{"id":54184,"date":"2026-06-18T14:52:00","date_gmt":"2026-06-18T12:52:00","guid":{"rendered":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=54184"},"modified":"2026-06-18T15:07:09","modified_gmt":"2026-06-18T13:07:09","slug":"ratovi-1990-ih-izmedu-historiografije-i-i-aktivizma-intervju-s-draganom-popovicem","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=54184","title":{"rendered":"Ratovi 1990-ih izme\u0111u historiografije i i aktivizma: intervju s Draganom Popovi\u0107em"},"content":{"rendered":"\n

Dragan Popovi\u0107 povjesni\u010dar je, pravnik i dugogodi\u0161nji aktivist za ljudska prava iz Srbije. Doktorsku disertaciju pod naslovom \u201cPromene u politici istorije i kulturi se\u0107anja u Evropi – slu\u010daj Srbija 1980-1990\u201d  obranio je 2024. godine na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Beogradu. Godinama se bavi istra\u017eivanjem kulture sje\u0107anja, politika povijesti, nacionalizama i povijesti Jugoslavije kroz istra\u017eiva\u010dki, ali i rad u organizacijama civilnog dru\u0161tva. Autor je niza radova, analiza i izvje\u0161taja, a isti\u010demo tri knjige – Rat se\u0107anja u Srbiji 1980-1990<\/a><\/em>, Gubljenje ljudskosti. Srebrenica kao istorijska \u010dinjenica<\/em><\/a> te Prelomne godine. Srpski nacionalizam i Jugoslavija 1980-1990<\/a><\/em> povodom \u010dijeg nedavnog objavljivanja smo vodili intervju.<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\n\n\n\n

Vi ste formalno pravnik, a povije\u0161\u0107u ste se po\u010deli baviti tek kasnije – kako je do\u0161lo do toga? Koliko vam pravni\u010dko obrazovanje danas oblikuje na\u010din na koji pristupa\u0161 povijesnim izvorima, posebno kada radite s arhivom Ha\u0161kog suda? Vidite li razliku u tome kako pravnici i povjesni\u010dari \u201c\u010ditaju\u201d iste izvore?\u00a0<\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n

Ja sam vrlo rano, jo\u0161 u gimnazijskim danima, odlu\u010dio da \u017eelim da se bavim pro\u0161lo\u0161\u0107u i na\u010dinom na koji ona uti\u010de na sada\u0161njost. Istoriju sam oduvek voleo, ali sam \u017eeleo da sebi obezbedim i malo \u0161ire obrazovanje, posebno u vezi sa za\u0161titom ljudskih prava koja mi je bila razlog za\u0161to sam se uop\u0161te bavio pro\u0161lo\u0161\u0107u. Ideja da se izgradi dru\u0161tvo \u010dija bi temeljno na\u010delo bilo da se ljudi ra\u0111aju i \u017eive jednaki u pravima \u010dinila mi se kao ne\u0161to za \u0161ta vredi raditi i boriti se. A razumevanje pro\u0161losti i mehanizama kojima uti\u010de na sada\u0161njost i budu\u0107nosti, neizostavan je deo te borbe.<\/strong> Pravni\u010dko obrazovanje dalo mi je mogu\u0107nost da lak\u0161e razumem dokaze izvedene na su\u0111enjima, ali i logiku prava, koja ima svoja pravila i \u010desto uti\u010de na odluke nadle\u017enih. Bogata dokumentacija Ha\u0161kog suda za tu\u017eioce, advokate i sudije koji tamo rade, slu\u017eila je pre svega za utvr\u0111ivanje individualne krivi\u010dne odgovornosti. Sa jedne strane, pravni\u010dko \u010ditanje takvih izvora i posebno njihova provera u skladu sa pravilima dvostranog sudskog postupka, dovodi do ve\u0107eg nivoa pouzdanosti i do relativno jasno utvr\u0111ene \u010dinjeni\u010dne osnove. Sa druge strane, istori\u010dar idu dalje i dublje, razumevaju\u0107i da iza svake \u010dinjenice stoji i nekakav istorijski kontekst i da su sve zajedno delovi istorijskih procesa srednjeg i dugog trajanja, \u0161to je va\u017eno razumeti prilikom analize dru\u0161tvenih doga\u0111aja. Mnogo mi poma\u017ee \u0161to primenjujem oba pristupa i \u010dini mi se da su retke metodologije koje se tako dobro uklapaju i komplementarne su, kao \u0161to su istoriografska i pravni\u010dka.<\/p>\n\n\n\n

