Lovre Kati\u0107<\/p>\n\n\n\n
lovrekatic@gmail.com<\/p>\n\n\n\n
\u201cNovoprona\u0111eni\u201d rukopis iz knji\u017enice obitelji Michieli Vitturi<\/strong><\/p>\n\n\n\n Sa\u017eetak: U radu je izlo\u017eena sudbina rukopisa Memorie, privileggi et gratie di Poglizzani Raccolte dal Sig(no)r Gou(verna)tor Gianco Marianouich, per antica stirpe Draxoeuich et di genere Tixemirich MDCXLVI <\/em>koji je bio \u010duvan u knji\u017enici obitelji Michieli Vitturi u Ka\u0161telima, a koji je smatran izgubljenim u periodu nakon Drugoga svjetskoga rata.<\/p>\n\n\n\n Klju\u010dne rije\u010di: obitelji Michieli Vitturi; Poljica; Split; Ka\u0161tela; Polji\u010dki statut<\/p>\n\n\n\n Sudbina knji\u017enice obitelji Michieli Vitturi je jedan od brojnih \u017ealosnih slu\u010dajeva nestanka hrvatske kulture u Drugome svjetskome ratu. Brojne knjige i rukopisi su 1943. bestragom nestali i do danas jo\u0161 nisu prona\u0111eni.[1]<\/a> Nadam se da \u0107e se netko u budu\u0107nosti potruditi potra\u017eiti sa\u010duvane primjerke u knji\u017enicama Hrvatske i Italije, ako su uop\u0107e i pre\u017eivjeli ratni period. Nasre\u0107u se, iz vremena prije uni\u0161tenja, sa\u010duvano nekoliko vrijednih, iako kratkih natuknica o raznim knjigama i rukopisima koje je obitelj Michieli Vitturi \u010duvala. Za nas je najzanimljiviji rukopis kojega spominje Ferdo \u0160i\u0161i\u0107 u svojoj ocjeni radova Ivana Piv\u010devi\u0107a. Opisuje ga kao \u201conaj oma\u0161ni svezak dobrih prijepisa polji\u010dkih isprava, \u0161to sam ga neko\u0107 vidio u splitskom susjedstvu, u arhivu konta Vitturi-Michieli u Ka\u0161telima, a u dru\u0161tvu s don Franom Buli\u0107em.\u201d Taj rukopis se nadalje spominje u drugih autora koji su se doticali povijesti Poljica poput Ante Lau\u0161i\u0107a,[2]<\/a> no oni pi\u0161u da je arhiv Michieli Vitturi u potpunosti nastradao, pa tako i taj \u0160i\u0161i\u0107ev \u201coma\u0161ni svezak dobrih prijepisa\u201d.<\/p>\n\n\n\n Ipak, prilikom pregledavanja arhivskih fondova vezanih uz povijest srednje Dalmacije nabasao sam na fond HR-DAST-376 – Obiteljski fond Michieli-Vitturi.<\/em> U kratkom opisu dostupnome u vrijeme moga pregledavanja izgledalo je da je spomenuti rukopis ipak pre\u017eivio turbulentno 20. stolje\u0107e. U velja\u010di 2023. pregledao sam fond. Sastojao se od 6 rukopisnih i dviju tiskanih knjiga. U knjigama je bilo prilo\u017eeno jo\u0161 nekoliko manjih dokumenata. Nakon toga, u srpnju 2023. djelatnik Dr\u017eavnoga arhiva u Splitu Ivan Andabak je arhivisti\u010dki sredio fond i sastavio analiti\u010dki inventar koji je dostupan na me\u0111umre\u017enoj stranici arhiva. Izgleda da prilikom sre\u0111ivanja nije primije\u0107eno da je rukopis Memorie, privileggi et gratie di Poglizzani Raccolte dal Sig(no)r Gou(verna)tor Gianco Marianouich, per antica stirpe Draxoeuich et di genere Tixemirich MDCXLVI<\/em> [3]<\/a> <\/em>\u010duveni neobjavljeni rukopis koji je smatran izgubljenim. Tako\u0111er, u opisu fonda nije navedena vrijedna gra\u0111a obitelji Michieli-Vitturi koja se danas \u010duva u Arhivu Republike Slovenije u Ljubljani pod imenom Dru\u017einski arhiv Vetturi<\/em> (oznaka AS 1323), a sadr\u017ei pozama\u0161an broj dokumenata iz perioda 18. do 20. stolje\u0107a va\u017enih za povijest obitelji i op\u0107enito toga dijela srednje Dalmacije.