{"id":51122,"date":"2026-01-23T19:07:38","date_gmt":"2026-01-23T19:07:38","guid":{"rendered":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=51122"},"modified":"2026-01-23T20:29:57","modified_gmt":"2026-01-23T20:29:57","slug":"neka-se-misli-kresu-razgovor-s-iskrom-iveljic","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=51122","title":{"rendered":"“Neka se misli kre\u0161u”: razgovor s Iskrom Ivelji\u0107"},"content":{"rendered":"\n

Povjesni\u010darka Iskra Ivelji\u0107, profesorica na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu, oti\u0161la je 30. rujna 2025. u \u2013 aktivnu \u2013 mirovinu. Tom prigodom je nagra\u0111ena Poveljom Filozofskoga fakulteta. Sve je to bio izravan povod na\u0161em razgovoru. Vodio sam ga iz osobne perspektive, kako bi se, izme\u0111u ostalog, razlikovao od drugih razgovora koji \u0107e biti objavljeni u \u010dasopisu studenata povijesti Pro tempore<\/em> i publikaciji povodom 150 godina Odsjeka za povijest.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Branimir Jankovi\u0107:<\/strong> U svojoj sam se disertaciji, odnosno knjizi Mijenjanje sebe same: preobrazbe hrvatske historiografije kasnog socijalizma<\/em> vi\u0161e fokusirao na radove koje su povjesni\u010dari i povjesni\u010darke tada objavljivali negoli na njihova osobna iskustva. Zbog toga bih vas sada \u017eelio pitati upravo o tome. Koji je va\u0161 pogled na historiografiju u tom prijelaznom periodu kasnog socijalizma i tranzicije 1990-ih u kojoj ste i sami participirali? Nakon studiranja na Filozofskom fakultetu radili ste najprije u Hrvatskom dr\u017eavnom arhivu od 1987. do 1990, zatim u Institutu za suvremenu povijest (danas Hrvatski institut za povijest) od 1990. do 1993, kada ste zaposleni na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Kakvo je va\u0161e iskustvo studiranja i rada u razmjerno razli\u010ditim institucijama i historiografskim sredinama i to jo\u0161 usred prijelomnih politi\u010dkih promjena?<\/p>\n\n\n\n

Iskra Ivelji\u0107: <\/strong>Arhiv po\u010detkom 1990-ih nije morao pro\u0107i zna\u010dajnu tranziciju osim izmjene imena (Arhiv Hrvatske u Hrvatski dr\u017eavni arhiv), va\u017enije promjene do\u0161le su kasnije digitalizacijom ba\u0161tine. U Arhivu sam nau\u010dila snalaziti se u raznim vrstama arhivskog gradiva, novovjekovnoj latin\u0161tini i \u010ditanju rukopisa. Mnogo sam nau\u010dila od vrsnih arhivista Josipa Kolanovi\u0107a, koji mi je bio mentor za stru\u010dni rad, i Miljenka Pand\u017ei\u0107a.<\/p>\n\n\n\n

Za razliku od Arhiva Institut je bio u preobrazbi ne samo imena (Institut za historiju radni\u010dkog pokreta u Institut za suvremenu povijest 1990. te poslije Hrvatski institut za povijest) nego i istra\u017eiva\u010dkog profila. Fokus koji je je prije bio na radni\u010dkom pokretu i 20. stolje\u0107u, tematski i kronolo\u0161ki se postupno pro\u0161irio na nacionalnu povijest predmodernog i modernog razdoblja. U Institutu sam uz Ivu Jeli\u0107a ispekla zanat ure\u0111ivanja, jer sam bila tajnica uredni\u0161tva \u010cSP-a.<\/p>\n\n\n\n

I na Odsjeku za povijest su se preimenovali predmeti i katedra, termin “jugoslavenski” zamijenjen je onim “srednja i jugoisto\u010dna Europa”, a rekla bih da je srednjoeuropska cjelina danas puno vi\u0161e obra\u0111ivana. U tom pogledu isti\u010dem kako relevantnog negativnog stereotipiziranja Habsbur\u0161ke Monarhije zahvaljuju\u0107i poglavito radovima i interpretaciji Jaroslava \u0160idaka i Mirjane Gross nije bilo, a hrvatska povijest je i prije tranzicije bila u sredi\u0161tu kako nastave tako i istra\u017eivanja.<\/p>\n\n\n\n

Branimir Jankovi\u0107:<\/strong> Kad smo ve\u0107 kod ispreplitanja povjesni\u010dara i politike, poznati su mi, s jedne strane, va\u0161i \u010dlanci iz 2000-ih o historiografiji 1990-ih (\u201eDie zersplitterte \u00d6kumene der HistorikerInnen. Historiographie in Kroatien in den 1990er Jahren\u201c; \u201eHrvatska historiografija o 19. stolje\u0107u nakon raspada Jugoslavije\u201c). U njima imate jasan kriti\u010dki stav o nacionalnoj politizaciji hrvatske historiografije 1990-ih. S druge strane, znam da niste skloni istupati u javnosti. Osobno pak poti\u010dem javno djelovanje povjesni\u010dara, dok biste vi, pa \u010dak i za poneki moj istup, spominjali da je rije\u010d o \u201estru\u010dnom ali i gra\u0111anski hrabrom istupu\u201c. Zanima me iz \u010dega proizlazi va\u0161 otklon od javnosti kada je rije\u010d o politi\u010dki i dru\u0161tveno osjetljivim povijesnim temama? Ona fraza da je politika svuda oko nas potvrdila se u va\u0161em slu\u010daju i na jo\u0161 jednom recentnom primjeru kada je Ulica Filipa Lukasa u Zagrebu promijenjena u Ulicu Nade Ivelji\u0107, knji\u017eevnice i va\u0161e majke. Postoje li doga\u0111aji u va\u0161oj pro\u0161losti ili pro\u0161losti va\u0161e obitelji koji su utjecali na spomenuti odmak od politi\u010dnosti? Je li \u017eenama bitno te\u017ee biti u poziciji javnih povjesni\u010dara od mu\u0161kih kolega?<\/p>\n\n\n\n