S druge strane, dugo ste aktivni u nevladinom sektoru u Srbiji, a dobitnik ste i ovogodi\u0161nje nagrade \u201cJelena \u0160anti\u0107\u201d koja se dodjeljuje za gra\u0111ansku hrabrost i doprinos kulturi mira. Do\u017eivljavate li sebe kao aktivista, a svoje knjige kao \u010din aktivizma? Kako u to uklapate povjesni\u010darski identitet?<\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n

Oba identiteta \u2013 i aktivisti\u010dki i nau\u010dni \u2013 jako su mi va\u017ena. Deluje mi da bih bio nepotpun kada bih se odrekao jednog. Oni jesu delimi\u010dno suprotstavljeni, ali to samo daje dodatnu dra\u017e kada stavite bilo koji od ta dva \u0161e\u0161ira. Trudim se da mi knjige budu strogo nau\u010dno fundirane, zasnovane na vrlo jasnoj nau\u010dnoj metodologiji koja podle\u017ee proveri.<\/strong> Svaka hipoteza mora da bude oboriva i podlo\u017ena nau\u010dnoj kritici. Sa druge strane, razlog za\u0161to pi\u0161em ba\u0161 te knjige, a ne neke druge, svakako je moje uverenje da je i nauka deo aktivizma<\/strong>. Nemam nikakvu \u017eelju da radim za zatvorene krugove i da se ose\u0107am dobro jer me istomi\u0161ljenici tap\u0161u po ramenu. Vidim kod mnogih tu vrstu zadovoljstva \u0161to su u pravu i \u0161to su u manjini, umi\u0161ljaju\u0107i da su nekakva elita koja \u017eivi na moralnom Olimpu i sa njega posmatra dru\u0161tvo koje se nikad ne\u0107e promeniti. Moja \u017eelja nije da budem u pravu ve\u0107 da menjam dru\u0161tvo. Zato mi i jeste veliki izazov kada pi\u0161em knjige, posebno one osetljive poput knjige o genocidu u Srebrenici. Radio sam godinama sa porodicama \u017ertava, prisustvovao sahranama njihovih najbli\u017eih u Poto\u010darima, imam vrlo jaku emotivnu vezu sa tim doga\u0111ajem. Ali, kada pi\u0161em nau\u010dno delo, to moram da stavim po strani. Ono \u0161to ne mo\u017ee da bude potkrepljeno dokazima, ne mo\u017ee ni da u\u0111e u knjigu, bez obzira koliko ja to ose\u0107ao kao pravedno ili korisno za procese izle\u010denja dru\u0161tva.<\/p>\n\n\n\n

Va\u0161e knjige ulaze u prostor koji se povremeno opisuje kao \u201cpreuranjen\u201d za historiografsku distancu. Je li ta tvrdnja za vas metodolo\u0161ki argument ili politi\u010dka kvalifikacija? Tako\u0111er, kakve su reakcije na knjige koje pi\u0161ete – a tu bih mo\u017eda posebno istaknula <\/em>Gubljenje ljudskosti\u00a0 o genocidu u Srebrenici – u akademskoj zajednici? Postoji li (konstruktivni) dijalog ili se radi o paralelnim pozicijama bez me\u0111usobne komunikacije?<\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n

\u010cini mi se da je ta tvrdnja o potrebnoj vremenskoj distanci uvek slu\u017eila za prikrivanje odluke da se ne bavimo osetljivim stvarima i da ne guramo prst u oko ljudima koji su i dalje va\u017eni i mo\u0107ni akteri u dru\u0161tvu<\/strong>. Istoriografija ima jasna metodolo\u0161ka pravila koja ne zavise od distance. Sa druge strane, ponekad deluju groteskno pozivanja na nepostojanje distance kada je od po\u010detka jugoslovenskih ratova pro\u0161lo 35 godina. Jasno je da su politi\u010dki i ideolo\u0161ki razlozi mo\u0107na prepreka svakom istra\u017eivanju. U skladu sa tim su i reakcije na knjige kakve su ove koje ja pi\u0161em. Naravno, u svakoj dr\u017eavi je to druga\u010dije, u zavisnosti od konkretnih politi\u010dkih i dru\u0161tvenih okolnosti. U Srbiji je odavno stvorena neka vrsta me\u0111usobno nedodiruju\u0107ih krugova, gde svako pi\u0161e u svom krugu i po\u0161tuje tabue koji tu va\u017ee. Ti krugovi ne reaguju jedan na drugi, autori se ne osvr\u0107u na one iz suprotnog kruga, \u0161tavi\u0161e, \u010desto i ne \u010ditaju \u0161ta drugi pi\u0161u. I reakcije na knjigu o Srebrenici uglavnom se svode na ignorisanje. Time se izbegava dru\u0161tvena debata, ali, sa druge strane, ostaje se u okviru postoje\u0107e politike se\u0107anja koju aktivno sprovodi Vu\u010di\u0107eva vlast u Srbiji, a koja se bazira na \u0107utanju o zlo\u010dinima koje je po\u010dinila srpska strana i na kori\u0161\u0107enju tih doga\u0111aja isklju\u010divo kao dela propagandne poruke o postojanju antisrpske zavere. Mnogo istori\u010dara izbegava da se zameri vlastima ili dominantnom narativu kolektivnog pam\u0107enja, \u010dine\u0107i sebi \u017eivot lak\u0161im, \u0161to ne opravdavam, ali mogu da razumem. Zato me je veoma obradovao prikaz knjige od strane poznatog nacionalisti\u010dkog istori\u010dara, Bojana Dimitrijevi\u0107a. Prikaz je, naravno, prete\u017eno kriti\u010dki, ali i takav je ogroman doprinos pokretanju dru\u0161tvene debate o pro\u0161losti sa mrtve ta\u010dke.<\/p>\n\n\n\n

