{"id":50835,"date":"2026-01-09T19:36:08","date_gmt":"2026-01-09T19:36:08","guid":{"rendered":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=50835"},"modified":"2026-01-09T19:36:08","modified_gmt":"2026-01-09T19:36:08","slug":"mario-simunkovic-prikaz-knjige-gaj-trifkovic-more-krvi-vojna-povijest-partizanskog-pokreta-u-jugoslaviji-1941-1945-2025","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=50835","title":{"rendered":"Mario \u0160imunkovi\u0107 \u2013 prikaz knjige \u2013 Gaj Trifkovi\u0107, \u201eMore krvi. Vojna povijest partizanskog pokreta u Jugoslaviji 1941. \u2013 1945.\u201c, 2025."},"content":{"rendered":"\n

Gaj Trifkovi\u0107, More krvi. Vojna povijest partizanskog pokreta u Jugoslaviji 1941. \u2013 1945.<\/em>, Naklada Ljevak, Zagreb 2025, 704 str.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

Knjiga More krvi. Vojna povijest partizanskog pokreta u Jugoslaviji 1941. \u2013 1945.<\/em> autora Gaja Trifkovi\u0107a predstavlja najopse\u017eniju i metodolo\u0161ki najdosljedniju suvremenu sintezu vojne povijesti Narodnooslobodila\u010dkog pokreta i Narodnooslobodila\u010dkog rata. Za razliku od starijih sinteza koje su rat promatrale kroz shemu \u201esedam neprijateljskih ofenziva\u201c, autor svjesno razbija taj narativni obrazac.<\/p>\n\n\n\n

Umjesto toga, rat rekonstruira kao kontinuirani proces operativne prilagodbe, prostornog \u0161irenja i institucionalne transformacije partizanskog pokreta. Autor zna\u010dajnu pa\u017enju posve\u0107uje i doga\u0111ajima na, kako se navodi, \u201esekundarnim” sektorima i djelovanju podru\u010dnih snaga NOP-a koje nisu bile izravno podre\u0111ene Vrhovnom \u0161tabu.<\/p>\n\n\n\n

Vojna dimenzija rata u postjugoslavenskoj historiografiji sustavno je marginalizirana zbog revizionisti\u010dkih tendencija nakon 1990. godine i istra\u017eivanja dotad zanemarivanih tema. Ova knjiga \u2013 isprva napisana na engleskom, a sada objavljena u prijevodu na hrvatski jezik \u2013 donosi stoga, kako se isti\u010de, \u201eprvi akademski pregled Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji (\u2026) jo\u0161 od zavr\u0161etka socijalisti\u010dkog razdoblja\u201c. U njoj je prikazan klasi\u010dni vojno-operativni okvir \u010dije razumijevanje je nu\u017ean preduvjet i za razumijevanje politi\u010dkih, dru\u0161tvenih i ostalih aspekata rata.<\/p>\n\n\n\n

Knjiga se oslanja na iznimno \u0161irok spektar izvora: jugoslavenske partizanske dokumente, dokumente okupatora i njihovih pomaga\u010da, njema\u010dku vojnu gra\u0111u, savezni\u010dke obavje\u0161tajne izvore, kao i poslijeratne historiografske monografije i druge knjige. Autor otvoreno problematizira ideolo\u0161ka ograni\u010denja pojedinih izvora, no ne odbacuje ih, ve\u0107 ih \u010dita kriti\u010dki, ali funkcionalno, osobito kada je rije\u010d o operativnim podacima.<\/p>\n\n\n\n

Posebnu znanstvenu te\u017einu knjizi daje i na\u010din na koji autor koristi njema\u010dku arhivsku gra\u0111u te svjesno i transparentno problematizira njezina ograni\u010denja. Trifkovi\u0107 se oslanja na dokumente Wehrmachta sa\u010duvane na mikrofilmovima Nacionalnog arhiva SAD-a (NARA), koji predstavljaju temelj za rekonstrukciju operacija sila Osovine u Jugoslaviji, ali istodobno jasno ukazuje na strukturne praznine u toj gra\u0111i, osobito na razini divizija nakon 1943., korpusa nakon sredine 1944. te armijskih grupa u zavr\u0161noj fazi rata.<\/p>\n\n\n\n