Iskra Ivelji\u0107:<\/strong> Objavila sam 2006. i tre\u0107i rad\u00a0 \u201eCum ira et studio. Geschichte und Gesellschaft Kroatiens in den 1990er Jahren\u201c. Ti tekstovi nastali su kao referati za me\u0111unarodne konferencije a ne kao moj tematski izbor. Pisala sam ih s te\u0161ko\u0107ama ne samo zbog nedostatka distance i politi\u010dko-nacionalne komponente koja je tada utjecala na sve suvremenike pa i mene, nego i stoga \u0161to je te\u0161ko pisati o historiografiji na zanimljiv na\u010din. Potrebno je pro\u010ditati pa i citirati puno radova a prostor za vlastiti izra\u017eaj i interpretaciju je sku\u010deniji nego u drugim tematskim cjelinama.<\/p>\n\n\n\n

Zazor od politike potje\u010de iz iskustva generacije hrvatske inteligencije kojoj je pripadala moja majka Nada Ivelji\u0107 \u2013 u knji\u017eevnom pogledu “krugova\u0161i”, u nacionalno-politi\u010dkom hrvatski prolje\u0107ari. Iako ona nije snosila nikakve politi\u010dke posljedice, kao profesor hrvatskog (tada se jezik slu\u017ebeno u Hrvatskoj nazivao hrvatskosrpski) i knji\u017eevnik stalno je bila na oprezu, a ja sam kao adolescent svjedo\u010dila tome kako je genijalni pjesnik Slavko Mihali\u0107 (s vrlo te\u0161kom miopijom) bio zadovoljan \u0161to nakon 1971. smije lektorirati za Nakladni zavod Matice hrvatske, iako je to tada bio tehni\u010dki zahtjevan i za vid naporan posao (nakon lekture rukopisa, ispravljalo se korekturnim znakovima na tzv. \u0161paltama, dugim trakama otisnutog teksta, a potom se tekst jo\u0161 dvaput provjeravao do tzv. superrevizije kada je i\u0161ao u tisak). Nije mi drago da se ime moje majke nedavno spominjalo u vezi promjene imena ulice Filipa Lukasa, subjektivna sam pa sam to mo\u017eda do\u017eivjela kao neku vrst licitacije tko je zaslu\u017eniji; ona zavre\u0111uje da se po njoj imenuje ulica pa i postavi spomen plo\u010da na njenoj rodnoj ku\u0107i u Zagrebu.  <\/p>\n\n\n\n

Moj je osobni stav da je u Hrvatskoj aktivno bavljenje politikom \u010desto bilo na u\u0161trb ne\u010dijeg umjetni\u010dkog i\/ili znanstvenog profila. Dakako, druk\u010dija je situacija s javnom povije\u0161\u0107u. Svaka \u010dast Vama, kolega Jankovi\u0107u, i ostalima koji smireno i argumentirano iznose stru\u010dne stavove u \u0161iroj javnosti. U tom sam pogledu konformist i izbjegavam javne istupe  jer mi se \u010dini da \u010desto ne postoji volja za istinskom razmjenom mi\u0161ljenja temeljenih na valjanim argumentima. Ivan Ma\u017eurani\u0107 je to nazivao “neka se misli kre\u0161u”, \u0161to mi se vi\u0161e svi\u0111a od “brainstorming”. Svjedo\u010dimo u\u010destalim petrificiranim apriornim stavovima i vrlo neugodnim javnim napadima ad hominem <\/em>a ne istinskim polemikama u koje sudionici ulaze spremni na komunikaciju i otvoreni za promjenu ili modifikaciju vlastitih stavova.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Branimir Jankovi\u0107:<\/strong> Mo\u017eda onda da radije razgovaramo o historiografiji i sveu\u010dili\u0161tu. Kada se radi o sveu\u010dili\u0161noj nastavi, moj je dojam, s jedne strane, da je va\u0161a nastava bila dinami\u010dna, da ste rado predavali i bili u kontaktu sa studentima, ne samo ih poti\u010du\u0107i na raspravu nego i \u0161ale\u0107i se s njima. Sje\u0107am se u tom smislu kolegija Banovanje Khuen-H\u00e9derv\u00e1ryja<\/em>, koji je tada zna\u010dio odmak od dominantnih nacionalnih pretpostavki hrvatske historiografije, a posebno izbornog kolegija Autobiografije kao izvor za hrvatsku povijest 19. stolje\u0107a<\/em>, koji mi je kao studentu povijesti i knji\u017eevnosti bio iznimno zanimljiv. S druge strane, nekima ste bili strogi (osobito na ispitu), pa i u odre\u0111enoj mjeri distancirani. Kao i ina\u010de, dojmovi su nerijetko razli\u010diti. Kakav je dakle va\u0161 odnos prema nastavi i \u0161to vam je u njoj bilo va\u017eno? Kako odgovarate na ono standardno pitanje je li nastava i kontakt s uvijek novim generacijama studenata prednost onih koji rade na fakultetima ili pak djeluje ograni\u010davaju\u0107e kada je rije\u010d o vremenu dostupnom za istra\u017eivanja u odnosu na one koji rade u institutima i zavodima?<\/p>\n\n\n\n

Iskra Ivelji\u0107:<\/strong> Voljela sam predavati. Budu\u0107i da je majka bila profesor, vodila me na svoju \u0161kolu i prije negoli sam postala u\u010denicom. Vjerojatno je zato moj stav prema prosvjeti bio vrlo pozitivan. U mla\u0111oj \u0161kolskoj dobi sam nekoliko puta oti\u0161la u praznu u\u010dionicu u maminoj \u0161koli na Novoj cesti i pisala na plo\u010di kredom zami\u0161ljaju\u0107i da dr\u017eim nastavu u\u010denicima. Oduvijek sam smatrala da je znanje nu\u017eno prenositi i zato sam prihvatila ponudu prof. Nik\u0161e Stan\u010di\u0107a da do\u0111em na Odsjek za povijest. S vremenom sam shvatila da usprkos ve\u0107im obavezama, sveu\u010dili\u0161na nastava ima niz prednosti. Studente ne zanima \u010dime se nastavnik istra\u017eiva\u010dki bavi, on mora vladati cjelinom razdoblja koje predaje, a to pro\u0161iruje njegove vidike i poma\u017ee dostizanju sinteti\u010dke razine. K tome, zanimljiva je interakcija sa studentima; sje\u0107am se kako je na seminaru o ulomku iz Dnevnika Maksimilijana Vrhovca, jedna kolegica primijetila kako biskup karta sa suprugom netom preminulog bana, \u0161to ja nisam uo\u010dila ni nakon vi\u0161ekratnog \u010ditanja teksta.<\/p>\n\n\n\n