Ako se privremeno zadr\u017eimo na \u201c\u0161to bi bilo kad bi bilo\u201d razini –\u00a0 mislite li da bi postojanje nekih oblika tranzicijske pravde u poslijeratnoj Jugoslaviji moglo utjecati na na\u010din na koji su se oblikovali kasniji nacionalni narativi i obrasci sje\u0107anja o ratovima 1990-ih?<\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n

Te\u0161ko je razmi\u0161ljati u kategorijama \u201c\u0161to bi bilo kad bi bilo\u201d, posebno iz ugla nau\u010dnika. Ali ako se upustimo u to, meni deluje da je suo\u010davanje uvek korisno i da mo\u017ee da predupredi bar neke od kasnijih zloupotreba potisnutog ili pre\u0107utanog se\u0107anja. Ne bih smeo da garantujem da je ishod uvek takav, niti da bi ba\u0161 bilo tako u Jugoslaviji, u konkretnim istorijskim okolnostima, ali \u010dini mi se da odustvo politike suo\u010davanja svakako nije donelo dr\u017eavi i njenim narodima ni\u0161ta dobro. A se\u0107anje na ratove 1990-ih je neuporedivo \u010dak i sa politikom se\u0107anja socijalisti\u010dke Jugoslavije. Oni su poku\u0161avali da izbegnu stavljanje naglaska na doga\u0111aje koji su im se \u010dinili traumati\u010dnim, poput me\u0111usobnih zlo\u010dina jugoslovenskih naroda, ali nisu sakrivali osnovne \u010dinjenice niti karakter rata, koji je bio antifa\u0161isti\u010dki. Dana\u0161nje dominante elite, prete\u017eno nacionalisti\u010dke ili bar populisti\u010dke, u potpunosti iskrivljuju realnost, odbacuju\u0107i i same \u010dinjenice, menjaju\u0107i karakter rata ili bar insistiraju\u0107i na njegovom jednostranom \u010ditanju.<\/strong> <\/p>\n\n\n\n

Kad uspore\u0111ujete historiografske pristupe ratovima 1990-ih u dr\u017eavama nastalim raspadom Jugoslavije, gdje vidite najizra\u017eenije razlike u interpretacijama, a gdje prepoznajete sli\u010dne narativne strukture ili zajedni\u010dke \u201cslijepe to\u010dke\u201d? Postoje li primjeri istra\u017eivanja o ratovima 1990-ih koje bi izdvojili kao kvalitetne, inovativne ili posebno va\u017ene za razumijevanje tog razdoblja?<\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n