Upravo zato je metodolo\u0161ki iznimno va\u017eno uklju\u010divanje de\u0161ifriranih ULTRA dokumenata iz britanskog Nacionalnog arhiva, kao i tzv. \u201etrofejnih dokumenata\u201d iz ruskih vojnih arhiva, koji omogu\u0107uju barem djelomi\u010dno nadila\u017eenje tih praznina. Kombiniranjem ovih razli\u010ditih skupina izvora autor posti\u017ee rijetko vi\u0111enu razinu operativne preciznosti, ali i pokazuje zrelost u radu s fragmentarnom ratnom dokumentacijom, a umjesto da nedostatke izvora prikriva ili ignorira, on ih analiti\u010dki integrira u narativ. Time More krvi <\/em>ne samo da demonstrira visoke standarde suvremene vojne historiografije, nego i jasno pokazuje koliko je transnacionalni rad s arhivima nu\u017ean za ozbiljno istra\u017eivanje Drugog svjetskog rata na jugoslavenskom prostoru.<\/p>\n\n\n\n

Prvo poglavlje Ustanak \u2013 plima (srpanj \u2013 prosinac 1941.)<\/em><\/strong> obra\u0111uje po\u010detnu fazu ustanka i predstavlja temelj za razumijevanje kasnijeg razvoja partizanskog pokreta. Trifkovi\u0107 odbacuje ideju o jedinstvenom, planski koordiniranom ustanku, nagla\u0161avaju\u0107i njegovu fragmentiranost, regionalne razlike i ovisnost o lokalnim politi\u010dkim, etni\u010dkim i okupacijskim uvjetima. Posebno je va\u017eno autorovo inzistiranje na razlici izme\u0111u \u201eurbane faze\u201c ustanka i kasnijeg prelaska na dugotrajni gerilski rat, \u0161to se \u010desto zanemaruje.<\/p>\n\n\n\n

U analizi Srbije autor detaljno rekonstruira partizansku ofenzivu tijekom ljeta 1941. godine, isti\u010du\u0107i njezinu vojnu ambicioznost, ali i strate\u0161ku ranjivost. Njema\u010dka protuofenziva, potpomognuta masovnim represalijama nad civilnim stanovni\u0161tvom, dovodi do sloma partizanske strukture u Srbiji i prisiljava vodstvo NOP-a na povla\u010denje. Ovdje se jasno vidi autorova sposobnost da vojna zbivanja pove\u017ee s politikom okupacijskog terora, bez da sklizne u moraliziranje ili teleolo\u0161ka obja\u0161njenja.<\/p>\n\n\n\n

Bosna i Hercegovina prikazana je kao prostor izrazite brutalnosti i slo\u017eenosti, gdje se ustanak istodobno odvija protiv okupatora, doma\u0107ih kolaboracionista i u kontekstu me\u0111unacionalnog nasilja. Hrvatska se, pak, opisuje kao podru\u010dje mje\u0161ovitih reakcija, pri \u010demu autor izbjegava pojednostavljene teze o pasivnosti ili zaka\u0161njelom ustanku, nagla\u0161avaju\u0107i specifi\u010dne politi\u010dke okolnosti NDH i represivni aparat usta\u0161ke dr\u017eave.<\/p>\n\n\n\n

Posebnu vrijednost poglavlja \u010dini analiza Savjetovanja u Stolicama, koje autor interpretira kao klju\u010dni trenutak institucionalizacije partizanskog pokreta i prijelaza iz spontane pobune u vojsku. Time se ve\u0107 u prvoj fazi rata uspostavlja kontinuitet izme\u0111u politi\u010dke vizije i vojne organizacije, \u0161to \u0107e se pokazati presudnim za kasniji uspjeh.<\/p>\n\n\n\n

Drugo poglavlje Ustanak \u2013 oseka (sije\u010danj \u2013 lipanj 1942.)<\/em><\/strong> obra\u0111uje razdoblje koje je u ranijoj historiografiji \u010desto marginalizirano ili interpretirano isklju\u010divo kao faza poraza. Trifkovi\u0107, me\u0111utim, to razdoblje tuma\u010di kao nu\u017enu fazu konsolidacije, tijekom koje se partizanski pokret prilago\u0111ava realnostima rata protiv znatno nadmo\u0107nijeg neprijatelja.<\/p>\n\n\n\n

