloge, djeli\u0107e novog mozaika koji se, barem se \u010dini, u slu\u010daju Monarhije mo\u017ee \u0161iriti u nedogled.<\/p>\n

 <\/p>\n

Zbog svega toga, bit \u0107e zanimljivo vidjeti i najavljeni hrvatski prijevod knjige The Habsburg Empire: A New History<\/em> te njenu kriti\u010dku recepciju u odnosu na novija istra\u017eivanja 19. stolje\u0107a koja u na\u0161oj historiografiji u posljednjih desetak godina itekako pru\u017eaju zanimljivu podlogu za pro\u0161irenje rasprave na razinu koju Judson promatra \u2013 Imperij. Nedvojbeno \u0107e, kao i promocija engleske verzije knjige koja je odr\u017eana u o\u017eujku 2017. godine u Zagrebu na Filozofskom fakultetu na kojoj su, izme\u0111u ostalih, prisustvovali sam autor i Mark Cornwall kao gosti, poslu\u017eiti kao poticaj daljnjoj sustavnoj analizi problema hrvatske povijesti u sklopu Habsbur\u0161ke Monarhije te posthabsbur\u0161kog odnosa prema toj ba\u0161tini. Za nadati se da \u0107e ukazati i na potrebu sustavnog prevo\u0111enja bitnih sinteza i op\u0107ih studija Habsbur\u0161ke Monarhije kao dodatne nu\u017ene analiti\u010dke razine.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Filip \u0160imetin \u0160egvi\u0107<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

\n

 <\/p>\n

(1) O tome vidi: Mirjana Gross, \u201eRobert William Seton Watson\u201c, Historijski zbornik<\/em> 1-4 (1953.), 568-569; Ljubo Boban (et. al.), R. W. Seton Watson i Jugoslaveni: korespondencija 1906-1941<\/em> (Zagreb-London: Sveu\u010dili\u0161te u Zagrebu, Centar za povijesne znanosti, Institut za hrvatsku povijest; The British Academy, 1976.); Stjepan Matkovi\u0107, \u201eIvo Pilar i Robert W. Seton Watson (Dva pogleda na ju\u017enoslavensko pitanje)\u201c, Pilar<\/em> 1\/I (2006.), 21-45; Zoran Grijak \u2013 Stjepan \u0106osi\u0107, Figure politike. Lujo Vojnovi\u0107 i Robert William Seton-Watson<\/em> (Zagreb: Hrvatski dr\u017eavni arhiv, 2012.).<\/p>\n

 <\/p>\n

(2) Chris Wrigley, A. J. P. Taylor: Radical Historian of Europe<\/em> (London-New York: I.B. Tauris, 2006.), 195-196.<\/p>\n

 <\/p>\n

(3) Usp. npr. Iskra Ivelji\u0107, \u201eA. J. P. Taylor, Habsbur\u0161ka Monarhija 1809.\u20131918., Znanje, Zagreb 1990\u201d, Historijski zbornik<\/em> 43 (1990.), 405-408; Tihomir Cipek, \u201eA.J.P. Taylor. Habsbur\u0161ka monarhija 1809-1918.\u201c, Politi\u010dka misao<\/em> 27\/4 (1990.), 220-221.<\/p>\n

 <\/p>\n

(4) Vidi tako\u0111er interesantnu analizu me\u0111uratnog diskursa o Monarhiji kod: Adam Ko\u017cuchowski, The Afterlife of Austria-Hungary: The Image of the Habsburg Monarchy in Interwar Europe<\/em> (Pittsburgh: University of Pittsburgh Press, 2013.).<\/p>\n

 <\/p>\n

(5) Radi se primjerice o radovima Laurencea Colea, Daniela Unowskog, Tare Zahre, Nancy M. Wingfield, Alice Freifeld, Garyja Cohena, Maureen Healy, Alison Frank, Stevena Bellera, Davida S. Lufta, Johna Boyera, Davida F. Gooda, Johna Komlosa, Franza A. J. Szaba, Johna Deaka, Roberta Nemesa, Deborah Coen i mnogih drugih. Na to se svakako nadovezuju istra\u017eivanja austrijskih ili njema\u010dkih povjesni\u010dara, npr. Geralda Stourzha, Emila Brixa, Hannelore Burger, Helmuta Rumplera, Wolfganga Maderthanera, Lutza Musnera, Tamare Scheer, kao i radovi drugih povjesni\u010dara uglavnom objavljeni na engleskom jeziku.<\/p>\n

