Trideset pet godina hrvatske dr\u017eavnosti: od 30. svibnja do 25. lipnja i natrag.<\/strong><\/p>\n\n\n\n Proslave Dana dr\u017eavnosti u Republici Hrvatskoj od 1990. do 2025. godine<\/strong><\/p>\n\n\n\n Uvod<\/strong><\/p>\n\n\n\n Dugo se vjerovalo da su rituali stvar jednostavnih dru\u0161tava, no oni postoje i u modernima te bitno utje\u010du na oblikovanje identiteta.[1]<\/sup><\/a> Iako su \u010desto uronjeni u na\u0161u svakodnevicu, postoje i oni koje do\u017eivljavamo kao ne\u0161to posebno, iznimno.[2]<\/sup><\/a> Pod tim \u201eposebnim ritualima\u201c podrazumijevamo proslave dr\u017eavnih blagdana kojima, obilje\u017eavaju\u0107i neke povijesno va\u017ene doga\u0111aje, nacija stvara mjesta sje\u0107anja, a vladaju\u0107e elite koriste priliku za promoviranje i preno\u0161enje politi\u010dkih poruka.[3]<\/sup><\/a> Razli\u010diti rituali i komemoracije \u2013 poput dr\u017eavnih proslava \u2013 slu\u017ee ne samo za obilje\u017eavanje povijesnih trenutaka, ve\u0107 i za njihovu reinterpretaciju. Sudionici takvih doga\u0111aja aktivno sudjeluju u tjelesnim i simboli\u010dkim radnjama koje im omogu\u0107uju identifikaciju s vrijednostima koje se prenose, \u010dime se dodatno u\u010dvr\u0161\u0107uje kolektivni identitet.[4]<\/a> Upravo u toj funkciji \u2013 kao sredstva simboli\u010dke komunikacije izme\u0111u vlasti i dru\u0161tva \u2013 rituali i javne proslave prelaze granicu pukog obi\u010daja i postaju oru\u0111e politi\u010dke artikulacije i dru\u0161tvene integracije. Neki od primjera analiza koje obra\u0111uju spomenutu problematiku su radovi o obilje\u017eavanjima Me\u0111unarodnog dana \u017eena u Jugoslaviji, nacionalnih proslava u me\u0111uratnoj Hrvatskoj ili Dana ustanka u Hrvatskoj izme\u0111u 1945. i 1991. godine.<\/p>\n\n\n\n U analizi obilje\u017eavanja Me\u0111unarodnog dana \u017eena u Jugoslaviji (1946.\u20131986.), Ida Ograj\u0161ek pokazuje kako se promjenom simbolike i percepcije tog praznika odra\u017eavala \u0161ira dru\u0161tveno-politi\u010dka dinamika, od nagla\u0161avanja uloge partizanki i radnica, do kasnije depolitizacije i komercijalizacije obilje\u017eavanja.[5]<\/a> Sli\u010dne procese mo\u017eemo pratiti i u radu Suzane Le\u010dek, koja prou\u010dava nacionalne proslave u me\u0111uratnoj Hrvatskoj (1935\u20131941) koje su, predvo\u0111ene Hrvatskom selja\u010dkom strankom, slu\u017eile kao sredstvo politi\u010dke mobilizacije, izra\u017eavanja opozicijskog identiteta i stvaranja osje\u0107aja nacionalnog zajedni\u0161tva u politi\u010dki represivnom okru\u017eenju Kraljevine Jugoslavije.[6]<\/a> Drago Roksandi\u0107, s druge strane, fokusira se na na\u010din na koji je ustanak iz 1941. u Hrvatskoj bio interpretiran i ritualiziran kroz razdoblje socijalisti\u010dke Jugoslavije (1945-1991), ukazuju\u0107i na razvoj specifi\u010dnih kultura pam\u0107enja koje su kroz institucije, kulturnu produkciju i javne rituale artikulirale (ili prikrivale) slojevite narative otpora.[7]<\/a> Sva tri rada ukazuju na klju\u010dnu ulogu politi\u010dkih rituala u oblikovanju kolektivnog sje\u0107anja i stvaranju dru\u0161tveno-politi\u010dkih identiteta, bilo kroz afirmaciju rodne ravnopravnosti, nacionalne ideje ili revolucionarne borbe. Unato\u010d tomu \u0161to se Dan dr\u017eavnosti u Republici Hrvatskoj, od njezina osamostaljenja od Jugoslavije, \u010desto koristi u politi\u010dke svrhe \u2013 bilo kroz proslave, kontroverze oko promjena datuma praznika ili stvaranje mitova i narativa vezanih uz njega \u2013 postoji oskudica znanstvenih radova koji se sustavno bave tom temom. Cjelovita analiza ovog najva\u017enijeg dr\u017eavnog praznika u Hrvatskoj izostaje, osim nekoliko tekstova objavljenih u Vijencu<\/em>. Upravo taj nedostatak nastoji nadomjestiti ovaj rad.<\/p>\n\n\n\n Teorijsko-metodolo\u0161ki okvir, cilj rada, izvori i literatura<\/strong><\/p>\n\n\n\n Analiza ovog rada bazirana je na nekoliko koncepata koje je potrebno objasniti. Prvenstveno je bitno razjasniti koncept \u201emjesta sje\u0107anja\u201c. Francuski povjesni\u010dar Pierre Nora nam razja\u0161njava da to ne zna\u010di nu\u017eno fizi\u010dko mjesto kao \u0161to je muzej, groblje ili spomenik, mjesto sje\u0107anja mo\u017ee biti i neka obljetnica, minuta \u0161utnje, polaganje vijenaca.[8]<\/sup><\/a> Svjesni da ne mogu sve bitne \u017eivotne ili povijesne trenutke pamtiti, ljudi stvaraju ne\u0161to opipljivo kako bi ti trenutci vje\u010dno \u017eivjeli.[9]<\/sup><\/a> Dakle, spontana mjesta sje\u0107anja ne postoje \u2013 svako je pomno osmi\u0161ljeno \u2013 pa tako i nacionalni blagdan.[10]<\/sup><\/a> Svake godine na odre\u0111en datum organizira se proslava. Britanski sociolog John E. Fox isti\u010de kako je osim onih koji organiziraju takve doga\u0111aje, bitno sagledati i drugu stranu \u2013 publiku, recipijente ideja.[11]<\/sup><\/a> Ne\u0161to sli\u010dno zanima i njegovu kolegicu Gordanu Uzelac koja nacionalne ceremonije tuma\u010di na sljede\u0107i na\u010din. Proslave su zapravo \u201eizvedbe\u201c koje organiziraju \u201eizvo\u0111a\u010di\u201c \u2013 politi\u010dari koji djeluju uglavnom kroz stranku. U sredi\u0161tu je \u201eliturgija\u201c odnosno sam tijek te ceremonije, a nju usvaja publika \u2013 mase koje se odlu\u010de sudjelovati.[12]<\/sup><\/a> Pritom zapravo uop\u0107e nije va\u017eno \u0161to se tu promovira, nego na koji je na\u010din prezentirano. U biti, takva obilje\u017eavanja naciju \u010dine opipljivom i u tim momentima Andersenova zami\u0161ljena zajednica postaje stvarna.[13]<\/sup><\/a> <\/p>\n\n\n\n Hrvatska etnologinja Dunja Rihtman-Augu\u0161tin posebno se pozabavila Danom dr\u017eavnosti kao sredi\u0161njim dr\u017eavnim blagdanom u modernim nacionalnim dr\u017eavama. Ba\u0161 kako je i Federativna Narodna Republika Jugoslavija (FNRJ) napravila po dolasku na vlast 1945., Republika Hrvatska (RH) je 1991. odlu\u010dila odbaciti stare, i stvoriti nove tradicije kojima \u0107e se legitimirati.