Zimske operacije u isto\u010dnoj Bosni, gubitak teritorija i slom ranijih ustani\u010dkih upori\u0161ta analiziraju se detaljno, s posebnim naglaskom na logisti\u010dke probleme, nedostatak kadrova i unutarnje napetosti unutar pokreta. Autor ne izbjegava osjetljive teme, poput odnosa prema lokalnom stanovni\u0161tvu i represivnih mjera koje su partizani ponekad primjenjivali.<\/p>\n\n\n\n

Bitka na Kozari zauzima va\u017eno mjesto u poglavlju, ali ne kao mitolo\u0161ki simbol otpora, ve\u0107 kao vojno-operativni doga\u0111aj s jasnim ograni\u010denjima i te\u0161kim posljedicama. Trifkovi\u0107 pokazuje kako su masovni gubici civila i boraca oslabili partizanske snage, no istodobno dugoro\u010dno u\u010dvrstili njihovu politi\u010dku legitimaciju kroz iskustvo zajedni\u010dkog stradanja.<\/p>\n\n\n\n

Poglavlje zavr\u0161ava analizom sporog, ali vidljivog \u201espajanja to\u010dkica\u201c izme\u0111u pojedinih regionalnih pokreta, osobito u Hrvatskoj i Srijemu. Upravo u toj fazi autor prepoznaje za\u010detke budu\u0107e operativne kohezije NOP-a, koja \u0107e se u kasnijim fazama razviti u znatno u\u010dinkovitiju vojnu strukturu.<\/p>\n\n\n\n

Tre\u0107e poglavlje Na zapad! (srpanj \u2013 prosinac 1942.)<\/em><\/strong> ozna\u010dava kvalitativni zaokret u razvoju partizanskog pokreta. Trifkovi\u0107 razdoblje od ljeta do kraja 1942. interpretira kao trenutak u kojem NOP iz defenzivne, fragmentirane sile prerasta u pokret s jasnom operativnom inicijativom i teritorijalnim ambicijama. Sredi\u0161nji motiv poglavlja jest tzv. \u201eMar\u0161 proleterskih brigada\u201c, koji autor ne promatra samo kao spektakularno kretanje elitnih jedinica, ve\u0107 kao svjesnu strategiju stvaranja mobilne jezgre budu\u0107e vojske.<\/p>\n\n\n\n

\u0160irenje tzv. \u201eTitove dr\u017eave\u201c prikazano je kroz uspostavu oslobo\u0111enih teritorija u zapadnoj Bosni i Hrvatskoj, pri \u010demu Trifkovi\u0107 nagla\u0161ava njihovu nestabilnost i privremen karakter. Ovdje se autor svjesno distancira od poslijeratnih interpretacija koje su te teritorije prikazivale kao embrij funkcionalne dr\u017eave. Umjesto toga, naglasak je na vojnoj logici: kontrola prostora bila je prije svega sredstvo za regrutaciju, logistiku i politi\u010dku mobilizaciju.<\/p>\n\n\n\n

Va\u017ean dio poglavlja posve\u0107en je operacijama u Hrvatskoj i Srijemu, gdje autor pokazuje kako partizani djeluju u izrazito neprijateljskom okru\u017eenju obilje\u017eenom sna\u017enim represivnim aparatom NDH, prisutno\u0161\u0107u njema\u010dkih snaga i kompleksnim odnosima s lokalnim stanovni\u0161tvom. Trifkovi\u0107 pritom izbjegava nacionalne stereotipe i fokusira se na operativne realnosti: ograni\u010dene ljudske resurse, potrebu za decentralizacijom zapovijedanja i stalnu izlo\u017eenost protupobunjeni\u010dkim operacijama.<\/p>\n\n\n\n

Posebno su zanimljive autorove analize situacije u Sloveniji i Srbiji. Slovenija se opisuje kao prostor \u201ekrvavog ljeta\u201c, gdje se intenzitet borbi i represije dodatno poja\u010dava, dok Srbija ostaje marginalno boji\u0161te, obilje\u017eeno sna\u017enom okupacijskom kontrolom i slabim partizanskim upori\u0161tima. Ova asimetrija regionalnog razvoja dodatno potvr\u0111uje autorovu tezu o nu\u017enosti napu\u0161tanja jedinstvenog narativa o \u201ejugoslavenskom ustanku\u201c.<\/p>\n\n\n\n

