{"id":51619,"date":"2026-02-24T22:53:24","date_gmt":"2026-02-24T22:53:24","guid":{"rendered":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=51619"},"modified":"2026-02-25T20:55:10","modified_gmt":"2026-02-25T20:55:10","slug":"franka-maslov-prikaz-knjige-mislava-bertosa-ova-kuca-je-kuca-istine-ja-mislim-psihijatrijska-povijest-bolesti-kao-tekstna-vrsta-1879-1945-2025","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=51619","title":{"rendered":"Franka Maslov – prikaz knjige – Mislava Berto\u0161a, \u201eOva ku\u0107a je ku\u0107a istine, ja mislim\u201c. Psihijatrijska povijest bolesti kao tekstna vrsta (1879. \u2013 1945.), 2025."},"content":{"rendered":"\n

Mislava Berto\u0161a, \u201eOva ku\u0107a je ku\u0107a istine, ja mislim\u201c. Psihijatrijska povijest bolesti kao tekstna vrsta (1879. \u2013 1945.)<\/em>, Srednja Europa, Zagreb, 2025., 204 str.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

U korpusu lingvisti\u010dkih analiza, pojavilo se jedno \u201elingvisti\u010dko retro-istra\u017eivanje\u201c, kako to opisuje autorica knjige Mislava Berto\u0161a, koja se usmjerila na analizu povijesti bolesti pacijenata institucionaliziranih u nekada\u0161njem \u201eKraljevskom zemaljskom zavodu za umobolne u Stenjevcu\u201c od 1879. do 1945. godine. Ova lingvistica, ujedno i profesorica na zagreba\u010dkom Filozofskom fakultetu, jo\u0161 je 2023. godine u suautorstvu s kroatistom Tvrtkom Vukovi\u0107em nakon opse\u017ene analize povijesti bolesti objavila knjigu Lov na degenerike<\/em>. O nekim vidovima uspostave psihijatrijskog diskursa u Banskoj Hrvatskoj i njegovoj ulozi u izgradnji gra\u0111anskog dru\u0161tva<\/em>. Glavni je fokus potonjeg istra\u017eivanja stavljen na prikaz kako je diskurs hrvatske psihijatrije na prijelazu iz 19. u 20. stolje\u0107e sudjelovao u procesu oblikovanja hrvatskoga gra\u0111anskog dru\u0161tva. U novoj je studiji pod naslovom \u201eOva ku\u0107a je ku\u0107a istine, ja mislim\u201c. Psihijatrijska povijest bolesti kao tekstna vrsta (1879. \u2013 1945.)<\/em>, objavljenoj u studenom 2025. u nakladni\u0161tvu Srednje Europe, na izrazito inovativan na\u010din pristupila prou\u010davanju povijesti bolesti, odnosno starih bolni\u010dkih kartona koji se nalaze u dana\u0161njem arhivu Klinike za psihijatriju Vrap\u010de. Upotrijebljen je teorijski okvir historijske pragmatike, koji autorica po uzoru na studije lingvista Andreasa Juckera i Andreasa Jacobsa opisuje kao pristup koji \u201eprou\u010dava jezi\u010dnu upotrebu u pro\u0161losti nastoje\u0107i istra\u017eiti obrasce ljudskog jezi\u010dnog pona\u0161anja, njihov historijski razvoj i njegove op\u0107e principe, odnosno opisati i razumjeti jezi\u010dne upotrebe u zajednicama u pro\u0161losti koje nisu dostupne izravnom promatranju te iz dijakronijske perspektive objasniti njihov razvoj i promjene\u201c (str. 1).<\/p>\n\n\n\n

