{"id":53601,"date":"2026-05-21T22:00:00","date_gmt":"2026-05-21T20:00:00","guid":{"rendered":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=53601"},"modified":"2026-05-21T22:02:04","modified_gmt":"2026-05-21T20:02:04","slug":"o-koristenju-arhiva-haskog-suda-i-njegovoj-buducnosti-intervju-s-povjesnicarkom-ivom-vukusic","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=53601","title":{"rendered":"O kori\u0161tenju arhiva Ha\u0161kog suda i njegovoj budu\u0107nosti – intervju s povjesni\u010darkom Ivom Vuku\u0161i\u0107"},"content":{"rendered":"\n

Iva Vuku\u0161i\u0107 predava\u010dica je na Centru za studije konflikata Sveu\u010dili\u0161ta u Utrechtu u Nizozemskoj. Doktorirala je povijest na istom sveu\u010dili\u0161tu disertacijom o srpskim paravojnim formacijama tijekom raspada Jugoslavije. Trenuta\u010dno je i gostuju\u0107a istra\u017eiva\u010dica na Odsjeku za ratne studije King\u2019s Collegea u Londonu. Od 2009. do 2015. radila je za agenciju Sense prate\u0107i su\u0111enja pred Me\u0111unarodnim kaznenim sudom za biv\u0161u Jugoslaviju (MKSJ), a prije toga bila je istra\u017eiva\u010dica u Posebnom odjelu za ratne zlo\u010dine Tu\u017eiteljstva BiH u Sarajevu. U svom istra\u017eiva\u010dkom radu bavi se neregularnim oru\u017eanim skupinama, masovnim nasiljem i pravosudnim procesima usmjerenima na utvr\u0111ivanje odgovornosti. Njezina doktorska disertacija objavljena<\/a> je na hrvatskom jeziku 2024. godine pod naslovom Srpske paravojske i raspad Jugoslavije.<\/em><\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n

(Iva Vuku\u0161i\u0107 | Foto: Irene van Kessel)<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

U nastavku slijedi intervju u kojem smo razgovarale o sve neizvjesnijoj budu\u0107nosti arhiva Me\u0111unarodnog kaznenog suda za biv\u0161u Jugoslaviju, njegovom kori\u0161tenju u historiografiji (ali i drugim podru\u010djima) te njegovoj \u0161iroj dru\u0161tvenoj va\u017enosti.<\/p>\n\n\n\n

Sve se \u010de\u0161\u0107e pri\u010da o budu\u0107nosti arhiva nastalog radom Me\u0111unarodnog kaznenog suda za biv\u0161u Jugoslaviju, a onda i Rezidualnog mehanizma za kaznene sudove. UN trenutno financira odr\u017eavanje arhiva, ali je otvoreno pitanje ho\u0107e li – i koliko jo\u0161 – taj arhiv biti javno dostupan. Govori li ta neizvjesnost ne\u0161to o tome kako se me\u0111unarodna zajednica odnosi ne samo prema naslje\u0111u ratova devedesetih, nego i prema MKSJ-u kao va\u017enom akteru u oblikovanju shva\u0107anja me\u0111unarodne pravde?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Neizvjesnost oko budu\u0107nosti arhiva MKSJ-a prije svega je povezana s financijskim problemima u me\u0111unarodnom sustavu. UN, ali i brojne druge me\u0111unarodne organizacije, suo\u010davaju se s ograni\u010denim sredstvima, dijelom i zbog promjena u politici klju\u010dnih donatora poput SAD-a. Istodobno, i druge dr\u017eave koje su tradicionalno financirale projekte me\u0111unarodne pravde \u2013 europske zemlje, Japan ili Kanada \u2013 danas djeluju u druk\u010dijem geopoliti\u010dkom kontekstu i preusmjeravaju sredstva, primjerice prema obrani. Drugi va\u017ean faktor je vremenska distanca od ratova devedesetih. Trideset godina nakon sukoba sve se \u010de\u0161\u0107e postavlja pitanje dugoro\u010dnog financiranja: primjerice, koliko dugo i tko treba snositi tro\u0161kove odr\u017eavanja arhiva. U kontekstu brojnih novih sukoba i rastu\u0107ih potreba za dokumentiranjem zlo\u010dina \u0161irom svijeta, me\u0111unarodna zajednica pokazuje ozbiljne slabosti u dugoro\u010dnom planiranju i odr\u017eivosti takvih projekata. Posebno je problemati\u010dno \u0161to se time dovodi u pitanje jedna od klju\u010dnih vrijednosti MKSJ-a \u2013 otvorenost arhiva. Taj sud, zajedno s onim za Ruandu, bio je iznimka po opsegu javno dostupnih transkripata i dokaza. Umjesto da takva praksa postane