U petak 20. o\u017eujka 2026. u 18 sati iskoristite posljednju priliku da u HDD galeriji pogledate izlo\u017ebu LAIBACH: DVORANA ZRCALA 1980 \u2013 1995, u zajedni\u010dkoj \u0161etnji s kustosima DEJANOM KR\u0160I\u0106EM i MARKOM GOLUBOM. Koja je veza jednog ovog svjetski slavnog benda i dizajna, koliko je za Laibach va\u017ena njegova vizualna pojavnost, kakvu konstelaciju znakova i simbola su kreirali kroz svojih prvih petnaest godina djelovanja od ranih 1980-ih do sredine 1990-ih, \u0161to je \u010dinilo njihovu medijsku i scensku pojavnost tako prepoznatljivom, \u0161to nam recepcija Laibacha uop\u0107e govori o Laibachu a \u0161to o promatra\u010du, te \u0161to je zapravo ta \u201cDvorana zrcala\u201d \u2013 saznajte u petak u HDD-u! Ulaz slobodan!<\/p>\n\n\n\n
Bez ikakve dvojbe, Laibach<\/strong> je najuspje\u0161niji i najdugovje\u010dniji umjetni\u010dki projekt ponikao na podru\u010dju SFRJ. Me\u0111u prvima su inzistirali na anonimnosti kolektivnog rada odnosno funkcionalnim organizacijskim identitetima (Eber<\/strong>\u2013Keller<\/strong>\u2013Dachauer<\/strong>\u2013Salliger<\/strong>) koji nadilaze gra\u0111anske identitete \u010dlanova. Suprotstavljaju\u0107i se klasi\u010dnom shva\u0107anju umjetni\u010dkog rada obilje\u017eenog individualnim autorstvom i idejom autonomije umjetnosti stavljanjem nominalno anonimnog, neindividualiziranog, kolektivnog stvarala\u0161tva u prvi plan, negiraju institucionalne hijerarhije i mo\u0107i tradicionalnog muzejsko galerijskog umjetni\u010dkog sustava. Simboli\u010dki NSK dr\u017eavom u vremenu<\/strong> nad\u017eivjev\u0161i raspad inicijalnog konteksta dr\u017eave nastanka, federativne Jugoslavije, transcendirali su granice dr\u017eava. Uspje\u0161no su izbjegli i svo\u0111enje na kli\u0161e disidentskih \u2014 antikomunisti\u010dkih \u2014 umjetnika kao i poku\u0161aje nove nacionalne aproprijacije.<\/p>\n\n\n\n Odr\u017eali su koncerte u nizu dr\u017eava uklju\u010duju\u0107i tu i onaj u Sjevernoj Koreji, realizirali glazbu za filmove i kazali\u0161ne predstave, obra\u0111ivali Bacha<\/strong> (Kunstderfuge<\/em>, 2008.) i Wagnera<\/strong> (koncerti Volkswagner<\/em>, 2009., neobjavljeno), sjevernokorejske pjesme i soundtrack filma Moje pjesme moji snovi<\/em> (The Sound of Music<\/em>, 2018.), odr\u017eali niz izlo\u017ebi, i u petom desetlje\u0107u rada objavljuju neke od najsna\u017enijih i najkompleksnijih radova (Alamut<\/em>, 2025.). Projektima poput box seta Revisited <\/em>(2020.), muzi\u010dkim re-enactmentom<\/em> historijskog koncerta na zagreba\u010dkom Muzi\u010dkom bijenalu 1983. pod nazivom We Forge the Future \u2013 Live at Reina Sofia<\/em> (2021.), albumima Sketches of the Red Districts<\/em> (2023.) i Opus Dei Revisited<\/em> (2024.), kao i obradom pjesme \u201cTop\u201d Bijelog dugmeta <\/strong>\u2014 \u201cDie Kannone\u201d \u2014 te nastupom pod nazivom \u010cetvrto zasjedanje AVNOJ-a<\/em> na Avnoj Festu u Muzeju Avnoja (Jajce 29.11.2025.), i sami su se vra\u0107ali, preispitivali i referirali na vlastiti rad osamdesetih i devedesetih godina.