Ovom \u0107e prikazu u fokusu biti odre\u0111eni segmenti istra\u017eivanja u kojima se autorica teksta koristila teorijskim polazi\u0161tima francuskog filozofa Michela Foucaulta te razmatranjima poljske lingvistice Magdalene Zabielske i znanstvenika Edgara Jonesa, Shahine Rahman i Briana Everitta (str. 5-8). Svim potonjim znanstvenicima zajedni\u010dko je tuma\u010denje odnosa lije\u010dnik-pacijent kao nesrazmjernog, pri \u010demu je pacijent nerijetko bio sveden na \u201etijelo bez glasa\u201c, dok je, s druge strane, lije\u010dnik zauzeo poziciju nadziratelja i (\u010desto neobjektivnog) prosuditelja. Berto\u0161a navodi kako vo\u0111enje bolni\u010dkih kartona i gomilanje \u201ekorpusa znanja\u201c o pacijentima pojedini autori, u prvom redu Foucault, promatraju kroz prizmu disciplinarne mo\u0107i (str. 5). Upravo se psihijatrija unutar devetnaestostoljetnog dru\u0161tva preobrazila u modernu znanost u okviru koje se pacijent na\u0161ao pod pove\u0107alom posredstvom takozvanog \u201emedicinskog pogleda\u201c (\u201emedical gaze\u201c). Taj je koncept u teorijski diskurs svojedobno uveo netom spomenuti filozof Foucault.<\/p>\n\n\n\n

Metodolo\u0161ki nedostatak povijesti bolesti koji autorica prepoznaje i isti\u010de, uz fragmentirane poglede na interakcije lije\u010dnika i pacijenata, ve\u017ee se uz izostanak glasova samih pacijenata, koje su psihijatri u bolni\u010dke dosjee integrirali u obliku upravnog i neupravnog govora, pri \u010demu su izjave pacijenata nerijetko bile rekontekstualizirane u psihijatrijski diskurs (str. 6). Navodi kako je pasiv bio karakteristi\u010dan u kontekstu medicinskog diskursa, koji Zabielska usko ve\u017ee uz objektivizacijski aspekt (str. 17). U poglavlju \u201eKonstrukcija pacijenta u povijestima bolesti\u201c autorica se osvr\u0107e na pacijentovu prisutnost u samom tekstu povijesti bolesti te na\u010dine konstrukcije pacijenta. Izdvaja Berkenkotterovu tezu koja se mo\u017ee povezati s Foucaultovim medicinskim pogledom, koja stavlja naglasak na pacijentove rije\u010di, koje su vrlo \u010desto lije\u010dnicima poslu\u017eile kao znak njihova bolesnog uma (str. 21). S druge strane, Berto\u0161a isti\u010de kako to nije uvijek bio slu\u010daj, jer je prilikom analize brojnih povijesti bolesti zaklju\u010dila da se pojedinim pacijentima pristupilo iz druga\u010dijeg ugla, odnosno da su \u0161ti\u0107enikove izjave mogle dovesti do njegova premje\u0161tanja na bolje razdjele Zavoda. U tom su slu\u010daju pacijentove rije\u010di bile potvrda njegova pobolj\u0161anog stanja (str. 32).<\/p>\n\n\n\n

Pored pacijentovih rije\u010di, parajezi\u010dna obilje\u017eja i intonacija, pomno pra\u0107ena i bilje\u017eena, u lije\u010dnikovim su o\u010dima predstavljale izrazito va\u017ean detalj pri motrenju pacijenata i dono\u0161enju odre\u0111enih zaklju\u010daka. Berto\u0161a tako isti\u010de pojedine istaknute primjere poput: \u201eHvali se, da mu je ovdje izvanredno dobro i liepo. Nudi se, da \u0107e krpati odiela, jer on znade dobro \u0161ivati i govori visokim glasom, afektiraju\u0107i kao \u017eensko\u201c (str. 35). Uz to, u potonjem slu\u010daju iz prvog dijela re\u010denice primje\u0107uje i svojevrsno vrednovanje pacijentova iskaza.<\/p>\n\n\n\n