standard, danas svjedo\u010dimo obrnutom trendu. Istodobno, vidi se i \u0161ira nekonzistentnost u pristupu me\u0111unarodne pravde. Donatori ula\u017eu velika sredstva u dokumentiranje aktualnih sukoba, poput onog u Ukrajini, no bez jasnog plana \u0161to \u0107e se s tim materijalima doga\u0111ati dugoro\u010dno. Postoji realna opasnost da \u0107e i ti arhivi, nakon po\u010detnog vala interesa, ostati bez odr\u017eive podr\u0161ke. Taj obrazac selektivne pa\u017enje \u2013 gdje pojedini sukobi privremeno postaju globalni fokus, a zatim padaju u zaborav \u2013 ima ozbiljne posljedice. Za pre\u017eivjele i \u017ertve, me\u0111unarodna pa\u017enja nosi implicitno obe\u0107anje trajne podr\u0161ke. Kada ta pa\u017enja nestane, to ostavlja osje\u0107aj napu\u0161tenosti i dodatno naru\u0161ava povjerenje. Na kraju, va\u017enu ulogu igra i lokalni politi\u010dki kontekst. U dr\u017eavama biv\u0161e Jugoslavije interes za MKSJ i njegov arhiv zna\u010dajno je opao, a u nekim slu\u010dajevima ne postoji ni politi\u010dka volja za odr\u017eavanje i \u0161irenje dostupnosti tih materijala. Tu naravno postoji i problem povjerenja. Kad bi, eventualno, dr\u017eave u regiji iskazale interes, i na neki na\u010din dobile kontrolu nad arhivom, dugoro\u010dno i bile odgovorne za \u010duvanje, istra\u017eivanje i kori\u0161tenje materijala, ja bih se odmah pitala treba li tim dr\u017eavama vjerovati? Bi li hrvatske, srpske ili bosanskohercegova\u010dke vlasti odlu\u010dile ne\u0161to \u0161to ne odgovara njihovim slu\u017ebenim narativima sakriti ili izbrisati? \u0160to bi, primjerice, Hrvatska napravila s arhivom vezanim za predmete Prli\u0107 i dr., Gotovina i dr. \u2013 ili \u0161to bi Srbija napravila s materijalima koji se odnose na Srebrenicu, Kosovo ili Slavoniju? Tu ima informacija koje potencijalno mogu ugroziti svjedoke. Dakle, \u010dak i kad bi interes postojao me\u0111u dr\u017eavama regije, postavlja se ozbiljno pitanje povjerenja i \u010destitih namjera? Bi li se arhiv dijelio \u2013 ne\u0161to \u0161to stru\u010dnjaci sigurno ne preporu\u010duju \u2013 ili bi se svima dao pristup svemu? Sasvim je nejasno kako bi to\u010dno to izgledalo i ti detalji su zaista va\u017eni. Sve to zajedno ukazuje na dublji problem: nedostatak dosljedne, dugoro\u010dne i odgovorne politike prema naslje\u0111u me\u0111unarodne pravde. U trenutku kada su \u010dinjenice i dokumenti klju\u010dni za suprotstavljanje dezinformacijama i revizionizmu, njihovo zanemarivanje predstavlja ozbiljan rizik.<\/p>\n\n\n\n

S obzirom na neizvjesnu budu\u0107nost arhiva, \u0161to bi bio najve\u0107i gubitak kad bi on postao te\u017ee dostupan za istra\u017eiva\u010de, javnost, a mo\u017eda i politi\u010dare?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Mislim da ono \u0161to gubimo dijelom ovisi o tome iz koje pozicije gledamo. Za povjesni\u010dare i mlade istra\u017eiva\u010de to je prije svega gubitak iznimno bogatog materijala iz kojeg se mo\u017ee puno nau\u010diti o tome tko smo danas kao dru\u0161tvo. Ja sam se, primjerice, po\u010dela zanimati za ove teme u vrijeme po\u010detka su\u0111enja Slobodanu Milo\u0161evi\u0107u 2002. godine. Tada sam imala 21 godinu; rat u Hrvatskoj po\u010deo je kad sam imala deset, a zavr\u0161io kad sam imala \u010detrnaest. Iako sam ga pro\u017eivjela u Zagrebu i nisam bila izravna \u017ertva, osje\u0107ala sam da taj rat moram razumjeti kako bih mogla razumjeti politi\u010dku stvarnost u kojoj \u017eivim i donositi informirane odluke, posebice prilikom mog prvog izlaska na izbore 2000. godine nakon smrti Franje Tu\u0111mana. Unato\u010d tome \u0161to sam odrasla u okru\u017eenju u kojem su se \u010ditale knjige i novine i gdje se o tim stvarima razgovaralo, imala sam osje\u0107aj da je jako puno elemenata svakodnevice povezano s ratom te da ih ja ne razumijem. U tom smislu, kao dru\u0161tvo gubimo mogu\u0107nost da dubinski istra\u017eujemo razdoblje koje nas je sna\u017eno oblikovalo \u2013 kao dr\u017eavu, kao zajednicu i kao pojedince.