Pristupi se velikim delom razlikuju u zavisnosti od potreba onih koji navji\u0161e uti\u010du na stvaranje i o\u010duvanje narativa o pro\u0161losti. Politike elite imaju svoje jasne agende i one se razlikuju od zemlje do zemlje. U Hrvatskoj je va\u017eno da se o\u010duva svetost Domovinskog rata kao osniva\u010dkog mita samostalne Hrvatske i u skladu sa tim idu i istra\u017eivanja ve\u0107eg dela istori\u010dara. U Bosni i Hercegovini je na delu stalni rat tri suprotstavljena narativa gde se pristup kre\u0107e od poku\u0161aja da se doka\u017ee kako su svi \u010dinili zlo\u010dine, i time da se relativizuje sopstvena odgovornost, do poku\u0161aja da se propi\u0161e na\u010din kako se o ratu govori, uklju\u010duju\u0107i i samu terminologiju, te da se time rat predstavi kao okamenjena slika nedostupna kriti\u010dkom razmatranju, a samim tim i nauci kao takvoj. U Srbiji, koja je izgubila sve ratove koje je vodila, namera onih koji se bave ratovima je da tu \u010dinjenicu \u0161to vi\u0161e relativizuju stavljaju\u0107i je u kontekst me\u0111unarodne zavere, odluka velikih sila, geopolitike i sli\u010dno. Time su Srbi jo\u0161 jednom predstavljeni kao \u017ertve, samo ovoga puta velike antisrpske zavere i ratova koji se sagledavaju kao istorijska nu\u017enost i cikli\u010dno ponavljanje istorije i zlo\u010dina nad Srbima.<\/strong> Opet, ne treba zaboraviti da u svakoj od ovih dr\u017eava deluju istori\u010dara koji se dr\u017ee pravila profesije i koji vrlo hrabro preispituju mitove pro\u0161losti, uklju\u010duju\u0107i i one najva\u017enije. Pojavljuju se istra\u017eivanja koja su metodolo\u0161ki odli\u010dna i inovativna u pristupu, na primer digitalni narativi koje rade Branka Vierda i Nikola Puhari\u0107 ili istra\u017eivanja pojedinih aspekata nasilja poput onih kojima se bave Max Bergholz ili Mila Dragojevi\u0107. Nastavljaju se odli\u010dna istra\u017eivanja kulture se\u0107anja kada su 1990-e u pitanju, i to \u0161irom postjugoslovenskog prostora, istra\u017eiva\u010di pojedine teme obra\u0111uju vrlo sistemati\u010dno i uz va\u017ene sinteze, poput knjiga Armine Galija\u0161 o Banjaluci u ratu, Edina Omer\u010di\u0107a o ulozi SPC u ratu ili Koste Nikoli\u0107a o Krajini, a ima i novih tema \u2013 na primer, istra\u017eivanje polo\u017eaja dezertera koje sprovodi Milica Popovi\u0107. I da ne nabrajam sve, neizostavno \u0107u mnogo toga izostaviti, ali generalno \u2013 ima novih pristupa, novih tema i novih istra\u017eiva\u010da i to je sve zajedno jako dobra vest!<\/p>\n\n\n\n

Kako biste opisali razvoj dominantne kulture sje\u0107anja o ratovima 1990-ih u Srbiji od zavr\u0161etka 1990-ih do danas? Dominira li u tom procesu kontinuitet ili su vidljive promjene te koji su klju\u010dni faktori koji su to poticali?<\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n

Kultura se\u0107anja je uvek pluralna, ali i podlo\u017ena poku\u0161ajima da se nametnu homogeni narativi. Posebno su takvim poku\u0161ajima sklone pojedine ideologije poput nacionalizma i politi\u010dki sistemi poput autoritarizma. I jedni i drugi vrlo su zastupljeni u Srbiji, pa je samim tim i kultura se\u0107anja na udaru. Vlast nakon Milo\u0161evi\u0107a nije poku\u0161avala da nametne narative, ve\u0107 je vi\u0161e plivala u moru razli\u010ditih interpretacija, poku\u0161avaju\u0107i da se sna\u0111e. Ipak, napravljeni su ogromni pomaci, kako kroz saradnju sa Ha\u0161kim tribunalom i stvaranjem doma\u0107ih institucija za progon i su\u0111enje optu\u017eenima za ratne zlo\u010dine, tako i kroz otvaranje medijskog prostora za debatu i za nove interpretacije. Sve se to promenilo 2012. uspostavljanjem li\u010dne vlasti Aleksandra Vu\u010di\u0107a, politika se\u0107anja je dobila zna\u010dajno mesto i vo\u0111ena je tako da ustanovi homogeno kolektivno pam\u0107enje koje je zabranjeno javno propitivati. Odnosno, mo\u017ee se propitivati, ali pod stalnom pretnjom optu\u017ebe za izdaju nacionalnih interesa. U tom pam\u0107enju, ratovi 1990-ih su \u0161ematizovani. Oni se pamte isklju\u010divo preko traumati\u010dnih doga\u0111aja za srpski narod, poput Oluje ili preko izmi\u0161ljenih mitova poput bitke na Ko\u0161arama. I jedno i drugo slu\u017ei uspostavljanju i odr\u017eavanju slike o stalnoj pretnji koja Srbima visi nad glavom, o zaveri protiv njih u kojoj u\u010destvuju Zapad i okolni narodi i o istorijskom usudu koji stalno Srbe stavlja u polo\u017eaj \u017ertava. Ideja je vrlo prosta \u2013 osnov Vu\u010di\u0107eve vlasti je pla\u0161enje ljudi, da bi prigrlili jakog vo\u0111u koji mo\u017ee da ih za\u0161titi od navodnih pretnji. Tom, dnevno-politi\u010dkom i lukrativnom cilju, slu\u017ei apsolutno svaka politika Vu\u010di\u0107evog re\u017eima, pa i politika se\u0107anja. Srbija je odli\u010dan primer na kom se mo\u017ee studirati kako se pam\u0107enje istorijskih doga\u0111aja prilago\u0111ava dnevnoj politici i potrebi onih koji su na vlasti. Kada je vlast autoritarna, taj se efekat samo dodatno poja\u010dava.<\/p>\n\n\n\n

