{"id":51556,"date":"2026-02-19T20:37:02","date_gmt":"2026-02-19T20:37:02","guid":{"rendered":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=51556"},"modified":"2026-02-19T20:37:02","modified_gmt":"2026-02-19T20:37:02","slug":"predstavljanje-knjige-nenada-rizvanovica-zadnja-posta-osijek-u-zagrebu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=51556","title":{"rendered":"Predstavljanje knjige Nenada Rizvanovi\u0107a \u201eZadnja po\u0161ta Osijek\u201c u Zagrebu"},"content":{"rendered":"\n

U ponedjeljak, 23.02.2026. u 20 sati u Knji\u017enici i \u010ditaonici Bogdana Ogrizovi\u0107a u Zagrebu odr\u017eat \u0107e se predstavljanje knjige Nenada Rizvanovi\u0107a, Zadnja po\u0161ta Osijek<\/em>. Knjigu \u0107e, uz autora, predstaviti Tomislav Brlek, Nedim Tanovi\u0107 i \u0110or\u0111e Mati\u0107. Odabrane dijelove \u0107e \u010ditati Livio Badurina, nacionalni prvak Drame.<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

\u201eNenad Rizvanovi\u0107 zida novi grad, sagda\u0161nji i negda\u0161nji istovremeno. Vje\u0161to i zavodljivo spaja dijelove povijesti, pri\u010da, intriga, stvaraju\u0107i zabavnu, a povremeno i posve izma\u0161tanu essekersku cjelinu. Ruku pod ruku s glavnim junakom Lavoslavom Krausom, kroz burna doga\u0111anja 20. stolje\u0107a prolaze dadaisti, Filakovac, Krle\u017ea, \u010caruga, Mustafa Golubi\u0107, Gregor von Rezzori, Jeanne Moreau i mnogi drugi. Vrijedno je pro\u010ditati ovaj roman, jer koliko sutra, iz Zagreba, \u010cernovica, Pe\u0161te, Beograda, Venecije, svejedno odakle, valja opet krenuti put zadnje po\u0161te, u Osijek.\u201c<\/strong><\/p>\n\n\n\n

\u2014 Nedim Tanovi\u0107<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Roman Zadnja po\u0161ta Osijek<\/em> neobi\u010dna je pikareska jednoga antiheroja koji pripovijedaju\u0107i svoj \u017eivot \u2013 biografiju kojoj dakako ne treba sasvim vjerovati \u2013 pripovijeda zapravo osje\u010dko dvadeseto stolje\u0107e, ali i ono slavonsko, hrvatsko, austrougarsko i jugoslavensko.<\/p>\n\n\n\n

Najve\u0107a vrijednost ovoga romana le\u017ei u njegovom stilu i njegovom posebnom elementu: sasvim neusiljenom jeziku. Ova proza od po\u010detka, pogotovo u usporedbi s optere\u0107eno\u0161\u0107u pravilima sintakse i rje\u010dnika doma\u0107ih pisaca, stvara osje\u0107aj pripovjeda\u010da i likova koji govore prirodno i slobodno. Iako je ta prirodnost iluzija, vje\u0161tina pisca u tome je da u\u010dini pripovijedanje i govor likova prirodnim i nesputanim \u2013 od dijaloga, unutarnjih monologa preko svjedo\u010danstava koja su na granici kakvog zapisa ili transkripta govora poludjelog kaziva\u010da i modernisti\u010dke groteske, do misli junakinje i reminiscencije o bitkama u Prvom svjetskom ratu na boji\u0161nicama europskog Istoka.<\/p>\n\n\n\n

Autor uzima mnoge slobode u stilskim izborima, pogotovo onima vezanima za jezik i rje\u010dnik, slobode kakve se rijetko vide u doma\u0107oj knji\u017eevnosti. Njegovi Slavonci zvu\u010de uvjerljivo upravo radi toga \u0161to autor skida i dokida ograni\u010denja u jeziku, ona leksi\u010dka i sintakti\u010dka iznad svega, redukcije koje je najve\u0107im dijelom nametnula ideologija. Jezi\u010dni standard drugoga vremena, dijalektalizmi, \u201e\u0161vapski\u201c, \u201e\u0161oka\u010dki\u201c, \u201eisto\u010dni\u201c, idiomatski izrazi, slavonska ikavica i ekavica, posu\u0111enice, govor grada, kolokvijalizmi, sve se to mije\u0161a u to\u010dki u kojoj pripovjeda\u010d poku\u0161ava objediniti i svoj jezik, diskurs, stavove, misli i vlastitu povijest, koja se odvija kroz onu op\u0107u, politi\u010dku i, na\u017ealost, povijest sukoba, ratova, mr\u017enji i nesporazuma bliskih.<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

Izvor:<\/p>\n\n\n\n

https:\/\/www.kgz.hr\/hr\/dogadjanja\/zadnja-posta-osijek\/72810<\/a><\/p>\n\n\n\n

\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":50048,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_monsterinsights_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0,"spay_email":"","footnotes":"","jetpack_publicize_message":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-51556","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-novosti"],"jetpack_featured_media_url":"https:\/\/i1.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2025\/12\/zadnja-posta-osijek.jpg?fit=570%2C678&ssl=1","jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/51556","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=51556"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/51556\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":51557,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/51556\/revisions\/51557"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/50048"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=51556"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=51556"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=51556"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}