\u201eBilje\u017enica povratka u zavi\u010daj\u201c (fr. \u201eCahier d\u2019un retour au pays natal\u201c) djelo je knji\u017eevnika i politi\u010dara Aim\u00e9a C\u00e9sairea objavljeno 1947. godine u Parizu, koje ozna\u010dava po\u010detak pokreta crna\u0161tva. Autor zapo\u010dinje pisanje djela 1935. na odmoru u Dalmaciji. Ubrzo zatim, vra\u0107a se na rodni Martinik gdje ga dovr\u0161ava. S vremenom postaje jedno od najzna\u010dajnijih djela frankofone poezije 20. stolje\u0107a i udara temelje za daljnji razvoj svijesti o francuskom kolonijalizmu i polo\u017eaju afri\u010dkog stanovni\u0161tva. C\u00e9saire ga je po\u010deo pisati u \u0160ibeniku, 1935. godine, dok je boravio kod prijatelja i znanstvenika Petra Guberine. Upravo je promatraju\u0107i poluotok Martinska pjesnik zaklju\u010dio: \u201eMartinska, to je moj Martinik!\u201c i po\u010deo pisati poemu koja \u0107e promijeniti tijek borbe za ljudska prava. \u201eBilje\u017enica\u201c je duga\u010dka pjesma u prozi, koja zapo\u010dinje panoramskim pogledom na Antile. Sve \u0161to autor prikazuje postaje simbolom sveprisutne gladi i bijede. C\u00e9saireova sje\u0107anja na djetinjstvo preplavljena su osje\u0107ajima te\u0161kog \u017eivota punog brige. Zatim slijedi prisje\u0107anje na prvu \u017eelju da napusti taj \u017eivot u kojem nije vidio mogu\u0107nost napretka. No taj je odlazak bio tek naivnost mladi\u0107a koji je smatrao da sam nosi teret svih neda\u0107a koje su zadesile njegovu zemlju. Upravo to je okosnica \u201eBilje\u017enice\u201c, dono\u0161enje odluke o povratku u rodni zavi\u010daj, odluke koju je inspirirala njegova potreba da u\u010dini ne\u0161to za svoju dr\u017eavu i postane pjesnik svog naroda. \u201eBilje\u017enica\u201c zavr\u0161ava tonom punim optimizma i nade u bolju budu\u0107nost svoje rase i svoje zemlje. Prevoditeljica Vanda Mik\u0161i\u0107 za ovaj je prijevod 2021. g. dobila nagradu \u201eJosip Tabak\u201c koju dodjeljuje Dru\u0161tvo hrvatskih knji\u017eevnih prevodilaca.<\/p>\n\n\n\n
O autoru<\/strong><\/p>\n\n\n\n Aim\u00e9 C\u00e9saire (Basse-Pointe, 1913. \u2013 Fort-de-France, 2008.) bio je francuski pisac i politi\u010dar s otoka Martinika. Jedan je od osniva\u010da pokreta crna\u0161tva (fr. n\u00e9gritude) u francuskoj knji\u017eevnosti, a u svojim djelima isti\u010de negativan stav prema francuskom kolonijalizmu te se bori za ravnopravan polo\u017eaj afri\u010dkog stanovni\u0161tva u dru\u0161tvu. Studij poha\u0111a u Parizu gdje upoznaje senegalskog studenta, L\u00e9opolda S\u00e9dara Senghora s kojim se ubrzo sprijateljuje. Dru\u017eenjem s mladim afri\u010dkim studentima postaje svjestan kulturalne izoliranosti u kolonijalnim dru\u0161tvima na Martiniku i u Gani. 1935. godine C\u00e9saire, zajedno s ostalim studentima, osniva \u010dasopis \u201eCrni student\u201c (fr. \u201eL\u2019Etudiant noir\u201c) u kojem se prvi put pojavljuje pojam crna\u0161tvo (fr. n\u00e9gritude) i koji ozna\u010dava pokret uzrokovan kulturalnim ugnjetavanjem francuskog kolonijalnog sustava u afri\u010dkim zemljama. Iste godine C\u00e9saire zapo\u010dinje pisanje svog najpoznatijeg djela \u201eBilje\u017enica povratka u zavi\u010daj\u201c (fr.