<\/strong> Bez takvih uvida te\u0161ko je razumjeti i stvari koje nas okru\u017euju danas: od spomenika i naziva ulica do politi\u010dkih i dru\u0161tvenih odnosa. Za ljude koji nisu povjesni\u010dari, va\u017eno je naglasiti da pro\u0161lost i dalje na razli\u010dite na\u010dine oblikuje sada\u0161njost. Tu se ponekad pojavljuje i odre\u0111ena dvoli\u010dnost: primjerice, obljetnice poput Vukovara s pravom imaju veliko mjesto u javnom prostoru, ali se istovremeno postavlja pitanje za\u0161to dokumentacija koja ta stradanja potvr\u0111uje i obja\u0161njava nije sustavno dostupna i za\u0161to dr\u017eava ne prepoznaje njezinu va\u017enost kroz financiranje i o\u010duvanje arhiva. Arhiv je va\u017ean i za novinare, dokumentariste i umjetnike koji iz tog materijala stvaraju nove interpretacije i djela \u2013 poput filmova Quo Vadis, Aida? <\/em>i Grbavica <\/em>Jasmile \u017dbani\u0107 ili nedavnog filma Mirotvorac<\/em> Ivana Ramljaka.  U kona\u010dnici, arhiv je va\u017ean i za \u0161iru me\u0111unarodnu javnost. On ne slu\u017ei samo razumijevanju ratova u biv\u0161oj Jugoslaviji, nego i \u0161irem u\u010denju o nasilju kao dru\u0161tvenom fenomenu. Kroz tu gra\u0111u mogu se postavljati pitanja poput: kako funkcioniraju logori, \u0161to dovodi do toga da ljudi postaju po\u010dinitelji nasilja, kako izgleda seksualno nasilje u ratu. Upravo su takva istra\u017eivanja \u2013 primjerice u podru\u010dju prou\u010davanja po\u010dinitelja (eng. perpetrator studies<\/em>) \u2013 velikim dijelom utemeljena na komparativnom pristupu.  Zato je taj gubitak \u0161iri od regionalnog konteksta. Rije\u010d je o resursu koji poma\u017ee razumjeti ljudsko pona\u0161anje u ekstremnim situacijama, na\u010din na koji dru\u0161tva funkcioniraju i kako se mijenjaju pod pritiskom nasilja i politi\u010dkih kriza. U kona\u010dnici, bio bi to zna\u010dajan gubitak i s obzirom na to koliko je truda, resursa i vremena ulo\u017eeno u stvaranje tog arhiva tijekom posljednjih tridesetak godina.<\/p>\n\n\n\n

Imaju\u0107i na umu ve\u0107 spomenutu neizvjesnu budu\u0107nost arhiva, sjajno je da trenutno uop\u0107e postoji. Ipak, on i nije ba\u0161 jednostavan za kori\u0161tenje, zar ne? Odbija li to ljude?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Da, arhiv nije jednostavan za kori\u0161tenje \u2013 iskreno, nije ni meni, iako ga koristim godinama. To dijelom proizlazi iz \u010dinjenice da online baza kakvu danas imamo uop\u0107e nije bila zami\u0161ljena za javnost. Rije\u010d je o sudskoj dokumentaciji koja je prvotno slu\u017eila kao interna baza za ljude koji su radili na Sudu. Kako je onda do\u0161lo do toga da postane arhiv koji je javno dostupan? Moja je teza da se, nakon \u0161to se ideja o pomirenju kao jednom od klju\u010dnih ciljeva Suda pokazala prili\u010dno nerealnom, tra\u017eio drugi na\u010din da se njegov rad predstavi na jo\u0161 jedan dodatan, pozitivan na\u010din, kroz \u0161iri dru\u0161tveni doprinos. Tako je od ranih dvijetisu\u0107itih sudska dokumentacija po\u010dela dobivati status arhivskog materijala namijenjenog \u0161irem kori\u0161tenju. Me\u0111utim, u tom procesu sama baza nije prilago\u0111ena \u0161iroj javnosti \u2013 nije \u201cprevedena\u201d u oblik koji bi bio razumljiviji i pristupa\u010dniji ljudima koji nisu dio sudske administracije. Zbog toga su va\u017eni poku\u0161aji da se taj materijal u\u010dini preglednijim.<\/strong> I sama sam o tome pisala, dijelom i da pomognem ljudima da se lak\u0161e sna\u0111u u arhivu [znanstveni \u010dlanak dostupan <\/a>ovdje<\/a>, nap. a.]. Tu je bio va\u017ean i rad <\/a>Sense agencije<\/a> s interaktivnim narativima o nekim od zlo\u010dina po\u010dinjenih tijekom ratova, poput Srebrenice<\/a> ili Ahmi\u0107a<\/a>. Te smo narative napravili oslanjaju\u0107i se na dokumente iz arhiva. Takvi pristupi su jako korisni \u2013 kad netko iz ogromne koli\u010dine materijala izdvoji i pove\u017ee dokumente u tematske cjeline, svojevrsne \u201cpakete\u201d koje je lak\u0161e koristiti. Ja takve materijale koristim i u radu sa studentima. No, to ujedno zna\u010di da je \u010desto potreban netko tko ve\u0107 poznaje arhiv, tko mo\u017ee usmjeriti druge i pokazati im kako ga koristiti.<\/p>\n\n\n\n