Zaklju\u010dno, Trifkovi\u0107 tre\u0107e poglavlje koristi kako bi pokazao da se do kraja 1942. formira nova vojna paradigma NOP-a: pokret vi\u0161e ne reagira samo na neprijateljske operacije, ve\u0107 samostalno bira prostor, tempo i na\u010din djelovanja. Time su se stvorili preduvjeti za izravne sukobe velikih razmjera koji su uslijedili 1943. godine.<\/p>\n\n\n\n

\u010cetvrto poglavlje Najve\u0107a isku\u0161enja (sije\u010danj \u2013 kolovoz 1943.)<\/em><\/strong> predstavlja sredi\u0161nji dio knjige i vrhunac njezine vojnopovijesne analize. Razdoblje obilje\u017eeno operacijama \u201eWei\u00df\u201c i \u201eSchwarz\u201c autor opisuje kao egzistencijalni test partizanskog pokreta, u kojem su dovedeni u pitanje i njegov vojni opstanak i politi\u010dki legitimitet.<\/p>\n\n\n\n

Operacije \u201eWei\u00df I\u201c i \u201eWei\u00df II\u201c Trifkovi\u0107 rekonstruira detaljno, ali bez emocionalno nagla\u0161enog diskursa koji je obilje\u017eio raniju jugoslavensku historiografiju. Umjesto mitske interpretacije \u201espa\u0161avanja ranjenika\u201c, autor nagla\u0161ava operativne dileme, improvizaciju i visoku razinu rizika kojoj je izlo\u017een Vrhovni \u0161tab. Odluka o ru\u0161enju mostova i naglom manevru tuma\u010di se kao racionalan odgovor na vi\u0161estruku prijetnju, a ne kao unaprijed planirana herojska epizoda.<\/p>\n\n\n\n

Jo\u0161 sna\u017eniji analiti\u010dki fokus prisutan je u prikazu operacije \u201eSchwarz\u201c. Trifkovi\u0107 otvoreno govori o razmjerima gubitaka tokom \u201eBitke na Sutjesci\u201c, dezorganizaciji pojedinih jedinica i granici izdr\u017eljivosti partizanske vojske. Upravo ovdje dolazi do izra\u017eaja autorova teza o \u201ecijeni izra\u017eenoj ljudskim \u017eivotima\u201c, koja \u0107e kasnije biti dodatno razra\u0111ena u dodacima knjige. Sutjeska nije prikazana kao pobjeda u klasi\u010dnom smislu, ve\u0107 kao pre\u017eivljavanje koje je politi\u010dki i simboli\u010dki reinterpretirano nakon rata.<\/p>\n\n\n\n

Va\u017ean doprinos poglavlja jest i analiza regionalnih zbivanja izvan glavnog operativnog teatra. Dok se glavnina partizanskih snaga bori za opstanak, u Hrvatskoj i Srijemu dolazi do reorganizacije i stvaranja novih formacija, a u Sloveniji se pribli\u017eava kraj talijanske okupacije. Autor time razbija uvrije\u017eenu sliku 1943. kao godine potpune paralize pokreta i pokazuje njegovu sposobnost paralelnog djelovanja na vi\u0161e razina.<\/p>\n\n\n\n

Poglavlje zavr\u0161ava usporednim prikazom suprotstavljenih vojski sredinom 1943. godine. Trifkovi\u0107 jasno pokazuje da, unato\u010d te\u0161kim gubicima, partizani izlaze iz ove faze s pove\u0107anim iskustvom, ja\u010dom zapovjednom strukturom i rastu\u0107im me\u0111unarodnim zna\u010dajem. Upravo \u0107e ti elementi omogu\u0107iti iskori\u0161tavanje kapitulacije Italije i ulazak u novu fazu rata.<\/p>\n\n\n\n

