{"id":50784,"date":"2026-01-07T14:24:40","date_gmt":"2026-01-07T14:24:40","guid":{"rendered":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=50784"},"modified":"2026-01-07T14:50:32","modified_gmt":"2026-01-07T14:50:32","slug":"hazu-predavanje-akademika-nikse-stancica-povijesne-vrijednosti-konstitutivnih-akata-donesenih-25-lipnja-1991-iz-2011-godine","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=50784","title":{"rendered":"HAZU: Predavanje akademika Nik\u0161e Stan\u010di\u0107a \u201ePovijesne vrijednosti konstitutivnih akata donesenih 25. lipnja 1991.\u201c iz 2011. godine"},"content":{"rendered":"\n

Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti<\/strong>: U povodu smrti akademika Nik\u0161e Stan\u010di\u0107a<\/strong> objavljujemo tekst njegovog predavanja Povijesne vrijednosti konstitutivnih akata donesenih 25. lipnja 1991.<\/em> odr\u017eanog 1. srpnja 2011. na sve\u010danoj sjednici HAZU povodom 20. obljetnice stvaranja hrvatske dr\u017eave. U tom je predavanju akademik Stan\u010di\u0107 objasnio va\u017enost Ustavne odluke i Deklaracije o progla\u0161enju samostalne i suverene Republike Hrvatske u sklopu cjelokupne dr\u017eavnopravne povijesti Hrvatske, a ujedno je ukratko opisao i povijest Hrvatskog sabora kao povijesne institucije i njegove odluke koje su ozna\u010davale me\u0111a\u0161e hrvatske povijesti taksativno navedene u preambuli Ustava Republike Hrvatske, te ih je u predavanju tako\u0111er objasnio. Svoje predavanje akademik Stan\u010di\u0107 je zaklju\u010dio rije\u010dima: “\u010cesto \u010dujem u zadnje vrijeme pitanje jesmo li 1991. zami\u0161ljali ovakvu Hrvatsku. Moj odgovor je: dr\u017eava je okvir u kojemu njezini dr\u017eavljani samostalno odre\u0111uju uvjete svog \u017eivota. Taj okvir imamo, a svatko je du\u017ean boriti se za Hrvatsku onakvu kakvu sam zami\u0161lja.”<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

akademik Nik\u0161a Stan\u010di\u0107<\/p>\n\n\n\n

Povijesne vrijednosti konstitutivnih akata donesenih 25. lipnja 1991.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

            U svom izlaganju osvrnut \u0107u se na mjesto Ustavne odluke i Deklaracije o progla\u0161enju samostalne i suverene Republike Hrvatske koje je Sabor Republike Hrvatske donio 25. lipnja 1991. godine u hrvatskoj povijesti i dijelom na mjesto koje Sabor iz 1991. godine u njoj zauzima.<\/p>\n\n\n\n

            Najprije, ponovit \u0107u ovdje ve\u0107 navo\u0111eni \u010dlanak 1. Ustavne odluke<\/em> od 25. lipnja 1991.:<\/p>\n\n\n\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 “Republika Hrvatska progla\u0161ava se suverenom i samostalnom dr\u017eavom.<\/em>” (to\u010dka!<\/strong>)<\/p>\n\n\n\n

            Jesmo li svjesni da je u toj kratkoj re\u010denici sadr\u017eana odluka o uspostavljanju samostalne  Hrvatske kakvu do tada u povijesti nije donio nijedan hrvatski sabor?<\/p>\n\n\n\n

            Iza nje, a to napominjem jer \u0107u je usporediti s ranijim dr\u017eavnopravnim zaklju\u010dcima hrvatskog sabora, slijedi \u010dlanak 2. koji sadr\u017ei samo odluku o pokretanju postupka razdru\u017eivanja od ostalih republika Socijalisti\u010dke Federativne Republike Jugoslavije i postupka za me\u0111unarodno priznaje Republike Hrvatske.<\/p>\n\n\n\n

            Ali, o tome ne\u0161to kasnije, \u017eelio bih se u nekoliko rije\u010di osvrnuti na Sabor iz 1991. godine s povijesnog aspekta.<\/p>\n\n\n\n