Ne bih komentirala strogost \u2013 sama bih se na po\u010detku nastave na\u0161alila na vlastiti ra\u010dun da na mojim kolegijima vlada prosvije\u0107eni apsolutizam a neki bi rekli i neoapsolutizam. Cilj je bio da bude jasno da postoje obaveze koje se moraju ispuniti i da pravila vrijede za sve; tako\u0111er sam inzistirala da i na preddiplomskoj razini postoji usmeni dio ispita i ustrajala na razumijevanju, povezivanju a ne pukoj reprodukciji pojedina\u010dnih podataka.<\/p>\n\n\n\n

\u0160to se distanciranosti ti\u010de, ona mi se \u010dinila primjerenom u na\u0161im uvjetima, za razliku od anglo-saksonskog sustava u kojem su svi na ti, a individualna nastava i konzultacije su jako zastupljeni. Smatrala sam tako\u0111er da usprkos zajedni\u0161tvu (universitas) i suradnji studenata i nastavnika, potonji imaju ve\u0107u odgovornost. No to nije zna\u010dilo da me studenti nisu zanimali, znala sam o njima \u010desto vi\u0161e nego \u0161to su oni predmnijevali, posebice o najboljima i najlo\u0161ijima. Sje\u0107am se Va\u0161e primjedbe na izbornoj nastavi koju ste spomenuli, da smo trebali obraditi jedan drugi Krle\u017ein tekst, te osim  Va\u0161e, diskusija kolega Josipa Mihaljevi\u0107a i Nenada Bukvi\u0107a. Za kolegu Nikolu Toma\u0161egovi\u0107a se sje\u0107am i gdje je sjedio u dvorani VI. a nekmoli ne kakav je esej napisao. I danas pamtim teme eseja nekih izvrsnih studenata.<\/p>\n\n\n\n

Branimir Jankovi\u0107: <\/strong>Uz nastavne obaveze, jedno od znatnih optere\u0107enja svakako je i administrativni i organizacijski dio posla sveu\u010dili\u0161nih nastavnika. Bili ste pro\u010delnica Odsjeka za povijest, voditeljica doktorskog studija Moderna i suvremena hrvatska povijest u europskom i svjetskom kontekstu (u sklopu \u010dega ste organizirali mnoge me\u0111unarodne doktorske radionice i odradili obavezu reakreditacije), predstojnica Katedre za hrvatsku povijest, voditeljica diplomskog modula moderne i suvremene povijesti, a vodili ste i projekt Hrvatske zaklade za znanost \u201eTranzicija hrvatskih elita iz Habsbur\u0161ke Monarhije u jugoslavensku dr\u017eavu\u201c. Budu\u0107i da sam bio tajnik doktorskog studija, suradnik spomenutog projekta i \u010dlan Odsjeka, imao sam prilike svjedo\u010diti va\u0161em nastojanju da sve bude obavljeno odgovorno, profesionalno i u roku (po mogu\u0107nosti i mnogo prije roka, za razliku od mene koji nerijetko upadnem u prekora\u010divanje rokova). Bez da generaliziram, ali u takvim poslovima nau\u010dio sam posebno cijeniti kolegice, budu\u0107i da kolege nerijetko na prvo mjesto stave sebe i svoje obaveze naspram organizacijskih i fakultetskih obaveza. No u nekom trenutku takve vas obaveze (u hiperadministratiziranom sveu\u010dili\u0161nom \u017eivotu) mogu posve vremenski zaokupiti, posebno pro\u010delni\u0161tvo, a tu je i dono\u0161enje odluka koje \u0107e neizbje\u017eno izazvati nezadovoljstvo kod nekih. Kako retrospektivno gledate na taj dio posla, kao na dobitak ili gubitak? Moje mi\u0161ljenje je podijeljeno \u2013 funkcije omogu\u0107uju da utje\u010dete na dio historiografije, ali danak koji se pla\u0107a u vremenu i ostalom nije nezanemariv.<\/p>\n\n\n\n

Iskra Ivelji\u0107:<\/strong> Administracija je hipertrofirana iako je tehnologija napredovala i mogla bi smanjiti njen opseg, ali sli\u010dno je i u zapadnoeuropskim zemljama, s kojima se volimo uspore\u0111ivati. Me\u0111utim u njima istra\u017eiva\u010di imaju puno ve\u0107u podr\u0161ku u prijavi projekata ili pukih tehni\u010dkih elemenata vo\u0111enja i organizacije studija, konferencija i sl. Kod nas je to \u010desto “one man band thing”, sve morate sami ili uz pomo\u0107 mla\u0111ih kolega. <\/p>\n\n\n\n

