{"id":51850,"date":"2026-03-12T22:26:30","date_gmt":"2026-03-12T22:26:30","guid":{"rendered":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=51850"},"modified":"2026-03-12T22:26:30","modified_gmt":"2026-03-12T22:26:30","slug":"predstavljanje-knjige-chantal-akerman-moja-majka-se-smije","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=51850","title":{"rendered":"Predstavljanje knjige Chantal Akerman \u201eMoja majka se smije\u201c"},"content":{"rendered":"\n

Pozivamo vas na predstavljanje hrvatskog izdanja knjige Chantal Akerman <\/strong>Moja majka se smije <\/strong><\/em>(2025). Izdava\u010d knjige je udruga Bijeli val a dizajn potpisuje Dejan Dragosavac Ruta. Na predstavljanju knjige, u petak, 13. o\u017eujka 2026. u 19:30 sati <\/strong>u Dokukinu KIC u Zagrebu<\/strong>, govorit \u0107e urednica Dina Pokrajac<\/strong>, prevoditeljica Milena Ostoji\u0107<\/strong> i profesorica Leonida Kova\u010d<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n

Predstavljanju knjige prethodi predstavljanje video-instalacije\u00a0Moja majka se smije, preludij<\/em><\/strong> (2012, 27\u201916\u201d), u 19 sati<\/strong>, a kasnije,\u00a0u 20:30<\/strong>, prikazat \u0107emo i kultni film redateljice No Home Movie<\/strong><\/a>\u00a0<\/em>(2015, 115\u2032).<\/p>\n\n\n\n

Redateljici Chantal Akerman 2013. umirala je majka. Doletjela je iz New Yorka u Bruxelles kako bi se brinula za nju, a izme\u0111u odijevanja, hranjenja i stavljanja u krevet, napisala je ovaj kratki roman. Pisala je o svom djetinjstvu, bijegu njezine majke iz Auschwitza, o kojem nikad nije pri\u010dala, problemima u odnosu sa svojom djevojkom C., svom strahu \u0161to \u0107e u\u010diniti kad joj majka umre. Izme\u0111u tih nesavr\u0161eno savr\u0161enih fragmenata zapisa o vlastitom \u017eivotu smjestila je fotograme iz svojih filmova. Moja majka se smije<\/em> dnevni\u010dka je destilacija tema kojima se Akerman bavila tijekom svog kreativnog \u017eivota i izlaganje najjednostavnije i najkompliciranije ljubavne pri\u010de od svih: one izme\u0111u majke i k\u0107eri. U maniri svojih \u201ehiperealisti\u010dnih\u201c filmova Akerman pi\u0161e ove memoare buntovnim i eksperimentalnim stilom koji svojom jednostavno\u0161\u0107u, repeticijom i oskudnom interpunkcijom asocira na Gertrude Stein a ostali knji\u017eevni srodnici koje priziva su Dnevnik korote<\/em> Rolanda Barthesa i Vrlo blaga smrt <\/em>Simone de Beauvoir. Prakti\u010dki svi njeni filmovi koji govore o licima, ujedno su i filmovi u prvom licu. Ali govoriti u prvom licu ne zna\u010di biti narcisoidan, ve\u0107 dijeliti sa svima ono najdublje i najintimnije. Ova pri\u010da o maj\u010dinstvu, paradoksu bolesti i jezika nastala je gotovo istovremeno kad i njezin posljednji film No Home Movie<\/em>. No bilo bi pogre\u0161no u njima i\u0161\u010ditavati elaboriranu suicidalnu poruku. U pitanju je va\u017ean dokument za daljnju recepciju i interpretaciju opusa Chantal Akerman koji produbljuje mnoge kompleksne niti koje \u010dine tkanje njezinih filmova.<\/p>\n\n\n\n

Chantal Akerman: <\/strong>Moja majka se smije, preludij<\/strong><\/em> <\/strong>(2012, video-instalacija, boja, zvuk, u petlji, 27\u201916\u201d)<\/p>\n\n\n\n

Zvuk: glas Chantal Akerman koja na engleskom \u010dita odlomak iz svoje knjige Moja majka se smije<\/em> (Ma m\u00e8re rit<\/em>, izvorno objavljeno na francuskom, izdava\u010d Mercure de France, biblioteka \u201cTraits et portraits\u201d, Pariz, 2013.)<\/p>\n\n\n\n

monta\u017ea slike\/zvuka i prostorna koncepcija : Claire Atherton<\/p>\n\n\n\n

Zahvaljujemo Chantal Akerman Foundation i Marian Goodman Gallery.<\/em><\/p>\n\n\n\n

Otvorenje 13. 3. u 19 h  | Izlo\u017eba je otvorena do 27.3.2026.<\/p>\n\n\n\n

Galerija na katu<\/strong> (KIC), Preradovi\u0107eva 5, Zagreb<\/p>\n\n\n\n

Moja majka se smije, preludij <\/em>je performativno \u010ditanje bazirano na knjizi Moja majka se smije <\/em>Chantal Akerman. K\u0107i poljskih \u017didova koji su pre\u017eivjeli Auschwitz i prona\u0161li uto\u010di\u0161te u Belgiji, Akerman je od samog po\u010detka bila opsjednuta prostorom doma te je oduvijek tragala za osje\u0107ajem \u201epripadanja\u201c iako je \u010desto izjavljivala kako nigdje ne pripada. Njena emocionalna kartografija podrazumijevala je napetost izme\u0111u apstraktne evokacije i konkretnih elemenata svakodnevice. Dom je pak utjelovljivao sredi\u0161njicu njene prakse \u2013 drevni a opet iznimno moderan pojam koji je u mnogim njenim filmovima postao popri\u0161te za ultimativni teatar samo\u0107e.<\/p>\n\n\n\n

Chantal Akerman<\/strong> (1950-2015) bila je belgijska redateljica, scenaristica, glumica i producentica, umjetnica i profesorica filma. Imala je samo 18 godina kada je snimila svoj prvi film, Raznesi moj grad<\/em> (1968), koji je zahvaljuju\u0107i svom crnom humoru i anarhi\u010dnoj energiji postao antologijskim ostvarenjem kratkog metra. Nakon toga snimila je jo\u0161 \u010detrdesetak filmskih i TV radova razli\u010ditih vrsta, \u017eanrova i formata, u rasponu od strukturalisti\u010dkih i epistolarnih eseja pa sve do mjuzikala i slapstick<\/em> komedija. Njezin najpoznatiji film, Jeanne Dielmann, 23 Commerce Quay, 1080 Bruxelles<\/em> (1975), \u010desto se nalazi na popisima najboljih filmova svih vremena, a uvr\u0161tava ga se me\u0111u pionirske uratke feministi\u010dkog filma i estetike slow cinema<\/em>. Akerman je samouka redateljica: filmsku akademiju INSAS u Bruxellesu napustila je nakon svega tri mjeseca studija, a svoje formativne godine provela je u avangardnim i modernisti\u010dkim krugovima New Yorka 1970-ih. Njene filmove karakteriziraju reducirani filmski jezik i stilski minimalizam, kori\u0161tenje trajanja kao izra\u017eajnog sredstva, opservacijske metode snimanja te fluidan odnos prema identitetu i seksualnosti.<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

Izvori:<\/p>\n\n\n\n

\n
Chantal Akerman: Moja majka se smije (predstavljanje video-instalacije i knjige)<\/a><\/blockquote>