[14]<\/sup><\/a> Po sazivu Sabora 30. svibnja 1990., predsjednik Tu\u0111man automatski je taj dan proglasio Danom dr\u017eavnosti.[15]<\/a> No Rihtman-Augu\u0161tin jasno napominje da proslava tog blagdana nikako ne govori o svojoj biti, ve\u0107 o onima koji su to dr\u017eavi omogu\u0107ili \u2013 vladaju\u0107ima.[16]<\/sup><\/a> Oduvijek i zauvijek pobjednici pi\u0161u povijest, odnosno stvaraju mjesta sje\u0107anja i utje\u010du na ono \u0161to \u0107emo i na koji na\u010din pamtiti.[17]<\/sup><\/a><\/p>\n\n\n\n Iz toga proizlazi i na\u0161e istra\u017eiva\u010dko pitanje: Kako su politi\u010dke elite u Republici Hrvatskoj kroz simboli\u010dke rituale i promjene datuma oblikovale blagdan Dana dr\u017eavnosti od 30. svibnja 1990. pa sve do 2025. godine?<\/p>\n\n\n\n Budu\u0107i da je za kvalitetno istra\u017eivanje ove teme bilo potrebno sagledati period od 35 godina, odnosno neke referentne to\u010dke koje su utjecale na spomenuti blagdan, najprikladnije je pristupiti usporednom metodom. Glavni izvor bit \u0107e mainstream<\/em> novine toga vremena, Vjesnik<\/em> i Ve\u010dernji list<\/em>, dok \u0107e nam Narodne novine<\/em> poslu\u017eiti tek za dokaz izmjena zakona o nacionalnim blagdanima. Pritom treba imati na umu da je Vjesnik<\/em> 1990-ih bio pod kontrolom vladaju\u0107e stranke.[18]<\/sup><\/a> No, to nam, s obzirom da znamo pozadinu, ne bi trebalo predstavljati problem u smislu kriti\u010dkog odmaka. List je svakako bio masovan medij, veliki ga je postotak \u010ditala\u010dke publike, bez obzira na politi\u010dku orijentaciju, konzumirao. Osim toga, bit \u0107e zanimljivo uvidjeti kako su vladaju\u0107e elite i njihovi simpatizeri do\u017eivljavali taj dan. Iako su izvori brojni, osobito za suvremenije razdoblje, za uvid u temu koristili smo se i internatsko audio-vizualnim izvorima, poput rasprava vo\u0111enih u raznim televizijskim emisijama. No, s literaturom nije bila ista situacija jer je nje vrlo malo. Osim nekoliko povijesnih pregleda koji se bave devedesetima \u2013 a od kojih tek nekolicina zalazi u 21. stolje\u0107e \u2013 jo\u0161 uvijek ne postoji relevantna monografija koja bih obuhvatila promatrano razdoblje ovog rada. Ipak, u tu nam je svrhu poslu\u017eila knjiga Ive Goldsteina Hrvatska 1990.-2020.: Godine velikih nada i gorkih razo\u010daranja<\/em>,[19]<\/a> koja je jako dobro oslikala dru\u0161tveno-politi\u010dku pozadinu zbivanja kojima se u ovom radu bavimo.<\/p>\n\n\n\n Devedesete: po\u010detak samostalnosti i problema oko obilje\u017eavanja Dana dr\u017eavnosti<\/strong><\/p>\n\n\n\n Kada je 1989. godine pao Berlinski zid, po\u010deli su puhati neki \u201enovi vjetrovi\u201c diljem europskog socijalisti\u010dkog svijeta. Rihtman-Augu\u0161tin navodi kako zapadna Europa u tom trenutku nije mogla shvatiti bu\u0111enje nacionalizama diljem isto\u010dne Europe, to je bilo ne\u0161to zastarjelo, no u tim je dr\u017eavama to zna\u010dilo otpor komunizmu.[20]<\/a> Taj \u201ezastarjeli nacionalizam\u201c i kriza sistema diljem socijalisti\u010dkog svijeta imali su razli\u010dite u\u010dinke, a u Socijalisti\u010dkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji (SFRJ), to\u010dnije u Socijalisti\u010dkoj Republici Hrvatskoj (SRH) dovest \u0107e do konstituiranja vi\u0161estrana\u010dkog Sabora 30. svibnja 1990. godine. Taj \u0107e datum u\u0107i u kanon Hrvatske demokratske zajednice (HDZ), 1990-ih i po\u010detka 2020-ih, kao Dan dr\u017eavnosti.<\/p>\n\n\n\n Konstituiraju\u0107i Sabor Rihtman-Agu\u0161tin vidi kao pravi \u201eobredni \u010din.\u201c Sastali su se predstavnici i stare i nove vlasti, \u010dinilo se kao da su se oko svega dogovorili.[21]<\/a> Ipak, uskoro se nova vlast potrudila uspostaviti nove simbole i rituale. Krenuli su s dr\u017eavnim znakovljem \u2013 himnom i grbom. To je bilo vidljivo ve\u0107 istog tog dana i proslavama koje su se odvijale diljem Hrvatske povodom zasjedanja Sabora. Neki od naslova u Vjesniku<\/em> (31.5.1990.) su bili: \u201eDan dr\u017eavnosti proslavljen u cijeloj Hrvatskoj\u201c, \u201eOd sve\u010dane mise do vatrometa\u201c, itd., \u0161to jasno pokazuje kakav je odjek tog doga\u0111aja bio u narodu. Tome svjedo\u010di i velika proslava na Trgu Republike\/Trgu bana Josipa Jela\u010di\u0107a. Kada se govori o ovom doga\u0111aju \u010desto se zaboravlja sam govor Franje Tu\u0111mana koji je odr\u017eao na konstituiraju\u0107oj sjednici Sabora toga dana. Naime, jedna od zada\u0107a za novu demokratsku vlast je bila: \u201eUre\u0111enje novoga ustavnoga polo\u017eaja Hrvatske u Jugoslaviji. [\u2026] mi smo spremni na pregovore s predstavnicima ostalih naroda SFRJ i saveznih tijela radi ugovornog ure\u0111enja me\u0111usobnih odnosa.\u201c[22]<\/a> Iz ovog jasno proizlazi da je nova vlast vidjela Hrvatsku u okviru preure\u0111ene Jugoslavije, a nikako kao samostalnu i ta \u010dinjenica dovodi u pitanje 30. svibnja kao Dan dr\u017eavnosti. Hrvatska \u0107e provesti jo\u0161 13\/16 mjeseci u SFRJ. Porastom napetosti i oru\u017eanih sukoba na teritoriju Hrvatske, na referendumu 19. svibnja 1991. godine, gra\u0111ani Hrvatske odabrali su put u samostalnost. Referendum je doveo i do drugog datuma va\u017enog za ovaj rad, 25. lipnja 1991. godine kada je Sabor donio Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Hrvatske<\/em> i Deklaraciju o progla\u0161enju samostalne i suverene Republike Hrvatske<\/em>.[23]<\/a> Zbog slo\u017eenosti situacije i pritiska me\u0111unarodne zajednice, stavljen je moratorij od tri mjeseca na tu odluku, koja \u0107e stupiti na snagu tek 8. listopada 1991. godine.