I sami imate iskustvo kao tajnik odsje\u010dkog doktorskog studija moderne i suvremene povijesti i \u010dlan mog projekta; morali ste se izvje\u0161titi u nabavljanju pi\u0107a i hrane, prikupljanju financijske dokumentacije, vo\u0111enju web stranice, pripremi materijala za tisak i drugim tehnikalijama koje su vam oduzimale vrijeme za vlastiti rad. Jasno je da su administrativni poslovi na teret znanstvenog rada. Ipak, imala sam sre\u0107u jer su voditelji projekata u kojima sam sudjelovala (Nik\u0161a Stan\u010di\u0107, Bo\u017eena Vranje\u0161-\u0160oljan, Dragan Damjanovi\u0107) bili marljivi i organizirani, a ja sam kao voditelj imala izvrsne suradnike koji su preuzimali dio poslova.  <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Branimir Jankovi\u0107:<\/strong> S tim u vezi, svaka institucija po\u010diva na me\u0111uljudskim odnosima, kontaktima i suradnjama, kako na mati\u010dnoj instituciji, tako u \u0161iroj hrvatskoj historiografiji i inozemstvu. To sa sobom nosi mnoge primjere stru\u010dne suradnje, kolegijalnosti i prijateljstava, kao i prijepora, suprotstavljenosti i sukoba. S jedne strane, ne mo\u017ee se dovoljno istaknuti va\u017enost Mirjane Gross za vas (kao i za mene i niz drugih). Bili ste urednica Zbornika Nik\u0161e Stan\u010di\u0107a<\/em> i suurednica Zbornika Bo\u017eene Vranje\u0161-\u0160oljan<\/em>. Niz je onih s kojima ste ostvarili kolegijalne i prijateljske odnose u raznim institucijama, kako u Hrvatskoj, tako i u inozemstvu \u2013 nije ih mogu\u0107e ovdje sve poimence navesti. U sklopu navedenog projekta Hrvatske zaklade za znanost sudjelovali su Pieter Judson, Mark Cornwall, \u017darko Lazarevi\u0107 i Miha Preinfalk  a  dru\u017eili smo se primjerice s G\u00e1borom Egryjem, Johnom Paulom Newmanom i drugima. U mojoj, ve\u0107 spomenutoj, knjizi zahvalio sam vam \u0161to ste mi kontinuiralo otvarali niz historiografskih vrata, a istovjetnu pomo\u0107 imao je i va\u0161 asistent Nikola Toma\u0161egovi\u0107. S druge strane, tu su neizbje\u017eno i nerealizirani ili onemogu\u0107eni planovi, kao i sukobi i klijentelizam u sveu\u010dili\u0161noj zajednici. Pojednostavljeno re\u010deno, jedni nas vole, drugi ne, nekad smo mi u\u010dinili ne\u0161to zbog \u010dega nas netko ne pamti po dobrom, a nekad su to u\u010dinili nama. U takvim situacijama govorili ste mi da treba poku\u0161ati stvari ne uzimati previ\u0161e k srcu i da ih treba shva\u0107ati \u201esportski\u201c. Naime, jednom \u0107e pobijediti jedna strana, drugi put druga, a nakon \u0161to zavr\u0161i vatrena utakmica treba suparniku stisnuti ruku i i\u0107i dalje. U nekrologu Mirjani Gross istaknuli ste (zajedno s Mariom Strechom) sljede\u0107e: \u201eU kratkom govoru na proslavi svoga 90. ro\u0111endana, odr\u017eanoj na Filozofskom fakultetu, profesorica je upravo naglasila kako se mudrost zapravo sastoji u razumijevanju drugih.\u201c Kako sada gledate na sve to?<\/p>\n\n\n\n

Iskra Ivelji\u0107:<\/strong> Povijesne znanosti pripadaju u humanistiku, pa moramo ustrajati na stru\u010dnosti ali i promicanju humanisti\u010dkih na\u010dela. Ponekad je to te\u0161ko, osobito kada se u medijima netko napada na osobnoj razini, a par kolega s na\u0161eg Odsjeka dobivao je anonimne prijetnje uklju\u010duju\u0107i one smr\u0107u.<\/p>\n\n\n\n

Kad sam bila mladi istra\u017eiva\u010d, slu\u0161ala sam kako stariji profesori govore da nije nebitno kakav je netko kao \u010dovjek. Smatrala sam to nepravednim jer su u znanosti bitne intelektualne sposobnosti. No, moram priznati da sam se i sama \u010desto osvjedo\u010dila kako zna\u010daj utje\u010de na ne\u010diji znanstveni profil. Tako\u0111er bih u radu sa studentima \u010desto primijetila da su se neki, koji su bili tek solidni ali ne i izvrsni, kasnije razvili (engleski re\u010deno bili su “late bloomers”), do\u010dim bi neki odli\u010dni stagnirali.<\/p>\n\n\n\n

Povezala bih ne\u010diji zna\u010daj s historiografskim opusom na primjeru svog nedavno preminulog \u0161efa, profesora Nik\u0161e Stan\u010di\u0107a. Profesor je bio \u010dovjek s mjerom, suzdr\u017ean, gospodskih manira, \u0161to se odra\u017eavalo i u njegovom habitusu kao nastavnika i znanstvenika. Imao je osje\u0107aj za fino nijanisiranje i balansiranje, tra\u017eenje historiografske to\u010dke te\u017ei\u0161ta, \u0161to mu je omogu\u0107ilo oblikovanje sinteti\u010dkih zaklju\u010daka ali temeljenih na analizi.<\/p>\n\n\n\n