\u201c Cahier d\u2019un retour au pays natal\u201c). Natrag na Martiniku, svojim govorima i djelima C\u00e9saire vr\u0161i velik utjecaj na afri\u010dke intelektualce i na njihovu borbu protiv kolonijalizma i nametanja francuske kulture. Izabran je za gradona\u010delnika Fort-de-Francea, a tu du\u017enost obna\u0161a sve do 2001. godine. Osim \u201eBilje\u017enice\u201c, njegova najzna\u010dajnija djela su \u201eRasprava o kolonijalizmu\u201c i zbirka poezije \u201e\u010cudotvorno oru\u017eje.\u201c<\/p>\n\n\n\n O prevoditeljici<\/strong><\/p>\n\n\n\n Vanda Mik\u0161i\u0107 ro\u0111ena je 1972. u \u0160ibeniku. Diplomirala je talijanski i francuski jezik s knji\u017eevno\u0161\u0107u na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a poslijediplomski studij zavr\u0161ila na Universit\u00e9 Libre de Bruxelles, doktorirav\u0161i na temu \u201eTi\u0161ina u jeziku i poeziji St\u00e9phanea Mallarm\u00e9a.\u201c Radi kao izvanredni profesor na Sveu\u010dili\u0161tu u Zadru, suradnica je Centra za knjigu, jedna od urednica biblioteke \u201eDomaine croate\/Poesie\u201c pri izdava\u010dkoj ku\u0107i L\u2019Ollave, te \u010dasopisa za knjigu \u201eTema.\u201c Za prijevod Maroevi\u0107eve antologije \u201eUskli\u010dnici\u201c na francuski DHK joj je 2004. godine dodijelio nagradu Davidias. Dru\u0161tvo hrvatskih knji\u017eevnih prevodilaca nagradilo ju je 2008. za najbolji prijevod nefikcionalne proze (Michel Meyer: \u201ePovijest retorike\u201c), a 2015. godine njezin je prijevod romana Georgesa Pereca \u201e\u017divot na\u010din uporabe\u201c dobio nagradu Iso Velikanovi\u0107 za najbolji prijevod u 2014. godini. Poeziju objavljuje u doma\u0107oj i stranoj periodici. Godine 2001. pohvaljena na natje\u010daju Goranovo prolje\u0107e za mlade pjesnike. Krajem 2012. iza\u0161la joj je prva zbirka pjesama \u201eDi\u0161i kroz masku, di\u0161i normalno\u201c, 2015. objavljena joj je i knjiga poetskih proza \u201eFragmenti o bacanju kamena\u201c, a 2019. pjesni\u010dka zbirka \u201eMoglo bi sve biti\u201c. Godine 2021. dobila je nagradu \u201eJosip Tabak\u201c koju dodjeljuje Dru\u0161tvo hrvatskih knji\u017eevnih prevodilaca za prijevod poeme \u201eBilje\u017enica povratka u zavi\u010daj\u201c Aim\u00e9a C\u00e9sairea. Ministarstvo kulture Republike Francuske odlikovalo ju je ordenom viteza reda knji\u017eevnosti i umjetnosti.<\/p>\n\n\n\n Izdava\u010d: Kulturna udruga Fotopoetika<\/p>\n\n\n\n Godina izdanja: 2020.<\/p>\n\n\n\n Jezik: hrvatski<\/p>\n\n\n\n Prevoditeljica: Vanda Mik\u0161i\u0107<\/p>\n\n\n\n ISBN: 978-953-59173-3-5<\/p>\n\n\n\n Dimenzije: 12\u00d720, 70 str.<\/p>\n\n\n\n Cijena: 11,95 eur<\/p>\n\n\n\n Izvor:<\/p>\n\n\n\n
\n\n\n\n
\n\n\n\n