            Hrvatski sabor kao trajna institucija – ne govorim, dakle o ranijim srednjovjekovnim povremenim saborovanjima – vu\u010de svoju tradiciju od 13. stolje\u0107a, iz vremena kada je Hrvatska bila u savezu zemalja ugarske krune, ali – \u0161to je va\u017eno naglasiti – iz vremena osvita europskog parlamentarizma. Prvi sabor na hrvatskom dr\u017eavnopravnom prostoru bio je sabor Slavonije odr\u017ean 1273. godine, tek osam godina nakon zasjedanja prvog engleskog parlamenta 1265. godine koji je ozna\u010dio po\u010detak europskog parlamentarizma. Od 14. stolje\u0107a zasjeda i sabor Hrvatske ju\u017eno od Gvozda, a od 1558. – kada su ve\u0107 Hrvatska i Ugarska bile u sastavu Habsbur\u0161ke monarhije – oba sabora zasjedaju zajedno i \u010dine jedinstveni sabor trojedne kraljevine – Kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije. Pod tim imenom zasjedat \u0107e sve do propasti Habsbur\u0161ke monarhije 1918. godine.<\/p>\n\n\n\n

            Do revolucionarnih kretanja u Habsbur\u0161koj monarhiji bio je to stale\u0161ki sabor, predstavni\u010dko tijelo hrvatskoga plemstva koje je bilo nositelj suvereniteta Hrvatske prema Ugarskoj i prema vladaru. Sabor iz 1848. – koji \u0107e u doba revolucionarnih kretanja u Habsbur\u0161koj monarhiji polo\u017eiti temelje gra\u0111anskom dru\u0161tvu, bio je prvi hrvatski gra\u0111anski sabor. No izborni red za taj sabor bio je zasnovan na krutom liberalnom na\u010delu prema kojemu samo materijalno samostalni mogu biti i politi\u010dki samostalni. Zbog toga je bira\u010dko pravo bilo ograni\u010deno visokim imovinskim i obrazovnim cenzusom, te je pravo glasa imalo tek oko 2% stanovni\u0161tva i tako je ostalo sve do 1918. godine. <\/p>\n\n\n\n

            U prvoj Jugoslaviji – Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, od 1929. Kraljevini Jugoslaviji – kao \u0161to nije postojala Hrvatska tako nije postojao ni hrvatski sabor. Uredbom o osnivanju Banovine Hrvatske 1939. godine bilo je predvi\u0111eno sazivanje hrvatskog sabora, ali do toga do sloma Jugoslavije 1941. godine nije do\u0161lo. U vrijeme Drugog svjetskog rata 1941.-45. nije postojao sabor kao izabrano predstavni\u010dko tijelo. ZAVNOH se proglasio predstavni\u010dkim tijelom Demokratske Hrvatske ali je bio oblikovan na neke vrste delegatskom na\u010delu, a Sabor NDH bio je imenovan. Nakon 1945. godine Hrvatski sabor je u Narodnoj odnosno od 1963. godine Socijalisti\u010dkoj Republici Hrvatskoj bio prvi hrvatski sabor biran na osnovi op\u0107eg i jednakog prava glasa, ali u sklopu politi\u010dkog sustava koji nije bio ni liberalan ni demokratski. A izbori 1990. godine provedeni su nakon \u0161to je dotad vladaju\u0107i Savez Komunista Hrvatske odustao od jednopartijskog sustava i dozvolio odr\u017eavanje izbora bez politi\u010dkog pritiska. U povijesnoj perspektivi mo\u017ee se re\u0107i da je sabor na izborima 1990. bio izabran ne samo na prvim slobodnim izborima u odnosu na izbore kakvi su provo\u0111eni u socijalisti\u010dkom razdoblju, ve\u0107 i op\u0107enito na jedinim izborima u hrvatskoj povijesti do tada  koji su provedeni potpuno slobodno i uz op\u0107e i jednako pravo glasa te uz nekontrolirano, tajno glasovanje. Taj je Sabor 22. prosinca 1990. donio prvi ustav koji je nakon 45 godina socijalisti\u010dkog dru\u0161tvenog sustava postavio ili obnovio osnove za izgradnju gra\u0111anskoga dru\u0161tva i prvi put postavio temelje politi\u010dkog sustava zasnovanog na na\u010delima liberalizma  i demokratizma, tj. na\u010delima slobode i ravnopravnosti.<\/p>\n\n\n\n

            Hrvatski sabor, dakle, i danas vu\u010de svoju tradiciju od 1273. godine, dugu vi\u0161e od 900 godina, kao jedinstveni sabor hrvatskih zemalja od 1558., tradiciju dugu gotovo pola milenija, ali se tijekom povijesti sabor mijenjao u skladu s temeljnim dru\u0161tvenim i politi\u010dkim promjenama.<\/p>\n\n\n\n