Peto poglavlje Novi uzlet (rujan 1943. \u2013 velja\u010da 1944.)<\/em><\/strong> posve\u0107eno je razdoblju koje Trifkovi\u0107 identificira kao klju\u010dni strate\u0161ki preokret u ratu: kapitulaciji Italije i njezinim posljedicama za partizanski pokret. Autor uvjerljivo pokazuje da talijanski slom ne djeluje samo kao \u201evanjski katalizator\u201c partizanskog ja\u010danja, ve\u0107 kao proces koji partizani aktivno oblikuju kroz brzu okupaciju prostora, preuzimanje oru\u017eja i institucionalnu reorganizaciju.<\/p>\n\n\n\n

U analizi Slovenije naglasak je na brzini kojom partizani ispunjavaju vakuum vlasti, kao i na sukobima s njema\u010dkim snagama koje nastoje ponovno uspostaviti kontrolu. Dalmacija, Crna Gora i Hercegovina prikazane su kao prostori naglog rasta partizanske mo\u0107i, ali i pove\u0107ane ranjivosti zbog izlo\u017eenosti njema\u010dkim protunapadima. Trifkovi\u0107 ovdje jasno odbacuje interpretacije prema kojima je pobjeda od jeseni 1943. nadalje bila neupitna.<\/p>\n\n\n\n

Zimske operacije 1943.\/1944. u Bosni, Sand\u017eaku, Hrvatskoj i zapadnoj Bosni autor koristi kako bi pokazao novu razinu profesionalizacije NOVJ-a. Rije\u010d je o vojsci koja jo\u0161 uvijek trpi ozbiljne gubitke, no sada raspola\u017ee brigadama, divizijama i sve jasnijom hijerarhijom zapovijedanja. Posebno je vrijedna analiza \u201eepiloga njema\u010dkih ofenziva\u201c, u kojoj se pokazuje da njema\u010dke snage postupno gube sposobnost provedbe velikih, koordiniranih protupobunjeni\u010dkih operacija.<\/p>\n\n\n\n

U zavr\u0161nici poglavlja Trifkovi\u0107 razmatra stanje NOVJ-a nakon kapitulacije Italije i isti\u010de paradoks: iako partizani nikada nisu bili brojniji i bolje naoru\u017eani, istodobno su optere\u0107eni \u0161irenjem boji\u0161nice, rastu\u0107im logisti\u010dkim zahtjevima i sve slo\u017eenijim odnosima sa Saveznicima. Time se dodatno nagla\u0161ava autorova temeljna teza o ratu kao procesu stalne prilagodbe, a ne linearnog napredovanja.<\/p>\n\n\n\n

\u0160esto poglavlje Povratak na istok (o\u017eujak \u2013 rujan 1944.)<\/em><\/strong> ozna\u010dava strate\u0161ko preusmjeravanje partizanskog te\u017ei\u0161ta prema Srbiji i isto\u010dnim dijelovima Jugoslavije. Trifkovi\u0107 detaljno analizira slo\u017eene odnose izme\u0111u partizana, \u010detnika, njema\u010dkih snaga i lokalnog stanovni\u0161tva, pritom izbjegavaju\u0107i pojednostavljene dihotomije \u201ekolaboracije\u201c i \u201eotpora\u201c.<\/p>\n\n\n\n

Posebno va\u017ean segment poglavlja \u010dini analiza prvog, drugog i tre\u0107eg prodora NOVJ-a u Srbiju. Autor pokazuje da ti prodori nisu bili ni brzi ni laki, ve\u0107 obilje\u017eeni sna\u017enim otporom, ograni\u010denom podr\u0161kom stanovni\u0161tva i takti\u010dkim prilagodbama neprijatelja. Desant na Drvar interpretiran je kao kulminacija njema\u010dkih napora da neutraliziraju partizansko vodstvo, ali i kao doga\u0111aj s izrazitim simboli\u010dkim u\u010dinkom, koji dodatno u\u010dvr\u0161\u0107uje Titovu me\u0111unarodnu poziciju.<\/p>\n\n\n\n

Trifkovi\u0107 se pritom ne zadr\u017eava samo na vojnim operacijama, ve\u0107 analizira i \u201emedeni mjesec s Britancima\u201c, razdoblje intenzivne savezni\u010dke suradnje koje je istodobno bilo obilje\u017eeno nepovjerenjem i razli\u010ditim strate\u0161kim ciljevima. Time se rat u Jugoslaviji jasno smje\u0161ta u \u0161iri kontekst savezni\u010dkih planova na europskom rati\u0161tu.<\/p>\n\n\n\n