Branimir Jankovi\u0107: <\/strong>Uz nastavu neizbje\u017eno ve\u017eemo i sinteze, odnosno preglede hrvatske povijesti kao nezaobilazno nastavno gradivo. Kada sam bio jedan od onih koji su vas jedne godine mijenjali na nastavi iz obaveznog predmeta Hrvatska povijest 19. stolje\u0107a<\/em>, slu\u017eili smo se dakako va\u0161om knjigom Banska Hrvatska i Vojna krajina od prosvije\u0107enog apsolutizma do 1848. godine<\/em>, pisanoj s namjerom kori\u0161tenja u sveu\u010dili\u0161noj nastavi hrvatske povijesti prve polovice 19. stolje\u0107a. Za drugu polovicu \u201edugog\u201c 19. stolje\u0107a slu\u017eili smo se, me\u0111u ostalim, knjigom Povijest hrvatskog naroda 1860-1914.<\/em> (\u0160idak \u2013 Gross \u2013 Karaman \u2013 \u0160epi\u0107). Knjiga je me\u0111utim stara sada ve\u0107 pola stolje\u0107a i studentima nije pristupa\u010dna, ni stilski niti sadr\u017eajno. Posebno im je te\u0161ko prepoznati kontekst vremena u kojem je pisana, kada su tijekom socijalisti\u010dke Jugoslavije privilegirane politi\u010dke stranke jugoslavenske orijentacije i kritizirana ograni\u010denja uske \u201egra\u0111anske\u201c politike. Vrijeme je svakako za novu sintezu ili pregled povijesti druge polovice 19. stolje\u0107a jednog ili manje skupine autora \u2013 knjigu koja bi imala sna\u017eniji autorski pe\u010dat, s obzirom da su neka novija izdanja, primjerice Temelji moderne Hrvatske. Hrvatske zemlje u \u00bbdugom\u00ab 19. stolje\u0107u <\/em>(ur. V. \u0160voger i J. Turkalj), rezultat rada ve\u0107e skupine autora. Znam me\u0111utim da ste mi govorili da je pisanje takvih sinteza ili pregleda vrlo zahtjevno, a da se kod nas jako malo cijeni. No nisu li za njihovo pisanje pozvani upravo sveu\u010dili\u0161ni profesori, bilo pojedina\u010dno ili u suradnji s asistentima, budu\u0107i da ve\u0107 imaju sintetizirana znanja kroz svoja pregledna predavanja i seminare?<\/p>\n\n\n\n

Iskra Ivelji\u0107:<\/strong> \u010cesto sam govorila studentima da je puno lak\u0161e prikazati neku temu na nekoliko stotina negoli na desetak stranica. Cilj povjesni\u010dara nije skenirati pa prepri\u010dati izvore, nego razne vrste podataka, tih \u0161arenih kamen\u010di\u0107a, slo\u017eiti u koherentnu i smislenu cjelinu, u mozaik  \u2013 vlastitu interpretaciju. Mnogi mladi istra\u017eiva\u010di ne poku\u0161avaju dose\u0107i tu interpretativnu razinu i smatraju da se znanstvenost sastoji u obimnim bilje\u0161kama i citiranju izvora.<\/p>\n\n\n\n

Pisanje sinteze je u nas podcijenjeno ali je i ina\u010de skop\u010dano s nizom pote\u0161ko\u0107a. Osim \u0161irokog znanja samog autora i dobrog poznavanja doma\u0107e i strane literature, sinteza podrazumijeva vladanje kako partikularnim i pojedina\u010dnim tako i op\u0107im, generalnim, \u0161to nije jednostavno. Problem za hrvatske histori\u010dare predstavlja i niz neobra\u0111enih tema, jer se sinteza pi\u0161e oslanjaju\u0107i se najve\u0107im dijelom na literaturu, jer nijedan znanstvenik ne mo\u017ee sam istra\u017eiti sva podru\u010dja. Tako\u0111er \u017eelim ista\u0107i da zbornik radova niza autora nije isto \u0161to i sinteza. Nju mo\u017ee pisati mali tim ali ona mora biti koherentna cjelina jedinstvenog teorijskog-metodolo\u0161kog okvira.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Branimir Jankovi\u0107:<\/strong> Bavili ste se u svojim knjigama posebno privrednom elitom i plemstvom, imaju\u0107i napose u vidu va\u0161e knjige O\u010devi i sinovi: privredna elita Zagreba u drugoj polovici 19. stolje\u0107a<\/em> i Anatomija jedne velika\u0161ke porodice: Rauchovi<\/em>. Uzmemo li u obzir knjige kao \u0161to su  Der Mensch des 19. Jahrhunderts<\/em> (ur. U. Frevert i H-G. Haupt) ili Likovi romantizma<\/em> (prir. F. Furet), svakako je zanimljivo devetnaestostoljetnu povijest promatrati kroz dru\u0161tvene grupe ili profesije. Pritom bismo za 19. stolje\u0107e u svjetlu uspona modernog gra\u0111anskog dru\u0161tva i kapitalizma, nacionalnointegracijskih ideologija i modernizacije prije rekli da je doba privrednika, nego plemstva. No Arno Mayer je u knjizi The Persistence of the Old Regime: Europe to the Great War<\/em> iznio suprotnu tezu, naime, da su snage \u201estarog re\u017eima\u201c bile otpornije nego \u0161to se mislilo i da su nastavile biti utjecajne sve do me\u0111uratnog razdoblja. U svakom slu\u010daju, niste se kao neki drugi povjesni\u010dari bavili monografskim obradama politi\u010dkih stranaka, istaknutih politi\u010dkih li\u010dnosti ili pak odre\u0111enih desetlje\u0107a, odnosno nekih drugih vremenskih jo\u0161 u\u017eih povijesnih perioda, ve\u0107 spomenutim dru\u0161tvenim grupama. Kako ste se odlu\u010dili za takav historiografski fokus i za\u0161to mislite da je on va\u017ean?<\/p>\n\n\n\n

Iskra Ivelji\u0107:<\/strong> Kako to obi\u010dno biva, teme za magisterij i disertaciju sugerirala mi je mentorica, profesorica Gross. Privrednu elitu Zagreba \u017eeljela sam obraditi ne samo kao prilog ekonomskoj nego i kulturno-socijalnoj pa i kulturno-antropolo\u0161koj historiji, no nedostajali su mi izvori, jer za razliku od inteligencije mnogi od tih poslovnih ljudi nisu ostavili memoare, autobiografije, \u010dlanke i sl. Pojednostavljeno re\u010deno, nisam \u017eeljela prikazati samo strukture, fenomene, procese nego i ljude. Pro\u0161iruju\u0107i disertaciju za objavu, zapravo sam s njom ispreplela jo\u0161 jednu knjigu jer sam se dosjetila da po\u010dnem istra\u017eivati druk\u010dije vrste izvora, primjerice vizualne izvore i predmete materijalne ba\u0161tine. To me postupno uvelo u druk\u010dije promi\u0161ljanje tematike.<\/p>\n\n\n\n