<\/p>\n\n\n\n Duh zajedni\u0161tva, naroda i politi\u010dkog vodstva, tih godina izgledao je savr\u0161eno. U javnosti zbog svih doga\u0111anja nije bilo izra\u017eenih kritika. S druge strane unutar HDZ-a 1994. godine je do\u0161lo do fragmentacije. Stjepan Mesi\u0107 i Jo\u017ea Manoli\u0107 nisu se slagali s Tu\u0111manovom politikom u Bosni i Hercegovini, no njihove kritike i upozorenja u HDZ-u nisu nai\u0161le na plodno tlo zbog \u010dega su istupili iz stranke i osnovali \u201eHrvatske nezavisne demokrate\u201c. Ne samo to, nego je i dio kriti\u010dkih \u010dlanova stranke bio svjestan onoga \u0161to \u0107e se u javnosti iskristalizirati tek za par godina. Nova vlast se u novim okolnostima i nije ba\u0161 sna\u0161la. U politici su \u010desto improvizirali, nisu imali konkretan plan za politi\u010dke i gospodarske te\u0161ko\u0107e[24]<\/a> \u2013 ali pozicija Tu\u0111mana je ostala neupitna. <\/p>\n\n\n\n Kada se govori da je datum 30. svibnja kao Dan dr\u017eavnosti ostao uvrije\u017een u sje\u0107anju gra\u0111ana treba razumjeti kontekst ratnih zbivanja, jakog nacionalnog naboja kao i zajedni\u0161tva naroda koje je vladalo pogotovo ratnih godina. Na to sje\u0107anje najvi\u0161e je utjecala proslava pete godi\u0161njice \u201eosnutka dr\u017eave\u201c. U Vjesniku <\/em>(31.5.1995.) na 10-ak stranica mo\u017ee se vidjeti kako je izgledala proslava prethodnog dana. Impozantni mimohod vojske na Jarunu, koji je pokazao snagu vojske i bio uvod u \u201eOluju\u201c, demonstrirao je povezanost naroda s politi\u010dkim vodstvom i vojskom, istican je bio stoljetni san o borbi za samostalnost, a posebno je bio istican Tu\u0111man. U bijeloj vojni\u010dkoj odori i s raznim priznanjima koje je primio (navode se u novinama) sve je vi\u0161e nalikovalo da se doga\u0111aj odvija u nekoj autoritarnoj zemlji, a ne u demokratskom ure\u0111enju. Dvije godine kasnije \u0107e se na istom mjestu za Dan dr\u017eavnosti odr\u017eati jo\u0161 jedan vojni mimohod pod nazivom \u201ePobjedni\u010dki bedem\u201c, ali manje grandiozan kada se usporedi s ovim iz 1995. godine.[25]<\/a> Taj je mimohod popratila i izlo\u017eba vojne opreme i oru\u017eja u Zagrebu na Jarunu, \u010dime se htjelo pokazati svu silinu hrvatske vojske koja je netom prije izvojevala veliku pobjedu u ratu.[26]<\/a> Vojni mimohod za proslavu Dana dr\u017eavnosti nije jedini na\u010din na koji se ja\u010dao zna\u010daj tog dana u devedesetima. Tako je dana 30. svibnja 1994. privremeni hrvatski dinar zamijenjen novim, estetski dotjeranim nov\u010danicama i kovanicama kune, \u010dime je ova valuta postala slu\u017ebeno sredstvo pla\u0107anja. Tako \u0107e u novinama pored klasi\u010dnih naslova koji govore o polaganju vijenaca na Oltaru domovine, misi za branitelje i dodjelama \u010dinova i spomenica Domovinskog rata, veliko mjesto zauzeti i naslov \u201eOd danas u lisnicama kune i lipe.\u201c U njemu se navodi kako Hrvatska uvo\u0111enjem te nove valute \u201euz himnu, zastavu i grb\u201c kona\u010dno \u201ezaokru\u017euje svoje najva\u017enije simbole suverenosti i nezavisnosti\u201c.[27]<\/a> Osim simboli\u010dkog zna\u010daja da se nova valuta uvodi na Dan dr\u017eavnosti, ovaj potez imao je sna\u017ean ekonomski u\u010dinak \u2013 omogu\u0107io je borbu protiv hiperinflacije i postavio temelje financijske stabilnosti zemlje. Istodobno, kuna je predstavljala i sna\u017ean simbol dr\u017eavne samostalnosti i monetarnog suvereniteta.[28]<\/a> Iako treba razumjeti kontekst vremena, sve vezano uz proslave 30. svibnja za vrijeme 1990-ih godina je bio jasan pokazatelj da se HDZ i njegove zasluge stavljaju u prvi plan, a ne sama Republika Hrvatska.<\/p>\n\n\n\n 1999-2002.: \u201eVo\u0107ka lijevo-liberalne koalicije\u201c<\/strong><\/p>\n\n\n\n U literaturi se \u010desto isti\u010de kako je vlast u Hrvatskoj 1990-ih bila autoritarna.[29]<\/sup><\/a> Goldstein dr\u017ei da je za Tu\u0111manove vladavine vlada bila \u201eegzekutivni\u201c, a Sabor \u201elegislativni servis predsjednika Republike\u201c.[30]<\/sup><\/a> Vladaju\u0107i su improvizirali i nisu imali konkretnog plana.[31]<\/sup><\/a> Broj nezaposlenih samo je rastao pa shodno tome i broj iseljenika.[32]<\/sup><\/a> Odnos prema manjinama nije bio na dostojnom nivou.[33]<\/sup><\/a> Ono \u0161to im je zadalo najja\u010di udarac bila je ogor\u010denost ishodom privatizacije. U procesu pretvorbe dru\u0161tvene imovine u privatnu, do\u0161lo je do malverzacija, kra\u0111e i korupcije, zbog \u010dega na javnu scenu dolaze ultra bogati.[34]<\/sup><\/a> Iako je istra\u017eiva\u010dko novinarstvo poku\u0161avalo sve raskrinkati, za vladavine Tu\u0111mana HDZ-u ni\u0161ta nije \u0161tetilo.[35]<\/sup><\/a> Fokus stranke bio je na dvije stvari: prezentaciji HDZ-a kao jedine \u201esvehrvatske\u201c stranke i izgradnji Tu\u0111manova kulta.[36]<\/sup><\/a> Predsjednik u tome nije bio ba\u0161 originalan, ve\u0107 je kopirao sve ono \u0161to je radio njegov svojevrstan prethodnik, kojega je navodno tako prezirao \u2013 Josip Broz. Preuzeo je Titove rezidencije na Brijunima i Pantov\u010daku, imao privatan avion, paradirao u bijelom odijelu ili uniformama, prozvao se \u201edr\u017eavnim poglavarom\u201c, \u201evrhovnikom\u201c.[37]<\/sup><\/a> <\/p>\n\n\n\n Po Tu\u0111manovoj smrti 1999., do\u0161ao je kraj i tome HDZ-u. Opozicija je prepoznala svoju priliku. Godina 2000. u tom je smislu bila prekretni\u010dka. Pod vodstvom Ivice Ra\u010dana i SDP-a, okupilo se u zajedni\u010dku koaliciju jo\u0161 pet stranaka: Budi\u0161in HSLS, Tom\u010di\u0107ev HSS, \u010ca\u010di\u0107ev HNS, Gotov\u010dev LS i Jakov\u010di\u0107ev IDS.