Sedmo poglavlje Pobjeda (listopad 1944. \u2013 svibanj 1945.)<\/em><\/strong> donosi prikaz zavr\u0161ne faze rata i kona\u010dne pobjede partizanskog pokreta, tada ve\u0107 transformiranog u Jugoslavensku armiju. Beogradska operacija, Srijemski front, borbe na Dravi i povla\u010denje Armijske grupe E analiziraju se kao dijelovi slo\u017eene zavr\u0161nice rata, u kojoj se isprepli\u0107u partizanske, sovjetske, bugarske i savezni\u010dke operacije.<\/p>\n\n\n\n

Posebno se isti\u010de autorov pristup Srijemskom frontu, koji Trifkovi\u0107 ne prikazuje kao besmislenu \u201eklaonicu\u201c, ali ni kao neproblemati\u010dnu operaciju. Umjesto toga, analizira je kao izraz ograni\u010denog manevarskog prostora, politi\u010dkog pritiska i potrebe za brzom konsolidacijom nove vojske. Sli\u010dan balans prisutan je i u prikazu proljetnih ofenziva 1945., koje autor interpretira kao vojno uspje\u0161ne, ali iznimno skupe u ljudskim \u017eivotima.<\/p>\n\n\n\n

Zavr\u0161ne operacije, uklju\u010duju\u0107i ulazak u Zagreb i prodor prema Trstu, prikazane su ne samo kao vojni, nego i politi\u010dki \u010din, \u010dime se jasno sugerira da kraj rata ujedno ozna\u010dava po\u010detak nove dr\u017eavne i ideolo\u0161ke realnosti.<\/p>\n\n\n\n

U zavr\u0161nim mislima Trifkovi\u0107 eksplicitno tematizira \u201ecijenu izra\u017eenu ljudskim \u017eivotima\u201c, vra\u0107aju\u0107i se na naslovnu metaforu mora krvi<\/em>. Time zatvara krug zapo\u010det u uvodu, potvr\u0111uju\u0107i da je partizanska pobjeda bila rezultat dugotrajnog, iscrpljuju\u0107eg i iznimno nasilnog procesa, a ne povijesne nu\u017enosti ili puke geopoliti\u010dke slu\u010dajnosti.<\/p>\n\n\n\n

Glavni doprinos knjige le\u017ei u obnovi vojne povijesti kao legitimnog i nu\u017enog historiografskog okvira za razumijevanje Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji. Trifkovi\u0107 uspje\u0161no razbija mitolo\u0161ke narative, ali i revizionisti\u010dka pojednostavljenja, nude\u0107i analiti\u010dki uravnote\u017een prikaz temeljen na izvorima i operativnoj logici.<\/p>\n\n\n\n

More krvi<\/em> ne nudi kona\u010dne odgovore, no pru\u017ea \u010dvrst, empirijski utemeljen okvir unutar kojega se mogu i moraju voditi daljnje rasprave o politici pam\u0107enja, interpretacijama nasilja i naslje\u0111u Narodnooslobodila\u010dkog rata. Upravo zato knjiga predstavlja nezaobilazno djelo za suvremenu historiografiju, kao i vrijedan korektiv javnim raspravama o Drugom svjetskom ratu u postjugoslavenskom prostoru.<\/p>\n\n\n\n

U metodolo\u0161kom smislu osobito je pohvalan na\u010din na koji autor dosljedno i precizno imenuje vojne formacije koje sudjeluju u pojedinim akcijama i operacijama. Umjesto uop\u0107enih i pau\u0161alnih oznaka poput \u201eNijemci\u201c, \u201eusta\u0161e\u201c ili \u201e\u010detnici\u201c, koje su dominirale velikim dijelom historiografije socijalisti\u010dke Jugoslavije, Trifkovi\u0107 sustavno navodi konkretne postrojbe, njihove zapovjedne razine i institucionalnu pripadnost \u2013 od njema\u010dkih divizija, korpusa i borbenih grupa, preko specifi\u010dnih formacija oru\u017eanih snaga NDH, do talijanskih, bugarskih i drugih kolaboracionisti\u010dkih ili savezni\u010dkih jedinica.<\/p>\n\n\n\n