            Hrvatski sabor je tijekom svoje povijesti kao nositelj suvereniteta hrvatske donosio odluke koje su ozna\u010davale me\u0111a\u0161e hrvatske povijesti. Te je promjene Deklaracija<\/em> kojom je sabor popratio Ustavnu odluku <\/em>od 25. lipnja 1991. sumarno navela, a u preambuli Ustava od 22. prosinca 1990. one su taksativno navedene. Zadr\u017eat \u0107u se na nekima od njih i upozoriti na njihovo povijesno zna\u010denje.<\/p>\n\n\n\n

            U preambuli Ustava spominje se suverena odluka hrvatskog sabora odr\u017eanog u Cetinu 1527. godine o izboru Ferdinanda Habsbur\u0161kog za kralja, \u010dime je Hrvatska, dotad u zajednici s Ugarskom, samostalnom odlukom u\u0161la u okvir srednjoeuropske Habsbur\u0161ke monarhije u sklopu koje \u0107e ostati sljede\u0107ih pet stolje\u0107a. No, treba napomenuti, to je odluka sabora Hrvatske ju\u017eno od Kupe, dok \u0107e tada jo\u0161 uvijek zasebni slavonski sabor takvu odluku donijeti 1530.<\/p>\n\n\n\n

            I pragmati\u010dka sankcija iz 1712. godine, odluka od priznanju nasljedstva na hrvatsko prijestolje u dinastiji Habsburg po \u017eenskoj liniji, bila je suvereni \u010din jedinstvenog hrvatskog sabora, donesen neovisno o Ugarskoj koja \u0107e svoju pragmati\u010dku sankciju donijeti deset godina kasnije. Podnose\u0107i svoju odluku caru Karlu hrvatski sabor je priznaju\u0107i zajednicu Hrvatske s Ugarskom istodobno naglasio svoju samostalnost u dono\u0161enju odluka o dr\u017eavnopravnom polo\u017eaju Hrvatske. “Liberi sumus<\/em>“, “slobodni smo, ne robovi<\/em>“, naglasio je Sabor.<\/p>\n\n\n\n

            U nepovoljnim prilikama upravo od vremena pragmati\u010dke sankcije, nakon \u0161to je krajem 17. i na po\u010detku 18. stolje\u0107a oslobo\u0111enjem Ugarske i dijela povijesne Hrvatske od osmanske vlasti Ugarska bitno oja\u010dala a polovica teritorija Hrvatske bila uklju\u010dena u Vojnu krajinu, polo\u017eaj Hrvatske bio je u zajednici s Ugarskom sveden na autonomiju u okvirima hrvatskih municipalnih prava.<\/p>\n\n\n\n

            Za burnih zbivanja revolucije 1848. godine sada ve\u0107 gra\u0111anski hrvatski sabor donio je svojim zakonskim \u010dlankom XI. odluku o raskidu dr\u017eavnopravnih veza s Ugarskom. Na zahtjeve u Saboru da se proglasi samostalnost Hrvatske Ivan Kukuljevi\u0107 je konstatirao da smo za sada “jo\u0161te slabi<\/em>“. Sabor je zbog toga iznio program federalizacije Habsbur\u0161ke monarhije u kojoj bi ujedinjena Hrvatska, tj. s dotad upravno odvojenom Dalmacijom, bila jedna od ravnopravnih federalnih jedinica. K tome je pred opasnosti od njema\u010dke i ma\u0111arske hegemonije iznio zahtjev o “bli\u017enjem savezu<\/em>“, tj. subfederativnom povezivanju u Monarhiji Hrvatske sa slovenskim zemljama i tada osnovanom Vojvodinom Srpskom.<\/p>\n\n\n\n

            Program samostalne i ujedinjene Hrvatske u Habsbur\u0161koj monarhiji slomom revolucije 1848.\/49. do\u017eivio je poraz, ali je ostao u osnovi programa hrvatske politike u drugoj polovini 19. stolje\u0107a i do kraja Habsbur\u0161ke monarhije.<\/p>\n\n\n\n

            U vrijeme sloma Habsbur\u0161ke monarhije 1918. godine Hrvatski sabor je donio odluku kojom je Hrvatsku proglasio “posve nezavisnom dr\u017eavom prema Ugarskoj i Austriji<\/em>“, ali je odmah nastavio: “te prema modernom na\u010delu narodnosti, a na temelju narodnog jedinstva Slovenaca, Hrvata i Srba pristupa u zajedni\u010dku narodnu suverenu dr\u017eavu Slovenaca, Hrvata i Srba na cijelom etnografskom podru\u010dju toga naroda, bez obzira na ma koje teritorijalne i dr\u017eavne granice, u kojima narod Slovenaca, Hrvata i Srba danas \u017eivi<\/em>“.<\/p>\n\n\n\n