 <\/p>\n

(6) Ovdje treba istaknuti Sveu\u010dili\u0161te Indiana koje je va\u017eno zbog prou\u010davanja hrvatske povijesti. Od centara koji se bave habsbur\u0161kom ili austrijskom povije\u0161\u0107u isti\u010du se Center for Austrian Studies pri Sveu\u010dili\u0161tu u Minnesoti koji je izdava\u010d voluminozne edicije zbornika \u201eAustrian and Habsburg Studies\u201c i Center Austria oko G\u00fcnter Josefa Bischofa u New Orleansu s te\u017ei\u0161tem na noviju povijest Austrije (i edicija \u201eContemporary Austrian Studies\u201c).<\/p>\n

 <\/p>\n

(7) Na engleskom jeziku su tako objavljene Judsonove knjige Exclusive Revolutionaries: Liberal Politics, Social Experience, and National Identity in the Austrian Empire 1848-1914<\/em> (Ann Arbor: The University of Michigan Press, 1996.) i Guardians of the Nation: Activists on the Language Frontiers of Imperial Austria<\/em> (Cambridge-London: Harvard University Press, 2006.).<\/p>\n

 <\/p>\n

(8) Prije svega vidi: F. R. Bridge, From Sadowa to Sarajevo: The Foreign Policy of Austria-Hungary, 1866-1914<\/em> (London \u2013 Boston: Routledge & Kegan Paul, 1972.).<\/p>\n