Koliko je, po va\u0161em iskustvu, interes za arhiv MKSJ-a me\u0111u studentima i istra\u017eiva\u010dima zapravo uvjetovan time koliko im je on dostupan i predstavljen \u2013 osobito u regiji u odnosu na inozemstvo?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Mislim da je interes u velikoj mjeri uvjetovan upravo time koliko je arhiv dostupan i kako je predstavljen. Ako studenti tijekom studija uop\u0107e ne dolaze u kontakt s tim materijalima, te\u0161ko je o\u010dekivati da \u0107e se kasnije sami njime baviti. Klju\u010dni problem je \u0161to se s arhivom rijetko radi u nastavi. <\/strong>\u010cim nekome poka\u017eete konkretan dokument ili isje\u010dak iz baze, odmah postaje jasno da se iz toga mo\u017ee razviti istra\u017eivanje. Materijala ima jako puno \u2013 dokumenti, svjedo\u010denja, snimke, transkripti \u2013 problem nije u nedostatku gra\u0111e. Zato mi se \u010dini da bi najva\u017eniji korak bio uvo\u0111enje takvih sadr\u017eaja u nastavu \u2013 kroz seminare, izborne kolegije ili barem gostuju\u0107a predavanja.  U \u0161irem smislu, rekla bih da to nije samo propu\u0161tena prilika, nego i odraz na\u010dina na koji je akademska zajednica u regiji strukturirana \u2013 s jakim fokusom na nacionalne teme i vlastiti okvir, a znatno manje na komparativne istra\u017eiva\u010dke pristupe ili na suradnju s kolegama izvan regije.<\/strong> Tome doprinosi i \u010dinjenica da se izvan regije ove teme \u010desto obra\u0111uju tematski, a ne nacionalno. U mom slu\u010daju, bavljenje biv\u0161om Jugoslavijom dio je \u0161ireg interesa za politi\u010dko nasilje, institucije i me\u0111unarodno pravo. To je ujedno i realnost akademskog tr\u017ei\u0161ta rada, gdje se istra\u017eiva\u010di moraju profilirati kroz \u0161ire tematske okvire. S druge strane, mislim da dio mladih ljudi te teme do\u017eivljava kao politi\u010dki osjetljive ili \u201cotrovne\u201d. Mo\u017eda se pitaju za\u0161to bi ulazili u ne\u0161to \u0161to je i dalje optere\u0107eno konfliktima u javnom diskursu, ako mogu raditi ne\u0161to drugo. Ako uz to razmi\u0161ljaju o akademskoj karijeri, svjesni su i da takva specijalizacija mo\u017ee biti ograni\u010davaju\u0107a na tr\u017ei\u0161tu rada. Zbog toga neki koji su zainteresirani odlaze raditi te teme izvan regije \u2013 u Kanadu, Nizozemsku ili drugdje \u2013 gdje imaju vi\u0161e prostora i manje pritiska.<\/p>\n\n\n\n

Politi\u010dke reakcije na presude \u010desto su se svodile na tvrdnju da one ne odra\u017eavaju \u201cpovijesnu istinu\u201d. Kako komentirate takve izjave? Mo\u017ee li historiografija govoriti o \u201cpovijesnoj istini\u201d, i ako mo\u017ee, u kojem smislu?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Interpretacija povijesti na\u0161 je zadatak. Kao povjesni\u010dari iz velike koli\u010dine dostupnog materijala biramo dokumente i informacije te ih sla\u017eemo u cjelinu koju potom interpretiramo. Ve\u0107 sam \u010din odabira \u2013 za\u0161to dokument A, a ne dokument B \u2013 jest \u010din interpretacije. Zato ne vjerujem u koncept jedne \u201cpovijesne istine\u201d. Vjerujem u \u010dinjenice, dokumente i izvore. Isto tako, smatram da je potpuno legitimno da se kao povjesni\u010dari \u2013 pa i kao gra\u0111ani \u2013 ne sla\u017eemo. Dobronamjerna debata je zdrava i znak je da \u017eivimo u zainteresiranom demokratskom dru\u0161tvu. Razli\u010dite interpretacije su, dakle, dobrodo\u0161le, ali pod uvjetom da polaze od osnovnih, utvr\u0111enih \u010dinjenica. Primjerice, preko 8 tisu\u0107a ljudi ubijeno je nakon pada Srebrenice. To je rezultat godina istra\u017eivanja i su\u0111enja na kojima se o tome raspravljalo do najsitnijih detalja. Dokle god polazimo od te \u010dinjenice, mo\u017eemo razgovarati o uzrocima, kontekstu i posljedicama. Zato mi je posebno problemati\u010dno kada politi\u010dari govore o \u201cpovijesnoj istini\u201d.<\/p>\n\n\n\n