Zna\u010dajan utjecaj na mene imala je tzv. bielefeldska \u0161kola (J\u00fcrgen Kocka, Reinhart Koselleck i Hans-Ulrich Wehler), koja je obradila razne vidove gra\u0111anstva u europskoj komparativnoj perspektivi. U vezi forme pisanja, inspiraciju sam nalazila u djelima engleskih ili ameri\u010dkih povjesni\u010dara koji su spajali sustavnost njema\u010dkih i lepr\u0161avost stila romanskih autora.<\/p>\n\n\n\n

Branimir Jankovi\u0107:<\/strong> Znamo da ve\u0107 dugo radite na sinteznoj knjizi o hrvatsko-slavonskom plemstvu koja bi osim 19. stolje\u0107a obuhvatila i tranziciju plemstva iz Habsbur\u0161ke Monarhije u Jugoslaviju, na  tragu spomenutog projekta Tranzicija hrvatskih elita iz Habsbur\u0161ke Monarhije u jugoslavensku dr\u017eavu <\/em>koji ste vodili. Objavili ste kritiku jednog poku\u0161aja sinteze hrvatskog i slavonskog plemstva: \u201eSinteza samo po naslovu\u201c, Daniel Lali\u0107, Der Hochadel Kroatien-Slawoniens. Zwichen Verlust, Verteidigung und Neuerwerb gesellschaftlicher Elitenpositionen (1868-1918)<\/em>, objavljenu upravo na portalu Historiografija.hr<\/a>. Koji su izazovi bavljenja tom temom \u2013 posebno pra\u0107enja dvaju perioda, dakle bez zaustavljanja na 1918. godini, kako je to uobi\u010dajeno u hrvatskoj historiografiji, \u0161to ste zacrtali jo\u0161 u knjizi o Rauchovima, dijelom i u O\u010devima i sinovima<\/em> \u2013 a napose pisanja tako jedne \u0161iroko zami\u0161ljene sinteze modernog hrvatsko-slavonskog plemstva u za njih prijelomnim vremenima?<\/p>\n\n\n\n

Iskra Ivelji\u0107:<\/strong> Ve\u0107 sam objasnila za\u0161to je te\u0161ko pisati sintezu. To je osobito slu\u010daj s hrvatsko-slavonskim plemstvom u 19. i 20. stolje\u0107u. Naime, plemstvo je izvorno totalna elita, djelatna u svim sferama. Kada vi\u0161e nije povla\u0161teni stale\u017e ono prolazi kroz nekoliko tranzicija, a do 1918. zadr\u017eava u mnogim aspektima svoj elitni status. Stoga valja pa\u017eljivo odvagnuti njegov polo\u017eaj u tranzicijama, nakon 1848., 1918., ali i tijekom Drugog svjetskog rata; o njemu u razdoblju socijalizma i suvremenosti vrlo malo znamo.  Teza A. Meyera, koju ste spomenuli, svojedobno je jako odjeknula i bila poticajna u smislu da se ne simplificira nagla propast stare elite i njena  nesposobnost prilagodbe modernom dobu. Ipak, u novije vrijeme neki povjesni\u010dari ubla\u017eavaju njegovu interpretaciju. Dodatni je problem u vezi hrvatsko-slavonskog plemstva nedostatak literature. Ili da budem preciznija, kada sam se njime po\u010dela baviti, nije bilo puno korisnih novijih naslova, \u0161to se u me\u0111uvremenu promijenilo. <\/p>\n\n\n\n

Me\u0111utim, mislim da se danas \u010desto prikazuju samo pojedinci ili pojedine porodice, ili se pak fokusira na usku tematiku. Poseban je problem prikaz lokalne djelatnosti plemi\u0107a. Dakako da su oni bili relevantni i da su bili poticatelji i podupiratelji raznih korisnih inicijativa, no nedostaje nam \u0161ira slika. Primjerice, mnogi su bili lokalni dobro\u010dinitelji ali su podupirali Khuenov re\u017eim. Nije samo po sebi sporno da plemi\u0107i podr\u017eavaju Khuena, nego \u0161to ga podupiru i onda kada je postala razvidna represivna strana njegovog re\u017eima (odnos prema oporbi, tisku, izborima…). Dakle, kao i uvijek u povijesti, slika je slo\u017eena i nijanisirana, ali te nijanse nije jednostavno odrediti. K tome, dio gra\u0111e o plemstvu nalazi se u privatnom posjedu \u010desto i u inozemstvu (kamo su ga obitelji sklanjale uo\u010di i nakon  Drugog svjetskog rata) i \u010desto je nepoznat ili nedostupan stru\u010dnjacima. Zato prikaz plemstva zahtijeva ponekad i oslanjanje na oralnu povijest, pronala\u017eenje \u017eivu\u0107ih potomaka, izlazak na teren (obilazak dvoraca, crkava, groblja…) i sl., popularno re\u010deno neku vrstu povijesne forenzike.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Branimir Jankovi\u0107: <\/strong>Kako je ve\u0107 istaknuto u literaturi (primjerice u prilogu In honorem<\/em> Iskra Ivelji\u0107 u Radovima Zavoda za hrvatsku povijest<\/a>) i \u0161to je dodatno naglasio Nikola Toma\u0161egovi\u0107 na sve\u010danoj sjednici Odsjeka za povijest povodom va\u0161eg odlaska u mirovinu – s koje potje\u010du ove fotografije – knjigaO\u010devi i sinovi: privredna elita Zagreba u drugoj polovici 19. stolje\u0107a <\/em>metodolo\u0161ki pripada socijalnoj historiji u maniri knjiga Mirjane Gross, ali nadogra\u0111ena historijom svakodnevice, historijom \u017eena i novom kulturnom historijom. Stoga je, kako ste naveli u predgovoru knjizi, njezin tekst \u201edopunjen prikazom svakodnevnog \u017eivota pojedinaca i obitelji, polo\u017eaja \u017eena i djece, na\u010dina vizualne prezentacije i kulture smrti\u201c. Sli\u010dni pristupi \u0161iroko shva\u0107ene kulturne historije, historije svakodnevice i historije \u017eena vidljivi su i u knjizi o Rauchovima. U me\u0111unarodnom zborniku The Entangled Histories of Vienna, Zagreb and Budapest (18th-20th Century)<\/em>, koji ste uredili, radi se pak o pristupu historije isprepletanja (histoire croiss\u00e9e<\/em>). Koliko su vam \u2013 uz izbor teme i formuliranje istra\u017eiva\u010dkog pitanja te arhivska i druga istra\u017eivanja \u2013 bitni metodolo\u0161ki pristupi i historijske poddiscipline poput socijalne i kulturne historije? Koliko vam je bitno i odre\u0111eno interdisciplinarno usmjerenje (bez obzira na sva na\u0161a disciplinarna ograni\u010denja i te\u0161ku dosti\u017enost interdisciplinarnosti i transdisciplinarnosti), kada je primjerice rije\u010d o pribli\u017eavanju \u201epovijesti umjetnosti, antropologiji, pedagogiji i znanosti o knji\u017eevnosti\u201c, kako ste naveli u predgovoru spomenutoj knjizi O\u010devi i sinovi<\/em>? Zavr\u0161ili ste Klasi\u010dnu gimnaziju, diplomirali povijest i engleski jezik i knji\u017eevnost, a va\u017enost koju knji\u017eevnost ima za vas ne krije se primjerice samo u historiografskom parafraziranju naslova knjige O\u010devi i djeca<\/em> knji\u017eevnika Ivana Turgenjeva nego i u svakodnevnom \u010ditanju knji\u017eevnih djela.<\/p>\n\n\n\n