<\/p>\n\n\n\n U pri\u010di o Laibachu<\/strong> konstantno se urbane legende, medijski mitovi i novinske ali i njihove vlastite mistifikacije isprepli\u0107u s nesumnjivim istinama, faktografijom i crnim rupama u znanju, upravo stoga \u0161to je to od samih po\u010detaka jedan od temeljnih modusa njihova djelovanja. Svojim opsegom ova izlo\u017eba ne pretendira da bude iscrpna retrospektiva tog velikog opusa. Koz arhivske materijale, vizuale, glazbu i multimediju, kombiniraju\u0107i orginalne artefakte, dokumentarne materijale i reprodukcije, izlo\u017eba Laibach: Dvorana zrcala 1980\u20131995. <\/strong>tematizira prvih petnaest godina djelovanja multimedijskog kolektiva Laibach<\/strong>, istra\u017euju\u0107i i ispituju\u0107i kompleksne odnose umjetnosti i politike, ideologije i medijske industrije u njihovom djelovanju od samih po\u010detaka u socijalisti\u010dkoj Jugoslaviji do me\u0111unarodnog proboja; kroz promjene lokalnog ali i me\u0111unarodnog konteksta te savladavanje konceptualnih izazova koje su za njihovo djelovanje postavljali raspad SFRJ i ratovi devedesetih.<\/p>\n\n\n\n Prva, u postavu i kontekstu izlaganja pone\u0161to druga\u010dija iteracija ove izlo\u017ebe, pod naslovom Mo\u0107, provokacija, dekonstrukcija \u2014 LAIBACH 1980.\u20131995.<\/em> bila je postavljena u Muzeju crvene povijesti<\/strong> u Dubrovniku od 22.3 do 15.6.2025., u trenutku dok je Laibach<\/strong> velikom turnejom promovirao reizdanje svog prelomnog albuma Opus Dei <\/em>(1987.), kojim su na doma\u0107em terenu ustanovljene principe i mehanizme rada transponirali u \u201czemlje zapadne demokracije\u201d kritikom tr\u017ei\u0161nog totalitarizma kroz kritiku pop industrije, odnosno razotkrivanjem pop kulture kao industrijskog i ideolo\u0161kog mehanizma (Opus Dei<\/em>, Sympathy for the Devil<\/em>, Let It Be<\/em>\u2026).<\/p>\n\n\n\n Kada ka\u017eemo da izlo\u017eba tematizira djelovanje Laibacha<\/strong> tih \u201cherojskih osamdesetih godina\u201d ustvari mislimo na \u201cduge osamdesete\u201d: one koje po\u010dinju ne\u0161to ranije, s punkom i Novim valom, a zavr\u0161avaju ne\u0161to kasnije od kronolo\u0161kih osamdesetih, u ovom slu\u010daju s potpisivanjem Daytonskog sporazuma i prestankom opsade Sarajeva (koja je trajala 44 mjeseca, od 5. travnja 1992. do 29. velja\u010de 1996. godine). Rije\u010d je, dakle, o onome \u0161to mo\u017eemo nazvati \u201cjugoslavenskim\u201d periodom njihovog djelovanja, odnosno izlo\u017eba na izvjestan na\u010din pokriva period izme\u0111u dvije smrti<\/em>: izme\u0111u fizi\u010dke smrti Josipa Broza Tita<\/strong> i simboli\u010dke smrti njegovog revolucionarnog projekta modernisti\u010dke, samoupravne i nesvrstane Socijalisti\u010dke Jugoslavije, osamostaljivanja nacionalnih dr\u017eava, krvavog rata u Bosni i Hercegovini i vojne intervencije NATO pakta. To jest, od osnivanja Laibach Kunsta<\/strong> u rudarskom Trbovlju 1.6.1980. godine, preko njihovog uspona ne samo na doma\u0107oj nego i