Kako biste objasnili razliku izme\u0111u pravni\u010dkog pristupa naslje\u0111u MKSJ-a i povijesnog, tj. historiografskog? Koja je temeljna logika jednog, a koja drugog pristupa?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Ja to zami\u0161ljam kao neku vrstu srodstva: i povijest i pravo polaze od dokumentacije iz koje nastoje ne\u0161to utvrditi i interpretirati. U tom smislu dijele zajedni\u010dku osnovu. Istodobno su vrlo razli\u010diti. U pravnom procesu neki dokument mo\u017ee, ali ne mora u\u0107i u sudski spis, ovisno o tehni\u010dkim pravilima koja su nama kao povjesni\u010darima \u010desto stroga ili nejasna. Nadalje, kazneni proces definiran je standardom \u201cizvan svake razumne sumnje\u201d (eng. beyond reasonable doubt<\/em>), \u0161to zna\u010di da niti jedno drugo obja\u0161njenje ne smije biti uvjerljivo. Povjesni\u010dare taj standard ne obvezuje \u2013 nas zanimaju i druga mogu\u0107a, vjerojatna tuma\u010denja. Zato je problemati\u010dno kada se pravni ishodi uzimaju kao kona\u010dni povijesni zaklju\u010dci. S druge strane, pravo itekako treba povijest. Kada sam radila u Posebnom odjelu za ratne zlo\u010dine u Tu\u017eiteljstvu BiH, susretala sam se s me\u0111unarodnim tu\u017eiteljima koji nisu bili upoznati s povijesnim kontekstom doga\u0111aja. Bez toga je te\u0161ko razumjeti zlo\u010dine i smjestiti ih u \u0161iru sliku. U javnom diskursu \u010desto se gubi ta kompleksnost. Ako je netko oslobo\u0111en, iz toga se izvodi zaklju\u010dak da se zlo\u010din nije dogodio, \u0161to nije nu\u017eno uvijek to\u010dno. To samo mo\u017ee zna\u010diti da tu\u017eitelj nije uspio dokazati konkretne optu\u017ebe prema zadanom pravnom standardu. To ne isklju\u010duje mogu\u0107nost da su se drugi zlo\u010dini dogodili ili da bi ih u druga\u010dijem postupku bilo mogu\u0107e dokazati. Zato je va\u017eno da novinari i politi\u010dari bolje komuniciraju te razlike i da se presude ne pojednostavljuju. Ja uvijek poti\u010dem ljude da gledaju fusnote \u2013 da krenu od dokumenata na kojima se presude temelje. U njima postoji niz tema koje mogu biti historiografski obra\u0111ene, iako fokus \u010desto ostaje na najpoznatijim predmetima. Naposljetku, i sami sudovi proizvode odre\u0111ene povijesne narative. Svaka ha\u0161ka presuda, osobito u velikim predmetima poput su\u0111enja Ratku Mladi\u0107u ili Radovanu Karad\u017ei\u0107u, zapo\u010dinje prikazom povijesnog konteksta.<\/p>\n\n\n\n

Na tragu prethodnog odgovora, koje bi onda teme historiografija danas trebala i mogla zahvatiti, a da MKSJ nije?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Da po\u010dnem od najjednostavnijeg \u2013 na Ha\u0161kom sudu optu\u017eena je 161 osoba, od kojih je osu\u0111eno 89, ali se u javnosti uglavnom govori o desetak najpoznatijih predmeta. Ostali gotovo uop\u0107e ne dolaze u fokus.<\/p>\n\n\n\n

Osim toga, Sud nije postojao da bi ispri\u010dao \u201cvelike pri\u010de\u201d. Pravnici se povije\u0161\u0107u bave onoliko koliko im je potrebno za konkretan predmet. Zato je na nama kao znanstvenicima da se bavimo \u0161irim pitanjima: uzrocima sukoba, iskustvima ljudi, njihovim me\u0111usobnim odnosima, kao i aspektima rata koji ne uklju\u010duju isklju\u010divo najte\u017ee oblike nasilja. Primjerice, u sudskim materijalima ponekad se mo\u017ee vidjeti da su postojala mjesta gdje se nasilje nije dogodilo. To se \u010desto zanemaruje, jer se fokusiramo na po\u010dinitelje, a puno rje\u0111e na one koji su odbili sudjelovati u nasilju.<\/strong> Istodobno, nije dovoljno oslanjati se samo na arhiv. Potrebno ga je kombinirati s drugim izvorima i metodama \u2013 intervjuima, memoarima, fotografijama i privatnim snimkama. Tek takav pristup omogu\u0107uje da bolje razumijemo ne samo nasilje, nego i \u0161iri proces raspada jednog sustava, odnosno jedne dr\u017eave i jednog dru\u0161tva.<\/p>\n\n\n\n