Takav pristup ne samo da znatno pove\u0107ava analiti\u010dku preciznost prikaza, nego i omogu\u0107uje jasnije razumijevanje stvarne strukture nasilja, odgovornosti i operativne dinamike na terenu. Time se ratni sukob osloba\u0111a ideolo\u0161ki zamu\u0107enih kolektivnih etiketa i vra\u0107a u sferu konkretnih vojnih i zapovjednih odnosa, \u0161to predstavlja va\u017ean iskorak u odnosu na ranije narative u kojima je depersonalizacija protivnika \u010desto slu\u017eila politi\u010dkoj pedagogiji, a ne historiografskoj to\u010dnosti.<\/p>\n\n\n\n

Jednako je va\u017eno istaknuti i ono \u010dega u knjizi More krvi<\/em> nema, a \u0161to je u novijoj publicistici o Drugom svjetskom ratu postalo gotovo pomodnim obrascem. Trifkovi\u0107 se svjesno i dosljedno kloni tzv. \u201efun fact\u201c narativa, digresija o privatnim \u017eivotima povijesnih aktera, senzacionalisti\u010dkih detalja ili anegdotalnih dodataka poput nabrajanja supruga, ljubavnica ili trivijalnih biografskih epizoda koji \u010desto slu\u017ee kao zamjena za analiti\u010dku dubinu. Autor ne pokazuje potrebu da demonstrira vlastito poznavanje \u201eskrivenih\u201c ili \u201emanje poznatih\u201c \u010dinjenica radi efekta, premda iz svakog poglavlja jasno proizlazi da materijom vlada iznimno suvereno i temeljito.<\/p>\n\n\n\n

Umjesto autorskog samopotvr\u0111ivanja, u sredi\u0161tu je strogo fokusirana vojno-povijesna analiza, u kojoj svaka informacija ima funkciju u obja\u0161njenju operativnih odluka, struktura zapovijedanja i tijeka rata. Upravo ta suzdr\u017eanost, metodolo\u0161ka disciplina i odsutnost spektakularizacije \u010dine knjigu zrelom i profesionalnom sintezom, koja se jasno razlikuje od recentnih trendova popularizacije povijesti nau\u0161trb historiografske ozbiljnosti.<\/p>\n\n\n\n

Unato\u010d svojoj opse\u017enosti i visokoj razini stru\u010dnosti, More krvi<\/em> je knjiga namijenjena \u0161irokom krugu \u010ditatelja. Njezina je vrijednost u tome \u0161to se obra\u0107a i iskusnim poznavateljima Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji koji \u0107e u njoj prona\u0107i precizne operativne rekonstrukcije, bogatu arhivsku podlogu i historiografske korekcije, ali i \u010ditateljima koji se s tom temom susre\u0107u po prvi put. Autorov stil odlikuje se jasno\u0107om, narativnom proto\u010dno\u0161\u0107u i odsutno\u0161\u0107u nepotrebnog teorijskog optere\u0107enja, zbog \u010dega je tekst \u201epitak\u201c i lako \u010ditljiv, bez obzira na slo\u017eenost materije kojom se bavi.<\/p>\n\n\n\n

Iako je rije\u010d o opse\u017enoj knjizi, ona se \u010dita gotovo u jednom dahu: poglavlja su logi\u010dno strukturirana, kronolo\u0161ki pregledna i tematski zaokru\u017eena, \u0161to \u010ditatelja kontinuirano vodi kroz ratne godine bez osje\u0107aja zamora. Upravo ta rijetka kombinacija znanstvene ozbiljnosti i \u010ditljivosti \u010dini More krvi<\/em> djelom koje uspje\u0161no premo\u0161\u0107uje jaz izme\u0111u akademske historiografije i \u0161ire zainteresirane javnosti.<\/p>\n\n\n\n

Mario \u0160imunkovi\u0107<\/em><\/p>\n\n\n\n

\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-50835","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/50835","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=50835"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/50835\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":50836,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/50835\/revisions\/50836"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=50835"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=50835"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=50835"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}