me\u0111unarodnoj sceni, medijskih skandala i moralne panike koja je pratila njihov rad, do trenutka kada je 1995., u jo\u0161 uvijek opkoljenom Sarajevu u sklopu svoje \u201cOccupied Europe NATO\u201d turneje (kojom su promovirali album NATO<\/em>) zajedno s kolektivom Neue Slowenische Kunst<\/strong> u Narodnom pozori\u0161tu simboli\u010dno progla\u0161ena NSK Dr\u017eava Sarajevo<\/strong> i odr\u017eana dva koncerta, od kojih je drugi bio 21.11.1995., upravo na dan potpisivanja okvirnog mirovnog sporazuma u Daytonu.<\/p>\n\n\n\n Taj period Laibachovih<\/strong> \u201cdugih osamdesetih\u201d mo\u017eemo konceptualizirati i kroz tri sekvence njihovog djelovanja koje ne treba shva\u0107ati kao \u201cstilske formacije\u201d, formalne promjene stila ili koncepta, nego reorganiziranje u \u0161irim promjenama konteksta djelovanja i recepcije. Inicijalni period djelovanja Laibach Kunsta <\/strong>obuhva\u0107a vrijeme od osnivanja 1980. do 1984., u okvirima alternativne kulturne scene, te je obilje\u017een nizom poznatih medijskih skandala poput onog oko nastupa na Muzi\u010dkom bijenalu u Zagrebu (1983.). Drugo razdoblje ozna\u010deno je djelovanjem u okviru kolektiva Neue Slowenische Kunst<\/strong> (1984.\u20131991.), umjetni\u010dkog projekta koji uz Laibach<\/strong> \u010dine Gledali\u0161\u010de sester Scipiona Nasice<\/strong> i grupa vizualnih umjetnika Irwin<\/strong>. Tu sekvencu odlikuje prerastanje iz jednog od pripadnika \u0161ire alternativne (punk, kulturne, omladinske\u2026) scene u samostalnu organizaciju. U periodu rastu\u0107eg nacionalizma njihov klju\u010dni proizvod je monumentalni retroavangardni kazali\u0161ni doga\u0111aj Krst pod Triglavom<\/em> (Kr\u0161tenje pod Triglavom<\/em>), zasnovan na motivima Pre\u0161ernovog <\/strong>epa Krst pri Savici.<\/em> U periodu nestanka izvornog dr\u017eavnog, politi\u010dkog i kulturnog okvira (1991\u201395.) odvija se tre\u0107a sekvenca: transformacija kolektiva NSK<\/strong> u NSK Dr\u017eavu u vremenu<\/strong>, bez stalnog teritorija, s privremenim \u201coslobo\u0111enim zonama\u201d, poput NSK Dr\u017eave Sarajevo<\/strong> uspostavljene 1995. kada je Laibach<\/strong> u jo\u0161 uvijek opsjednutom gradu odr\u017eao dva koncerta u sklopu Occupied Europe NATO<\/em> turneje.<\/p>\n\n\n\n Otkud izlo\u017eba jednog muzi\u010dkog sastava u galeriji dizajnerskog dru\u0161tva? Kao prvo zato \u0161to Laibach <\/strong>nikad nisu bili samo band<\/em>. \u0160tovi\u0161e, od core <\/em>\u010dlanova niti jedan nije muzi\u010dar u tradicionalnom smislu rije\u010di (kao \u0161to to nije, npr. ni Brian Eno<\/strong>). Pisci su mnogih manifestnih tekstova a nisu ni knji\u017eevnici ni esejisti. Proizvodili su slike i grafike a nisu ni slikari \u2014 nije li i Adolf Hitler<\/strong> bio slikar? Njihove slike vi\u0161e su manifesti nego artefakti koji se zanatskom vje\u0161tinom bave problemima vizualne forme.