Nadalje, u poglavlju \u201ePolifonost i unutarnja intertekstualnost u povijestima bolesti\u201c Berto\u0161a kroz prikaz studije slu\u010daja govori o tim jezi\u010dnim obilje\u017ejima. Potpoglavlje \u201eNasmijani farmaceut u sudsko-bolni\u010dkom ra\u0161omonu\u201c govori o slu\u010daju farmaceuta S.I., koji je uslijed politi\u010dkih previranja u razdoblju Nezavisne Dr\u017eave Hrvatske 1942. dospio u Bolnicu za \u017eiv\u010dane i du\u0161evne bolesti u Vrap\u010du (str. 123). Prou\u010davanjem bolni\u010dkog dosjea spomenutog pacijenta, autorica analizira tekstove \u0161est razli\u010ditih iskaziva\u010da koji su u dosjeu prilo\u017eeni, prilikom \u010dega se osim lingvisti\u010dke analize mo\u017ee primijetiti njezina sposobnost historiografskog interpretiranja izvora, odnosno smje\u0161tanja slu\u010daja u onovremeni povijesni kontekst i dru\u0161tveno-politi\u010dke okolnosti koje su ga ome\u0111ile. Slu\u010daj je vi\u0161estruko zanimljiv za promatranje jer se sastoji od nekoliko prijepornih to\u010daka kojima se nastojalo \u0161ti\u0107eniku \u010dim prije pripisati dimenzija neura\u010dunljivosti i \u201eumobolnosti\u201c. Isprva je iz perspektive lije\u010dnika S.I. djelovao \u201eelegantno i profinjeno\u201c, no nakon \u0161to su saznali za njegovu homoseksualnu aferu iz 1930., situacija se mijenja. Obrativ\u0161i se Ljekarni\u010dkoj komori, pacijentovu odvjetniku, Redarstvenom ravnateljstvu i sudu, lije\u010dnici su nastojali saznati detalje iz njegova privatna \u017eivota, koji bi im mogli pru\u017eiti eventualnu pomo\u0107 pri utvr\u0111ivanju njegova stanja. Ukratko, farmaceutova povezanost sa socijalistima te optu\u017ebe za izjave protiv \u201ePoglavnika, dr\u017eave, Nijemaca i protiv Crkve\u201c i homoseksualnost koja mu je pripisivana, a koju se u vlastitoj izjavi nije libio priznati, dovele su do njegova utamni\u010denja, zatim slanja na psihijatrijsko vje\u0161ta\u010denje te u krajnjoj liniji vra\u0107anja u istra\u017eni zatvor nakon \u0161to je utvr\u0111ena njegova \u201enepromijenjenost\/neizlije\u010denost\u201c (str. 123).<\/p>\n\n\n\n

Govore\u0107i o teorijskom pristupu i temeljima analize, Berto\u0161a ukratko navodi nekoliko niti vodilja prilikom obra\u0111ivanja navedene povijesti bolesti. Ovdje bih posebice istaknula pragmalingvistiku, koju autorica ve\u017ee uz pojam spolno markiranog teksta, pojam \u0161utnje te pojam iskustva u sprezi sa zna\u010denjem (str. 126). Spolno markirani tekst neupitno se pronalazi u bilje\u0161kama dvojice psihijatara, ali i ostalih iskaziva\u010da, pri \u010demu pacijentova najdublja intima biva posve izlo\u017eenom. \u0160tovi\u0161e, njegova homoseksualna sklonost po\u010dinje ga u potpunosti odre\u0111ivati, a njegovo pona\u0161anje koje isprva nije izazivalo pozornost lije\u010dnika-vje\u0161taka, sada se po\u010dinje patologizirati i promatrati kroz prizmu \u201erodne inverzije\u201c. Tako farmaceut odjednom postaje feminiziran, kroz pokrete, geste, pla\u010dljivost, ali i tjelesni izgled (gracilna gra\u0111a, mr\u0161avost, \u201esuhonjava pojava\u201c) (str. 134-135). I u ovom se slu\u010daju opet vide natruhe va\u017enosti parajezi\u010dnih obilje\u017eja. Autorica ove studije naknadnim je istra\u017eivanjem saznala kako se o S.I. ve\u0107 pisalo u kontekstu njegovih znanstvenih podviga i sudjelovanja u borbi za radni\u010dka prava te je, u kona\u010dnici, doznala kako je S.I. \u017eivot skon\u010dao u koncentracijskom logoru Jasenovac uslijed zlostavljanja i iznemoglosti iste godine nakon vje\u0161ta\u010denja vrap\u010danskih lije\u010dnika i njegova vra\u0107anja u zatvor (str. 159). Unato\u010d tome \u0161to zbog eti\u010dkih razloga Berto\u0161a nije mogla otkriti njegovo puno ime, ovim ga je istra\u017eivanjem ipak izdignula iz pra\u0161ine zaborava.<\/p>\n\n\n\n