Koje su, po va\u0161em mi\u0161ljenju, bile klju\u010dne propu\u0161tene prilike za ozbiljnije suo\u010davanje s pro\u0161lo\u0161\u0107u u postjugoslavenskim dru\u0161tvima? U kojim se povijesnim trenucima moglo razviti druga\u010dije razumijevanje ratova 1990-ih i za\u0161to se to nije dogodilo?<\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n

Klju\u010dna prilika bila je kada su prodemokratske snage \u010dinile vlast u ve\u0107ini dr\u017eava regiona, dakle u periodima kada su vladali ljudi poput Ive Josipovi\u0107a i Borisa Tadi\u0107a. Tada i jeste najvi\u0161e ura\u0111eno, ali verujem da je moglo i vi\u0161e. Posebno su propu\u0161tene \u0161anse da se mnogo ja\u010de izgrade institucionalni mehanizmi koji bi spre\u010dili ponavljanje zlo\u010dina i atmosferu neka\u017enjivosti kroz dosledniji progon ratnih zlo\u010dinaca, uspostavljanje prava na istinu za \u017ertve ili kroz simboli\u010dke reparacije, ali i kroz reforme obrazovnog programa.<\/strong> Iako je po prirodi stvari vlast ta koja je uvek najodgovornija, verujem da je i civilno dru\u0161tvo, naj\u0161ire posmatrano, propustilo da uradi vi\u0161e. Razloga je mnogo i zahtevaju posebnu studiju, za koju se nadam da \u0107e jednoga dana biti ura\u0111ena. Da za potrebe ovog intervjua pomenem samo neke \u2013 bilo je tu lo\u0161e odabranih prioriteta; previ\u0161e li\u010dnih odnosa iz pro\u0161losti koji su kvarili saradnju i spre\u010davali ve\u0107i uticaj na dru\u0161tva; nesnala\u017eenja aktera iz 1990-ih u novim okolnostima koje su, umesto neprijateljstva i \u010desto luda\u010dke hrabrosti, zahtevale kompromise, poznavanje rada sa razli\u010ditim ciljnim grupama, snala\u017eenje u javnom zastupanju, sposobnost za pravilno predstavljanje sopstvenih ideja… Sve ovo zajedno ne\u0107e zna\u010diti ni\u0161ta, ako iz toga nove generacije ne nau\u010de lekcije. Zato i verujem da je lekovito baviti se sopstvenim gre\u0161kama, sagledati ih i objasniti. \u010cak mo\u017eda i lekovitije nego baviti se gre\u0161kama tada\u0161njih vlasti. Imamo priliku da poka\u017eemo novim aktivistima i istra\u017eiva\u010dima gde smo gre\u0161ili, a oni \u0161ansu da iz toga ne\u0161to nau\u010de. To mo\u017ee da bude va\u017ena ostav\u0161tina antiratnog i ljudskoprava\u0161kog pokreta iz 1990-ih i 2000-ih.<\/p>\n\n\n\n

Srbiju posljednjih godina obilje\u017eava sna\u017ena studentska politi\u010dka mobilizacija. Ima li taj pokret kapacitet otvoriti i ozbiljniji razgovor o pro\u0161losti, ili ostaje ograni\u010den aktualnim politi\u010dkim okvirima? Kako shva\u0107ate odnos studentskog pokreta prema naslje\u0111u 1990-ih i gdje vidite granice tog odnosa, osobito u kontekstu povremenog upadanja u nacionalisti\u010dke narative, primjerice oko Kosova?<\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n