Mo\u017ee li se napisati kvalitetna i relevantna knjiga o ratovima devedesetih bez konzultiranja ha\u0161ke gra\u0111e?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Vrlo kratko \u2013 ne mo\u017ee.<\/p>\n\n\n\n

Osim va\u0161e knjige, \u0161to biste istaknuli kao dobre primjere kori\u0161tenja arhive u javno dostupne svrhe – u znanosti, kulturi, knji\u017eevnosti?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Postoji zapravo dosta dobrih primjera, iako mi sigurno neki sada i izmi\u010du. Filmska produkcija je tu va\u017ena \u2013 i igrani i dokumentarni filmovi. Spomenula sam ve\u0107 rad Jasmile \u017dbani\u0107, ali postoje i brojni dokumentaristi\u010dki projekti koji su vrlo kvalitetni. Tako\u0111er, osim rada agencije Sense, va\u017ean je i, primjerice, Fond za humanitarno pravo. Radi se o vi\u0161egodi\u0161njem trudu da se iz ogromne koli\u010dine sudske gra\u0111e izdvoje, obrade i pribli\u017ee materijal javnosti \u2013 besplatno i na jeziku koji je ljudima dostupan. Takvi projekti su iznimno va\u017eni jer funkcioniraju kao svojevrsni \u201cprijevod\u201d arhiva. Jedan posebno upe\u010datljiv primjer za mene je podcast<\/a> koji su radili talijanski novinari o Srebrenici, u kojem sudjeluje Ned\u017ead Avdi\u0107, jedan od pre\u017eivjelih genocida u Srebrenici  i svjedok na su\u0111enjima. Rije\u010d je o izuzetno pa\u017eljivo napravljenom serijalu koji prati njegov \u017eivot prije, tijekom i nakon rata, i koji se uvelike oslanja na arhivsku gra\u0111u. To nije senzacionalisti\u010dki ili eksploatacijski sadr\u017eaj, nego vrlo promi\u0161ljen i dostojanstven pristup. Takvi projekti zapravo funkcioniraju kao svojevrsni spomenici \u2013 ne samo pojedincima, nego i svim \u017ertvama. I to je mo\u017eda klju\u010dna stvar: kori\u0161tenje arhiva nije samo pitanje znanja ili istra\u017eivanja, nego i pitanje po\u0161tovanja. Ti dokumenti nisu \u201csamo\u201d pravni materijal \u2013 oni su povijesni zapis o najte\u017eim iskustvima koje su ljudi pro\u0161li.<\/strong> Mu\u010denje, silovanje, ubijanje, posljednji susreti \u010dlanova obitelji \u2013 sve je to u tim zapisima. Zato je va\u017eno da se s njima radi pa\u017eljivo i odgovorno. Istovremeno, va\u017eno je prona\u0107i na\u010dine da se ti sadr\u017eaji pribli\u017ee \u0161iroj publici, ne samo akademskoj. Pitanje, primjerice, kori\u0161tenja dru\u0161tvenih mre\u017ea nije jednostavno \u2013 nije stvar u tome treba li ih koristiti ili ne, nego kako. Nije primjereno banalizirati ili pretvarati takve teme u zabavni sadr\u017eaj, ali kori\u0161tenje autenti\u010dnih materijala, poput isje\u010daka iz sudskih svjedo\u010denja, mo\u017ee imati sna\u017ean u\u010dinak ako se radi s mjerom i po\u0161tovanjem. Najva\u017enije je zadr\u017eati dostojanstvo. Projekti koji to uspijevaju \u2013 koji su pa\u017eljivi, promi\u0161ljeni i po\u0161tuju materijal, odnosno ljude koji stoje iza svjedo\u010denja \u2013 pokazuju koliko arhiv mo\u017ee biti va\u017ean i izvan usko stru\u010dnog konteksta.<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