Iskra Ivelji\u0107:<\/strong> Moram biti iskrena i priznati da me teorijsko-metodolo\u0161ka problematika vi\u0161e zaokupljala u mla\u0111im danima, do\u010dim me u novije vrijeme zanimaju noviteti ali svoj istra\u017eiva\u010dki pristup nisam vi\u0161e sklona mijenjati. O interdisicplinarnosti se u nas puno govori ali se ona ne primjenjuje dovoljno, mnogi su i dalje zatvoreni u svoj ceh koji do\u017eivljavaju kao monopol. Problem s povije\u0161\u0107u je \u0161to ona obuhva\u0107a sve sfere od ekonomske do primjerice vojne, a jedan istra\u017eiva\u010d ne mo\u017ee imati sklonosti za sve njih. Nisam izbjegavala politi\u010dku povijest, jer politika sve pro\u017eima i gotovo za sve teme morate ju poznavati, no \u010dinilo mi se je da je u hrvatskoj historiografiji predugo bio dosta rasprostranjen tradicionalan pristup politi\u010dkoj povijesti, koji me nije zanimao. <\/p>\n\n\n\n

Osobno sam sklona povijesti knji\u017eevnosti i umjetnosti iako sam u potonjoj amater. Mislim da se povjesni\u010dari moraju odva\u017eiti pisati atraktivnije, ne libe\u0107i se \u0161irih poteza perom i ula\u017eenja u podru\u010dja nekih drugih znanosti. Na\u0161i tekstovi ne bi trebali biti suhoparni i prepuni nedovoljno strukturiranih pojedina\u010dnih podataka. Znam da su mnogi studenti bili za\u010du\u0111eni jer sam ispravljala jezi\u010dne i stilske nedostatke njihovih tekstova, no ako \u017eelimo da na\u0161i radovi budu \u010ditani, moramo obratiti pa\u017enju ne samo na sadr\u017eaj nego i na formu. U tom pogledu je redovito \u010ditanje kvalitetne beletristike od velike pomo\u0107i.<\/p>\n\n\n\n

Branimir Jankovi\u0107:<\/strong> Hvala lijepa na razgovoru. Bit \u0107e mi drago, kao i mojim kolegama, da se nastavimo vidjeti na kavama ili ru\u010dkovima i razgovarati o historiografiji i svemu ostalom. U obzir svakako dolazi i vo\u0111eni obilazak dvoraca o \u010dijem plemstvu ste pisali ili to upravo \u010dinite. Jo\u0161 jednom hvala na svemu dosad u\u010dinjenom i \u017eelim vam uspje\u0161an rad na dovr\u0161enju knjige o plemstvu te se dakako radujem njezinoj promociji na Filozofskom fakultetu, Kliofestu ili negdje drugdje.<\/p>\n\n\n\n

Iskra Ivelji\u0107:<\/strong> Hvala Vam na trudu i veselim se budu\u0107im susretima i diskusijama.<\/p>\n\n\n\n

Iskoristila bih, pa i privatizirala ovu priliku, da istaknem projekt obnove ba\u0161tine, hotela Knopp u Novskoj, do kojeg mi je osobno stalo jer ga je 1865. osnovao moj \u0161ukundjed. Projekt je inicirao biv\u0161i gradona\u010delnik, na\u0161 kolega povjesni\u010dar i moj biv\u0161i student Marin Pileti\u0107 a nastavila nova uprava grada, jasno uz sudjelovanje niza stru\u010dnjaka. Shvatila sam da se u Novskoj doista cijeni ba\u0161tina; kao profesionalni povjesni\u010dar nisam poznavala sve podatke i materijale o Knoppovima koje su vrijedni Novljani sa\u010duvali, a kolega Damir Stani\u0107 dopunio arhivskim istra\u017eivanjima. Hotel je lijepo obnovljen s aneksom koji se uklapa u dimenzije stare gra\u0111evine, a budu\u0107i da je opet u izvornoj funkciji, mo\u017eda \u0107emo jednu od budu\u0107ih kava tamo popiti, tim vi\u0161e \u0161to \u0107e u hotelu biti smje\u0161ten i izlo\u017ebeni prostor povijesne udruge Terra banalis<\/em>.<\/p>\n\n\n\n