Studentski pokret vrlo svesno je izabrao da ne pokre\u0107e temu pro\u0161losti, bar ne one delove za koje su procenili da su suvi\u0161e osetljivi za dru\u0161tvo u Srbiji. To spada u ono \u0161to oni zovu \u201cideolo\u0161ki minimum\u201d. Moram re\u0107i da ni sam ne bih druga\u010dije postupio na njihovom mestu. Verujem da je razgovor o pro\u0161losti i o osetljivim identitetskim pitanjima neophodan, ali tako\u0111e verujem da on ima smisla samo ako slu\u017ei suo\u010davanju. Ako je u pitanju sredstvo za delegitimizaciju protivnika, ako se taj razgovor vodi u uslovima autoritarne vlasti, gde su identitetska pitanja isklju\u010divo bacanje pra\u0161ine u o\u010di protivnicima i izazivanje sukoba kako bi autoritarna vlast opstala, onda taj razgovor ne da nema smisla, nego je i kontraproduktivan. Studenti imaju jedan cilj \u2013 obnovu demokratije, uklju\u010duju\u0107i i bazi\u010dne institucije poput slobodnih medija, pravosu\u0111a ili nezavisnih institucija. Tek tada, kada se pre\u0111e ta nulta ta\u010dka, stvaraju se uslovi za razgovor o pro\u0161losti.<\/strong> Taj \u0107e razgovor neminovno otvoriti i pitanja koja su u Srbiji, zahvaljuju\u0107i pre svega predanom radu aktuelne vlasti, ozna\u010dena kao temeljna, poput Kosova. I studenti i svi drugi akteri na politi\u010dkoj sceni Srbije, o Kosovu ili \u0107ute ili ponavljaju fraze da je u pitanju deo Srbije i da tu nema razgovora. U ovom momentu, druga\u010dije ne mo\u017ee ni biti, ali treba imati na umu da \u0107e sva ta te\u0161ka pitanja pokuljati u javnost onoga trenutka kada do\u0111e do osloba\u0111anja javnog prostora od pritiska autoritarne vlasti i njenih metoda nasilja.<\/p>\n\n\n\n

Kada govorimo o postjugoslavenskim dru\u0161tvima, vidite li ve\u0107i problem u nedostatku znanja o ratovima 1990-ih ili u aktivnom otporu prema prihva\u0107anju odre\u0111enih \u010dinjenica? \u0160to biste rekli mladim povjesni\u010darima koji ulaze u to polje optere\u0107eno sna\u017enim politi\u010dkim interpretacijama?<\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n

Mislim da je u pitanju kombinacija oba pomenuta faktora. Jedan deo ljudi svakako nema dovoljno znanja. Svaki put se iznenadim kada dr\u017eim predavanja ili radionice mladim istra\u017eiva\u010dima i aktivistima, jer zaboravim koliko malo informacija je njima dostupno. Sa druge strane, nema sumnje da postoji aktivan otpor prihvatanju \u010dinjenica. Na sve to \u2013 deo istra\u017eiva\u010da je upla\u0161en od eksplozivnosti ovih tema i svesno bira eskapisti\u010dku politiku sakrivanja u manje osetljive periode istorije<\/strong>. To je mo\u017eda i najve\u0107i problem, mada uzrokovan pomenutom borbom nacionalisti\u010dkih politika da za\u0161tite svoje narative. Ja se radujem svakom novom istra\u017eiva\u010du koji u\u0111e u ovo polje. Verujem da svi mi, kada pi\u0161emo o ovom temama, treba upravo da imamo na umu i njih koji to \u010ditaju, odlu\u010duju\u0107i da li \u0107e nastaviti u tom pravcu ili ne. Zato svoj posao moramo da radimo \u0161to profesionalnije i \u0161to ubedljivije, dr\u017ee\u0107i se uzusa profesije i eti\u010dkih normi. Mislim da primerom pokazujemo mnogo vi\u0161e mladim nau\u010dnicima, nego \u0161to bi to mogli re\u010dima da im ka\u017eemo.
<\/p>\n\n\n\n

\u0160to vas u istra\u017eivanju ratova 1990-ih jo\u0161 uvijek najvi\u0161e intelektualno izaziva ili vam ostaje nerazrije\u0161eno?<\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n

Ima mnogo stvari koje su mi izazovne. Ratovi 1990-ih ni blizu nisu dovoljno istra\u017eeni, a posebno je uzbudljivo \u0161to se stalno otkrivaju novi aspekti koji zaslu\u017euju dublju analizu<\/strong>. Kada sam pisao studiju o Srebrenici, shvatio sam da takvih dela uop\u0161te nema mnogo i da je to, iako najpoznatiji zlo\u010din 1990-ih, tragi\u010dno zapostavljen doga\u0111aj u nau\u010dnoj javnosti. A takvih doga\u0111aja je, na\u017ealost, veliki broj. Na kraju, uvek su izazovne i sinteze, nau\u010dna dela u kojima se izu\u010davaju procesi i kontekst i u kojima se iznose zaklju\u010dci zasnovani na ogromnom broju izvora. Sinteze jugoslovenskih ratova pru\u017eaju nau\u010dniku \u0161ansu da svoja istra\u017eivanja sumira i da do\u0111e do nekih op\u0161tijih zaklju\u010daka, primenjivih mnogo \u0161ire od postjugoslovenskog prostora. Takvih knjiga je ve\u0107 bilo, ali je lepota ove metode \u0161to uvek mo\u017ee da se prona\u0111e novi ugao ili da se iz postoje\u0107ih izvora izvuku novi zaklju\u010dci, pa i da se polemi\u0161e sa prethodnicima. U tome, izme\u0111u ostalog, le\u017ei lepota istoriografske nauke.<\/p>\n\n\n\n