Pacijent je u ovom upe\u010datljivom slu\u010daju nedvojbeno promatran kroz negativno markiranu dimenziju devetnaestostoljetnog homoseksualca. Preciznije, ukalupljen je u medikaliziraju\u0107u i kriminaliziraju\u0107u kategoriju \u201eumobolnika\u201c i \u201ezlo\u010dinca\u201c. Obje kategorije podrazumijevale su specifi\u010dna tjelesna i karakterna obilje\u017eja pripisivana mu\u0161karcima (i \u017eenama) okrenutim ka istospolnim seksualnim praksama. Time se farmaceutovo \u201epatolo\u0161ko stanje\u201c proglasilo glavnim uzro\u010dnikom drugih, prema onovremenim mjerilima, neprihvatljivih oblika pona\u0161anja, u datim okolnostima politi\u010dkoga neposluha. Povezanost homoseksualnosti i naru\u0161avanja ne\u010dijeg ugleda i zdravlja, uni\u0161tavanja karijere te naposljetku i dovo\u0111enja do samoubojstva ili ubojstva uslijed optu\u017ebi za istospolne seksualne prakse, kao u slu\u010daju farmaceuta S.I., nije bio izuzetak. Tako su se me\u0111u homoseksualnim aferama na samom po\u010detku 20. stolje\u0107a istaknule one njema\u010dkog diplomata Philippa Eulenburga i austrougarskog \u010dasnika Alfreda Redla o kojima su pisale brojne strane i doma\u0107e tiskovine te \u010diji su senzacionalisti\u010dki tekstovi plijenili pozornost europskih \u010ditatelja. S druge pak strane, osim inozemnih afera u \u201evisokim\u201c krugovima, koje su mahom zauzimale mjesto u javnom diskursu, postoje razli\u010diti primjeri \u201eobi\u010dnih\u201c ljudi iz svakodnevnice koji su zbog homoseksualnih sklonosti izazivali javnu sablazan.<\/p>\n\n\n\n

Slijedom navedenog, esencijalno je u kontekstu prou\u010davanja marginalnih dru\u0161tvenih skupina pridati va\u017enost historiji obi\u010dnih ljudi (history of the common people)<\/em>, ili drugim imenom pu\u010dkoj historiji (grassroot history<\/em>) i historiji odozdo (history seen from below<\/em>). Dakako, bave\u0107i se ovakvom vrstom historije, potrebno je imati na umu njezine metodolo\u0161ke pote\u0161ko\u0107e. Prije svega, u kontekstu prikaza ove knjige, istaknula bih problematiku davanja glasa upravo vi\u0161e puta spomenutim obi\u010dnim ljudima. \u010cesto je pojedin\u010dev glas bio posredovan, ne\u010dujan i uti\u0161an te prikazan kroz razli\u010dite produkte centara mo\u0107i. Na taj je na\u010din, kako u svojem istra\u017eivanju navodi Berto\u0161a, osoba mogla biti reducirana na samo jedan aspekt svoje li\u010dnosti i tijela te su njegovi iskazi nerijetko bili modificirani i rekontekstualizirani u skladu sa \u010desto unaprijed definiranim svjetonazorima, do\u017eivljajima i utiscima psihijatra-vje\u0161taka (str. 168-169). Uranjaju\u0107i u svijet historije odozdo potrebno je, kako je vi\u0161e puta naglasio Hobsbawm, izbje\u0107i staromodni historiografski pozitivizam te se usredoto\u010diti na postavljanje prikladnog modela istra\u017eivanja i pronala\u017eenja korpusa gradiva, koje je ve\u0107ini slu\u010dajeva fragmentirano te uvjetno re\u010deno, \u201eskriveno\u201c.<\/p>\n\n\n\n