 <\/p>\n

(9) Vidi pritom naro\u010dito: Stefan Berger \u2013 Alexei Miller (ur.), Nationalizing Empires<\/em> (Budapest: Central European University Press 2015.).<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-5464","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[{"id":52746,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52746","url_meta":{"origin":5464,"position":0},"title":"Predstavljanje djelatnosti povjesni\u010dara: \u201ePisma kao izvor za povijest 18.stolje\u0107a \u2013 iskustva rada na HRZZ projektu LIGHT\u201c","author":"Filip \u0160imunjak","date":"30. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Predstavljanje djelatnosti povjesni\u010dara: \u201ePisma kao izvor za povijest 18. stolje\u0107a \u2013 iskustva rada na HRZZ projektu LIGHT\u201c odr\u017eat \u0107e se u sklopu ovogodi\u0161njega Festivala povijesti Kliofest u Nacionalnoj i sveu\u010dili\u0161noj knji\u017enici u Zagrebu, u utorak 5. svibnja, s po\u010detkom u 16 sati. Sudjeluju: Teodora Shek Brnardi\u0107, Marta Jurkovi\u0107, Matea Maru\u0161i\u0107,\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-01-utorak-I-03-PDP-Pisma-kao-izvor.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-01-utorak-I-03-PDP-Pisma-kao-izvor.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-01-utorak-I-03-PDP-Pisma-kao-izvor.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-01-utorak-I-03-PDP-Pisma-kao-izvor.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-01-utorak-I-03-PDP-Pisma-kao-izvor.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52502,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52502","url_meta":{"origin":5464,"position":1},"title":"Novi znanstveni projekt Hrvatskog instituta za povijest: \u201c\u017drtve ratova i dr\u017eavnog\/politi\u010dkog nasilja u hrvatskoj povijesti 20. stolje\u0107a\u201d","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Na redovitoj sjednici Vlade RH, 16. travnja 2026., donijet je Zaklju\u010dak kojim se pokre\u0107e znanstveni projekt \u201c\u017drtve ratova i dr\u017eavnog\/politi\u010dkog nasilja u hrvatskoj povijesti 20. stolje\u0107a\u201d. Projekt \u0107e provoditi i koordinirati Hrvatski institut za povijest u razdoblju trajanja projekta od pet godina. Zakljucak Vlade RH Iz teksta projektnog prijedloga: Problematika\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52539,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52539","url_meta":{"origin":5464,"position":2},"title":"Drugi po redu studentski simpozij “In fonte veritas”","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"20. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U srijedu, 22. travnja 2026. godine, u dvorani C 0.4 na Hrvatskom katoli\u010dkom sveu\u010dili\u0161tu odr\u017eat \u0107e se drugi studentski simpozij \u201eIn fonte veritas\". Ovogodi\u0161nja sredi\u0161nja tema simpozija je Papinstvo. Kroz istra\u017eiva\u010dko suo\u010davanje s povijesnim izvorima deset \u0107e studenata predstaviti rezultate svojih istra\u017eivanja o instituciji koja je stolje\u0107ima oblikovala europsku i\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Papinstvo.png?fit=1024%2C500&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Papinstvo.png?fit=1024%2C500&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Papinstvo.png?fit=1024%2C500&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Papinstvo.png?fit=1024%2C500&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":52631,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52631","url_meta":{"origin":5464,"position":3},"title":"Predavanje Ivana Tepe\u0161a: Djelovanje hrvatske politi\u010dke emigracije","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"23. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Odjel za me\u0111unarodnu suradnju i iseljeni\u0161tvo Matice hrvatske Predavanje Ivana Tepe\u0161a: Djelovanje hrvatske politi\u010dke emigracije Utorak, 28. travnja 2026. u 18:00 sati, Dvorana Ljudevita Jonkea (Mala dvorana MH), Strossmayerov trg 4, Zagreb dr. sc. Ivan Tepe\u0161, Institut za istra\u017eivanje migracija Hrvatska politi\u010dka emigracija obilje\u017eila je polustoljetnu hrvatsku povijest u drugoj\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"","width":0,"height":0},"classes":[]},{"id":52499,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52499","url_meta":{"origin":5464,"position":4},"title":"POTPISAN UGOVOR O ZNANSTVENO-ISTRA\u017dIVA\u010cKOJ SURADNJI: PROJEKT \u201eTEMELJI HRVATSKE SAMOSTALNOSTI\u201d","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Hrvatski institut za povijest, Sveu\u010dili\u0161te obrane i sigurnosti \u201eDr. Franjo Tu\u0111man\u201d, Institut dru\u0161tvenih znanosti Ivo Pilar i Hrvatski dr\u017eavni arhiv\u00a0potpisali su 23. o\u017eujka 2026.\u00a0Ugovor o znanstveno-istra\u017eiva\u010dkoj suradnji s ciljem provedbe projekta \u201eTemelji hrvatske samostalnosti\u201d. Tim projektom obuhva\u0107a se istra\u017eivanje arhivskoga gradiva, priprema znanstvenih publikacija, digitalizacija i javna prezentacija rezultata istra\u017eivanja\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/THS_sporazum.jpg?fit=1200%2C583&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/THS_sporazum.jpg?fit=1200%2C583&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/THS_sporazum.jpg?fit=1200%2C583&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/THS_sporazum.jpg?fit=1200%2C583&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/THS_sporazum.jpg?fit=1200%2C583&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52633,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52633","url_meta":{"origin":5464,"position":5},"title":"POVIJEST TRE\u0160NJEVA\u010cKE GLAZBE: prikupljanje virtualnog fundusa Muzeja susjedstva Tre\u0161njevka","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"23. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"utorak 28. 4. 2026. 14 - 18 h Nova BAZA, Nova cesta 66, Zagreb Prvi su dani ljeta 1957. godine. Bo\u017eica Kalafati\u0107 poha\u0111a drugi razred Osnovne \u0161kole Bratstvo i jedinstvo, danas kralja Tomislava, a ide i na muzi\u010dke satove u Mo\u0161\u0107eni\u010dkoj ulici. Na fotografiji s harmonikom u rukama stoji u\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/MST_prikupljanje.jpg?fit=380%2C475&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200},"classes":[]}],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/5464","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=5464"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/5464\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":5468,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/5464\/revisions\/5468"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=5464"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=5464"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=5464"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}