            Nakon raspada Jugoslavije 1941. godine odluku o federalisti\u010dkom ure\u0111enju obnovljene Jugoslavije i o Hrvatskoj kao jednoj od njezinih federalnih jedinica donio je AVNOJ, Antifa\u0161isti\u010dko vije\u0107e narodnog oslobo\u0111enja Jugoslavije, na svom II. zasjedanju 1943. godine. ZAVNOH, ve\u0107 spomenuto Zemaljsko antifa\u0161isti\u010dko vije\u0107e narodnog oslobo\u0111enja Hrvatske, nije donio posebnu odluku o tome, ve\u0107 se na svom III. zasjedanju 1944. godine na osnovi spomenute odluke AVNOJA proglasio “jedinim pravim dr\u017eavnim saborom Hrvatske”. Stvaranje Demokratske Hrvatske obrazlo\u017eio je “suverenom voljom i pravom na samoodre\u0111enje naroda Hrvatske”. Na isti na\u010din postupao je zatim i Hrvatski sabor biran na izborima poslije 1945. U ustavima iz 1947., 1963, i 1974. varira se konstatacija iz prvog ustava prema kojoj je “hrvatski narod” stvorio “svoju narodnu dr\u017eavu – Narodnu Republiku Hrvatsku (…) na temelju prava na samoodre\u0111enje – uklju\u010duju\u0107i pravo na odcjepljenje” uz dodatak: i prava na “ujedinjenje s drugim narodnima” na osnovi kojega se ujedinio s drugim republikama u Federativnu Narodnu\/Socijalisti\u010dku  Republiku Jugoslaviju.<\/p>\n\n\n\n

            Sabor izabran na slobodnim izborima 1990. za svoju Ustavnu odluku<\/em> o samostalnosti Hrvatske imao je puni mandat na osnovi referenduma od 22. svibnja 1991., na kojemu je golema ve\u0107ina pozitivno odgovorila na pitanje koje je – razumljivo u postoje\u0107im prilikama – opet imalo dvojni sadr\u017eaj: “jeste li za to da Republika Hrvatska, kao suverena i samostalna dr\u017eava (…) mo\u017ee stupiti u savez samostalnih dr\u017eava s drugim republikama”. <\/em>No, pro\u010ditav\u0161i na po\u010detku izlaganja \u010dlanak 1. Ustavne odluke<\/em> od 25. lipnja 1991. “Republika Hrvatska progla\u0161ava se suverenom i samostalnom dr\u017eavom.<\/em>” nisam na kraju slu\u010dajno rekao: “to\u010dka!” Jer prvi put u dotada\u0161njoj povijesti hrvatski sabor nakon takve deklarativne izjave nije spomenuo uklju\u010divanje Hrvatske u sklop neke \u0161ire dr\u017eavne tvorevine.<\/p>\n\n\n\n

            Slijede\u0107i sve \u0161to sam dosad iznio mo\u017eemo konstatirati: Hrvatski sabor iz 1991. godine bio je prvo predstavni\u010dko tijelo kao dio politi\u010dkog sustava u Hrvatskoj zasnovanog na na\u010delima gra\u0111anskog liberalizma i demokratizma, prvi put izabran na izborima na osnovi op\u0107eg i jednakog prava glasa i tajnim glasovanjem bez politi\u010dke kontrole, sam je na osnovi ovla\u0161tenja koje je dobio na referendumu, kao nositelj suvereniteta Republike Hrvatske, prvi put bez nagla\u0161avanja mogu\u0107nosti uspostavljanja dr\u017eavnih veza s drugim dr\u017eavama, proglasio samostalnu dr\u017eavu Hrvatsku.<\/p>\n\n\n\n

            Dozvolite da na trenutak izi\u0111em iz historiografskog diskursa. \u010cesto \u010dujem u zadnje vrijeme pitanje jesmo li 1991. zami\u0161ljali ovakvu Hrvatsku. Moj odgovor je: dr\u017eava je okvir u kojemu njezini dr\u017eavljani samostalno odre\u0111uju uvjete svog \u017eivota. Taj okvir imamo, a svatko je du\u017ean boriti se za Hrvatsku onakvu kakvu sam zami\u0161lja.<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\n\n\n \r\n\r\n
\r\n<\/div>\n\n\n

Preuzmi<\/a><\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":50788,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[3,20],"tags":[],"class_list":["post-50784","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-novosti","category-obavijesti-o-smrti-i-nekrolozi"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/01\/Niksa_Stancic-1-scaled.jpg?fit=2560%2C1303&ssl=1","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/50784","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=50784"}],"version-history":[{"count":7,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/50784\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":50799,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/50784\/revisions\/50799"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/50788"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=50784"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=50784"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=50784"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}