Intervju je provela Senna \u0160imek.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2},"jetpack_post_was_ever_published":false},"categories":[14,4],"tags":[],"class_list":["post-53601","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-intervjui","category-osvrti"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[{"id":52999,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52999","url_meta":{"origin":53601,"position":0},"title":"Milan Suboti\u0107, “Istori\u010dari u svom vremenu”","author":"Filip \u0160imunjak","date":"8. svibnja 2026.","format":false,"excerpt":"Objavljena je knjiga Milana Suboti\u0107a, \"Istori\u010dari u svom vremenu\", koja kroz \u010detiri studije o Ericu Hobsbawmu, Richardu Pipesu, Aleksandru Gerschenkronu i Mirchi Eliadeu istra\u017euje kako politi\u010dki i dru\u0161tveni kontekst 20. stolje\u0107a oblikuje na\u010din na koji povjesni\u010dari razumiju i interpretiraju pro\u0161lost. Kako vrijeme u kojem \u017eivimo oblikuje ono \u0161to mislimo da\u2026","rel":"","context":"U "Knjige"","block_context":{"text":"Knjige","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=8"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Istoricari-u-svome-vremenu-knjiga.png?fit=566%2C826&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Istoricari-u-svome-vremenu-knjiga.png?fit=566%2C826&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Istoricari-u-svome-vremenu-knjiga.png?fit=566%2C826&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x"},"classes":[]},{"id":52459,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52459","url_meta":{"origin":53601,"position":1},"title":"Jay Winter: geometrija sje\u0107anja i logika ti\u0161ine \/ Dijalog s povodom 10","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"16. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U izdanju FF Pressa i Centra za inovativne studije Filozofskoga\u00a0fakulteta u Zagrebu potkraj 2025. objavljena je knjiga Jay Winter: geometrija sje\u0107anja i logika ti\u0161ine, koju je priredio Dino Stani\u010di\u0107. Jay Winter: geometrija sje\u0107anja i logika ti\u0161ine \/ Dijalog s povodom 10 Priredio: Dino Stani\u010di\u0107 Razgovor i tekstove s engleskog preveli:\u2026","rel":"","context":"U "Knjige"","block_context":{"text":"Knjige","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=8"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Winter.jpg?fit=1166%2C720&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Winter.jpg?fit=1166%2C720&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Winter.jpg?fit=1166%2C720&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Winter.jpg?fit=1166%2C720&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Winter.jpg?fit=1166%2C720&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":53440,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=53440","url_meta":{"origin":53601,"position":2},"title":"Gis\u00e8le Sapiro, “Sociologija knji\u017eevnosti”","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"18. svibnja 2026.","format":false,"excerpt":"S francuskog prevela: Mirna Sindi\u010di\u0107 Sabljo Sociologija knji\u017eevnosti Gis\u00e8le Sapiro nudi uvod u znanstvenu disciplinu u sna\u017enom zamahu, koja se u zna\u010dajnoj mjeri oslanja na radove francuskoga sociologa Pierrea Bourdieua. Autorica u prvom poglavlju predstavlja povijest discipline i njezina teorijska upori\u0161ta, a potom zasebna poglavlja posve\u0107uje pitanjima dru\u0161tvenih uvjeta proizvodnje\u2026","rel":"","context":"U "Knjige"","block_context":{"text":"Knjige","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=8"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Gisele-Sapiro-SOCIOLOGIJA-KNJIZEVNOSTI.jpg?fit=480%2C567&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200},"classes":[]},{"id":53402,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=53402","url_meta":{"origin":53601,"position":3},"title":"Konferencija “Krajolik u obrazovanju i obrazovanje u krajoliku” u Gospi\u0107u","author":"Filip \u0160imunjak","date":"18. svibnja 2026.","format":false,"excerpt":"Znanstvena konferencija \"Krajolik u obrazovanju i obrazovanje u krajoliku\" odr\u017eava se 22.