\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[14,4],"tags":[],"class_list":["post-51122","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-intervjui","category-osvrti"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[{"id":52573,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52573","url_meta":{"origin":51122,"position":0},"title":"Znanstvena konferencija “Filozofija odgoja: povijest, praksa, perspektive”","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"21. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Znanstvena konferencija \"Filozofija odgoja: povijest, praksa, perspektive\" odr\u017eat \u0107e se 23. i 24. travnja 2026. u Konferencijskoj dvorani Knji\u017enice Filozofskog fakulteta u Zagrebu (2. kat).\u00a0Konferencija je organizirana u okviru projekta\u00a0SUMKOS (voditeljica prof. dr. sc. Ivana Zagorac, financiran\u00a0sredstvima NextGenerationEU), uz potporu Odsjeka za filozofiju.\u00a0 Uz izlaga\u010dki dio, konferencija obuhva\u0107a i izlo\u017ebu\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"","width":0,"height":0},"classes":[]},{"id":52669,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52669","url_meta":{"origin":51122,"position":1},"title":"Predavanje Igora Dude “Odmor kao \u017eivotna potreba: o slobodnom vremenu u socijalisti\u010dkoj Jugoslaviji”","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"27. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U sklopu proljetnog ciklusa programa\u00a0Kriti\u010dka dramaturgija: pauza, u\u00a0subotu, 25. travnja 2026. u 19 sati\u00a0u prostoru Udru\u017eenja hrvatskih arhitekata povjesni\u010dar Igor Duda\u00a0odr\u017eao je predavanje naslovljeno\u00a0Odmor kao \u017eivotna potreba: o slobodnom vremenu u socijalisti\u010dkoj Jugoslaviji. Industrijalizacija i urbanizacija dru\u0161tava u povijesti su zna\u010dile i prelazak s predindustrijskog na industrijsko shva\u0107anje vremena. Ono\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Duda.png?fit=1200%2C628&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Duda.png?fit=1200%2C628&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Duda.png?fit=1200%2C628&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Duda.png?fit=1200%2C628&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Duda.png?fit=1200%2C628&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52502,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52502","url_meta":{"origin":51122,"position":2},"title":"Novi znanstveni projekt Hrvatskog instituta za povijest: \u201c\u017drtve ratova i dr\u017eavnog\/politi\u010dkog nasilja u hrvatskoj povijesti 20. stolje\u0107a\u201d","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Na redovitoj sjednici Vlade RH, 16. travnja 2026., donijet je Zaklju\u010dak kojim se pokre\u0107e znanstveni projekt \u201c\u017drtve ratova i dr\u017eavnog\/politi\u010dkog nasilja u hrvatskoj povijesti 20. stolje\u0107a\u201d. Projekt \u0107e provoditi i koordinirati Hrvatski institut za povijest u razdoblju trajanja projekta od pet godina. Zakljucak Vlade RH Iz teksta projektnog prijedloga: Problematika\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52496,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52496","url_meta":{"origin":51122,"position":3},"title":"30 godina Podru\u017enice \u2013 Javno predavanje Matea \u010calu\u0161i\u0107a \u201eSlavonski Brod u Domovinskom ratu\u201c","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U 2026. navr\u0161ava se trideset godina od osnutka Podru\u017enice za povijest Slavonije, Srijema i Baranje Hrvatskoga instituta za povijest. Obilje\u017eavanje ove zna\u010dajne obljetnice zapo\u010dinje ciklusom javnih povijesnih predavanja znanstvenika Instituta. Tre\u0107e po redu je predavanje Matea \u010calu\u0161i\u0107a \u2013 \u201eSLAVONSKI BROD U DOMOVINSKOM RATU\u201c. Predavanje \u0107e se odr\u017eati 21. travnja 2026.\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Predavanje-Calusic.png?fit=860%2C1200&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Predavanje-Calusic.png?fit=860%2C1200&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Predavanje-Calusic.png?fit=860%2C1200&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Predavanje-Calusic.png?fit=860%2C1200&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":52633,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52633","url_meta":{"origin":51122,"position":4},"title":"POVIJEST TRE\u0160NJEVA\u010cKE GLAZBE: prikupljanje virtualnog fundusa Muzeja susjedstva Tre\u0161njevka","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"23. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"utorak 28. 4. 2026. 14 - 18 h Nova BAZA, Nova cesta 66, Zagreb Prvi su dani ljeta 1957. godine. Bo\u017eica Kalafati\u0107 poha\u0111a drugi razred Osnovne \u0161kole Bratstvo i jedinstvo, danas kralja Tomislava, a ide i na muzi\u010dke satove u Mo\u0161\u0107eni\u010dkoj ulici. Na fotografiji s harmonikom u rukama stoji u\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/MST_prikupljanje.jpg?fit=380%2C475&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200},"classes":[]},{"id":52660,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52660","url_meta":{"origin":51122,"position":5},"title":"Medijski odjeci \u010dlanka Steve \u0110ura\u0161kovi\u0107a \u201e\u017dupanovljeva ne\u017eeljena djeca: ideolo\u0161ko pribli\u017eavanje neoliberala i kr\u0161\u0107anske radikalne desnice u Hrvatskoj\u201c","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"24. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U sklopu projekta \u201eIzazovi intelektualne povijesti: recepcije, preobrazbe i upotrebe politi\u010dkih ideja\u201c objavljen je polemi\u010dki \u010dlanak Steve \u0110ura\u0161kovi\u0107a \u201e\u017dupanovljeva ne\u017eeljena djeca: ideolo\u0161ko pribli\u017eavanje neoliberala i kr\u0161\u0107anske radikalne desnice u Hrvatskoj\u201c, koji je izazvao odre\u0111ene medijske reakcije. Stevo \u0110ura\u0161kovi\u0107 \u017dupanovljeva ne\u017eeljena djeca: ideolo\u0161ko pribli\u017eavanje neoliberala i kr\u0161\u0107anske radikalne desnice u Hrvatskoj\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/SD.png?fit=809%2C821&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/SD.png?fit=809%2C821&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/SD.png?fit=809%2C821&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/SD.png?fit=809%2C821&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]}],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/51122","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=51122"}],"version-history":[{"count":21,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/51122\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":51154,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/51122\/revisions\/51154"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=51122"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=51122"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=51122"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}