<\/p>\n\n\n\n Ne smatra ih se ni \u201ckraljevima performansa\u201d mada su \u010desto radikalnije od \u201ckraljice performansa\u201d Marine Abramovi\u0107<\/strong> poni\u0161tavali granicu izme\u0111u \u017eivota i umjetnosti. Posljednjih desetlje\u0107a svog rada je veliki Branko Vu\u010di\u0107evi\u0107 <\/strong>\u2014 filmski kriti\u010dar, esejist, scenarist i asistent re\u017eije, u biti ko-autor filmova Du\u0161ana Makavejeva<\/strong>, \u017delimira \u017dilnika<\/strong>, Bahrudina Bate \u010cengi\u0107a <\/strong>i Karpa Godine<\/strong>, pisac, urednik i prevoditelj \u2014 govorio da se ustvari uvijek bavio dizajnom<\/em>. U strogom smislu to je bilo to\u010dno tek u nekoliko slu\u010dajeva, izme\u0111u ostalog i opremanju epohalne knjige Mixed media<\/em> Bore \u0106osi\u0107a<\/strong> (1970.) u kojoj su mladi \u010dlanovi Laibacha <\/strong>prona\u0161li fotografiju \u0161alice s kukastim kri\u017eem reproduciranu na problemati\u010dnoj slici izlo\u017eenoj u galeriji PM<\/strong> 1983. godine, \u0161to je rezultiralo skidanjem izlo\u017ebe i pratnjom milicije do vlaka za Ljubljanu uz poruku \u201cIdite vi negdje drugdje pokazivat tu svoju ljepotu!\u201d. I Laibach<\/strong> se dakle bave dizajnom. Ne samo po tome \u0161to su neki \u010dlanovi doista bili u\u010denici ljubljanske \u0161kole za oblikovanje a drugi grafi\u010dke tehnologije, ili u uskom smislu dizajniranja plakata i omota plo\u010da. Njihov cjelokupni rad je djelovanje na na\u010din dizajna. (\u2026)<\/p>\n\n\n\n \u2014 Iz teksta Marka Goluba i Dejana Kr\u0161i\u0107a<\/strong><\/p>\n\n\n\n LAIBACH: Dvorana zrcala \/ Hall of Mirrors 1980.\u20141995. Organizacija: HDD \u2013 Hrvatsko dizajnersko dru\u0161tvo<\/strong> i Muzej crvene povijesti, Dubrovnik<\/strong> Asistentica kustosa: Tena Lovren\u010di\u0107<\/strong> Print i uramljivanje: Ivan Kuhari\u0107 (FiniPrint)<\/strong> Voditelj galerije: Marko Golub<\/strong><\/p>\n\n\n\n Asistent i tehni\u010dki suradnik: Ivan Beriti\u0107<\/strong><\/p>\n\n\n\n Hvala: Laibach Kunst \u2022 Jane \u0160travs \u2022 Petar Smiljani\u0107 \u2022 Darko \u0160imi\u010di\u0107 \u2022 Boris Cvjetanovi\u0107 Kre\u0161o Glavini\u0107 \u2022 Svetozar Mi\u0161i\u0107 \u2022 Marko Modic & Thomas Tannenberger \u2022 Ivan Molek<\/strong><\/p>\n\n\n\n Izlo\u017eba je financirana sredstvima Ministarstva kulture i medija RH i Gradskog ureda za kulturu Grada Zagreba. Izlo\u017ebeni i diskurzivni program HDD galerije sufinanciran je sredstvima Zaklade Kultura nova.<\/p>\n\n\n\n HDD galerija \/ Hrvatsko dizajnersko dru\u0161tvo Izvor:<\/p>\n\n\n\n
20.2\u201420.3.2026. \u2022 HDD Galerija, Zagreb<\/strong><\/p>\n\n\n\n
Kustosi izlo\u017ebe: Marko Golub<\/strong> & Dejan Kr\u0161i\u0107
<\/strong>Koncept: Kristina Miro\u0161evi\u0107 & Dejan Kr\u0161i\u0107<\/strong><\/p>\n\n\n\n
Tekstovi: Dejan Kr\u0161i\u0107<\/strong> \u2022 Marko Golub<\/strong> \u2022 Kristina Miro\u0161evi\u0107<\/strong><\/p>\n\n\n\n
Sponzori tiska: Ars Kopija \u2022<\/strong> Kerschoffset<\/strong><\/p>\n\n\n\n
Bo\u0161kovi\u0107eva 18, Zagreb
Radno vrijeme: pon \u2013 pet, 12:00 \u2013 19:00
www.dizajn.hr<\/a><\/p>\n\n\n\n
\n\n\n\n