\u0160to bi, u idealnom slu\u010daju, zna\u010dilo da je historiografski rad o raspadu Jugoslavije i ratovima 1990-ih \u201cuspje\u0161an\u201d? Kako uop\u0107e trenutno definirati \u201cu\u010dinak\u201d historiografije u dru\u0161tvu obilje\u017eenom sukobljenim interpretacijama pro\u0161losti?\u00a0<\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n

O nau\u010dnim radovima naj\u010de\u0161\u0107e sudi vreme. Oni najuspe\u0161niji pre\u017eiveli su protok vremena i kriti\u010dku analizu onih koji su ih \u010ditali. Jedna od najva\u017enijih osobina svake nau\u010dne metodologije je da podle\u017ee proveri uz po\u0161tovanje nau\u010dnih pravila. To zna\u010di da su svi zaklju\u010dci podlo\u017eni preispitivanju, da se obavezno proveravaju ako se do\u0111e do novih izvora i da samo najuspe\u0161niji pro\u0111u ovu proveru. Koliko god nam se trenutna situacija \u010dinila beznade\u017enom, istoriografija je ipak u\u010dinila mnogo. Ostali su objavljeni i analizirani izvori, ostali su zaklju\u010dci koje je te\u0161ko negirati i ostala su kriti\u010dka preispitivanja nacionalisti\u010dkih narativa koja sama po sebi spre\u010davaju na\u0161a dru\u0161tva da utonu u potpuni mrak autoritarne politike u kojoj je znanje o pro\u0161losti strogo propisano i ograni\u010deno.<\/strong> Istoriografija ne mo\u017ee sama da bije ovu bitku, ali ne treba sumnjati da je njena uloga va\u017ena. Kao \u0161to rekoh \u2013 \u010ditam i slu\u0161am brojne mlade ljude kako nalaze nove pristupe, inovativniji su i efikasniji od nas starijih, nisu optere\u0107eni nasle\u0111em koje mi mo\u017eda nosimo u svom li\u010dnom prtljagu i moram priznati \u2013 ube\u0111eni sam optimista.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

Intervju je provela Senna \u0160imek.<\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