[38]<\/sup><\/a> Dodatan \u0161ok, ali i vjetar u le\u0111a, bio je rezultat predsjedni\u010dkih izbora iste godine. Pobjedu je, protiv definitivnog favorita i kandidata \u0161estorke Dra\u017eena Budi\u0161e, odnio Stjepan Mesi\u0107.[39]<\/sup><\/a> Mesi\u0107 je imao iznimno iskustvo u biv\u0161em sistemu, ali i svjetski ugled, zbog \u010dega je oko nekih stvari uvelike pomogao. Ovi izbori bili su zapravo rezultat razo\u010daranja. Hrvatska u tom smislu nije bila specifi\u010dna jer su se tada u cijeloj isto\u010dnoj Europi na vlast vratili oni koji su bili na pozicijama i u vrijeme komunisti\u010dkog sistema. Bio je to odraz razo\u010daranja u nove demokratske vlasti koje su pokazale potpunu nesposobnost u procesu tranzicije.<\/p>\n\n\n\n Nova je vlast bila odlu\u010dna u detu\u0111manizaciji \u2013 napu\u0161tanju svih tradicija koje je postavio Tu\u0111manov HDZ. Nove tendencije u hrvatskoj politici bile su vidljive ve\u0107 pri proslavi Dana dr\u017eavnosti 2000. godine. Iako se minutom \u0161utnje u Saboru odala po\u010dast Tu\u0111manu, kao i svim poginulima u Domovinskom ratu, Mesi\u0107 je potom istupio s pomalo o\u0161trim govorom. Istaknuo je kako je zbog \u201e’proma\u0161aja u pretvorbi dru\u0161tvenog vlasni\u0161tva izgubljen veliki dio nacionalnog bogatstva\u201c te da su \u201ezloupotrebe i plja\u010dke posljedice ‘grijeha struktura’\u201c, a sve to u kona\u010dnici je doprinijelo izolaciji Hrvatske \u201eod suvremenih europskih i atlantskih integracija\u201c.[40]<\/a> O\u0161tar je bio i Zlatko Tom\u010di\u0107, tada\u0161nji predsjednik Sabora, koji je odlu\u010dno najavio odbacivanje polupredsjedni\u010dkog sustava.[41]<\/a> Pritom su se okomili i na nacionalne blagdane pa su u studenom 2001. donijeli Zakon o izmjenama i dopuni zakona o blagdanima, spomendanu i neradnim danima u Republici Hrvatskoj<\/em>, prema kojem je dan dr\u017eavnosti preba\u010den na 25. lipnja \u2013 dan kada je Hrvatski sabor donio Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti RH<\/em>.[42]<\/sup><\/a> Istim tim zakonom po\u010dinje se slaviti i Dan neovisnosti 8. listopada u spomen na dan kada je RH definitivno prekinule sve dr\u017eavno-pravne veze sa SFRJ. Taj je potez, nekoliko godina kasnije, Vladimir \u0160eks, koji je sastavio i pro\u010ditao deklaraciju pro\u010ditanu u INA-inom podrumu 1991, nazvao \u201e’vo\u0107kom’ lijevo-liberalne koalicije\u201c koja se \u201enije dobro primila.\u201c[43]<\/sup><\/a><\/p>\n\n\n\n S obzirom na promjenu datuma, ali i politi\u010dko ozra\u010dje, promijenile su se i proslave Dana dr\u017eavnosti. Vijesti o proslavi u novinama obuhva\u0107aju puno manje stranica i nisu vi\u0161e tako spektakularne. I to je posljedica onoga o \u010demu govori Uzelac. Kratkoro\u010dno te sve\u010danosti budu proslave dana ponosa, slave i jedinstva, dok dugoro\u010dno ostaju tek kao sje\u0107anja o kojima mo\u017eemo promi\u0161ljati i na njih kriti\u010dki gledati. Ako se rituali na dosljedan na\u010din ne provode \u2013 nestaje svetost.[44]<\/a> Osim toga, dr\u017eava je ve\u0107 grcala u problemima, javnost je bila bitno kriti\u010dnija nego po\u010detkom 1990-ih, kada je rat jo\u0161 uvijek trajao. Budu\u0107i da vi\u0161e nije bilo \u201ezajedni\u010dkog neprijatelja\u201c, nacionalni je zanos oslabio, zbog \u010dega ve\u0107ina gra\u0111ana na blagdane po\u010dinje gledati tek kao na neradne dane.[45]<\/sup><\/a> Zato se u novinama \u010desto nalaze naslovi poput slijede\u0107ega: \u201ePovratak s dugog vikenda bez o\u010dekivanih gu\u017evi\u201c.[46]<\/sup><\/a> Ista je situacija pratila i Dan neovisnosti. Gra\u0111ani su na novi blagdan gledali kao na priliku za neko kra\u0107e putovanje ili odmor. Zato je u Vjesniku<\/em> jasno istaknuto da je \u201eza prihva\u0107anje praznika potrebna edukacija\u201c.[47]<\/a> Kod ljudi je trebalo osvijestiti da je to novi nacionalni blagdan, koji nadopunjuje Dan dr\u017eavnosti i kojega treba jednako dostojanstveno obilje\u017eiti. Ni nakon 2003., kada se HDZ vratio na vlast, stvari nisu bile bitno druga\u010dije.[48]<\/sup><\/a> Novinari pred blagdane \u010desto intervjuiraju ljude znaju li \u0161to se 25. lipnja slavi, no dobivaju slijede\u0107e odgovore: \u201eNemam pojma koji je blagdan, niti me zanima, bitno mi je samo da taj dan ne radim.; Dan dr\u017eavnosti je, znam da su mijenjali datume, no za\u0161to je 25. lipnja i \u0161to se tada dogodilo, ne znam.; Znam da je praznik, nemam pojma koji. Svi su mi isti jer ionako radim pa me ne zanima o kojem je prazniku rije\u010d.\u201c[49]<\/a> Ba\u0161 kao i u devedesetima, nacionalni su se blagdani koristili za promociju vladaju\u0107e stranke, odnosno njihovih postignu\u0107a. Tako se u novinama 26. lipnja 2003., pored teme Dana dr\u017eavnosti, naveliko govori i o otvaranju nove autoceste koja je povezala Zagreb i Rijeku.[50]<\/a> Godine 2004. Mesi\u0107 \u0107e izjaviti kako je \u201eStatus kandidata za \u010dlanstvo u EU [Europskoj uniji, op. autora] najbolja mogu\u0107a \u010destitka Hrvatskoj za Dan dr\u017eavnosti\u201c, time isti\u010du\u0107i vlastite zasluge za po\u010detak pregovora o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji, \u0161to je bio hrvatski san jo\u0161 od raspada SFR Jugoslavije.[51]<\/a> Od 2010. pristup Danu dr\u017eavnosti u novinama sasvim se mijenja. Jasno je da sazrijevaju neke nove generacije, koje bitno manje znaju o aspektima i va\u017enosti toga blagdana, zbog \u010dega Ve\u010dernji list<\/em> donosi svojevrsnu lentu koja u 30 to\u010daka razja\u0161njava tijek stvaranja samostalne Hrvatske.