<\/p>\n\n\n\n Kao \u0161to je u inventaru navedeno, rukopis je po svemu sude\u0107i dovr\u0161en 1646. godine. Vremenski posljednje isprave su Janka Marijanovi\u0107a iz 1638. o nova\u010denju 50 vojnika te potvrda splitskoga kneza Markantonija Minotta iz 1645. o pravnoj vjerodostojnosti rukopisa.<\/p>\n\n\n\n Dodatno \u010dinjenicu da je rukopis dovr\u0161en 1646. potvr\u0111uje popis splitskih kne\u017eeva na str. 12 i 13. Iako se spominju kne\u017eevi sve do 1654., zadnja tri upisa, za godine 1649., 1651. i 1654. nisu napisani istim rukopisom kao prethodni 101 upis.[4]<\/a><\/p>\n\n\n\n Dokumenti su svi pisani bilo talijanskim, bilo latinskim jezikom. Odre\u0111eni broj ih je donesen dvojezi\u010dno. Hrvatskim su pisani samo prijepisi Polji\u010dkoga statuta od str. 19. do 22. Ve\u0107i dio prijepisa je pisan latinicom, a manji \u0107irilicom. Prijepis Statuta je tako\u0111er donesen u usporednome talijanskome prijevodu. To zna\u010di da u rukopisu nema \u201cnekoliko stranica pisanih hrvatskom \u0107irilicom\u201d kao \u0161to je navedeno u opisu fondu nego svega po jedan stupac teksta na jednoj i pol stranici. Ono po \u010demu je ovaj prijepis zanimljiv je vrijeme njegovoga nastanka, podatak o vlasni\u0161tvu rukopisa i \u010dinjenica da je prvi dio pisan latinicom. Zasada mislim da se radi o danas nepoznatome prijepisu starije redakcije Polji\u010dkoga statuta budu\u0107i da se u nijednome drugome poznatome rukopisu ne spominje pripadanost polji\u010dkome vikaru don Nikoli Ba\u0161i\u0107u koji se navodi u Memorie.<\/em>[5]<\/a> Tu \u010dinjenicu mo\u017eda potvr\u0111uje i naslov koji se donekle razlikuje od dosad poznatih. Glasi \u201cV ime Gospodina Boga Amen. Stat (!) Pogli\u00e7chi izpissuyuchi Statut iz staroga noui, \u00e7inechi na litta Gospodina Isucharsta 1440.\u201d Pretpostavljam da je rukopis pisan originalno \u0107irilicom, a da je latini\u010dki prijepis nastao pri sastavljanju Memorie.<\/em><\/p>\n\n\n\n Jo\u0161 uvijek nije poznato koliko je spisa u tekstu Memorie <\/em>dosad nepoznato. S druge strane znamo da su neki od njih, poput ugovora izme\u0111u Splita i Poljica 11. i 29. sije\u010dnja 1444. ve\u0107 odavno poznati historiografiji.[6]<\/a> Potpuna procjena, i nadamo se objava, rukopisa jo\u0161 predstoji i bez nje ne\u0107emo mo\u0107i u potpunosti znati koliko novih spoznaja krije.<\/p>\n\n\n\n Nadamo se da \u0107e se rukopis u bli\u017eoj budu\u0107nosti tiskati ili barem digitalizirati \u010dime bi se omogu\u0107io pristup daljnjim istra\u017eivanjima.<\/p>\n\n\n\n [1]<\/a> Michieli Vitturi. Hrvatska enciklopedija<\/em>, mre\u017eno izdanje.<\/em> Leksikografski zavod Miroslav Krle\u017ea, 2013. \u2013 2026. Pristupljeno 10.1.2026. <https:\/\/enciklopedija.hr\/clanak\/michieli-vitturi>.<\/p>\n\n\n\n [2]<\/a> Ante Lau\u0161i\u0107. Postanak i razvitak polji\u010dke kne\u017eevine (do kraja XV. stolje\u0107a)<\/em> (Split: Knji\u017eevni Krug,<\/em> 1991), str. 96<\/p>\n\n\n\n [3]<\/a> Dalje samo Memorie.<\/em><\/p>\n\n\n\n [4]<\/a> Rukopis ta zadnja tri navoda je jako sli\u010dan prethodnome budu\u0107i da ga poku\u0161ava opona\u0161ati.<\/p>\n\n\n\n
\n\n\n\n
\n\n\n\n
\n\n\n\n