Uzimaju\u0107i u obzir dosada\u0161nja historiografska istra\u017eivanja, vrijedi istaknuti nekoliko zna\u010dajnih istra\u017eivanja kojima su povijesti bolesti poslu\u017eile kao izvor. U knjizi \u0160arm shizofrenije. Psihijatrija, rat i dru\u0161tvo na hrvatskom i srpskom<\/em> prostoru povjesni\u010darka Heike Karge ukazuje na vrijednost studije Therapeutic Fascism: Experiencing the Violence of the Nazi New order in Yugoslavia <\/em>u kojoj se povjesni\u010darka Ana Anti\u0107 poslu\u017eila medicinskim kartonima kao izvorom putem kojih je prikazala kulturnu povijest jugoslavenskog prostora (Karge 2024, 19). Karge se jednako tako koristila starim povijestima bolesti Klinike za psihijatriju Vrap\u010de i Klinike za psihijatrijske bolesti \u201eDr Laza Lazarevi\u0107\u201c te se, izme\u0111u ostaloga, usmjerila na prou\u010davanje transfera psihijatrijskog znanja na hrvatski i srpski prostor. Povjesni\u010dar Vinko Korotaj Dra\u010da u knjizi Glasovi iz tame: psihijatrijski diskurs u hrvatskom dru\u0161tvu na prijelazu iz 19. u 20. stolje\u0107e<\/em> tako\u0111er se bavio analizom povijesti bolesti, pri \u010demu je, kao i autorica Berto\u0161a, govorio o \u201euti\u0161anim\u201c glasovima \u0161ti\u0107enika koji su bili izlo\u017eeni epistemi\u010dkom nasilju.<\/p>\n\n\n\n

U kona\u010dnici, analizirana \u0107e studija umnogome koristiti razli\u010ditim dru\u0161tveno-humanisti\u010dkim znanostima, jer se va\u017enost ovoga istra\u017eivanja ogleda u njezinoj interdisciplinarnosti. U tom se smislu primarno referiram na socijalnu historiju i istra\u017eivanje marginaliziranih i stigmatiziranih dru\u0161tvenih skupina, koje su predstavljale nezanemariv broj \u0161ti\u0107enika vrap\u010danske psihijatrijske ustanove u razdoblju kasnog 19. i prve polovice 20. stolje\u0107a. Istra\u017eiva\u010dima \u0107e autori\u010dine interpretacije, zaklju\u010dci, ali i brojni primarni izvori koje je prikazala i vrednovala, zasigurno pru\u017eiti smjerokaz u njihovim budu\u0107im istra\u017eivanjima. Stoga, neizostavno je napomenuti kako je ova studija vrijedan pothvat koji podrazumijeva zna\u010dajan doprinos.<\/p>\n\n\n\n

Franka Maslov<\/em><\/p>\n\n\n\n

\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_monsterinsights_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0,"spay_email":"","footnotes":"","jetpack_publicize_message":""},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-51619","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti"],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/51619","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=51619"}],"version-history":[{"count":8,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/51619\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":51629,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/51619\/revisions\/51629"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=51619"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=51619"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=51619"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}