[52]<\/a><\/p>\n\n\n\n Kritike u Vijencu<\/em>: novi ro\u0111endan za koji malo tko zna i malo tko slavi<\/strong><\/p>\n\n\n\n Svaka slijede\u0107a obljetnica koristila se kao prilika da se kritizira vlast, ali i one koji su navodno uni\u0161tili Dan dr\u017eavnosti prebaciv\u0161i ga na 25. lipnja. Kao referentan list uzeli smo Vijenac<\/em> \u2013 \u010dasopis za kulturu u kojem su uglavnom pisali intelektualci \u2013 bilo desne, bilo lijeve provenijencije. Na novi Dan dr\u017eavnosti, a mo\u017eda \u010dak i vi\u0161e na \u201enovi hrvatski ro\u0111endan\u201c \u2013 Dan neovisnosti, posebno se obru\u0161io Slaven Letica, desna ruka Franje Tu\u0111mana, \u010dovjek koji mu je pomogao sastaviti slavni govor na prvom zasjedanju Hrvatskog sabora 30. svibnja 1990. Prema Leti\u010dinim rije\u010dima, umjesto da ta \u201eDruga Republika\u201c pohapsi kriminalce, ratne profitere i pravedno dovr\u0161i tranziciju, oni su odlu\u010dili obra\u010dunati se sa svime \u0161to je Tu\u0111man u \u201ePrvoj Republici\u201c postavio.[53]<\/sup><\/a> Novoj je vlasti bilo izrazito te\u0161ko izboriti se sa svim problemima koje im je ostavila 10-godi\u0161nja vladavina HDZ-a, a tome je pridonijela i raznolikost unutar koalicije jer je svaka stranka imala nekakvu svoju viziju. Ipak, u\u010dinili su i par velikih vanjskopoliti\u010dkih koraka. Uveli su Hrvatsku u NATO, CEFTA-u i Svjetsku trgovinsku organizaciju, ali i na neki na\u010din otvorili pregovore da Hrvatska postane kandidat za EU.[54]<\/sup><\/a> Tako da njihova vladavina nije bila ni\u0161tavna, kakvom je predstavlja Letica. Osim toga, on zanemaruje \u010dinjenicu da je istu tu politiku \u201edetu\u0111manizacije\u201c vodio i sami HDZ. Novi predsjednik stranke Ivo Sanader udaljio se od Tu\u0111manova naslje\u0111a, inzistiraju\u0107i na demokr\u0161\u0107anskoj orijentaciji i samokritici.[55]<\/sup><\/a> Letica na koncu navodi da je \u201esimboli\u010dan vlasnik i klju\u010dar hrvatske dr\u017eavne neovisnosti od sada do daljnjega ma\u0111arska naftna kompanija INA.\u201c[56]<\/sup><\/a> Niti je INA tada bila ma\u0111arska, niti bi se mi u 21. stolje\u0107u trebali vra\u0107ati na sukobe iz 19. stolje\u0107a. Ovo je bio klasi\u010dan poku\u0161aj provokacije ne samo politi\u010dke scene, nego i masa koje se za takve narative lako hvataju. <\/p>\n\n\n\n Marijan Lipovac, istaknuti povjesni\u010dar, u svojim je kritikama ne\u0161to realniji i objektivniji. On je na po\u010detku svoga \u010dlanka donio statisti\u010dke podatke u kojima nam je predo\u010dio da 2013. godine, 12 godina nakon \u0161to je donesen spomenuti zakon, tek 35 % gra\u0111ana zna da Dan dr\u017eavnosti slavimo 25. lipnja, njih 27% jo\u0161 je uvijek uvjereno da ga slavimo 30. svibnja, a 17.5% da je 8. listopada itd.36<\/sup> On smatra da nijedan od predlo\u017eenih datuma ne bi trebao biti opcija, jer Hrvatska dr\u017eavnost ba\u0161tini jo\u0161 od srednjega vijeka pa kao alternativu predla\u017ee 7. lipnja \u2013 dan kada je knezu Branimiru stiglo pismo od pape Ivana VIII. u kojem je blagoslovio njega, njegov narod i njegovu zemlju.[57]<\/sup><\/a> Ta je teza pomalo nategnuta, pogotovo ako znamo da je spomenuti povjesni\u010dar, a mi vrlo dobro znamo da su podaci iz ranosrednjovjekovlja poprili\u010dno manjkavi. Ipak, to ne zna\u010di da za Dan dr\u017eavnosti ne bismo trebali uzeti datum iz dalje pro\u0161losti, no potrudimo se bar da bude relevantan i istinit. <\/p>\n\n\n\n Iste je godine i politolog Bo\u017eo Skoko obradio drugu problematiku Dana dr\u017eavnosti \u2013 pitanje proslave. Uvidio je da Hrvati ne znaju slaviti nacionalne blagdane jer je glavni grad taj dan bio poluprazan, nije bilo nikakve vanjske proslave, osim protokolarnosti. Nema \u201eemocija, patriotizma i euforije.\u201c, zaklju\u010dio je.[58]<\/sup><\/a> Konkretno, na\u0161i dr\u017eavnici ne brinu na pravi na\u010din o proslavama, a narodu su se politi\u010dki sukobi smu\u010dili. No, \u010ditaju\u0107i stru\u010dne \u010dlanke ispostavilo se da to nije samo hrvatska specifi\u010dnost. Fox isti\u010de kako je normalno da ve\u0107ina gra\u0111ana neke dr\u017eave ne sudjeluje u proslavama, no to nu\u017eno ne zna\u010di da im nacionalni blagdani nisu va\u017eni.[59]<\/a><\/p>\n\n\n\n Povratak istinskim vrijednostima \u2013 Povratak Dana Dr\u017eavnosti na 30. svibnja<\/strong><\/p>\n\n\n\n Kritike nisu bile vidljive samo u Vijencu, <\/em>ve\u0107 i u drugim dnevno-politi\u010dkim glasilima. Od 2011., kada je na vlast do\u0161ao SDP, u redovima HDZ-a po\u010dinje sve glasnija rehabilitacija Tu\u0111mana kojega se isti\u010de kao najzaslu\u017enijeg za stvaranje samostalne Hrvatske.[60]<\/sup><\/a> Uz to, sve glasnije po\u010dinju i sukobi izme\u0111u vladaju\u0107e stranke i Katoli\u010dke Crkve, pri \u010demu vladaju\u0107i odbijaju prisustvovati misama za domovinu, a \u0161to najbolje koristi HDZ.[61]<\/sup><\/a> No stvari su se promijenile kada se na vlast nakon \u010detiri godine opet vratio HDZ.<\/p>\n\n\n\n Godine 2015. Kolinda Grabar-Kitarovi\u0107 postala je predsjednica Republike. Uz to, pobjedama na parlamentarnim izborima 2015. odnosno 2016. godine, HDZ je objedinio funkcije izvr\u0161ne vlasti jo\u0161 od 1990-ih godina. S tim je zapo\u010dela njihova rehabilitacija. Svu \u0161tetu koju je Ivo Sanader u\u010dinio kao premijer i predsjednik HDZ-a, od korupcijskih afera do optu\u017enice za mita i pravomo\u0107nih presuda, trebalo je ispraviti. Vode\u0107i ljudi HDZ-a to su vidjeli u povratku Franji Tu\u0111manu.[62]<\/a> Predsjednica Grabar-Kitarovi\u0107 je nosila lentu s trobojnicom i \u010desto je bila vi\u0111ena na sportskim doga\u0111anjima, dok su se ostali vra\u0107ali na nacionalno zajedni\u0161tvo koje je vladalo 1990-ih. Veliki broj spomenika Tu\u0111manu, a posebice onaj pred zagreba\u010dkim fontanama dodatni su pokazatelj tih promjenama.