\u201323. svibnja 2026. u Gospi\u0107u, u sklopu 9. dana \u0160ime i Ante Star\u010devi\u0107a. Organizator je skupa Odjel za nastavni\u010dke studije u Gospi\u0107u Sveu\u010dili\u0161ta u Zadru u suradnji s Institutom za kulturnu povijest Znanstveno-istra\u017eiva\u010dkoga centra Slovenske akademije znanosti i umjetnosti,\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Krajolik-u-obrazovanju-i-obrazovanje-u-krajoliku.jpg?fit=1200%2C728&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Krajolik-u-obrazovanju-i-obrazovanje-u-krajoliku.jpg?fit=1200%2C728&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Krajolik-u-obrazovanju-i-obrazovanje-u-krajoliku.jpg?fit=1200%2C728&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Krajolik-u-obrazovanju-i-obrazovanje-u-krajoliku.jpg?fit=1200%2C728&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Krajolik-u-obrazovanju-i-obrazovanje-u-krajoliku.jpg?fit=1200%2C728&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":53463,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=53463","url_meta":{"origin":53601,"position":4},"title":"Predstavljen je prvi svezak zbornika \u201cNovi prilozi za povijest hrvatske socijaldemokracije\u201d","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"19. svibnja 2026.","format":false,"excerpt":"U srijedu 6. svibnja 2026. u Knji\u017enici i \u010ditaonici Bogdana Ogrizovi\u0107a u Zagrebu u sklopu ovogodi\u0161njeg Kliofesta odr\u017eano je predstavljanje prvoga sveska zbornika Novi prilozi za povijest hrvatske socijaldemokracije urednika dr. sc. Matka Globa\u010dnika. Zbornik su predstavili recenzenti s Filozofskog fakulteta Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu, dr. sc. Martin Previ\u0161i\u0107, red. prof.,\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Kliofest-6_5_2026.jpg?fit=1030%2C633&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Kliofest-6_5_2026.jpg?fit=1030%2C633&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Kliofest-6_5_2026.jpg?fit=1030%2C633&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Kliofest-6_5_2026.jpg?fit=1030%2C633&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":52657,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52657","url_meta":{"origin":53601,"position":5},"title":"[Predavanje] Jezik i drugost u (post)socijalisti\u010dkoj Srbiji: diskurzivne politike identiteta (YugoLab)","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"24. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U sklopu projekta Prizma \/ IMAGINATION (\u201eZami\u0161ljanje nacije: srpski nacionalni narativi u sporu (XX\u2013XXI vek)\u201c), koji se realizuje na Institutu za filozofiju i dru\u0161tvenu teoriju Univerziteta u Beogradu (2024\u20132027) uz finansijsku podr\u0161ku Fonda za nauku Republike Srbije, organizuje se serija predavanja na kojoj istra\u017eiva\u010di i istra\u017eiva\u010dice projekta predstavljaju rezultate svojih\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/IFDT_28_IV.png?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/IFDT_28_IV.png?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/IFDT_28_IV.png?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/IFDT_28_IV.png?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/IFDT_28_IV.png?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]}],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/53601","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=53601"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/53601\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":53613,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/53601\/revisions\/53613"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=53601"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=53601"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=53601"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}