<\/a><\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2},"jetpack_post_was_ever_published":false},"categories":[14,4],"tags":[],"class_list":["post-54184","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-intervjui","category-osvrti"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[{"id":51853,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=51853","url_meta":{"origin":54184,"position":0},"title":"USC Shoah Foundation: Svjedo\u010denje povjesni\u010darke Mirjane Gross","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"12. o\u017eujka 2026.","format":false,"excerpt":"Upu\u0107ujemo na audio-vizualni intervju (na hrvatskom jeziku) s povjesni\u010darkom Mirjanom Gross (1922-2012) koji je u Zagrebu 7. kolovoza 1995. godine vodila Jasminka Doma\u0161. U tom svjedo\u010denju Mirjana (Mirjam) Gross govori o svojoj obiteljskoj povijesti, \u017eidovskom identitetu i traumati\u010dnom logorskom iskustvu. Mirjam Gross https:\/\/vha.usc.edu\/testimony\/4016","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/03\/Mirjam-Gross-Testimony-VHA.png?fit=1200%2C574&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/03\/Mirjam-Gross-Testimony-VHA.png?fit=1200%2C574&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/03\/Mirjam-Gross-Testimony-VHA.png?fit=1200%2C574&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/03\/Mirjam-Gross-Testimony-VHA.png?fit=1200%2C574&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/03\/Mirjam-Gross-Testimony-VHA.png?fit=1200%2C574&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52528,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52528","url_meta":{"origin":54184,"position":1},"title":"[Promocija knjige] Banja Luka u ratu: Etnopolitika i svakodnevica (1990\u20131995) (ActiveLab, YugoLab)","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Institut za filozofiju i dru\u0161tvenu teoriju i O\u0161tra Nula organizuju promociju knjige Banja Luka u ratu: Etnopolitika i svakodnevica (1990\u20131995) autorke Armine Galija\u0161, koja \u0107e se odr\u017eati 20. aprila 2026. u 12.00 sati u prostorijama Instituta (Kraljice Natalije 45, Beograd). Re\u010d je o prvom nau\u010dno utemeljenom i sistematskom radu koji\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/20-april-RS.jpg?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/20-april-RS.jpg?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/20-april-RS.jpg?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/20-april-RS.jpg?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/20-april-RS.jpg?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":54180,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=54180","url_meta":{"origin":54184,"position":2},"title":"Dragan Popovi\u0107, “PRELOMNE GODINE. Srpski nacionalizam i Jugoslavija 1980-1990.”","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"18. lipnja 2026.","format":false,"excerpt":"Izdava\u010d MOST ART JUGOSLAVIJA je objavio novu knjigu Dragana Popovi\u0107a PRELOMNE GODINE. Srpski nacionalizam i Jugoslavija 1980-1990. Knjiga koja se nalazi pred \u010ditaocima dopunjen je i prera\u0111en materijal iz dijela doktorske disertacije koju je autor odbranio na Odeljenju za istoriju Filozofskog fakulteta u Beogradu 2024. godine. Glavna tema istra\u017eivanja bile\u2026","rel":"","context":"U "Knjige"","block_context":{"text":"Knjige","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=8"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/06\/popovic-dragan-prelomne-godine.jpg?fit=824%2C1200&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/06\/popovic-dragan-prelomne-godine.jpg?fit=824%2C1200&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/06\/popovic-dragan-prelomne-godine.jpg?fit=824%2C1200&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/06\/popovic-dragan-prelomne-godine.jpg?fit=824%2C1200&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":53463,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=53463","url_meta":{"origin":54184,"position":3},"title":"Predstavljen je prvi svezak zbornika \u201cNovi prilozi za povijest hrvatske socijaldemokracije\u201d","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"19. svibnja 2026.","format":false,"excerpt":"U srijedu 6. svibnja 2026. u Knji\u017enici i \u010ditaonici Bogdana Ogrizovi\u0107a u Zagrebu u sklopu ovogodi\u0161njeg Kliofesta odr\u017eano je predstavljanje prvoga sveska zbornika Novi prilozi za povijest hrvatske socijaldemokracije urednika dr. sc. Matka Globa\u010dnika. Zbornik su predstavili recenzenti s Filozofskog fakulteta Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu, dr. sc. Martin Previ\u0161i\u0107, red. prof.,\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Kliofest-6_5_2026.jpg?fit=1030%2C633&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Kliofest-6_5_2026.jpg?fit=1030%2C633&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Kliofest-6_5_2026.jpg?fit=1030%2C633&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Kliofest-6_5_2026.jpg?fit=1030%2C633&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":53068,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=53068","url_meta":{"origin":54184,"position":4},"title":"Govor laureata Nagrade \u201eJaroslav \u0160idak\u201d","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"11. svibnja 2026.","format":false,"excerpt":"Na dodjeli nagrade na Festivalu povijesti Kliofest u Nacionalnoj i sveu\u010dili\u0161noj knji\u017enici u Zagrebu 8. svibnja 2026. dobitnik nagrade prof. dr. sc. G\u00e9za P\u00e1lffy, dopisni \u010dlan Ma\u0111arske akademije znanosti i redoviti profesor ranonovovjekovne povijesti na Sveu\u010dili\u0161tu ELTE u Budimpe\u0161ti izrekao je sljede\u0107i govor. Po\u0161tovane profesorice, po\u0161tovani profesori i dragi hrvatski\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Nagradeni.jpg?fit=1200%2C900&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Nagradeni.jpg?fit=1200%2C900&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Nagradeni.jpg?fit=1200%2C900&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Nagradeni.jpg?fit=1200%2C900&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Nagradeni.jpg?fit=1200%2C900&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52666,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52666","url_meta":{"origin":54184,"position":5},"title":"Najava programa Festivala povijesti Kliofest (5-8. V. 2026)","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"24. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Po trinaesti put odr\u017eava se Festival povijesti Kliofest! Do petka \u0107emo odr\u017eati osam okruglih stolova i dva kolokvija te niz predstavljanja knjiga i projekata razli\u010dite tematike, od antike do suvremenosti. Bit \u0107e predstavljeno i nekoliko izlo\u017ebi te odr\u017ean jedan povijesni kviz. Prikazat \u0107emo i jedan film \u2013 o generalu Boroevi\u0107u.\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-2026.jpg?fit=526%2C526&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-2026.jpg?fit=526%2C526&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-2026.jpg?fit=526%2C526&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x"},"classes":[]}],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/54184","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=54184"}],"version-history":[{"count":12,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/54184\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":54200,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/54184\/revisions\/54200"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=54184"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=54184"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=54184"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}