[63]<\/a> Kao mo\u017eda najve\u0107i hommage<\/em> samom Tu\u0111manu i novoj politici je i novi Zakon o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj<\/em>[64]<\/a>iz 2019. (stupio na snagu 1.1.2020.) kojim je vra\u0107en Dan dr\u017eavnosti na 30. svibnja, dok je 25. lipnja je postao spomendan i Dan neovisnosti. Kao argumenti za tu promjenu isticani su sljede\u0107i stavovi: \u201eAko ljudi to\u010dno znaju koji je blagdan, oni \u0107e ga slaviti, a ako ne znaju koji je koji blagdan, svi postaju podjednako neva\u017eni. Ljudi su 30. svibnja uistinu obilje\u017eavali.\u201c (\u017deljko Reiner)[65]<\/a> i \u201eDan dr\u017eavnosti, koji je bio dosada 25. lipnja, bio je izvan \u0161kolskog kalendara, [\u2026], mladi ljudi nisu percipirali kao va\u017ean datum, [\u2026], kada se vra\u0107a na 30. svibnja, [\u2026], mladi \u0107e znati.\u201c (Ivan Malenica).[66]<\/a> Ova odluka i navedeni argumenti dokazuju i pokazuju \u017eelju \u201enovog\u201c HDZ-a u njihovoj politici \u201e\u010di\u0161\u0107enja imid\u017ea\u201c. Time se ponovno \u017eeli dodatno oja\u010dati pozicija HDZ-a u stvaranju RH, \u010dak i ponovno staviti pripadnike HDZ-a u prvi plan. Takvim pona\u0161anjem se dodatno fragmentira sama proslava i slabi njezina va\u017enost.<\/p>\n\n\n\n Iako su ga prikazivali boljima za proslave od prija\u0161njih datuma, HDZ se u tome nije previ\u0161e iskazao. Prva obljetnica novog\/starog Dana dr\u017eavnosti i 30 godina samostalnosti (problem brojanja godina je dodatno poreme\u0107en zbog promjena datuma)[67]<\/a> 2020-e je protekao pod maskama zbog COVID-a. Nakon toga nisu se posebice iskazali jer je sve manje-vi\u0161e ostalo isto protokolarno. Osim polaganja vijenaca, davanja odlikovanja, sve\u010dane mise, uklopljen je i sve\u010dani koncert koji se odr\u017eava u Hrvatskom narodnom kazali\u0161tu, ali se tamo nalazi odabrana elita Hrvatske.[68]<\/a> Ovaj potez pokazuje kontradiktornost njihove \u017eelje zbli\u017eavanja s narodom jer ovim postupkom se dodatno isti\u010du iznad ostalih. S druge strane ve\u0107a prezentacija obilje\u017eavanja Dana dr\u017eavnosti je vidljivija u digitalnim medijima \u0161to je sasvim logi\u010dno zbog sve ve\u0107e dostupnosti digitalnih sadr\u017eaja.<\/p>\n\n\n\n U posljednjih pet godina prevladavaju naslovi \u010dlanaka kao i prija\u0161njih godina dok je Dan dr\u017eavnosti bio 25. lipnja. Tako naslov \u201eHrvatska obilje\u017eava Dan dr\u017eavnosti: Znate li \u0161to se dogodilo na dana\u0161nji dan?\u201c podsje\u0107a gra\u0111anstvo \u0161to se zbilo 30. svibnja 1990. umjesto 25. lipnja 1991. godine.[69]<\/a> Povodom Dana dr\u017eavnosti 2023. godine isticano je od strane vladaju\u0107eg HDZ-a i premijera Andreja Plenkovi\u0107a \u201eda je vra\u0107anje Dana dr\u017eavnosti na 30. svibnja izraz politi\u010dke volje HDZ-a i parlamentarne ve\u0107ine, odluka Hrvatskog sabora. [\u2026] Donesen je zakon, a zakon treba po\u0161tivati.\u201d[70]<\/a> To je bio odgovor predsjedniku Zoranu Milanovi\u0107u koji je o promjeni Dana dr\u017eavnosti izjavio: \u201eNi Sanader koji je imao veliki ego, to nije napravio. Nije to napravila ni Jadranka Kosor. Ni Karamarku koji je imao \u010dudnu politi\u010dku putanju. Nikad nije govorio o tome. Do\u0161ao je de\u010dko iz Bruxellesa i u\u010di hrvatsku povijest. Kako Plenkovi\u0107 govori, pa nismo budale.\u201c[71]<\/a> Tako ni Dan dr\u017eavnosti nije po\u0161te\u0111en prepucavanja i politi\u010dkih obra\u010duna koje vode premijer i predsjednik Republike Hrvatske posljednjih godina. Zanimljivo je da je obilje\u017eavanje, uz ve\u0107 spomenuti na\u010din proslave 30. svibnja od njegovog povratka kao Dana dr\u017eavnosti, povodom 35. obljetnice protekao u sli\u010dnom tonu, sve\u010danim koncertom u HNK, ali dodatak su bile vojne vje\u017ebe na Jarunu koje su bile povezane uz Dan Hrvatske vojske koji se obilje\u017eavao 27. i 28. svibnja .[72]<\/a><\/p>\n\n\n\n U novije vrijeme sve su vi\u0161e popularne rasprave na ovu temu u TV emisijama, u \u010demu prednja\u010di N1. Tako je povjesni\u010dar i voditelj podcasta Gdje si bio 91?<\/em> Borna Marini\u0107 u emisiji N1Studio<\/em> naglasio da \u201eKad pri\u010damo o 30. svibnju i 25. lipnju, ako gledamo iz strogo povijesnog aspekta, tad 25. lipnja ima vi\u0161e smisla jer je tad Hrvatska postala dr\u017eava. Ako pak gledamo iz perspektive dr. Franje Tu\u0111mana, koji je bio povjesni\u010dar, on je to gledao kao nastavak kontinuiteta hrvatske dr\u017eavnosti. On je smatrao da Hrvatska ve\u0107 ima dr\u017eavnost.\u201c Uz to, Marini\u0107 je napomenuo da 25. lipnja \u201ejednostavno, nije za\u017eivio me\u0111u narodom pa mislim da je bila gre\u0161ka uop\u0107e mijenjati datum.\u201c[73]<\/a> S druge strane povjesni\u010dar i profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu Hrvoje Klasi\u0107 gostuju\u0107i na N1 televiziji samo u drugoj emisiji istog dana je izjavio: \u201eTog dana su u klupe Sabora sjeli zastupnici koji su izabrani na prvim demokratskim, vi\u0161estrana\u010dkim izborima. I taj Sabor \u0107e donijeti nekoliko odluka va\u017enih za hrvatsku budu\u0107nost.\u201c Klasi\u0107 je napomenuo da \u201etaj datum je bitan, ali on nema nikakve veze s dr\u017eavno\u0161\u0107u. Dakle niti je 30.5.1990. Hrvatska postala dr\u017eava, niti je dobila dr\u017eavnost niti je postala neovisna dr\u017eava.\u201c Uz to je dodao da je \u201eto je trenutak od kojeg HDZ-ovci po\u010dinju sebe identificirati s dr\u017eavom. Oni su dr\u017eava, nemam problema da se oni identificiraju s dr\u017eavom, ali svi ostali nisu dr\u017eava i svi ostali su protiv dr\u017eave. [\u2026] Ovo je praznik kojeg slave HDZ-ovci i oni koji odu na more.\u201c[74]<\/a><\/p>\n\n\n\n Presedan koji je u\u010dinjen po\u010detkom 2000-ih, ponovljen je 2019. Promjene koje se ne donose na temelju dijaloga i konsenzusa ve\u0107ine (\u0161to je izrazito va\u017eno u pitanju spomenutog praznika) dovode do pove\u0107anja, a ne rje\u0161enja samog problema. Takva praksa otvara vrata za daljnje promjene i podjele, a ne pridonosi dobrobiti, ne samo obilje\u017eavanja va\u017enih datuma nego i op\u0107enito boljitka u dru\u0161tvu. Spomenute polemike kao i su\u010deljavanja prije svega znanstvenika, poput su\u010deljavanja povjesni\u010dara Ivice Mi\u0161kulina (Hrvatsko katoli\u010dko sveu\u010dili\u0161te) i Hrvoja Klasi\u0107a[75]<\/a> ili Ante Nazora (Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata) i Klasi\u0107a[76]<\/a>, primjer su kako bi se trebalo te\u017eiti postizanju konsenzusa oko svih va\u017enih datuma u suvremenoj povijesti Hrvatske.<\/p>\n\n\n\n Zaklju\u010dak<\/strong><\/p>\n\n\n\n Kao i sama Hrvatska, Dan dr\u017eavnosti je tijekom 35 godina samostalnosti pro\u0161ao puni krug, mijenjaju\u0107i ne samo datum ve\u0107 i svoje zna\u010denje. Iako formalno obilje\u017eava klju\u010dan trenutak hrvatske povijesti, \u010desto je bio u sjeni drugih politi\u010dkih i dru\u0161tvenih tema. Kroz promjene datuma, narativa i na\u010dina obilje\u017eavanja, ovaj praznik postao je simbol politi\u010dkih previranja, kolektivnog pam\u0107enja i borbe za identitet. Upravo ta promjenjivost potvr\u0111uje da nacionalni blagdani nisu fiksne to\u010dke u vremenu, ve\u0107 produkti politi\u010dkog konstruiranja i simboli\u010dke borbe. Kori\u0161tenjem koncepata poput \u201emjesta sje\u0107anja\u201c (Pierre Nora) i \u201eizvedbe\u201c (Gordana Uzelac), uz analizu medijskih sadr\u017eaja, zakonodavnih promjena i javnog diskursa sve jasno upu\u0107uje na \u010dinjenicu da Dan dr\u017eavnosti nije postao op\u0107eprihva\u0107en simbol koji bi odra\u017eavao povijesne \u010dinjenice, ve\u0107 ostaje fragmentiran, politi\u010dki uvjetovan i sve vi\u0161e percipiran kao obi\u010dan neradni dan.<\/p>\n\n\n\n Od nacionalno nabijenih proslava Dana dr\u017eavnosti (30. svibnja) 1990-ih godina i guranja HDZ-a u prvi plan, stvorilo se svojevrsno mjesto sje\u0107anja me\u0111u dijelom javnosti. Smr\u0107u Franje Tu\u0111mana i promjenom vlasti 2000-ih proces detu\u0111manizacije podrazumijevao je i stvaranje novih simbola. Datum 25. lipnja kao novi Dan dr\u017eavnosti, poku\u0161ao je u prvi plan gurnuti RH, a ne sami HDZ, iako je ta stranka odigrala va\u017enu ulogu i toga dana, ali kao da se to nekako zaboravlja u njihovu diskursu. Tih godina su na \u201epovr\u0161inu izlazile\u201c neke druge stvari u dru\u0161tvu i na njih se vi\u0161e obra\u0107ala pa\u017enja. Uz to, proslave Dana dr\u017eavnosti dovele su do iskrivljenog pogleda na nacionalizam i domoljublje. Isticanje zastave povezivalo se s nacionalizmom, a ne nu\u017eno s domoljubljem. Zbog toga, ali i nedovoljne odlu\u010dnosti politi\u010dkog vrha za ja\u010dom promocijom doga\u0111aja, on je postao samo jo\u0161 jedan blagdan. Od novog dolaska HDZ-a na vlast od polovice 2010-ih i \u201e\u010di\u0161\u0107enja imid\u017ea\u201c ponovno se vratio datum 30. svibnja u prvi plan kako bi se dodatno istakao \u201epravi\u201c HDZ koji gaji \u017eelje povratka nacionalnog zajedni\u0161tva. Problem ovakvog odnosa prema nacionalnom blagdanu je taj \u0161to se gubi njegov zna\u010daj. Razumljiv je pad zainteresiranosti obilje\u017eavanja me\u0111u gra\u0111anima u kontekstu vremena. Ali to nije i opravdanje. Zada\u0107a je vladaju\u0107ih da vlastitim anga\u017emanom i porukama grade vrijednost samog obilje\u017eavanja, a na gra\u0111anima je da ne budu samo pasivni promatra\u010di nego i aktivni sudionici obilje\u017eavanja. Sami presedani promjena datuma dovode do konfuzije, ali i do budu\u0107ih promjena, \u0161to se pokazalo 2019., a mogu\u0107e je da \u0107e se ponoviti. Zbog toga takvi bitni doga\u0111aji moraju se graditi na dijalogu i konsenzusu. Tekstovi objavljeni u Vijencu <\/em>mogu se smatrati po\u010detkom promi\u0161ljanja i nu\u0111enja odgovora.<\/p>\n\n\n\n Ovaj rad nastojao je doprinijeti razumijevanju tog procesa ukazivanjem na ulogu politi\u010dkih rituala u oblikovanju kolektivnog identiteta, ali i na nu\u017enost izgradnje konsenzusa o klju\u010dnim simbolima dr\u017eavnosti. U kona\u010dnici, praznik koji bi trebao ujedinjavati gra\u0111ane i afirmirati demokratske vrijednosti, danas je \u010desto prazna forma bez emocionalne ili dru\u0161tvene snage. \u017deli li se to promijeniti, nu\u017eno je promi\u0161ljeno i odgovorno pristupiti pitanju njegove svrhe, sadr\u017eaja i simbolike \u2013 uz uva\u017eavanje pluralnost dru\u0161tva i povijesne osjetljivosti koju takvi datumi sa sobom nose. Klju\u010dno je da se to pitanje ne rje\u0161ava kroz dnevnu politiku, ve\u0107 kroz \u0161iri dru\u0161tveni dijalog i konsenzus. Posebna odgovornost le\u017ei na znanstvenoj zajednici, koja mo\u017ee ponuditi teorijski utemeljen, a politi\u010dki neutralan okvir za trajno definiranje ovog blagdana. Samo tako on mo\u017ee postati vi\u0161e od formalnosti \u2013 istinsko mjesto zajedni\u010dke memorije i identiteta.<\/p>\n\n\n\n Stanka Mujo i Filip Triska<\/em><\/p>\n\n\n\n Izvori i literatura<\/strong><\/p>\n\n\n\n Izvori<\/strong><\/p>\n\n\n\n Govor Franje Tu\u0111mana u Saboru 30.5.1990., https:\/\/www.sabor.hr\/hr\/o-saboru\/povijest-saborovanja\/znameniti-govori\/govor-franje-tudmana-u-saboru-30-svibnja-1990<\/a>. (posjet 13.4.2024.)<\/p>\n\n\n\n \u201eIzvan okvira: Ivica Mi\u0161kulin i Hrvoje Klasi\u0107 (30.5.2022.)\u201cN1 <\/em>30.5.2022.<\/p>\n\n\n\n https:\/\/www.youtube.com\/watch?v=2pzpnfl8Zo4&t=464s<\/a> (posjet 7.7.2025.)<\/p>\n\n\n\n \u201eKlasi\u0107: Ovo je praznik kojeg slave HDZ-ovci i oni koji odu na more,\u201c Novi dan <\/em>30.5.2023. https:\/\/n1info.hr\/vijesti\/klasic-ovo-je-praznik-kojeg-slave-hdz-ovci-i-oni-koji-odu-na-more\/<\/a> (posjet 7.7.2025)<\/p>\n\n\n\n \u201eKoji je krivi, a koji pravi datum Dana dr\u017eavnosti?\u201c N1<\/em> 29.5.2025.<\/p>\n\n\n\n https:\/\/www.youtube.com\/watch?v=SFxS7Xjj8Zs<\/a> (posjet 7.7.2025.)<\/p>\n\n\n\n Narodne novine 1991., 2001., 2019.<\/p>\n\n\n\n \u201eNovi dr\u017eavni praznici.\u201c Otvoreno <\/em>10.10.2019.<\/p>\n\n\n\n https:\/\/www.youtube.com\/watch?v=4hJ2LBxQmlY&t=187s<\/a> (posjet 13.4.2024.)<\/p>\n\n\n\n \u201ePovjesni\u010dar o Danu dr\u017eavnosti: Milanovi\u0107 \u010destita svima sve, ali Hrvatima…,\u201c N1Studio <\/em>30.5.2023. https:\/\/n1info.hr\/uncategorized\/povjesnicar-o-danu-drzavnosti-milanovic-cestita-svima-sve-ali-hrvatima\/<\/a> (posjet 7.7.2025.)<\/p>\n\n\n\n Ve\u010dernji list (Zagreb) 2008., 2015., 2019., 2021., 2022., 2023., 2025.<\/p>\n\n\n\n Vjesnik (Zagreb) 1990., 1991., 1995., 2002.<\/p>\n\n\n\n Literatura<\/strong><\/p>\n\n\n\n Anderson, Benedict. Nacija: zami\u0161ljena zajednica: Razmatranja o porijeklu i \u0161irenju nacionalizma<\/em>. Prevele Nata \u010cengi\u0107 i Nata\u0161a Pavlovi\u0107. Zagreb: \u0160kolska knjiga, 1990.<\/p>\n\n\n\n Fox, John E. \u201eNational Holiday Commemorations: The view from Below.\u201c U: The Cultural Politics of Nationalism and Nation \u2013 Building: Ritual and Performance in the Forging of Nations<\/em>, ur. Rachel Tsang i Eric Taylor Woods 38-51. New York: Routledge, 2014. <\/p>\n\n\n\n Goldstein, Ivo. Hrvatska 1990. \u2013 2020.: Godine velikih nada i gorkih razo\u010daranja.<\/em> Zagreb: Profil, 2021<\/a>.<\/p>\n\n\n\n Le\u010dek, Suzana. \u201eOsjetiti naciju: Nacionalne proslave u me\u0111uratnoj Hrvatskoj.\u201c U: Historiae patriaeque cultor. Zbornik u \u010dast Mate Artukovi\u0107a. U prigodi njegova 65. ro\u0111endana<\/em>, ur. Suzana Le\u010dek, 403-437., Zagreb: Hrvatski institut za povijest-Podru\u017enica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, 2019.<\/p>\n\n\n\n Letica, Slaven. \u201eTko je Hrvatskoj ukrao ro\u0111endan ili velika osveta podrumskih junaka.\u201c Vijenac<\/em> 398 (2009):<\/p>\n\n\n\n https:\/\/www.matica.hr\/vijenac\/398\/Tko%20je%20Hrvatskoj%20ukrao%20ro%C4%91 <\/a>endan%20ili%20velika%20osveta%20podrumskih%20junaka\/<\/a> <\/a>(posjet: 7.4.2024.)<\/p>\n\n\n\n Lipovac, Marijan. \u201eZa\u0161to slavimo krive datume.\u201c Vijenac<\/em> 505 (2013):<\/p>\n\n\n\n https:\/\/www.matica.hr\/vijenac\/505\/zasto-slavimo-krive-datume-22001<\/a> (posjet: 7.4.2024.)<\/p>\n\n\n\n Nora, Pierre. \u201eIzme\u0111u sje\u0107anja i povijesti.\u201c Diskrepancija: studentski \u010dasopis za dru\u0161tveno \u2013 humanisti\u010dke teme<\/em> 8\/12 (2007): 135-165.<\/p>\n\n\n\n Ograj\u0161ek, Ida. \u201eOsmi mart – Me\u0111unarodni dan \u017eena.\u201c Povijest u nastavi<\/em>, 2\/4 (2004), 112-141.<\/p>\n\n\n\n Paukovi\u0107, Davor. \u0160to s komunizmom? Politike povijesti i kultura sje\u0107anja na komunisti\u010dke zlo\u010dine u Europskoj uniji i Hrvatskoj<\/em>. Zagreb: Srednja Europa, 2024<\/a>.<\/p>\n\n\n\n Rihtman-Augu\u0161tin, Dunja. Ulice moga grada. Antropologija doma\u0107eg terena<\/em>. Beograd: Biblioteka XX vek; \u010cigoja \u0161tampa, 2000<\/a>.<\/p>\n\n\n\n Roksandi\u0107, Drago. \u201eUstanak u Hrvatskoj u ljeto 1941.: Kultura ili kulture pam\u0107enja od 1945. do 1991.\u201c U: Spomenica Renea Lovren\u010di\u0107a<\/em>, ur. Agi\u010di\u0107, Damir, Drago Roksandi\u0107 i Tvrtko Jakovina, 307-323. Zagreb: FF press, 2016.<\/a><\/p>\n\n\n\n Skoko, Bo\u017eo. \u201eHrvatske muke s domoljubljem.\u201c Vijenac<\/em> 505 (2013)<\/p>\n\n\n\n https:\/\/www.matica.hr\/vijenac\/505\/hrvatske-muke-s-domoljubljem-22000<\/a> (posjet: 7.4. 2024.)<\/p>\n\n\n\n Uzelac, Gordana. \u201eNational Ceremonies: The Pursuit of Authenticity.\u201c Ethnic and Racial<\/em> Studies <\/em>33 (2010), 1718-1736.<\/p>\n\n\n\n [1]<\/a> Dunja Rihtman-Augu\u0161tin, Ulice moga grada. Antropologija doma\u0107eg terena<\/em>, (Beograd: Biblioteka XX vek; \u010cigoja \u0161tampa, 2000), 9-10.<\/p>\n\n\n\n [2]<\/a> Isto, 12.<\/p>\n\n\n\n [3]<\/a> Isto, 257.<\/p>\n\n\n\n [4]<\/a> Davor Paukovi\u0107, \u0160to s komunizmom? Politike povijesti i kultura sje\u0107anja na komunisti\u010dke zlo\u010dine u Europskoj uniji i Hrvatskoj<\/em>, (Zagreb: Srednja Europa, 2024), 12.<\/p>\n\n\n\n [5]<\/a> Ida Ograj\u0161ek, \u201eOsmi mart – Me\u0111unarodni dan \u017eena\u201c Povijest u nastavi<\/em>, 2\/4 (2004), 112-141.<\/p>\n\n\n\n [6]<\/a> Suzana Le\u010dek, \u201eOsjetiti naciju: Nacionalne proslave u me\u0111uratnoj Hrvatskoj,\u201c u: Historiae patriaeque cultor. Zbornik u \u010dast Mate Artukovi\u0107a. U prigodi njegova 65. ro\u0111endana<\/em>, ur. Suzana Le\u010dek, (Zagreb: Hrvatski institut za povijest-Podru\u017enica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, 2019), 403-435.<\/p>\n\n\n\n [7]<\/a> Drago Roksandi\u0107, \u201eUstanak u Hrvatskoj u ljeto 1941.: Kultura ili kulture pam\u0107enja od 1945. do 1991,\u201c u: Spomenica Renea Lovren\u010di\u0107a<\/em>, ur. Agi\u010di\u0107, Damir, Drago Roksandi\u0107 i Tvrtko Jakovina, (Zagreb: FF press, 2016),307-323.<\/p>\n\n\n\n [8]<\/a> Pierre Nora, \u201eIzme\u0111u sje\u0107anja i povijesti,\u201c Diskrepancija: studentski \u010dasopis za dru\u0161tveno \u2013 humanisti\u010dke teme<\/em> 8\/12 (2007),143.<\/p>\n\n\n\n [9]<\/a> Isto, 147.<\/p>\n\n\n\n [10]<\/a> Isto, 143.<\/p>\n\n\n\n [11]<\/a> John E. Fox, \u201eNational Holiday Commemorations: The view from Below,\u201c u The Cultural Politics of Nationalism and Nation \u2013 Building: Ritual and Performance in the Forging of Nations<\/em>, ur. Rachel Tsang i Eric Taylor Woods (New York: Routledge, 2014), 38.<\/p>\n\n\n\n [12]<\/a> Gordana Uzelac, \u201eNational Ceremonies: The Pursuit of Authenticity.\u201c
\n\n\n\n
\n\n\n\n
\n\n\n\n